Tri osnovna principa kojih svaki musliman mora biti svjestan su:
Znanje o svom Gospodaru, znanje o svojoj vjeri Islamu, i znanje o svom poslaniku Muhammedu savs. Ako bude upitan: Ko ti je Gospodar? Tvoj odgovor treba da bude: Moj Gospodar je Allah, koji me je stvorio i koji me posjeduje kao i sve svjetove Svojom Veličinom. Moje robovanje je samo Njemu. I nema ničega čemu se robuje osim Njemu.
Ako si upitan: Šta ti je vjera? Tvoj odgovor je: Moja vjera je Islam, koja mi naređuje pokornost Allahu, priznavanjem Njegove Jednoće, pokoravanju Njegovim naredbama, i izbjegavanju širka i njegovih pristalica.
Ako si upitan: Ko ti je poslanik? Tvoj odgovor je: Moj poslanik je Muhammed savs, sin Abdullaha, bin AbdelMuttaliba bin Hašima. Hašim je od Kurejša, a Kurejši su arapsko pleme. Arapi su nasljednici Ismaila as, sina Ibrahima al Khalila(prijatelja) Allaha.
Izvori vjere
Izvori vjere zavise od dvije stvari:
- Upućivanje ljudi da robuju Allahu, koji nema sudruga, voditi ih ka tome, prijateljivati sa njima i odreći ih se ako postanu kafiri.
- Upozoravanje na širk, na nerobovanje Allahu, biti žestok prema širku, boriti se protiv toga i smatrati kafirima one koji ga čine.
Uslovi Šehadeta
Ima sedam uslova šehadeta vjerovanja u Allaha, poznato kao: Ništa nema pravo da bude obožavano osim Allah.
1) Znanje o značenju šehadeta, njegovoj negaciji i priznavanju.
2) Uvjerenost u šehadet, bez imalo sumnji.
3) Iskrenost i čistoća nijeta u nepriznavanju širka
4) Istinitost koja negira laž i zabranjuje nifak.
5) Ljubav prema šehadetu i njegovim uslovima, i biti zadovoljan sa time.
6) Pokornost šehadetu, u koju spada obaveza ibadeta upućenih samo Allahu i traženje Njegovog zadovoljstva.
7) Prihvatanje šehadeta, u suprotnosti od njegovog odbijanja.
Dokazi iz Kurana i Suneta
Dokazi znanja:
Allah Svemogući kaže: Znaj ( o Muhammede) da ništa ne zaslužuje da bude obožavano osim Allah.(47:19), i kaže Allah: ..izuzev onih koji svjedoče Istinu, onih koji znaju.(43:86).
To su oni koji znaju svojim srcima ono što izgovaraju svojim ustima. Od Osmana ra se prenosi da je Resul savs rekao: Ko god od mojih sljedbenika umre znajući(uvjeren) da niko nema pravo da bude obožavan osim Allah, ući će u Džennet.(Buhari i Muslim).
Dokazi o uvjerenosti:
Allah kaže: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanikova Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imetcima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!(49:15)
Uslov njihove vjere u Allaha i Njegovog Poslanika je bio taj da oni nisu sumnjali. Oni koji sumnjaju su munafici. Od Abu Hureire rase prenosi da je Resul savs rekao: Svjedočim da niko nema pravo da bude obožavan osim Allah, i ja sam Njegov Poslanik.Koji god Allahov rob sretne Allaha sa šehadetom bez sumnji ući će u Džennet.(Buharija).
U drugoj verziji:
Koji god rob sretne Allaha sa šehadetom čistim od sumnji, neće biti zadržan od Dženneta.
Dio jednog dužeg hadisa od Abu Hureire kaže: Koga god sretnete iza ovog zida, a svjedoči da ništa nema pravo da se obožava osim Allah, uvjeren u to u svome srcu, obradujte ga Džennetom.
Dokazi o iskrenosti:
Allah Veličanstveni kaže: Iskreno ispovjedanje vjere, dug je Allahu.(39:3). I kaže Allah: A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.(98:5). Od Abu Hureire se prenosi da je Resul savs rekao: Najsretnija osoba na Sudnjem Danu, koja će imati moj šefaat, će biti ona osoba koja kaže: Ništa nema pravo da bude obožavano osim Allaha, iz svog srca.(Buharija).
Itban bin Malik prenosi od Muhammeda savs: Zaista je Allah zabranio džehennemsku vatru za one koji kažu : Ništa nema pravo da bude obožavano osim Allah, tražeći time Allahovo zadovoljstvo.(Buhari).
An Nasai je skupio u svojoj knjizi pod nazivom "Dan i Noć" hadise dvaju ashaba ra koji prenose od Muhammeda savs da je rekao: Koji god od mojih sljedbenika kaže: La ilahe illalahu, wahdehu la šerike leh, lehul mulku we lehul hamd, we Huwe ala kulli šejjin kadir( Niko nema pravo da bude obožavan osim Allah. On je jedini koji nema sudruga. Njemu pripada vlast i Njemu je svaka hvala i On je sve kadar da učini), iskreno iz srca i posvjedoči svojim jezikom, Allah će otvoriti nebo za tu izjavu i pogledaće na onoga koji ju je izgovorio. A rob koga Allah pogleda ima pravo da mu se dova primi.
Dokazi o Istinitosti
Allah kaže: Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru kad kažu: Mi vjerujemo! i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.(29:2-3). I kaže Allah: Ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha i onaj svijet!- a oni nisu vjernici! Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju a oni i neznajući samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna kazna zato što lažu.(2:8-10).
Muaz ibn Džebel prenosi od Poslanika savs: Nema nikoga ko kaže: La ilahe illallah, Muhammeden abduhu we Resuluhu, istinski iz srca a da Allah ne zabrani džehennemsku vatru za njega.(Buhari i Muslim)
Dokazi o ljubavi
Allah uzvišeni kaže: Ima ljudi koji su umjesto Allaha idole prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. (2:165). I kaže Allah: O vjernici, akoneko od vas od svoje vjere otpadne,- pa Allah će sigurno dovesti mjesto njih ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizna, a prema kafirima ponosite: oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati.(5:54).
Anas ra kaže da je Resul savs rekao: Ko god posjeduje sljedeće tri osobine, osjetiće slast imana:
- Da voli Allaha i Njegovog poslanika više od ičega
- Da voli brata muslimana samo radi Allaha
- Da mrzi da se vrati u kufr kao što mrzi da bude bačen u vatru.
Dokazi o pokornosti
Allah Svemogući kaže: I povratite se Gospodaru Svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe.(39:54). I kaže Allah: Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno Allahu preda, čineći još i dobra djela, i koji slijedu vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu?(5:125). Allah kaže: Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.(31:22). I Allah kaže: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.(4:65). Kaže Resul savs: Niko od vas neće biti iskreni vjernik sve dok mu se njegove želje ne pokore onome sa čime sam poslan.
Dokazi priznavanja
Allah kaže: I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: Zatekli smo pretke naše kako ispovjedaju vjeru i mi ih u stopu slijedimo. Zar i onda-govorio bi on- kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili? A oni bi odgovarali: Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano. I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.(43:23-25). I kaže Allah: Kad im se govorilo:Samo je Allah Bog!- oni su se oholili i govorili: Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.(37:35-36).
Abu Musa prenosi od Poslanika savs da je rekao: Primjer upute i znanja sa kojim me Allah poslao je kao primjer bogate kiše koja se spušta na zemlju.Nešto od te kiše je palo na plodno tlo pa je postalo bujna vegetacija. Nešto je palo na tvrdo tlo, pa je zadržalo vodu i od nje su ljudi i životinje pili. A jedan dio je pao na takvo tlo da nije mogli niti da je zadrži niti da je popije. Prvi primjer zemlje je čovjek koji prihvati islam i izvuče korist od toga, a zadnji primjer je čovjek koji niti primi islam niti izvuče kakvu korist-gola ledina.
Stvari koje izvode iz islama
1) Širk u obožavanju Allah, jer Allah kaže: Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druga ravnim smatrate, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga.(4:116). I kaže Allah: Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo biće Džehennem.(5:72). Ovo takođe ukljućuje i svako prinošenje žrtve nečem drugom sem Allahu na primjer: džinovima ili kaburovima.
2) Onaj koji vjeruje ili postavi posrednike između njega i Allaha, čineći dovu posrednicima i moleći ih da se oni zauzmu za njega kod Allaha, je kafir prema koncensusu uleme.
3) Onaj koji ne smatra mušrike nevjernike kafirima, ili sumnja u njihov kufr ili smatra njihovu vjeru ispravnom je kafir.
4) Onaj koji vjeruje da je uputa mimo upute Poslanika savs bolja i da je zakon drugih bolji od njegovog savs, i onaj koji daje prednost lažnim bogovima nad Allahovim zakonom je kafir.
5) Onaj koji mrzi bilo šta sa čim je Poslanik savs poslan, pa sve i da to izvršava je kafir.
6) Onaj koji se ismijava nečemu iz islama ili Poslaniku savs ili nagradi ili kazni je kafir. Allah kaže: A akoih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovom rugali. Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici a tvrdili ste da ste vjernici.(9:65-66).
7) Sihr. Kaže Allah:..šejtani su nevjernici, učeći ljude vradžbini..A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: Mi samo iskušavamo i ne budi nevjernik.(2:102).
8) Podržavanje kafira i pomaganje njihovo u borbi protiv muslimana. Kaže Allah: ..A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati.. (5:51).
9) Onaj koji smatra da su neki ljudi izuzeti od dužnosti pokoravanju šerijatu je kafir.
10) Omalovažavanje Allahove vjere time što se ona ne uči niti se po njoj radi. Kaže Allah: A ima li nepravedijeg od onoga koji opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene. Mi ćemo zaistakazniti zlikovce.(32:22).
Ko učini nešto od gore navedenih stvari, u šali ili zbilji je kafir, izuzev onoga koji na to bude primoran. Sve ove stvari su vrlo opasne ali su veoma raširene. Kao musliman dužnost nam ih se klonuti i bojati ih se.Tražimo zaštitu od Allaha od stvarih koje izazivaju Njegovu srdžbu i žestoku kaznu.
Tewhid i njegove osobine
Tewhid podrazumjeva vjeru u Jednoću Allaha, prema učenju Islama koji kaže da je Allah Sam, bez druga. Njemu pripada svaka hvala. Nije rođen niti je rodio niti ima sudruga niti sličnog u Svojoj Vlasti.
1) Tewhid Rububijeta
Iako su mušrici u vrijeme Poslanika savs vjerovali u nju, oni nisu ušli u islam. Naprotiv, Poslanik savs se protiv njih borio iz razloga što su oni posjedovali idole kao Lat, Uzza i Menat uz Allaha. Tewhid Rubbubija je potvrđivanje Allahove Jednoće u svim Njegovim djelima kao što kuranski ajet kaže: Upitaj: Ko vas hrani sa neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim? Allah-reći će oni a ti reci:Pa zašto ga se onda ne bojite?(10:31).
Ovo znači da je Allah uzrok postojanja svim stvarima. Samo uz Njegovu pomoć opstaju bića i sve stvari na zemlji i nebesima. On je Sam Gospodar svjetova i nema potrebe za nečijom pomoći. Mnogi ajeti to još više potvrđuju.
2) Tewhid Uluhijeta
Ovo je ono u čemu su mnogi skrenuli i skreću. Ovaj tewhid zahtjeva vjerovanje da Allah je Jedini koji se obožava, kome se dovi, kome se kolje, koga se boji, kome se čini tewba. Za svaku od ovih stvari nalazimo dokaz u Kuranu.
3) Tewhid Asmau we Sifat
Ovim se potrvđuje Allahova Jednoća u Njegovim imenima i Njegovim Svojstvima, bez iskrivljivanja i prenešenog značenja. Kaže Allah:Reci: On je Allah-Jedan. Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije i niko mu ravan nije.(112:1-4). Alah takođe kaže: Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena- kako budu radili, tako će biti kažnjeni.(7:180). I kaže Allah:Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi!(42:11).
Širk i njegove vrste
Suprotnost tewhidu je širk što znači u islamskoj terminologiji-pridruživanje nečega Allahu. Postoje tri vrste širka:
1) Veliki širk
Najveći širk je obožavati nešto drugo mimo Allaha. Allah ovaj čin neće nikad oprostiti niti će primiti bilo koje dobro djelo od takve osobe. Allah kaže: Allah sigurn neće oprostiti da Njemu ravnim druge smatraju, a oprostiće onome kome hoće, ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.(4:116). I kaže Allah: A Mesih-sin Merjemin je govorio: O sinovi israilovi, klanjajte se Allahu, mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo biće Džehennem, a nevjernicima neće niko pomoći.(5:72). Allah dalje kaže: I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.(25:23). Allah dalje kaže: A tebi i onima prije tebe je objavljeno: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurnopropasti, a ti ćeš izgubljen biti.(39:65). Allah isto tako kaže: A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.(6:88).
Veliki širk ima četiri podkategorije:
a) Širk u dovama( upučivanje dova nekom drugom mimo Allah), kao što Allah kaže: Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kada ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju.(29:65).
b) Širk u nijetima i željama kao što Allah kaže: Onima koji žele život na ovom svjetu, i ljepote njegove, - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći, tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.(11:15,16).
c) Širk u pokoravanju (na primjer, pokazivanje spremnosti na slušanje naredbi drugih koje vode nepokornosti Allahu.) Dokaz za ovo nam je Allahov ajet: Oni pored Allaha, smatraju bogovima svećenike svoje, i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Allahu klanjaju,-nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju. (9:31).Ovaj se ajet, bez sumnje odnosi na pokornost ulemi i drugima koji imaju znanje, u nepokornosti Allahu, a ne na upučivanje dove njima. Kao što kaže Resul savs u hadisu u kojem objašnjava Adi ibn Hatimu, da se ibadet ovdje smatra njihovim sljeđenjem u griješnim radnjama.
d) Širk u ljubavi( pokazivanje ljubavi prema nečemu drugom, a što pripada samo Allahu). Pa tako kaže Uzvišeni: Ima ljudi koji su idole prihvatili mjesto Allaha, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.(2:165).
2) Mali širk
Mali širk je Rija (pretvaranje), kao što Allah kaže: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela, i neka klanjajući se Svome Gospodaru, ne smatra Njemu nikog ravnim.(18:110).
3) Skriveni širk
Skriveni širk je objašnjen od Poslanika savs: Skriveni širk u mome Umetu, je skriveniji od traga crnog mrava, na crnoj stijeni, u crnoj noći. I Poslanikova savs dova: O Allah, tražim zaštitu kod Tebe od širka počinjenog svjesno, i tražim Tvoj oprost, za grijehe koje činim nesvjesno.
Kufr i njegove vrste
Kufra imaju dvije vrste:
1) Veliki kufr.
To je kufr koji izvodi iz islama, a ima ga pet vrsta:
a) Kufr nijekanja
Kao što kaže Allah: I ima li nepravednijeg od onoga, koji o Allahu izmišlja laži, ili poriče istinu koja mu dolazi? I zar nije mjesto nevjernicima u Džehennemu?(29:68).
b) Kufr arogancije
Dokaz za ovaj kufr je: A kad rekošmo melecima: Poklonite se Ademu, oni se pokloniše ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. (2:34).
c) Kufr sumnje
Allah kaže: I uđe u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: Ne mislim da će ovaj ikad propasti. I ne mislim da će Smak svijeta ikd doći, a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći. I reče mu drug njegov, dok je sa njim razgovarao: Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio. Što se mene tiče, On Allah moj je Gospodar, i ja Gospodaru svome, ne smatram ravnim nikoga.(18:35-38).
d) Kufr zapostavljanja
Kaže Allah: Mi smo nebesa i zemlju mudro stvorili, i ono što je između njih, i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.(46:3).
e) Kufr nifaka
Allah kaže: To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju.(63:3).
2) Mali kufr
To je kufr koji ne izvodi iz vjere. To je nezahvalnost, kao što Allah kaže: Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog toga što je radio, dao da iskusi i glad i strah. (16:112).
Nifak i njegove vrste
Nifaka postoje dvije vrste:
1) Nifak u vjerovanju
To je jedan od sljedećih šest vrsta i oni koji ga čine biće na najdubljim stepenima Džehennema.
a) Poricanje Poslanika savs
b) Poricanje bilo čega sa čim je Resul savs došao.
c) Mržnja prema Poslaniku savs
d) Mržnja nekog djela objave
e) Radovanje kada islam nazaduje
f) Mržnja prema pobjedi islama
2) Nifak u djelima
Njega ima pet vrsta kao što nas je obavjestio Poslanik savs: Osobine munafika su tri: kad govori - laže, kad obeća- iznevjeri, kad mu se nešto povjeri- pronevjeri. U drugoj verziji stoji: Kad se svađa- prelazi granice i kad potpiše ugovor- izda.
Značenje Taguta i njegovih vođa
Prvo što je Allah naredio ljudima je da zaniječu tagute i povjeruju u Allaha. Allah kaže: Mi smo svakom narodu poslanike slali: Allahu se klanjate a taguta se klonite.(16:36).
Značenje " kufra u tagute " je taj da svako mora vjerovati u njihovu lažnost, bezvrijednost, uzaludnost, a jedino je Allah istina. Isto tako, pristalica taguta se mora odreći, osuđivati njihovo djelo i pokazati neprijateljstvo prema njima. A značenje "vjerovanje u Allaha" je taj da se samo pokoravaš Allahu, bez sudruga. Sve svoje ibadete moraš potčiniti Allahu, poričući bilo koje drugo božanstvo. Dalje, moraš voliti ljude koji Allahu se iskreno predaju, i pokazati im prijateljstvo, za razliku od mušrika prema kojima treba iskazivati prezir, jer to je istinska Ibrahimova vjera. Ko god napusti ovaj put, on čini nepravdu prema sebi. Allah kaže: Divan uzor za vas je Ibrahim, i oni koji su uz njega bili, kad su narodu svome rekli: Mi sa vama nemamo ništa, a ni sa onima, kojima se umjesto Allahu klanjate, Mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati, sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog vjerovali.(60:4). Tagut je širok pojam i obuhvaća sve što se obožava, ili se slijedi, ili čemu se pokorava, mimo Allaha i Njegovog Poslanika. Množina je tavagit, a kojih je mnogo, dok mi navodimo samo pet:
1) Šejtan, koji je proklet a koji poziva ljude da obožavaju druge mimo Allaha. Dokaz su Allahove riječi: O sinovi Ademovi:zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni.(36:60).
2) Nasilnik koji mijenja Allahov zakon. Dokaz su Allahove riječi: Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju, u ono što se objavljuje tebi, i u ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega.(4:60).
3) Onaj koji sudi po zakonima drugačijih od onih kojima je naredio Allah da sudimo.
Allah kaže: A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (5:44).
4) Ko god tvrdi da poznaje gajb (skriveno), a dokaz su Allahove riječi: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome. Osim onome koga On za poslanika izabere, zato On i ispred njega i iza njega, postavlja one koji će ga čuvati.(72:26-27). I drugi ajet: U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On Jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi(.6:59)
5) Osoba koja se obožava, a on to sam odobrava. Dokaz su Allahove riječi: A onoga od njih koji bi rekao: Ja sam doista pored Njega -bog, kaznili bi smo džehennemom, jer tako Mi kažnjavamo mnogobošce.(21:29)
Treba znati da osoba, neće biti iskren vjernik, sve dok ne porekne i osudi, tagute. Dokaz su Allahove riječi: Onaj koji ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha-drži se za najčvršću vezu koja se neće prekinuti.(2:256).
Prava uputa je uputa Muhammeda savs, dok otpadanje od nje je put Abu Džehla. Najistinitija tvrdnja je da nema ničeg vrijednog da bude obožavano osim Allaha, jer ona sadrži i negaciju i priznavanje: negaciju bilo kojeg čina ibadeta ili božanstva osim Allaha i priznanje da je Allah Sam, bez druga.
Neka je hvala Allahu sa čijom Veličinom se izvršavaju i završavaju dobra djela: od Šejha Muhammeda bin AbdulWahaba