Znači li to da su danas mnogi ljudi od ugleda i od funkcija, korumpirani, potkupljivi, iskvareni, lakomi na novac ? Ja bih rekao da jesu. Od te bolesti nisu imune ni političke, društvene, privredne, pa za ne povjerovati je, i vjerske organizacije i udruženja.
Zar bi se moglo desiti da hiljade naših povratnika u Goražde, Srebrenicu, Zvornik, Prijedor nejmaju niti osnovne uslove za preživljavanje a neki novopečeni bogataši troše na desetine hiljada maraka na provode po Jadranskom moru ostavljajući to bogatstvo da se drugi šire i razvijaju.
47. ajeta sure Ja-Sin
VE IZA KILE LEHUM ENFIKU MIMMA REZEKAKUMU LLAHU KALELELZINE KEFERU LILLEZINE AMENU ENUT'IMU MEN LEV JEŠAAAULLAHU AT'AMEHUU IN ENTUM ILLA FI DALALIN MUBIN.
A kad im se kaže: ” Udjeljujte od onoga što vam Allah daje ! “, onda nevjernici govore vjernicima: ” Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti ? Vi, ste uistinu, u pravoj zabludi ! “
Život na ovoj planeti Zemlji, postaje sve teži iz dana u dan. Energije, koja se koristi u industriji, domaćinstvima, sve je manje, a ljudi, koji trebaju energiju je sve više. Sloj bogatih je izmislio hiljadu načina da zaštiti “svoje” bogatstvo, interese i takvi bogataši ne prezaju od bilo kakvih mjera, samo da bi ga sačuvali.
Sirotinje je danas sve više. Nekoliko milijardi ljudi ima samo toliko da preživi od danas do sutra, dok je skoro milijardu ljudi koji nemaju šta jesti i gdje stanovati i živjeti.
Zato Allah Uzvišeni, naređuje ljudima da udjeljuju i dijele višak svoga imetka, onima koji su potrebni. Mi svi dobro znamo, da sva sredstva za opstanak i održanje čovjeka na Zemlji, dolaze od Allaha, koji nas je stvorio; i ništa od toga nije djelo čovjekovo i ničim on insan u stvarnosti ne raspolaže.
Zato Uzvišeni Allah, govori kroz svoju zapovijed: “VE IZA KILE LEHUM ENFIKU MIMMA REZEKAKUMULLAH..!” ” Udjeljujte od onoga što vam Allah daje !” Allah je učinio stvari korisnima i raspodjeljuje ih prema Svojoj volji tako što ih pojedincima daje u velikim i malim količinama. Ovom zapovijedi davanja Allahovih darova drugima mora biti pročišćena duša i bogatih i siromašnih, te tako u društvu biva uspostavljena međusobna ljubav i razumijevanje.
Moramo isto tako znati da se u današnjem vremenu javlja kriza autoriteta, koja ogoljava najviše one ljude koji žude za vlašću obećavaju sve i svašta, a kada se domognu “pozicije“ sve to zaborave.
Znači li to da su danas mnogi ljudi od ugleda i od funkcija, korumpirani, potkupljivi, iskvareni, lakomi na novac ? Ja bih rekao da jesu. Od te bolesti nisu imune ni političke, društvene, privredne, pa za ne povjerovati je, i vjerske organizacije i udruženja.
Znamo da se moralno značenje udjeljivanja i davanja u Kur'anu ističe i počiva na instituciji zekata.
Moramo, međutim, znati, da danas ima puno bogatih ljudi koji shodno navedenom dijelu ajeta: “KALELLEZINE KEFERU LILLEZINE AMENU ENUT’ IMU MEN LEV JEŠAULLAU AT’ AMEH..,” govore za sirotinju i siromašne: “Zašto bi im davali i trebali davati, kada im ni Allah ništa dao nije ?”
U tome je vidljiva nadmenost i arogancija, novopečenih bogataša, skorojevića, tu je sadržano i bogohuljenje, zato što vlastite povlastice pripisuju svojim vlastitim zaslugama i sposobnošću i zato jer Allahu Uzvišenom pripisuju krivicu za zemaljske nesreće.
Osim toga poslovno uspješni i bogati se vjernicima ismijavaju i predbacuju da se nalaze na krivom putu. Hoće da kažu da bi bilo bolje tim ljudima, koji imaju malo dobara u životu, da su kao ovi koji nisu neki vjernici ali eto uspijevaju, dobro se snalaze i imaju “pod prstom”.
Pri svemu tome zaboravljaju da svi ljudi postoje na ovom svijetu, kako bi se dokazali: svi su Allahovi darovi njima povjereno dobro, a kome se čini da je manje obdaren, jer posjeduje manje dobara, možda je stoga sretniji jer se uči strpljenju i skromnosti.
U stvarnosti trebamo znati da su svi oni koji ovako razmišljaju u očitoj zabludi i oni ne shvaćaju Allahove zakone, životna kretanja i njihovo značenje. Islam nudi jedan sistem u kojem je uspostavljena optimalna pravičnost između pojedinaca, tako da čovjek može pravedno ispuniti zahtjeve Allahovog namjesnika na Zemlji.
Da se ovoga ljudi drže, danas ne bi bio toliki jaz i provalija između šake bogatih ljudi i mora sirotinje. Ne bi se moglo desiti da se na milijone tona pšenice i kukuruza uništavaju samo da im cijena ne bi pala, dok u isto vrijeme u Africi i Aziji ljudi umiru od gladi.
Da se ljudi drže Allahove riječi, zar bi se moglo desiti da takozvani emiri i kraljevi iz nekih arapskih i islamskih zemalja, na svojim odmorima po Evropi, troše milijone i milijone dolara, samo za nekoliko dana na luksuz i raskoš, sve se to dešava u vremenu, kada milioni muslimana umiru od gladi i siromaštva širom svijeta.
Zar bi se moglo desiti da hiljade naših povratnika u Goražde, Srebrenicu, Zvornik, Prijedor nejmaju niti osnovne uslove za preživljavanje a neki novopečeni bogataši troše na desetine hiljada maraka na provode po Jadranskom moru ostavljajući to bogatstvo da se drugi šire i razvijaju.
Dok tako ljudi žive i varaju sami sebe, i žive u zabludi da je to njihovo i da će to bogatstvo dugo potrajati, Allah Uzvišeni opominje:
“MA JANZURUNE ILLA SAJHATEN VAHIDETEN TE'HUZUHUM VE HUM JEHISSIMUN…”
“A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti.”
“FELA JESTETIUNE TEVSIJETEN VELAAAA ILAAA EHLIHIM JERDŽIUN.”
“Pa neće moći nista oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti,”