Zatim Uzvišeni kaže: „...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju“. Obavljanje namaza podrazumijeva stalnu pažnju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih dijelova /ruknova/: rukua, sedžde, učenja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na donošenje salavata na Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem A udjeljivanje iz onoga što Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih dužnosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi.
Trebaš znati, čovječe, da ti je sav imetak koji imaš samo dat na zajam i čuvanje i da ćeš se ubrzo od njega rastati. Zatim Uzvišeni kaže: „Oni su, zbilja, pravi vjernici.“ Amr ibn Murre kaže: „Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako kaže - kao kada mi kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi gospodin’ iako među svijetom ima još gospode, ili, kao kada kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi trgovac’ iako ima još trgovaca, ili, kao kada kažemo: ‘Taj i taj je zaista pravi pjesnik’ iako ima još pjesnika.“ Zatim Uzvišeni kaže: „Njih kod Gospodara njihova čekaju počasti“, tj. deredže, položaji i stepeni u Džennetu, ‘i oprost’“, tj.
On će im oprostiti njihova loša, a nagradit će ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/358/ ‘Stanovnike Illijjuna vidjeti će oni ispod njih kao što vi vidite zvijezde pred kraj noći.’ Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, to su položaji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika neće moći doći.’ A on reče: ‘Nije tako! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, to će moći ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!’“
„Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.“/5/ „Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih izgledalo je kao da se na oči svoje u smrt gone.“/6/ „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine - a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“/7/ „da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima po volji“./8/
Ovdje Uzvišeni govori: Kada ste se vi razišli i posvađali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podijele. Poslanik je, sallAllahu alejhi we sellem, to pravedno i pošteno uradio, što je bilo potpuno u vašem interesu. Slično tome, vi niste željeli krenuti u boj protiv naoružane skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Međutim, posljedica tog što niste željeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i vaše neprijatelje.
On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobošcima koji su krenuli iz Meke da zaštite svoj karavan. U njemu je bila trgovačka roba Kurejšija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je čuo da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoružanih ratnika. Ebu-Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mušrički su ratnici nastavili svoj put i došli do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On želio da riječ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od laži.
Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuo da je neprijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obećavajući mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada željeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slučaju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvišeni kaže: „a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oružje. To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvišeni objavio:
„Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.“
Es-Suddi o riječima Uzvišenog:„Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti“ kaže: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radiš samo ono što ti Allah naredi. A riječi Uzvišenog: „...a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana“ znače: vi ste željeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pružiti otpor, tj. karavan. „Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi.“ Tj. On je želio sukobiti vas sa skupinom koja ima oružje i hoće borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se riječ slama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su željeli nešto drugo, jer su smatrali da je to bolje.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo nešto preko tri stotine i deset ljudi. Kada su došli u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došla vijest o pokretu Kurejšija da bi zaštitili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, radijAllahu anhu, tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, radijAllahu anhu, i također dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao:
O Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi nećemo reći kao što su Israelićani rekli Musau: „Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!“ (5:24) Ne, mi tebi kažemo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi ćemo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi došao do njega. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pohvali ga i učini mu hajr-dovu.
Zatim Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: „O ljudi, posavjetujte me!“ - misleći na ensarije. Jer, oni su bili većina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: „O Allahov Poslaniče, mi te ne možemo štititi dok ne dođeš na naše područje. A kada nam dođeš, onda ćeš biti pod našom zaštitom: štitit ćemo te od svega onoga od čega štitimo i svoju djecu i žene.“ Zato se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pribojavao da ensarije smatraju da su mu dužni pomoći samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu reče: „Tako mi Allaha, ti kao da na nas misliš, Allahov Poslaniče?“
On mu odgovori: „Tako je.“ A Sa'd reče: „Mi smo ti već povjerovali, i priznali te, i posvjedočili da je istina ono što si objavio. Dali smo ti prisegu i obećanje da ćemo ti biti poslušni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslaniče, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povedeš u boj protiv našeg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obećanje u borbi. Možda će ti Allah kod nas pokazati ono što će te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!“ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obradova se Sa'dovim riječima, pa reče: „Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obećao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!“
„I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’“/9/ „Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar...“/10/
Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba, radijAllahu anhu: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je nešto preko tri stotine, pa je pogledao mušrike - bilo ih je nešto preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, okrenuo prema kibli - a na njemu su bili ogrtač i duga košulja - pa je rekao: „Allahu moj, ispuni Svoje obećanje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude poražena, niko Te poslije neće obožavati!“ I on je toliko dugo molio svoga
Gospodara i tražio od Njega pomoć, da mu je ogrtač pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr prišao, uzeo taj ogrtač i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sačekao iza njega, pa mu rekao: „Allahov Vjerovjesniče, dovoljno ti je to što si do sada tražio pomoć od svoga Gospodara, jer će ti On sigurno ispuniti obećanje koje ti je dao.“ Zatim je Allah Uzvišeni objavio: „...kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’“ I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mušrike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...
El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisustvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul-Esveda, a više bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo šta drugo. On je prišao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, proklinjući mušrike, pa je između ostalog rekao: Mi nećemo reći kao što je Musaov narod rekao: „Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte“, (5:24) nego ćemo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, jer ga je to obradovalo - tj. njegove riječi. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: „Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obećanjem i datom riječju! Allahu moj, ako Ti hoćeš, niko Te neće obožavati!“ Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: „Dovoljno ti je to!“ Tada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao, citirajući: „Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!“ (54:45)
Uzvišeni kaže: „Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti“, tj. kao pomoć i pojačanje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, sa hiljadu meleka. Džibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, također od pet stotina meleka. Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ „Dok je jedan musliman žurno trčao za jednim mušrikom, začuo je iznad sebe udarac bičem i konjanika kako podvikuje:
Naprijed, Hajzume! Zatim je primijetio kako mušrik pade na leđa, raspolovljene i slupane glave od udarca bičem, što je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija došao i ispričao to Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa mu je on rekao: ‘Istinu si rekao, to je bila pomoć sa trećeg neba’". A El-Buhari u „Poglavlju o učestvovanju meleka na Bedru“ navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je učestvovao u Bici na Bedru - da je rekao: /363/ Džibril je došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i upitao ga: „Šta mislite o vašim učesnicima Bitke na Bedru?“ On mu je odgovorio: „Oni su jedni od najboljih muslimana“ - ili nešto slično tome - a Džibril je onda rekao: „I mi to isto mislimo o melekima koji su učestvovali na Bedru.“ Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: „On je učestvovao u Bici na Bedru. Šta znaš, možda je Allah pogledao učesnike Bedra i rekao im: Radite šta hoćete, Ja sam vam već oprostio!“
Zatim Uzvišeni kaže: „Allah je to zato učinio da bi vas obradovao...“, tj. Allah vam je poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, „i da bi se time srca vaša umirila“; Uzvišeni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj način smire vaša srca.
„...a pobjeda je samo od Allaha“, tj. i bez slanja meleka. Tako Uzvišeni kaže: „Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio“, tj. On bi im se osvetio tako što bi ih kaznio onako kako je kaznio i prošle narode - strašnim udarima, koji bi zahvatali cjelokupne nevjerničke narode, „ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih“. (47:4) Međutim, kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je veće poniženje kafirima, a istovremeno i veće zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti.“ (9:14) Zato Uzvišeni ovdje kaže: „Allah je zaista Silan“, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega, Njegovog Poslanika i vjernika, „i Mudar“; zato što je propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvišeni i Slavljeni mogao uništiti i dokrajčiti i bez toga: Svojom snagom i moći.
„Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.“/11/ „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’ ‘U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.’“/12/ „Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će, zaista, strašno kazniti.“/13/ „Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.“/14/
Allah Uzvišeni ovdje ih podsjeća na Svoju blagodat koju im je dao time što je na njih spustio san, osiguravši ih na taj način od straha koji im se mogao pojaviti zato što je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvišeni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvišeni kaže: „Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.“ (3:154) Ebu-Talha kaže: „Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je više puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kreću pod kožnim štitovima.“ A Alija, radijAllahu anhu, kaže: /365/ „Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanuća.“ Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ „Na dan Bedra Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u sjenici sa Ebu-Bekrom, radijAllahu anhu, činio je dovu, pa ga je obuzeo drijemež. Zatim se probudio osmjehnut i rekao: ‘Raduj se, Ebu-Bekre, evo Džibrila, a na krilima mu prašina!’ Zatim on izađe na vrata sjenice, citirajući riječi Uzvišenog: ‘Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!’“(54:45)
Zatim Uzvišeni kaže: „i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.“ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, išao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pješčanog brda, a izvori Bedra su bili između njega i mušrika. Tada muslimane snađe neka slabost, a šejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: „Vi tvrdite da ste štićenici Allaha Uzvišenog i da je među vama
Njegov Poslanik, a mušrici su vam već ovladali izvorima, a vi ste postrani!“ Tada je Allah na njih spustio obilnu kišu, pa su se muslimani napili i očistili, a Allah je od njih odstranio šejtanske spletke. Pored toga, On je tom kišom učinio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema i doći do neprijatelja. Tako je Allah učvrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvišeni i Silni njih je učvrstio i unutarnjom i vanjskom hrabrošću. Unutarnjom tako što im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako što nije dozvolio da budu poraženi.
Poznato je da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prilazeći Bedru, odsjeo kod najbližeg izvora vode, pa mu je prišao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: „Allahov Poslaniče, je li ti Allah odredio da odsjedneš na ovom mjestu pa ne možeš ići dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?“ On mu je odgovorio: „Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.“ A on mu je onda rekao: „Allahov Poslaniče, ovo nije dobar položaj. Bolje je da nas povedeš do bunara koji je najbliži našem neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako ćemo mi imati vodu, a oni neće.“ Nakon toga Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je i učinio tako.
Zatim Uzvišeni kaže: „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’“, tj. borite se sa njima i pojačajte im brojno stanje. Tako se čak kaže da su neki meleki prilazili nekim ashabima Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i govorili: „Čuo sam one ljude, tj. mušrike, kako govore: ‘Tako nam Allaha, ako ovi navale na nas, sigurno ćemo biti osramoćeni!’“ Zatim su to muslimani međusobno prepričavali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: „U srca nevjernika Ja ću strah uliti“, tj. Ja ću ubaciti strah, poniženje i kukavičluk u srca onih koji se suprotstavljaju
Mome naređenju i koji poriču Moga Poslanika, „...pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima“, tj. udarajte ih po glavama poloveći ih, udarajte ih po vratovima odsijecajući ih, i odsijecajte im ruke i noge. Er-Rebi' ibn Enes kaže: „Muslimani su na dan Bedra prepoznavali mušrike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima i po sprženim prstima, na kojima se vidio trag vatre.“ „Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu“; tj. zato što im nisu poslušni i što ne primjenjuju Šerijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj. „Allah će, zaista, strašno kazniti“, tj. On će pronaći i savladati onoga ko Mu se odupre i suprotstavi. „Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.“ Tj. iskusite ovu kaznu i patnju na dunjaluku, znajte da će nevjernici također i na ahiretu biti kažnjeni u Vatri.
„O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite“; /15/ „...onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi - vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo bit će Džehennem, a užasno je on boravište.“/16/
Uzvišeni Allah, prijeteći Vatrom onome ko pobjegne s bojnog polja, kaže: „O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo“, tj. kada dođete do njih, „leđa im ne okrećite“; tj. nemojte bježati i ostavljati svoje prijatelje. „...onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori“, tj. osim onoga ko se povuče da bi zavarao neprijatelja da pomisli kako on bježi, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga - takav nije grješan, „...ili drugoj četi pristupi“, tj. ako iz jedne čete prijeđe u drugu, kako bi on njima a i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olakšica odnosi se i na slučaj ako borac bude u jednoj grupi, pa se priključi svome emiru ili glavnom komandantu.
Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, rekao: /367/ „Bio sam u jednoj grupi koju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u vojni pohod, pa sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ‘Šta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zaslužili Allahovu srdžbu?’ Zatim smo rekli: ‘Kad bismo ušli u Medinu!’ Zatim smo prenoćili i rekli: ‘Kad bismo se prijavili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa ako bude za nas tevbe, a ako ne bude...’ Tako smo mu došli pred sabah. On izađe i upita: ‘Šta je sa vama?’ ‘Mi smo bjegunci’ - rekosmo, a on nam reče: ‘Ne, vi ste oni koji više puta napadaju; ja sam vaša četa i četa svih muslimana!’ Tada smo mu prišli i poljubili ga u ruku.“ Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim što Et-Tirmizi nakon toga kaže: Ovo predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja još navodi: „Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio ovaj ajet: ‘...ili drugoj četi pristupi.’“ Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera, radijAllahu anhu: „O ljudi, nemojte pogrešno shvatiti ovaj ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam četa svakom muslimanu!“ Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: „...Ovaj ajet objavljen je tačno na dan Bedra, ni prije ni poslije.“
Bježanje sa bojnog polja bez opravdanog razloga veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim Sahihima od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /368/ ‘Klonite se sedam stvari koje upropaštavaju!’ Neko upita: ‘Koje su to stvari, Allahov Poslaniče?’, a on odgovori: ‘Činiti širk Allahu, sihr, ubiti osobu koju je Allah zabranio - izuzev one koja to zaslužuje, jesti od kamate, jesti iz imetka jetima, bježanje sa bojnog polja i objeda poštenih i čestitih vjernica.’“ Zato Uzvišeni kaže: „...vratit će se“, tj. takav će se vratiti „...natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo“, tj. na Kijametskom danu njegovo mjesto boravka će biti „Džehennem, a užasno je on boravište“.
Neki učenjaci smatraju da je pobjeći sa bojnog polja bilo haram samo ashabima, jer je njima džihad bio farzi-ajn. Drugi kažu da je to bilo haram samo ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslušnost i pokornost i u onom što im se sviđa, i u onom što im se ne sviđa. A treći opet kažu da se to odnosi samo na učesnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera, Ibn-Omera, Ibn-Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida, Ebu-Nadreta, oslobođenog Ibn-Omerovog roba Nafi'a, jedne grupe tabiina i još nekih. Dokaz im je to što tada nije bilo druge naoružane skupine muslimana osim njihove, kao što je to i sam Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /369/ „Allahu moj, ako ove skupine nestane, niko Te na Zemlji neće obožavati!“
Međutim, sve to ipak ne pobija stav da je bježanje sa bojnog polja haram i ostalim borcima, a ne samo muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet objavljen povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis od Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bježanje sa bojnog polja spada u velike grijehe, a to je i stav velike većine islamskih učenjaka - a Allah opet najbolje zna.