Brak je Sunnet i praksa Poslanika i vjerovjesnika. U tom kontekstu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali.” (Er-Ra’d, 38)
To je put vjernika kojim se odazivaju naredbi Uzvišenog: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite roboove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna,” (Nur, 32)
-“i neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! ” (Nur, 33)
Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha skrbnicima da žene one koji su pod njihovim nadzorom od muškaraca i žena. A još je preče da se i sami ožene kako bio očuvali čednost i sačuvali se od nemorala. Stupajući u brak čovjek se odaziva i Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, naredbi koju prenosi Ibn Mesud da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleeme, rekao: “O skupino mladića ko od vas ima materijalnih mogućnosti neka se oženi to će mu sačuvati pogled i stidno mjesto a ko ne može neka posti on će mu biti zaštita.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Mnogobrojni su hadisi u ovom kontekstu. Od dova dobrih Allahovih robova koje se prenose u Kur’anu je i sljedeća: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74)
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u poznatom hadisu zabranio onom čovjeku ustezanje od braka kako bi klanjao noću a postio danju. Pa mu je između ostalog rekao: “Tako mi Allaha, zaista sam ja bogobojazniji od vas pa ipak postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam, i ženim žene pa ko se okrene od moga Sunneta taj nije od mene.”
Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Brakom čovjek zadovoljava strasti na plodonosan, halal, zdrav i čist način. Zbog ovih vrijednosti braka svi se muslimani slažu oko njegova propisivanja.
Osnova ovog propisa bi bila da je on obavezan za onoga ko se boji da bi mogao pasti u nemoral, pogotovo u vremenu kada su ljudi slabi u Vjeri a kada je mnogo stvari koje pozivaju u to. Allahovim robovima je naređeno da budu kreposni i da se čuvaju harama a način da to realizuju je upravo brak.
Zbog toga su učenjaci proglasili poželjnim da čovjek svojim brakom zanijeti praktikovanje Sunneta i očuvanje svoje Vjere i časti.
Zbog toga je Allah, Dželleša’nuhu, zabranio ‘el-adl’ u suri El-Bekara, a to je sprječavanje žene da se vrati mužu nakon što se prvi put rastave. O tome Uzvišeni kaže: “..ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive.” (El-Bekara, 232)
U drugom ajetu Allah, Dželleša’nuhu, je uveličao važnost braka pa je bračni ugovor nazvao ‘čvrstim ugovorrom’. O tome On kaže: “.. i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (En-Nisa, 21)
Pogledaj kako je ovaj naziv za bračni akt rijedak i poseban, koji ukazuje na povezanost srca, svetost i važnost institucije braka. Pa hoće li napokon muslimani ostaviti crkvenski naziv ‘sveti ugovor’ koji je u upotrebi u velikom broju muslimanskih zemalja i tako slijede običaje onih koji nevjeruju!?
Brak je šerijatska veza između čovjeka i žene koja je regulisana bračnim ugovorom a koja ima svoje šartove i ruknove. Zbog njihove važnosti mnogi muhadisi i fekihi su ih prije naveli nego džihad. Jer džihad ne može biti osim uz učešće ljudi a ljudi ne može biti osim sa brakom. Brak predstavlja najvažniju stvar u održanju života. Objedinjuje mnogobrojne koristi i mudrosti, i njime se ostvaruju plemmeniti ciljevi od kojih su sljedeći:
1. Očuvanje potomstva i produžetak ljudske vrste iz generacije u generaciju što omogučava formiranje društva, sprovođenje Šerijata i uzdizanje Vjere, učestvovanje u procesima svemira i popravljanje stanja na zemlji. Uzvišeni kaže: “O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.” (Nisa, 1). U drugom ajetu Allah, Dželleša’nuhu, kaže: “On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.” (El-Furkan, 54)
Allah, Dželleša’nuhu, je stvorio čovjeka od neznatne tekućine a zatim je od njega načinio mnogobrojno potomsstvo i podjelio ih na različite i slične rase i loze. Zato neka je slavljen Onaj koji sve može i sve vidi. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, podsticao na višeženstvo.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, salllallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ženite ljupke žene koje vole da rađaju, ja ću se na Sudnjem danu među poslanicima ponosiiti vašim brojem.” Hadis bilježi Ahmed u svom Musnedu.
Ovo potvrđuje prethodno navedeni temelj naše knjige “boravak u kućama” jer samo povećanje potomstva nije osnnovni cilj već je pored njegovog broja bitan i odgoj kako bi to potomstvo bilo dobro, i druge pozivalo u dobro, i kako bi bilo radost za oči svojih roditelja. I kako bi poslije njihove smrti njihova djeca ih spominjala po dobru. A ovakvu djecu ne odgaja ona koja non stop napušta svoju kuću koja je zanemarila svoju životnu zadaću u kući. Otac ima obavezu da privređuje i troši na porodicu te zbog toga ne može posvetiti pažnje djeci kao majka. A izlazak žene iz kuće bez potrebe je glavni razlog razvoda.
2. Očuvanje časti i stidnog mjesta, seksualno zadovoljenje, postizanje čednosti a čuvanje od nemorala i grijeha. Ovaj cilj za sobom povlači zabranu bluda i puteva koji vode do njega počevši od teberrudža (razgolišavanje), ihtillata (miješanje muškaraca i žena), i pogleda.
A s druge strane povlači za sobom ljubomoru bliže rodbine (meharim) i osjećaj odgovornosti od napastvovanja žena kojima su mahremi a istovremeno postavlja ogradu kako ne bi žene postale predmetom nečije žudnje. Najvažnija stvar u tome je svakako pokrivanje žena, tj. hidžab. Zato pogledaj i razmisli kako su ova dva cilj uzrokovali radnju koja pribavlja temelje čednosti.
3. Brakom se ostvaruju i drugi ciljevi kao što je smiraj supruga od tuge i životnih tegoba, u njemu žena nalazi spas od teškog rada i privređivanja.
Zato pogledaj kako se upotpunjava veza između ženine slabosti i čovjekove snage te se tako dva spola međusobno upotpunjavaju. Brak biva uzrokom bogatstva i nestajanja siromaštva i neimaštine. Otuda Allah kaže:
“Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Nur, 32).
Brak oba supružnika štiti od pokvarenog života i smutnje, a omogućuje mu častan i čednostan život te međusobno naslađivanje na šerijatski propisan način. Brakom svako od njih dvoje upotpunjava svoje sposobnosti naročito muškarac upotpunjuje svoju muškost kako bi se nosio sa sa životnim obavezama i odgovornošću. Brakom se ostvaruje čvrsta veza među supružnicima koja se temelji na ljubavi, samilosti, suosjećanjima i međusobnom potppomaganju. Otuda Allah, Dželleša’nuhu, kaže:
“.. i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)
Brakom se produžava život i ljudi se povezuju sa drugim porodicama a što opet ima za posljedicu međusobno pomaganje, uspostavu čvrstih veza i međusobnu razmjenu koristi. I mnoge su druge koristi koje se ostvaruju kroz brak a koje se povećavaju sa povećanjem bračnih veza ili koje se smanjuju ili potpuno gube sa gubljenjem ili smanjivanjem broja brakova.
Ako zastanemo nad ovim ciljevima braka uvidjet ćemo koliku štetu povlači odustajanje od bračnog života kao što je nepostojanje potomstva, gašenje žarulja života, uništenje kuća, nestanak čednosti i krijeposti, i ružan završetak na ovom svijetu. Od najvećih posljedica koje prouzrokuju napuštanje bračnog života je slabost vjerskog odgoja duša. Njihovom imanskom jačanju doprinosi čednost i bračna zaštita. Zato neka svaki čovjek uloži trud kako bi se oženio i tako intimno zaštitio.
A Allah kaže: “A ko se Allaha bude bojao On će mu izlaz iz svake situacije naći.” (Talak, 2).
Jedan od najvećih razloga izbjegavanja bračnog života je širenje sredine u kojoj vlada sufur (otkrivanje lica), teberrudž (razgolišavanje), i ihtilat (miješanje muškaraca i žena) jer se onaj ko je čedan boji da ne uzme za ženu onu koja se pretvara da je čedna i poštena. Za razliku od pokvarenjaka koji uvijek može naći zabranjene načine kako da ispolji svoje strasti u kućama nemorala, Allahu se utječemo od ružnog završetka.
Zato je obaveza pokrenuti kampanju protiv onih koji izbjegavaju brak i kampanju protiv sufura (otkrivanje lica) , teberrudža (razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i žena). Iz navedenog u ovom poglavlju se može uočiti značaj bračnog života za osnove čednosti.
Autor: El šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd
Iz knjige Čuvanje čednosti