Oni koji otežavaju ljudima u vjeri, što neminovno vodi pretjerivanju, a potom i napuštanju vjere, nisu spoznali ovo veliko pravilo i princip, a to je da se od nas traži pokornost i slijeđenje Allahovog zadovoljstva, a ne traži se da se mučimo i napatimo i na kraju ne budemo u stanju izvršiti od nas traženo. Rekao je Sufjan es-Sevri: „Otežavati je u stanju bilo ko, ali znanje o olakšici doći će ti samo od onoga koji razumije vjeru.“ Kada olakšica dođe od onoga koji razumije šerijatske dokaze i pravila njegovih propisa, to je ono što Allah voli i čime je zadovoljan.
Ovdje nije govor o onima koji po svom nahođenju daju olakšice ljudima i tako se suprotstavljaju jasnim šerijatskim dokazima. Takvi, ustvari, izmišljaju laži na Allaha iskrivljujući Njegovu vjeru što je najveći zločin. Ima slučajeva i među narodom gdje ponekad čujemo da govore: „Vjera je lahka“ i tome slično. To je istina kojom se želi proturiti laž. Time žele sebe i druge osloboditi obaveza i misle da im je to opravdanje za njihov nemaran odnos prema vjeri i njenim propisima. Takav je postupak gori nego li sam propust i grijeh koji čine.
Od Allahovih blagodati i počasti prema ovom ummetu, sljedbenicima Njegovog posljednjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jeste i to da je ovu vjeru učinio čistom i jednostavnom i u njoj nije dao nikakvih poteškoća. Kaže Uzvišeni Allah: „On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrāhīma. Allah vas je otprije muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi.“ (El-Hadždž, 78).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istakao je da se ova vjera odlikuje čistoćom i jednostavnošću rekavši: „Najdraža vjera Allahu jeste čista jednostavna.“ (Bilježe Buhari i Ahmed od Ebu Hurejre, a hadis je sahih) Čista vjera znači udaljena od svega neutemeljenog objavom kao i neispravnog, na prvom mjestu od svakog vida širka, a potom slijeđenja strasti i svega pogrešnog. Jednostavna znači da nije zamršena i teška i da u njoj nema poteškoća niti opterećenja.
Ovo može značiti da je ova vjera sa svim propisima najdraža Uzvišenom Allahu između svih do sada objavljenih vjera i propisa. Isto tako može značiti da je Uzvišenom Allahu najdraže svojstvo ove vjere to što je čista, pa se u njoj zatvaraju čak i svi putevi koji bi mogli voditi do nečega neispravnog, i što je jednostavna, pa u njoj nema opterećenja i teškoća, za razliku od naroda prije nas koji su bili iskušani teškim i komplikovanim propisima. U ovome se ogleda posebna milost prema ovome ummetu, sljedbenicima posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslat kao milost svim svjetovima, kao što kaže Uzvišeni: “… a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija’, 107).
U opisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, također stoji: „… koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. A oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – oni će baš uspjeti.” (El-E’araf, 157). Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi god mogao olakšavao svome ummetu, jer je znao da je to drago Uzvišenom Allahu.
Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada data mogućnost da bira a da on nije odabrao lakšu stvar osim ako se radilo o grijehu, a ako je bio grijeh, onda bi bio najdalje od njega.“ (Muttefekun alejhi).
To su shvatili učenjaci ovog ummeta i nastojali su primjeniti ovaj princip kroz mnoga pravila koja su zasnovana na olakšavanju. Od toga je da poteškoća nosi sa sobom olakšicu, da u prijekoj potrebi nije grijeh koristiti inače zabranjeno, da nema obaveze ako nema mogućnosti izvršenja i tome slično. Onaj koji proučava šerijatske propise spoznat će da su oni zasnovani na blagosti, jednostavnosti i olakšanju njihovog izvršenja. Kaže Uzvišeni Allah: „Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate“ (El-Bekara, 185).
Ovaj princip olakšavanja nalazimo u propisima čistoće, namaza, zekata, posta, hadždža, međuljudskih odnosa i drugome. Mnogo je primjera koji potkrepljuju spomenuto, a jedan od njih jeste skraćivanje namaza na putu koje je bolje i lakše, jer niko neće pretjerivati u vjeri a da ga ona neće nadvladati. Oni koji otežavaju ljudima u vjeri, što neminovno vodi pretjerivanju, a potom i napuštanju vjere, nisu spoznali ovo veliko pravilo i princip, a to je da se od nas traži pokornost i slijeđenje Allahovog zadovoljstva, a ne traži se da se mučimo i napatimo i na kraju ne budemo u stanju izvršiti od nas traženo. Rekao je Sufjan es-Sevri: „Otežavati je u stanju bilo ko, ali znanje o olakšici doći će ti samo od onoga koji razumije vjeru.“ Kada olakšica dođe od onoga koji razumije šerijatske dokaze i pravila njegovih propisa, to je ono što
Allah voli i čime je zadovoljan. Ovdje nije govor o onima koji po svom nahođenju daju olakšice ljudima i tako se suprotstavljaju jasnim šerijatskim dokazima. Takvi, ustvari, izmišljaju laži na Allaha iskrivljujući Njegovu vjeru što je najveći zločin. Ima slučajeva i među narodom gdje ponekad čujemo da govore: „Vjera je lahka“ i tome slično. To je istina kojom se želi proturiti laž. Time žele sebe i druge osloboditi obaveza i misle da im je to opravdanje za njihov nemaran odnos prema vjeri i njenim propisima. Takav je postupak gori nego li sam propust i grijeh koji čine.
Ova vjera bliska je neiskvarenim ljudskim dušama, čistoj prirodi u kojoj je Uzvišeni Allah stvorio ljude. Svjedoci smo da mnogi primaju islam kada vide kako je savršen, čist, jednostavan i olakšan ljudima pa mogu jednostavno po njegovim propisima raditi, a oni u njima imaju praktičnu korist i rezultat. I sami muslimani time što su im propisi u vjeri olakšani, imaju priliku da se potrude i da postignu visoki stepen koji je obećan ovom ummetu.
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je mom ummetu oprostio ono što pomisle sve dok to ne urade ili progovore.“ (Bilježi El-Buhari).
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu allejhi ve sellem, rekao: „Allah je mom ummetu oprostio grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni.“ (Bilježi Ibn Hibban, hadis je sahih).
U islamu nema zamršenih filozofskih rasprava niti nejasnih pitanja koja zbunjuju ljude, već ga je lahko i jednostavno predstaviti i dokazati svakome koji prihvata istinu. Ova vjera ne može i ne smije biti monopol određene skupine naroda, već je u njenom pozivu mogu razumjeti svi ljudi. Oni koji koriste komplikovane izraze u svome govoru o vjeri, ustvari na takav način odvraćaju ljude od nje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je na olakšavanje, a zabranjivao otežavanje ljudima, a vjera je najpreča da se u granicama dozvoljenog i propisanog olakša.
Da nas Uzvišeni Allah učini od onih koji olakšavaju, a ne otežavaju, i koji vjeru shvataju i prihvataju ispravno kako je naš Plemeniti Gospodar zadovoljan. Amin!
(El-asr )