Svi poznatiji fakulteti i univerziteti u svijetu, na Istoku i na Zapadu, raspolažu smještajnim kapacitetima koji sa svojim sadržajima pomažu studentima u prevladavanju poteškoća materijalne i nematerijalne prirode, te im obezbjeđuju ambijent za lakše i uspješnije savladavanje i usvajanje znanja i vještina. Kao ustanove s liberalnim režimom, studentski domovi pružaju priliku studentima da se razvijaju kao samostalne osobe, dok s druge strane, s profesionalnim i predanim rukovodstvom na čelu, obezbjeđuju preduvjete za njihovo formiranje kao odgovornih ličnosti. Značaj studentskih i đačkih domova u Bosni i Hercegovini su još davno prepoznali vakifi koji su pored obrazovnih ustanova obezbjeđivali i prostor za smještaj onih koji u njima budu učili i studirali. Sjetimo se samo Gazi Husrev-bega, Behram-bega, Elči Ibrahim-paše, Karađoz-bega i drugih, te njihovih zadužbina tog tipa u Sarajevu, Tuzli, Travniku,
Mostaru i drugdje u Bosni i Hercegovini i šire. U novije vrijeme, takvu tendenciju i kretanje u tom pravcu primjećujemo kod srednjoškolskih i visokoobrazovnih ustanova internacionalnog karaktera koje se otvaraju u Bosni i Hercegovini. Kada je 1977. godine, odlukom Starješinstva islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji, osnovan Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, prostora za njegov rad našlo se u zgradi Đulaginog dvora na Baščaršiji, koja je prvenstveno služila za potrebe Gazi Husrev-begove medrese. Kako je interesovanje za upis i na jednu i na drugu obrazovnu ustanovu Islamske zajednice vremenom raslo, do izražaja je sve više dolazio nedostatak prostornih kapaciteta dovoljnih za nesmetano odvijanje njihove nastave i drugih aktivnosti.
Do rješenja tih problema došlo se tokom agresije na BiH, kada je u posjed Islamske zajednice vraćena zgrada koja je krajem 19. stoljeća sagrađena za potrebe Šerijatsko-sudačke škole. Ta škola je zatvorena kada su od strane komunističkih vlasti ukinuti šerijatski sudovi, da bi umjesto nje u tada već nacionalizovanom objektu jedno vrijeme bio smješten Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, a nakon njega Muzej grada Sarajeva koji je u tim prostorima ostao sve do agresije na BiH 1992. godine. Tako je u zgradi, koja predstavlja jedan od najreprezentativnijih objekata grada Sarajeva i svjedoči o nekim minulim vremenima na ovim prostorima,
Fakultet islamskih nauka trajno i na kvalitetan način riješio problem nedostatka prostornih kapaciteta neophodnih za realizaciju nastavnog i drugih akademskih procesa i aktivnosti. Međutim, kao visokoobrazovna institucija koja vodi računa o standardu svojih studenata, Fakultet islamskih nauka je uvijek težio obezbjeđivanju smještajnih kapaciteta u kojima bi se, s adekvatnim uslovima za učenje i stanovanje, našlo mjesta za sve njegove studente. O tome se počelo intenzivnije razmišljati i s tim u vezi konkretnije raditi i djelovati u periodu u kojem je dužnost dekana na Fakultetu islamskih nauka obnašao akademik prof.dr. Enes Karić.
Naime, za vrijeme njegovog mandata Islamska banka za razvoj je za ovaj projekat odobrila grant u iznosu od 397.000 dolara, koji je administaciju Fakulteta, sada s dekanom prof.dr. Ismetom Bušatlićem na čelu, ohrabrio da krene u realizaciju ovog projekta. Nakon što je izvršen izbor najpovoljnijeg izvođača radova i firme koja će vršiti nadzor nad izgradnjom, u jesen 2012. godine su na vakufskom zemljištu na lokalitetu Vrbanjuša u Starom Gradu (Sarajevo) otpočele aktivnosti na realizaciji prve faze radova. Radovi prve faze na izgradnji Studentskog doma Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu finansiraju se dijelom iz gore spomenutog granta Islamske banke za razvoj, a dijelom iz sredstava koja obezbjeđuje Fakultet uz svesrdnu pomoć i podršku Rijaseta islamske zajednice u BiH, s reisu l-ulemom mr. Husein ef. Kavazovićem na čelu.
U međuvremenu je Fakultet pomoć za realizaciju ovog projekta zatražio od naših u više navrata dokazanih prijatelja u Kuvajtu, Turskoj i Saudijskoj Arabiji, ali kako nijedan poduhvat Islamske zajednice u BiH nije realizovan bez značajne podrške našeg naroda i njegovih privrednika, nadamo se da će i ovog puta, kao i u brojnim prilikama ranije, smoći snage i naći načina da daju svoj doprinos i ovoj hairli akciji, koja će nam, ako Bog da, biti upisana kao trajno dobro.