Pričao mi babo moj, A ja slušah iz majčinog krila, O čuvenoj bitci toj, Nekoć, davno, na Bedru je bila. ...Noć zvjezdana,blaga, vedra, Spustila se iznad Bedra. Muhadžiri, Ensarije, Za Islam se bitka bije. Pijesak, kamen, zemlja pusta. Slaba tijela, žedna usta. Nema vode, nema vrela,
Da okrijepi krhka tijela. Ali Allah milost dade, Sa nebesa kiša pade. Allahova volja bila, Slaba tijela osnažila. Allah spusti sanak lahki, Usnio je borac svaki, A poslanik Muhammed, Klanja, čini ibadet. „Moj Allahu Uzvišeni, Obeć“o si pomoć meni! Osnaži nas, ojačaj, Pomozi nam, olakšaj! Obeć“o si pomoć dati, Znam da ćeš se odazvati! Ako sutra izginemo,
Ko će Tebe spominjati?!“ Noć minula, svanu dan, Sedamnaesti ramazan. Sunce žeže, pijesak vri, Jedan borac na njih tri! Poče bitka što se pamti, Stenje zemlja, nebo plamti! A meleka hiljadu, Pomažu Muhammedu! Nad pustinjom zvone krici, Ebu Džehl i mušrici, Kao snoplje popadaše, Pijesak krvcu upijaše.
Tri na jednog, tri na jednog, Vjernim snagu, dade Bog! Nevjernim u srca strah, Ulio je tad Allah! Završi se strašna bitka. Leže tijela bezbožnika. Resul ispred čete stao, Nur božanski, na njeg“ pao! Bljesnu sunce nad Medinom. Sedždu čine svi, Jedinom.
Sjaje srca k“o biseri, A vihore se tekbiri. „Allahu- ekber, Svemogući!“ Svako srce tekbir uči, I od tad ne prestaje, Islam raste, cvjeta, traje! ...Pričao mo babo moj, O čuvenoj bitci toj, A i ja ću sinu svom, Islam je u srcu mom! Autor: Suada M. Kovačević