Hvala i zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še’nuhu! Neka su salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem na njegovu porodicu, ashabe i na iskrene sljedbenike do Sudnjeg dana.
Opisao je naš Gospodar, azze ve dželle, stanje dunjaluka i njenih stanovnika, otkrio je njenu stvarnost, pojasnio kratkoću i njenu prolaznost koja se također ogleda u varljivom naslađivanju, rekao je Allah Uzvišeni: "Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!
Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje." (Prijevod značenja El-Hadīd – Gvožđe, ajet 20.
Obavjestio nas je Mudri i Sveznajući, u ovom ajetu stvarno stanje dunjaluka koji je mnoge ljude zaveo (obmanio), te također pojasnio da je dunjaluk ništa drugo go igra i da nema vrijednost osim što sa sobom donosi umor, i on je zabava (razonoda) koja odvraća čovjeka od onoga što mu koristi za njegov ahiret.
Takođe, naš Gospodar, obavještava nas da je dunjaluk varljivi ukras kojim se naslađuje osoba zavedena, te on je takmičenje i isticanje u broju potomstva i imetka, no i pored toga, Allah azze ve dželle, odmah nakon toga podsjeća nas da je isti taj dunjaluk, stvar koja brzo prolazi, poput plodova koji zadive svoga vlasnika (zemljoradnika) svojom ljepotom i obimo ploda koji bude u punom zamahu i ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo.
Dakle kroz ove Uzvišene riječi, Allah subhanehu ve te'ala, je na najljepši način opisao stvarnost dunjaluka i brzinu njegovog prolaska, baš poput čovjeka koji živi duge godine i koji se naslađuje imetkom i brojem dijece, da bi na smrtnoj postelji osjetio i uvidio da je ovaj dunjaluk i život prošao tako brzo, baš onako kako je opisano ovim Kur'anskim ajetom.
Nakon što je opisan dunjaluk, ono sve što ide uz njega, Allah azze ve dželle, opisuje nam Ahiret (budći svijet), njegovu stvarnost i ono što nosi sa sobom od uživanja, ili pak boli i kazne za onoga ko bude neposlušan i indažija na ovom prolaznom svijetu. On, subhnaehu ve te'ala podjsjećana nas također da je Allahov oprost i zadovoljstvo ustvari znak potpunosti uživanja i naslađivanja za onoga ko Mu bude pokoran.
Rekao je Allah, azze ve dželle: "Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!" (Prijevod značenja El-Kehf – Pećina, ajet 45.)
I rekao je Uzvišeni: „Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: ”Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost – a Allah dobro poznaje robove Svoje.“(Prijevod značenja Ālu ‘Imrān – Imranova porodica, ajet 14-15.)
Da bi na poslijetku rekao: "Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovome svijetu prema onome svijetu samo je prolazno uživanje." (Prijevod značenja Er-Ra‘d – Grom, ajet 26.)
Bilježi imam Muslim u svome Sahihu, hadis od Mustevreda Ibn Kahra, radijjalahu anhu, da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dunjaluk je prema ahiretu kao kad bi jedan od vas stavio prst u more, pa neka pogleda u prst sa čime se vraća." (Sahih Muslim br. 8/156)
Bilježi Ibn Madže, u hadisu od Abdullah Ibn Mesuda, radijjallahu anhu, da je rekao: Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naslonuo se (legao) na hasuru (podmetač), te on ostavi na njegovoj koži trag od krutosti. Potom sam rekao: O Allahov Poslaniče: preči si mi od oca i majke, da si nam kazao mi bi prostrli šta preko njeg kako bi te sačuvali od toga. Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče:" A šta je primjer mene i dunjaluka? Moj primjer, je kao putnik koji zastane pod nekim drvetom, da se odmori za kratko vrijeme, pa se opet uputi cilju svome." (Ibn Madže br. 4109)
Rekao je Ibn Kajjim, rahmetullahi alejhi: "Potpuna predanost ahiretu nemože se postići osim odricanjem od dunjaluka (zuhdom), a neće se postići zuhd na dunjaluku osim da čovjek bude svjestan dviju stvari ( dva pogleda):
- Prvi pogled: pogled u dunjaluk, u njegovu brzinu prolaska i nestanka, u neprestanu čežnju i žudnju za njegovim ljepotama, koje su varljive i za koje čovjek sve da' kako bih ih stekao. No, na kraju kada uvidi da nikada neće postići ono za čim žudi – dunjaluk prođe (nestade).
- Drugi pogled: pogled u ahiret, i dolazeće stanje, te znanje da onaj svijet je trajan i ostaje, a sve drugo mimo Allaha prestaje. Također, neophodno je da čovjek zna šta ga čeka od počastio i uživanja i prednosti koje on nosi sa sobom. Ahiret je baš onako kako ga je Allah opisao: "A onaj svijet je bolji i trajan!". Ta dobra i blagodati su potpune i trajne, dok ovaj svijet biva samo iluzija i varljivo naslađivanje.
Kada se ispune kod čovjeka ova dva pogleda, kada budu prisutni oni na njegov razum i zuhd (odricanje)n ostave traga i budu vodilja ka onome što je vječno i trajno. Doista svakom od nas je teško da ostavi trenutno naslađivanje dunjalukom i sa svim onim što on nosi sa sobom, no kada bude čovjek svjestan i istisnki ubjeđen (vjeruje) u neviđeno i ono što ga očekuje njegova želja za ahiretom biva jaka i ona je ta vodilja koja ga kroz život vodi ka očekujućem cilju.
Na suprot tome, ukoliko se kod čovjeka ne nađu ova dva pogleda, ne bude od onih koji su pronicljivi i imanski jaki, on podpadne po lažna naslađivanja ovoga dunjaluka, a što za posljedicu ima slabost čežnje za ahiretom, a samim time i ostavljanje dijela koja vode ka njemu – rezultat svemu biva slabost imana, i pronicljivosti. Jer, doista onaj ko žudi za dunjalukom on je brižan (radi) za njega, i samim time on ili vjeruje ono što ga čeka na ahiretu ili ne. Pa ukoliko povjeruje u ahiret, ali on ne ostavi na njemu traga, to upućuje na slabost razuma i njegov krajni loš izbor." (Favaid, str. 140-141.)
Allah, subhanehu ve te'ala, zaprijetio je najžešćom kaznom onome ko bude i uzme dunjaluk za cilj, zadovolji se njime, i bude nemaran spram Allahovi ajeta i povratka Njemu, pa kaže Uzvišeni: "Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog onoga što su radili." (Prijevod značenja Jūnus – Junus, ajet 7-8.)
Opmoneuo je Allah, azze ve dželle, one vjernike koji su zadovoljni dunjalukom, pa kaže: "O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: "Krenite u borbu na Allahovu putu!", kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema onome na onome svijetu, nije ništa." (Prijevod značenja Et-Tevbe – Pokajanje, ajet 38.)
Shodno vjernikovoj vezanosti za ovaj dunjaluk, i njegovim zadovoljstvom, biva i težina vjernikove pokornosti Allahu (sve što je više vezan biva mu teže) i čežnje za ahiretom, dovoljno je reći u ovom kontekstu Allahove riječi: "Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?" (Prijevod značenja Eš-Šu‘arā’ – Pjesnici, ajet 205-207.)
Također rekao je Uzvišeni: "Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učiniće im se da su ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašeni!" (Prijevod značenja El-Ahkāf – Ahkaf, ajet 35.)
"A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali." (Prijevod značenja Er-Rūm – Bizantinci, ajet 55.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio onaj koji je najviše odrekao se dunjaluka, bio zahid na njemu. Od Aiše, radijjallahu anha, se prenosi da je kazala Urvi, sinu njene sestre: "Moj sestriću, tako mi Allaha, znali smo dočekati jedan mlađak, pa drugi, pa i treći; tri mlađaka u dva mjeseca, a da se ni u jednoj kući Allahova Poslanika ne naloži vatra. Rekao sam: 'Tetko, od čega ste živjeli?' 'Od hurmi i vode, ako se izuzme da je Allahov Poslanik imao komšije Ensarije, koje su imale ovce, te su slali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njihovo mlijeko i on bi nas napojio.'" (Muttefekun alejhi)
Oporučio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom od Ensarija, da njegov krajni cilj bude odricanje od dunjaluka, odnosno da bude na dunjaluku kao putnik prolaznik, dok je isto tako oporučio Ibn Omeru, radijjallahu anhuma, da bude na dunjaluku kao stranac, ili prolaznik, a da sebe smatra od stanovnika kaburova.
Govoreći o zuhdu reka je Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejhi: "Odricanje (zuhd) je odricanje od harama, a to je Fard ajn (stroga obaveza na svakom pojedincu), također zuhd je odricanje od šubhi a njihov stepen i propis je različit: ukoliko budu jake i prisutne odna odricanje od njih biva Vadžib, a ako su slabe onda biva Mustehab (pohvalno); također zuhd biva u odricanju od razni dunjalučki dobara, odricanje od govora koji ga se ne tiče, odricanje od prekomjernog pitanja i zapitkivanja, odricanje od ljudi, odricanje od samodivljenja, odricanje od svega onoga što nas odvraća od Allaha.
A najbolji zuhd (odricanje) biva ono koje je skriveno, dok je najteži zuhd, zuhd odricanja od onoga što ga čini sretnim. Srce koje je okupirano šubhama, nema ispravnog odricanja niti sreće..." (Favaid, str. 172.)
Priprema i obrada: Safet Suljić,Fakultet Šerijatskih Nauka ISLAMSKI UNIVERZITET U RIYADU