Muslimane u Francuskoj u posljednje vrijeme sve više šokiraju nevjerovatne i nesuvisle izjave islamofobičnih političara te zemlje. Ovaj put na scenu je stupio lider desnog bloka Claude Goasguen koji je rekao da je bilo “nemoguće učiti o Holokaustu u srednjim školama zbog straha od reakcija narkomana muslimana iz džamija”. Unatoč ovoj šokantnoj konstataciji, istup Goausguena nije posebno tretiran u medijima.
Naravno da je islamofobija realan društveni fenomen čiji svakodnevni rast bilježe i organizacije koje se bave zaštitom osnovnih ljudskih prava kakva je i Amnesty International, ali i Vijeće Evrope. Da je sve prešlo granice unutar kojih je kontrola takvog problema moguća, govori i činjenica da je u Evropi postalo “normalno i prihvatljivo” činiti nasilje nad muslimanima i da za teške riječi i klevete upućene na račun pripadnika islamske vjeroispovijesti rijetko ko odgovara na sudu.
Sve to je u suštoj suprotnosti s glavnom odlikom kojom se lideri Evropske unije godinama hvale – poštivanjem ljudskih prava stanovnika zajednice svih 28 zemalja.
Svakodnevni izlivi islamofobije javnih ličnosti, prije svih političara, uzrok su povećanja netrpeljivosti te vrste među običnim građanima različitih pripadnosti, a nedostatak političke volje ne ulijeva nadu da bi se takvi društveni problemi mogli u skorije vrijeme institucionalno rješavati. Osim takvog pristupa, neophodno je termin ‘islamofobija’ dodatno tematizirati da bi se lakše moglo razlučiti šta je doista islamofobičan akt, a šta rasizam.
Iskorištavanje islamofobije u političke svrhe
Pojedine islamske vlade, čiji građani žive u Evropskoj uniji i suočavaju se s tim pogrdnim pristupom nemuslimana, iskorištavaju borbu protiv islamofobije u diplomatske i političke svrhe suprotstavljajući se konkurentskim političarima iz EU i pritom zanemarujući kršenja ljudskih prava u njihovim državama. Ovakav pristup može biti legitiman i opravdan, ali je često ograničen i neprimjeren. Neophodno je da se zemlje iz kojih muslimani dolaze u Evropsku uniju aktivnije uključe u prezentiranje svega što ti ljudi sa sobom nose, jer osnovni razlog islamofobije, ali i drugih vrsta odbojnosti domicilnog stanovništva evropskih zemalja prema doseljenicima, jeste neznanje i neupućenost u ono što ti imigranti doista jesu.
Islamofobijom ću te, islamofobijom ćeš me
Kao što pojedini političari iz islamskog svijeta iskorištavaju borbu protiv islamofobije, tako i političari zemalja članica EU svakodnevno i bezgranično koriste priču o navodnim opasnostima koje imigranti sa sobom donose za skupljanje jeftinih političkih poena. Sigurno bi Marine Le Pen, najveća zagovornica islamofobije u Francuskoj, imala barem djelimično blaži i razumniji pristup muslimanima u svojoj državi kad bi naučila osnovne karakteristike vjere islama i njenih pripadnika.
Važnu ulogu u tome moraju preuzeti i muslimani Francuske koji, prije svega, moraju raditi na sebi glede autentičnijeg i kvalitetnijeg slijeđenja istinskih vrijednosti islama, čime će poslati drukčiju poruku političarima kakva je Le Pen. Muslimani moraju biti mostovi povezivanja i začetnici transformacije konfliktnog društva u kojem žive u društvo zdravih različitosti, što zahtijeva ulaganje u obrazovanje te dugoročno planiranje.
Najbrže rastuća religija u Evropi
Prema zvaničnim podacima institucija koje prate društvena kretanja, islam je najbrže rastuća religija u Evropi. Muslimani čine 3,8 posto populacije u 28 država koliko ih ima u Evropskoj uniji. O kakvom rastu je riječ govori podatak da je 1970. godine na tom prostoru bilo 2,7 posto muslimanskog stanovništva, a očekuje se da će do 2020. godine taj broj biti povećan na 5,9 posto.
Tome će prvenstveno doprinijeti povećana imigracija iz islamskih zemalja, ali i prilično velika stopa prirodnog priraštaja u odnosu na pripadnike drugih konfesija koje čine evropsko društvo.
Tome će prvenstveno doprinijeti povećana imigracija iz islamskih zemalja, ali i prilično velika stopa prirodnog priraštaja u odnosu na pripadnike drugih konfesija koje čine evropsko društvo.
Brojni su mediji ali i politički subjekti koji se svakodnevno bore protiv novih naseljavanja muslimana, ali i za iseljavanje pridošlih. Samo medijsko potenciranje svega što se veže za islam i muslimane podgrijava odbojnost nemuslimana koji su propustili naučiti pravu istinu. Evropa još treba mukotrpno raditi na iskorjenjivanju mržnje zasnovane na neistinama i neznanju, inače će opstanak Evrope kao ideje biti ugrožen.