Sa stanovišta Kur'ana, ova vrsta čovjeka, koji hodi planetom Zemljom, a ne sve vrste ljudi koji su živjeli u različitim vremenskim epohama, nije vrsta koja je nastala ili preuzeta od životinja ili neke druge vrste. Ova vrsta čovjeka neovisna je vrsta koju je Uzvišeni Gospodar stvorio bez uzora i od materijala iste zemlje kojom hoda. Kur'an je izričit na početku same sure Al-Insan:
Zar nije prošlo vrijeme kada čovjek nije bio pomena vrijedan?
Postojalo je vrijeme kada su na Nebesima i Zemlji živjela neka bića, ali o čovjeku, ovakvom kakav je danas, nije bilo ni spomena. Upitna čestica hel na početku ajeta u arapskom jeziku terminološki je označena kao istifhamul-inkarije, a koristi se u značenju potvrđivanja željenog. U ajetu bi to imalo sljedeće značenje: Bez sumnje, postojalo je vrijeme kada čovjek nije bio spomena vrijedan. Riječ hîn, spomenuta u ajetu, označava ograničeno vrijeme kojem se zna početak i kraj, za razliku od druge spomenute riječi, dahr, koja označava trajno vrijeme, kojem se početak i kraj ne znaju. Pod riječima čovjek nije bio pomena vrijedan podrazumijeva se da čovjek, kakav je danas, nije postojao u smislu postojanja Nebesa, zemlje i drugih bića. Međutim, postojala je ljudska materija, što shvatamo iz nastavka sure Insan gdje se kaže:
إِنَّا خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن نُّطْفَةٍ أَمْشَاجٍ
Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo.
To znači da je postojala materija od koje će se stvoriti čovjek, dok sam čovjek nije postojao kao aktivno biće koje bi bilo označeno nekim imenom i koje bi se razlikovalo od drugih bića.[1]
U svakom slučaju, ova vrsta čovjeka nije postojala. Zatim Uzvišeni Bog stvara muško i žensko od kojih potječe cijeli ljudski rod, čije postojanje još uvijek traje. Allah dž. š. stvorio je ljudski rod od njih dvoje, kao što i kaže u Kur'anu:
يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُم مِّن ذَكَرٍ وَأُنثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا
O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.[2] Tako i na drugom mjestu kaže:
هُوَ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَجَعَلَ مِنْهَا زَوْجَهَا
On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio.[3]
Na drugom mjestu Kur'an kaže:
إِنَّ مَثَلَ عِيسَى عِندَ اللّهِ كَمَثَلِ آدَمَ خَلَقَهُ مِن تُرَابٍ
'Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov, od zemlje ga je stvorio.[4]
Slučaj poslanika Isaa a. s. koji je stvoren bez oca, jeste kao slučaj Adema a. s. koji je stvoren bez oca i majke.
Jedan pogled na teoriju evolucije
S obzirom na činjenicu da je ova tema veoma zahtijevna, i da za razmatranje svih njenih aspekata treba mnogo više vremena, kasnije namjeravamo napisati jednu odvojenu studiju, koja bi u potpunosti zadovoljila moguća pitanja. Međutim, zbog važnosti teme, sada ćemo se samo ukratko osvrnuti na nju. Zastupnici teorije evolucije kažu:
Prva usavršena jedinka ljudske vrste evoluirala je iz posljednje usavršene jedinke majmuna. Drugi teoretičari kažu da je čovjek evoluirao iz ribe, a ne iz majmuna.
Prvo, treba reći da je hipoteza, kao što i samo njeno ime govori, samo naučna pretpostavka postavljena za objašnjenje neke pojave, koju treba provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna naučna teorija. Čest je slučaj da se hipotezom želi opravdati neko vlastito naučno stajalište, pošto za nju nema čvrstih dokaza. Drugo, hipoteza nepotkrijepljena naučnim činjenicama nema vrijednost da bi je pohranili zajedno sa svojim drugim znanjima. Treće, u svakoj hipotezi postoji mogućnost da bude neistinita, a sve što ima mogućnost da bude neistinito, u to se ne može imati potpuno povjerenje. I četvrto, postoje mišljenja i hipoteze koje su u potpunoj suprotnosti sa teorijom evolucije.
Najvažnija je činjenica da koliko god neka hipoteza bila vjerodostojna, to nema nikakve veze sa vjerskim zbiljama. Drugim riječima, niti njeno potvrđivanje predstavlja teret vjeri da bi morala davati odgovor, niti njeno negiranje ide u prilog vjere, da bi se ulagao napor u dokazivanju njene neispravnosti. Jedina karakteristika naučnih hipoteza je pokušaj objašnjenja učinaka i propisa vezanih za temu hipoteze. Kao što rekosmo, ova tema zahtijeva mnogo više vremena. Imajući to u vidu, ovdje bismo završili ovaj kratki osvrt.
Rezime onoga što Kur'an kaže po ovom pitanju
1. Biće koje se naziva čovjekom nije evoluiralo ni iz jednog drugog bića, nego je potpuno neovisno biće po svom stvaranju.
2. Postojalo je razdoblje kada ni najmanjeg znaka od čovjeka nije bilo.
3. Ova vrsta čovjeka otpočela je jednim muškarcem i jednom ženom koje je Uzvišeni Bog stvorio.
4. Različita plemena i narodi samo su znakovi Njegove Moći stvoreni radi ljudske spoznaje.
5. Darwinova i Lamarckova hipoteza, ili bilo koja druga hipoteza koja zastupa evoluiranje bića, a posebno čovjeka iz nekog drugog bića, nužno ne znači oprečnost sa vjerom i njenim učenjima. Sagledavajući kur'anski stav, može se zaključiti da ni eventualno dokazivanje ove teorije (iako takvo šta naučno nije do sada dokazano) ne zadaje problem vjeri, niti njeno negiranje olakšava vjeri. Ove hipoteze imaju za cilj samo da iznesu mišljenje o jednom ograničenom broju tema i u kontekstu toga iznose neke pretpostavke vezane za dotičnu temu.
Prema tome, predodžba o suprotstavljenosti vjere sa hipotezom usavršavanja i evoluiranja bića nije ništa do iluzija. Ta greška nastala je usljed nerazumijevanja tevhida, teorije evolucije, ili pak iz nekog drugog nenaučnog razloga.
Svima je poznato da sam Darvin, poznati biolog, nije poricao Boga. Čak je bio vjernik koji je sa Biblijom na prsima preselio na Onaj svijet. On sam nikada svoju hipotezu nije tumačio niti doživljavao kao nešto što se protivi vjerovanju u Boga. Međutim, njegovi sljedbenici, iz neznanja, ili iz bilo kojeg drugog razloga, njegovu su hipotezu vidjeli oprečnom tevhidu. Kako je vrijeme prolazilo, ova teorija se mijenjala, da bi na kraju poprimila potpuno materijalističko obličje. Zbog toga, uvriježilo se mišljenje da ispravnost učenja o izmjeni vrsta predstavlja pobjedu materijalizma nad Božanskim učenjima. Ovo pitanje propagirano je svim mogućim sredstvima, što je rezultiralo pojavom da većina ljudi povjeruje u ispravnost onoga što se njom htjelo postići.