„Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao - Allah zaista sve čuje i sve zna.“ /17/ „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.“/18/
Ovdje Uzvišeni pojašnjava da On stvara ljudska djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvišeni kaže: „Njih niste ubijali vi, nego Allah“; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i moći, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvišeni također kaže: "Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni.“ (3: 123) Zatim Uzvišeni govori Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, o šaci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon što je izašao iz svoje sjenice u kojoj je skrušeno i smireno činio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ „Izobličila vam se lica!“ Zatim je rekao ashabima da prate učinak tog postupka, pa su oni to i učinili. Allah je zrnca te prašine dobacio do očiju svih mušrika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvišeni kaže: „...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio“, odnosno, On je bio Taj Koji je tu prašinu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ‘Gospodaru moj, ako ova skupina bude uništena, niko Te poslije na Zemlji neće obožavati!’ Na to mu je Džibril rekao: ‘Uzmi šaku prašine i baci im je u njihova lica!’ On je onda uzeo šaku prašine i bacio je u lica mušrika. Prašina iz te šake pogodila je svakog mušrika u njegove oči, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.“
To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mudžahida, Ikrime, Katade i još nekih islamskih učenjaka - objavljeno povodom toga što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, bacio prašinu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.
Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on riječi Uzvišenog: „...da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao“, protumačio: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time što ih je pomogao protiv njihovog neprijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvišenog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj način istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvišeni kaže: „Allah zaista sve čuje i sve zna“, pa tako čuje i sve dove i zna ko zaslužuje pomoć i pobjedu. Zatim Uzvišeni kaže: „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.“ Uz pobjedu koja se desila, ovo je druga radosna vijest: Uzvišeni ovim nagovještava vjernicima da će On u budućnosti oslabiti spletke nevjernika, da će umanjiti njihov značaj i da će sve što oni imaju propasti i biti porušeno - hvala Allahu.
„Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.“/19/
Ovdje se Uzvišeni obraća nevjernicima: „Ako ste se molili da pobijedite“, tj. ako ste tražili od Allaha da vam pomogne i da presudi između vas i vaših neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to što ste tražili! Na dan Bedra, Ebu-Džehl je rekao: „Allahu moj, ko je od nas više kidao rodbinske veze i donio nam ono što ni sam ne poznaje, uništi ga ovog jutra!“ Na taj način on je molio za pobjedu, pa je objavljeno: „Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’!“ - itd. do kraja ajeta.
Zatim Uzvišeni kaže: „...A da se okanite,“ tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, „bolje bi vam bilo!“, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A riječi Uzvišenog: „I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti“ poput su Njegovih riječi: „Ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.“ (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi ćemo vam uzvratiti slično onome na Bedru. „...i nimalo vam Neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio“, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god možete, jer niko ne može pobijediti onoga sa kime je Allah, „...jer je Allah na strani vjernika“, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori,“/20/ „i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju."/21/ „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.“/22/ „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću.“/23/
Ovdje Uzvišeni naređuje Svojim robovima - vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovjećuju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvišeni kaže:„...i ne napuštajte ga“, tj. nemojte napuštati pokornost njemu, te izvršavanje njegovih naređenja i klonite se onoga što on zabranjuje, „...ta vi slušate šta on govori“, tj. nakon što ste spoznali čemu vas on poziva. „...i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju.“ Jedni kažu da se ovdje misli na mušrike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slušaju i da su pokorni, što nije istina. Moje je mišljenje da se ovdje radi i o mušricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shvaćaju ispravno, niti žele činiti dobra djela. Zatim Uzvišeni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uopće: „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi“, pa ne čuju istinu, „...i nijemi“, pa je ne shvaćaju. Zato Uzvišeni kaže:„...koji neće da shvaćaju“. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za šta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvišeni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom: „Oni su kao stoka, čak i gori - oni su, zaista, nemarni.“ (7:179) Zatim Uzvišeni kaže da oni nemaju ni ispravno razumijevanje, ni dobru namjeru: „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju“, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se riječima hoće reći: U njima nema nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna „...da je učinio i da čuju“, odnosno da razumiju, „oni bi se opet okrenuli“, od toga namjerno i iz inada, nakon što bi to razumjeli, „...jer oni i inače glave okreću“ od toga.
„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti...“ /24/
El-Buhari kaže: "odazovite se", znači: odgovorite, a „...ono što će vam život osigurati“ znači: ono što će vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, radijAllahu anhu: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao me je. Ja mu nisam prišao dok nisam završio namaz. Zatim sam mu došao, a on me upita: ‘Šta te je spriječilo da mi dođeš? Zar Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati?’ Zatim je rekao: ‘Sigurno ću te podučiti najveličanstvenijoj suri u Kur'anu prije nego što izađem.’ I kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo da izađe, ja sam mu to spomenuo“ - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo čuo - pa je on rekao: „To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.“ Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama već je bilo govora na početku sure „El-Fatiha“.
Što se tiče Allahovih riječi: „...ono što će vam život osigurati“: jedni kažu da se time misli na istinu, a drugi kažu: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i život. Treći kažu: Ljudi u islamu ožive, nakon što u nevjerovanju budu mrtvi. A četvrti kažu: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon što ste bili poniženi, slabi i nemoćni. Međutim, sva su ova značenja ispravna i slična.
O riječima Uzvišenog: „...i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova“ Ibn-Abbas kaže: „On sprečava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.“ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu: /374/ "Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, često bi izgovarao: ‘O Ti koji upravljaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ A mi smo ga upitali: ‘Allahov Poslaniče, mi smo povjerovali u tebe i u ono što si nam objavio, pa da li se bojiš za nas?’ On nam je na to odgovorio: ‘Da. Zaista su srca između dva Allahova prsta i On ih okreće.’“ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaže da je hasen /dobar/.
Imam Ahmed također prenosi od Aiše: /375/ „Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često molio jeste i: ‘O Ti Koji prevrćeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ Ja sam mu rekla: ‘Allahov Poslaniče, ti puno učiš ovu dovu.’ A on mi je odgovorio: ‘Zaista je ljudsko srce između dva Allahova prsta, pa ako hoće - On ga navede da skrene, a ako hoće - On ga na pravi put okrene.’“ Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /376/ „Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On hoće.“ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu moj, Ti Koji mijenjaš srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!“ Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn Šurejha el-Misrija.
„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“ /25/
Ovdje Uzvišeni upozorava Svoje robove - vjernike na belaj i iskušenje koje će zahvatiti i loše i dobre, a ne samo one koji čine loša djela i grijehe. To iskušenje neće zaobići nikoga, zato što se nije odvraćalo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protumačio: Allah naređuje vjernicima da ne dozvole činjenje loših djela u svojoj sredini, jer će ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tumačenje. Zato Mudžahid kaže o ovim riječima Uzvišenog: „I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi“: „nego i vas također“.
Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale vjernike. To mišljenje da ovo upozorenje obuhvaća i ashabe i ostale, iako je upućeno izravno ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na različite smutnje. Jedan od najupečatljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /377/ „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete vi naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa ćete Mu činiti dove, ali vam se On neće odazivati.“ On od Huzejfe također prenosi da je rekao: „U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi neko izgovorio određenu riječ, postao bi munafik. A ja sada od nekih od vas čujem da tu istu riječ izgovori po četiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili ćete vi naređivati i poticati na dobro a odvraćati od zla, ili će vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili će dati da vas predvode najgori od vas, pa onda i kada vaši najbolji budu upućivali dove, neće im biti uslišane.“ Imam Ahmed također prenosi od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, sallAllahu alejhi we sellem, žene, da je rekla: „Čula sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /378/ ‘Kada se očevidno budu činili grijesi u mome ummetu, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.’ Ja sam ga tada upitala: ‘Allahov Poslaniče, zar neće među njima biti dobrih ljudi?’ ‘Hoće’ - odgovori on, pa ga ja opet upitah: ‘Pa šta će biti sa njima?’ A on mi odgovori: ‘Njih će zadesiti ono što i ostali svijet, pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.’“
"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.“/26/
Ovdje Uzvišeni skreće pažnju Svojim robovima, vjernicima na Svoje dobročinstvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umnožio, bili su potlačeni i uplašeni pa ih je On pomogao i ojačao, bili su bijedni i siromašni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je tražio od njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslušali sva Njegova naređenja. Tako su oni bili u Meki malobrojni, potlačeni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva neće pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio da učine Hidžru u Medinu, gdje im je On dao sklonište i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im pružili zaštitu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i živote svoje su žrtvovali radi poslušnosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem
Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilovao, o riječima Uzvišenog: „...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni“, rekao je: „Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg života, najgladnijih stomaka, najslabije obučeni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su živi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele, dao im obilnu nafaku i učinio ih da vladaju ostalim ljudima. Sve što vidite Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Vaš Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje više onima koji su Mu zahvalni.“
„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte“, /27/ „i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“/28/
Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog ajeta. Jedni kažu: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, njega je poslao plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predložio. Međutim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, što je značilo da će biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da neće ništa okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Otišao je u medinsku džamiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije počeo padati onesviješćen. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu dođoše neki ljudi da ga obraduju tom radosnom viješću i počeše ga odvezivati od stupa. Međutim, on se zakune da neće nikom osim lično Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, dozvoliti da ga odveže. Poslanik ga, sallAllahu alejhi we sellem, zatim odveže, a on mu kaže: „Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću sav svoj imetak dati u sadaku.“ A Poslanik mu na to odgovori: „Dovoljno ti je da trećinu imetka daš u sadaku.“ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija.
A Ibn-Džerir navodi od El-Mugire ibn Šu'beta da je rekao: „Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!“ On također kaže da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: „Muhammed hoće da vas napadne, pa se pazite!...“ Međutim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet kažu da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobođena Meka - napisao poruku Kurejšijama, obavještavajući ih o namjeri Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono što je uradio... Ovaj je događaj dobro poznat.
O tome ja kažem: ispravan stav jeste da je ovaj ajet općenit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da je objavljen povodom nekon konkretnog slučaja. Kod većine islamskih učenjaka prednost se daje općenitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe.
O riječima Uzvišenog: „...emanete ne proigravajte,“ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: „Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaže: Ne proigravajte ih, to znači: Ne izostavljajte ih.“ A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: „Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlušnošću prema njemu.“ A Es-Suddi protumačio je ovo ovako: „Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time već iznevjerili svoje emanete.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje“, tj. kada vam ih je On dao, time vas je stavio na ispit i kušnju - da bi se vidjelo da li ćete Mu na njima biti zahvalni i prema njima postupati onako kako to On traži, ili ćete se zbog njih okrenuti od Njega. Slično tome, Uzvišeni kaže: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (63:9)
Zatim Uzvišeni kaže: „...i da je samo u Allaha nagrada velika“. Tj. ono što će vam On dati, Njegova nagrada i Njegov Džennet bolji su vam od imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a većina njih vam neće ništa koristiti. A Allah Uzvišeni svime upravlja, On posjeduje sve što je i na dunjaluku i na ahiretu i On će obilno nagrađivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, treba biti preča od ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /380/ „Ko bude imao tri stvari, osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude draže da bude bačen u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon što ga je Allah spasio od njega.“
„O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost rastavljanja istine od neistine darovati i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.“/29/
Ibn-Ishak kaže da riječi „sposobnost rastavljanja“ znače: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tumačenje rasprostranjeno i općeprihvaćeno. Kome ta sposobnost bude data, on će sigurno naći izlaz iz svake situacije i zaslužiti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako što će izvršavati Allahova naređenja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu će biti dato da spozna šta je istina, a šta laž i zbog toga će on biti pomognut i spašen i dobit će obilnu nagradu. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam - jer Allah prašta i milostiv je.“ (57:28)
„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.“/30/
Uzvišeni kaže: „I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali...“ Kada su Kurejšije odlučile izvršiti još jači pritisak na misiju Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, oni se urote protiv njega tako što se sakupe u svojoj vijećnici i počnu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predloži da Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uhvate i bace u okove, a zatim da sačekaju dok ne umre. Kaže se da je Iblis tada bio među njima, pretvorivši se u lik nekog starijeg čovjeka iz Nedžda, da bi im pomogao u vijećanju. Kada je on čuo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: „Ovaj prijedlog vam je nikakav!“ Zatim drugi čovjek predloži da protjeraju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i da će onda biti mirni od njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se dešavalo sve dok nije ustao Ebu-Džehl - Allah ga prokleo. On je predložio da iz svakog plemena uzmu po jednog snažnog i sposobnog mladića i da im daju britke sablje, pa da onda oni zajednički ubiju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Ako bi ga na taj način ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slučaju ne treba očekivati da bi se Hašimije usudile boriti protiv svih ostalih Kurejšija. Kada bi oni čuli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih više ne bi uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Nedžda - rekao: „Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi ovako kako je ovaj čovjek rekao, druge nam nema!“ Zatim se oni raziđu, da bi tako i uradili. Međutim, tada je Džibril došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i naredio mu da tu noć ne provede u kući, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on došao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario:„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.“ Taj se dan nazivao danom mnoštva, zbog toga što su se svi oni složili s tim mišljenjem.
A od Ibn-Ishaka prenosi se: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostao je na svom mjestu sve dok mu nije došao Džibril, a.s., i rekao mu da ne noći tu gdje je inače noćivao. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on noći u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrtačem, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao napolje, a napadači su već bili pred vratima. On je nosio pregršt prašine, pa je počeo prosipati je po njihovim glavama, učeći: ‘Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog’ - pa sve do riječi Uzvišenog: „...i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide“. (36:1-9) A Allah im je u tom času oduzeo mogućnost da ga vide.
Imam Ahmed vezano za riječi Uzvišenog: „I kad su ti zamke razapinjali“ prenosi od Ibn-Abbasa: „...Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo i išao sve dok nije stigao u pećinu. A mušrici su proveli noć čuvajući Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su tamo našli Aliju. Tako je Allah Uzvišeni poništio njihovo spletkarenje. ‘Gdje ti je tvoj prijatelj?’ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ‘Ne znam.’ Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Međutim, tu su se zbunili i prošli su pored same pećine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem On je u toj pećini ostao tri noći.“ A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr riječi Uzvišenog: „...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije“, protumačio, tj. Ja sam njima pravio Svoju čvrstu zamku, pa sam te tako spasio od njih.
„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.’“/31/ „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“/32/ „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“/33/
Ovdje Uzvišeni govori o nevjerovanju Kurejšija, njihovom prkosu i inadu, te o njihovim lažnim tvrdnjama prilikom slušanja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navođeni, oni bi govorili: „Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli.“ Međutim, ovo su bile samo njihove prazne riječi, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su više puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije pošlo za rukom. Ustvari, oni su tim riječima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laži.
Se'id ibn Džubejr, Es-Suddi, Ibn-Džurejdž i još neki kažu da je te riječi izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo naučio o događajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah već bio počeo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, otišao od neke grupe ljudi, Nadr bi došao među njih i pripovijedao bi im te dogodovštine. A na kraju bi upitao: „Tako vam Allaha, ko ljepše pripovijeda, ja ili Muhammed?“ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da se drži u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove oči, pa je tako i urađeno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, radijAllahu anhu Povodom Nadrovog slučaja objavljen je ovaj ajet:„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.’“ Pod izmišljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, došao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Međutim, to je očita laž.
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“ Oni su ovako govorili zato što su bili velike neznalice i što su se žestoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Međutim, oni su sami protiv sebe prvi počeli moliti i požurivati svoju patnju i kaznu.
Zatim Uzvišeni kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: „Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa će oni biti zaštićeni i osigurani od žestoke kazne dokle god one budu među njima. Jednu je Allah već uzeo Sebi, a druga je ostala među vama.“ Slično predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-Eš'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.
A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /381/ „Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu: ‘Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.’ Pa kada ja odem, ostavit ću im traženje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.“ Ovaj hadis potvrđuje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/382/ „‘Šejtan je rekao: ‘Tako mi Tvoje veličine, Gospodaru, ja ću neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu živi!’ A onda je Gospodar rekao: ‘Tako mi Moje moći i veličine, Ja ću njima praštati, dokle god budu od Mene tražili oprosta!’“ Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaže: „Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.“
„A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.“/34/ „Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.“/35/
Ovdje Uzvišeni kaže da oni - tj. nevjernici - zaslužuju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među njima. Međutim, kada je on otišao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da traže oprost za grijehe koje čine, kao što su širk i smutnja. Katade, Es-Suddi i još neki kažu: „Nevjernici nisu tražili oprosta, a da jesu, ne bi bili kažnjeni.“ Ovom stavu daje prednost i Ibn-Džerir. Da među njima nije bilo potlačenih vjernika koji su tražili oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemoguće odvratiti. Međutim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potlačeni vjernici iz Medine otišli u Meku, Allah je objavio: „A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari.“ Zato je Allah dozvolio da se oslobodi Meka, što za njih predstavlja kaznu koju im je obećao. Ovim riječima se kaže: Kako ih Allah neće kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvraćaju od Časnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zaslužuju.
Zato Uzvišeni kaže: „...a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje“. Tj. mušrici ne zaslužuju Mesdžid-Haram, nego ga zaslužuju Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poništiti će se i u Vatri će vječno ostati. Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu.“ (9:17,18) Pored toga, Uzvišeni kaže: „...ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha“. (2:217)
Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu:/383/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitan je: ‘Ko su tvoji prijatelji i čuvari?’ ‘Svaki onaj ko je bogobojazan’ - odgovorio je on, a zatim je proučio: ‘Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje.’“ Zatim Uzvišeni navodi kako su mušrici postupali kod MesdžidHarama i kako su se odnosili prema njemu: „Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama.“ Ibn Abbas kaže: „Kurejšije su kružili oko Kabe goli, zviždeći i pljeskajući rukama pri tome.“ „El-muka'u“ znači zviždanje, a „et-tasdijetu“ pljeskanje rukama. Ikrime kaže: „Oni su kružili oko Kabe nalijevo.“ A Mudžahid kaže: „Oni su to radili zato da bi omeli namaz Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem" Zatim Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete“. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Džerir, iako ne navodi druge.
„Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani“, /36/ „da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“/37/
Ovaj ajet objavljen je povodom Kurejšija, čiji su očevi, sinovi i braća poginuli na Bedru, kao što je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Džehl i Safvan ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali trgovačku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sačuvao od muslimana i doveo ga u Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: „O skupino Kurejšija, Muhammed vam je pobio vaše najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Možda ćemo mu se na taj način osvetiti za naše pobijene.“ Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvišeni i Veličanstveni povodom toga objavio: „Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja“ - pa sve do Njegovih riječi:„Oni će, doista, biti izgubljeni.“ Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.
U svakom slučaju, ovi su ajeti općeg karaktera iako imaju konkretan povod. Ovdje Uzvišeni kaže da nevjernici troše svoja imanja kako bi odvratili od slijeđenja pravog puta. Oni će tako i dalje raditi, pa će potrošiti svoja imanja, a onda će biti žalosni jer im to ništa neće pomoći. Oni žele ugasiti Allahovo svjetlo i uzdići svoju riječ iznad riječi Istine. Međutim, Allah će upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima. Zato Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.“
Zatim, riječi Uzvišenog: „...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio“ znače: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno otkriti.“(3:179) Pored toga, Uzvišeni kaže: „Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?“ (3:142) Prema tome, ovaj ajet znači: Mi smo vas stavili na kušnju pomoću nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogućnost da svoja imanja troše i usmjere u tu svrhu,„...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio“, tj. naslagao i nagomilao ih, „...i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“ Tj. takvi će izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.
„Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se šta je s drevnim narodima bilo.“/38/ „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi šta oni rade“, /39/ „a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“/40/
Uzvišeni kaže Svome vjerovjesniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: „Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane“, tj. ako se okane nevjerovanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i pokornost, „...bit će im oprošteno ono što je prije bilo“, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /384/ „Onaj ko bude dobar musliman neće biti kažnjen za ono što je radio u džahilijetu, a ko bude loš musliman bit će kažnjen i za ono prije i za ono poslije.“ Zatim, također u Buha-rijinom Sahihu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /385/ „Islam dokida ono što je bilo prije njega a tevba briše ono što je bilo prije nje.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako se ne okane“, tj. ako ustraju u onome što rade, „...pa zna se šta je s drevnim narodima bilo“, tj. zna se šta smo uradili sa bivšim narodima: ako bi oni poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurejšijama na Bedru, a i sa ostalim narodima. „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.“ El-Buhari navodi od Se'ida ibn Džubejra: /386/ „Jednom nam je došao Ibn-Omer, radijAllahu anhu, i upitao: ‘Šta misliš o borbi protiv smutnje?’ Zatim je rekao: ‘A znaš li ti šta je to smutnja? Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, borio se protiv mušrika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a vaša borba za vlast to nije.’“ Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan čovjek došao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ „...Pa Allah kaže: ‘I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne.’ A Ibn-Omer je odgovorio: ‘U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dok je bilo malo muslimana, čovjek bi bio iskušan u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uvećao i dok nije nestalo smutnje...’“ Ebu-Avane prenosi od El-A'meša, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: „Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: ‘Nikada se neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Na to je Sa'd ibn Malik rekao: ‘Tako mi Allaha, ni ja se nikada neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Tada jedan čovjek upita: Zar Allah Uzvišeni nije rekao: 'I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.’ A njih dvojica mu odgovore: ‘Mi smo se već borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.’“ To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaže: „To znači: dok mnogoboštvo ne iščezne.“ Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /388/ „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: La ilahe illellah muhammedur-resulullah. Pa kada to kažu, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, osim u onome što im je obaveza. A konačan će im obračun biti kod Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog
.
Zatim Uzvišeni kaže: „Ako se oni okane“, tj. ako se oni zbog vaše borbe okane nevjerovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali šta oni kriju u dušama. „pa Allah dobro vidi šta oni rade“. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.“ (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ „Kada je Usama nadnio mač nad jednim čovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem mača. To je ispričano Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on rekao Usami: ‘Zar si ga ubio nakon što je rekao La ilahe illelah? Šta ćeš sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?’ ‘Allahov Poslaniče, on je to rekao samo zato da bi se spasio’ - reče Usama, a on reče: ‘Jesi li otvorio njegovo srce?’ Zatim je on počeo ponavljati: ‘Ko će ti pomoći zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?’ toliko puta, kako kaže Usama: ‘...da sam poželio da nisam primio islam prije toga dana.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“ Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah zaštitnik i Gospodar i da vas On pomaže protiv vaših neprijatelja. A divan li je On zaštitnik i divan li je On pomagač!“
„I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“/41/
Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvišeni je samo ovom časnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomoć konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A „fej'un“ jeste ono što se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono što ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, džizja, haradž i tome slično. Ovo je stav Šafije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to poistovjećuju, pa „fej'om“ nazivaju ratni plijen i obratno.
Oni koji prave razliku između ta dva termina kažu: Ajet u suri El-Hašr: „Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjima njegovim...“ (59:7) objavljen je povodom „fej'a“, a ovaj ajet: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepuštaju vladaru kažu: Nema proturječnosti između ovog ajeta u suri El-Hašr i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, riječi Uzvišenog: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ potvrđuju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa čak i iz igle i konca. Allah Uzvišeni kaže: „A onaj ko nešto utaji - donijet će na Sudnji dan to što je utajio...“(3:161)
„...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.“ Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono što je rekao Ibn-Abbas, radijAllahu anhu: /390/ „Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao neku četu u akciju pa oni došli sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je među pet kategorija. Zatim je proučio: ‘I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...’“ Riječi da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove riječi: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji!“ (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi također smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvrđuje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: „Jedan ashab je rekao: /391/ ‘Došao sam do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslaniče, šta kažeš o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a četiri petine pripadaju vojnicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome preči od nekog drugog? A on je rekao: Nema. Čak ni dijelu ratnog plijena koji izvadiš iz svoga džepa, ti nisi preči od svoga brata muslimana.“
Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, radijAllahu anhu, pa su se prisjećali hadisa Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: „O Ubade, šta je ono Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo njenu kostrijet među vrhove svojih prstiju i rekao: ‘Ova je deva dio vašeg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono što je šiveno, i ono što je veće i ono što je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat će sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bližnjih i daljnjih ljudi i ne obraćajte pažnju ni na čiji prigovor u onome što radi Allaha radite. Izvršavajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod kuća. Borite se na Allahovom putu, zaista je džihad jedan od dženetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spašava od brige i tuge.’“ Ovaj hadis je hasen /dobar/ i značajan, a nisam našao u šest odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sličnu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem U njemu se navodi ovaj događaj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih riječi: „...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-Nesai navode i od Omera ibn Anbese.
Vjerovjesnik bi, sallAllahu alejhi we sellem, iz ratnog plijena odabirao nešto za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir eš-Ša'bi, pa je to onda većina islamskih učenjaka od njih prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati mač „zul-fikar“ i dio plijena koji pripada vođi.
Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ „Bili smo u Mirbedu kada je došao neki čovjek noseći komad kože. Mi smo ga pročitali, a na njemu je pisalo: ‘Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Benu-Zuhejru ibn Akješu: Ako posvjedočite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, i dio koji pripada vođi, bit ćete sigurni pod zaštitom Allaha i Njegovog Poslanika.’ ‘Ko ti je ovo napisao’ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ‘Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem’“
Ovi su hadisi pouzdani i oni potvrđuju i ojačavaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono što on hoće, što je jedna od stvari koje samo njemu, sallAllahu alejhi we sellem, pripadaju. Drugi islamski učenjaci kažu da petinom ratnog plijena raspolaže vladar u svrhe koje su korisne muslimanima, kao što raspolaže i imovinom iz „fej'a“. Naš šejh, imam i istaknuti učenjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - kaže: „Ovo je stav Malika i većine učenjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.“
Pored toga, postoje različita mišljenja o tome šta nakon Poslanikove, sallAllahu alejhi we sellem, smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni kažu da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i još nekih, a za njegovu potvrdu navodi se jedan hadis od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Drugi kažu da se taj dio treba utrošiti u ono što je interes muslimana. Treći kažu da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Džerir et-Taberi. Četvrti kažu da se Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, dio i dio njegove rodbine raspoređuju siročadi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti kažu da se čitava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Na kraju je usaglašen stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine - troše na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, radijAllahu anhu El-A'meš prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, sallAllahu alejhi we sellem, dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoružanje. Ja sam ga upitao: ‘A šta je Alija o tome rekao?’ A on mi je odgovorio: ‘On je bio najveći pobornik toga. A dio koji je pripadao Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, rodbini dijeljen je potomcima Hašima i Abdul-Muttaliba.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...i siročadi“, tj. siročadima siromašnih muslimana, „...i siromasima“ - to su oni kojima je potrebna pomoć, koji nemaju osnovne potrepštine za život, „...i putnicima - namjernicima“. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skraćuju namazi, a nemaju ono što im je potrebno za taj put. Ovo će biti opširnije obrađeno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo. Zatim Uzvišeni kaže: „...ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem“, tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono što je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /394/ „Naređujem vam četvero a zabranjujem vam četvero. Naređujem vam da vjerujete u Allaha.“ Zatim je rekao: „A znate li šta je vjerovanje u Allaha? To je svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...“ itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena označeno kao sastavni dio imana.
Mukatil ibn Hibban o riječima Uzvišenog: „...i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede“ kaže: tj. u pogledu podjele. Zatim Uzvišeni kaže: „...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“ Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je učestvovao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a desila se sedamnaestog dana ramazana - što poznavaoci Poslanikovog životopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mišljenju većine tada je bio petak, a Allah Uzvišeni najbolje zna.
„...kada ste vi bili u dolini bližoj, oni u dolini daljoj, a karavana niže vas. I da ste se dogovarali o vremenu borbe, ne biste se dogovorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza - a Allah doista sve čuje i sve zna...“/42/
Govoreći o Danu pobjede, Uzvišeni kaže: „...kada ste vi bili u dolini bližoj“, tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila bliža Medini, „...oni“, tj. i kada su mušrici bili odsjeli „...u dolini daljoj“, tj. daljoj od Medine prema Meki, „...a karavan“, tj. trgovački karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan „...niže vas“, tj. u pravcu mora. „I da ste se dogovarali“, tj. vi i mušrici o mjestu i vremenu borbe, „...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili“. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: „Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saopćeno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste izašli pred njih.“ „...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi“, tj. da Allah Svojom moći sprovede ono što je On htio: da osnaži islam i njegove pripadnike i ponizi mnogoboštvo i njegove sljedbenike, bez obzira na vaše mišljenje. To što je želio On Svojom je dobrotom i uradio.
U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi krenuli su da presretnu kurejšijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni očekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurejšijama: ‘Bog je spasio naš karavan, kapital i ljude, pa se vratite.’ Međutim, Ebu-Džehl je rekao: ‘Tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do Bedra’ - a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi održavali svoje sajmove - ‘pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje će nam pjevati! Arapi će čuti za nas i naš pohod, pa će nas se uvijek bojati!’“ /395/ Zatim Ka'b priča: „Kada se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, približio Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dječaka koji su bili kurejšijske vodonoše. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadžadž. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa im je on rekao: ‘Recite mi nešto o Kurejšijama.’ Oni mu rekoše: ‘Oni su iza ovog pješčanog brda koje vidiš u ovoj bližoj dolini.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upita: ‘Koliko ih je?’, a oni odgovoriše: ‘Mnogo.’ ‘Kako su opremljeni?’ - upita ih on, a oni odgovoriše: ‘Ne znamo.’ ‘Koliko deva kolju svakog dana?’ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ‘Jednog dana devet, a drugog deset.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: ‘Njih ima između devet stotina i hiljadu.’ Nakraju on upita: ‘Ko je među njima od njihovih velikodostojnika?’, a oni mu odgovore: ‘Utbe ibn Rebi'a, Šejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hišam, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El-Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibn´u el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-Džehl ibn Hišam, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-Hadžadž, Munebbih ibn el- Hadžadž, Suhejl ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izađe pred ashabe i kaže im: ‘Meka vam je poslala svoje najuglednije ljude!’“ Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak kaže: „Ujutro su Kurejšije nastavili svoj put. Pa kada su se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ugledao, on je rekao: /396/ ‘Allahu moj, evo dođoše Kurejšije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i poriču Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza“. Muhammed ibn Ishak kaže: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon što se osvjedočio u Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma čenje. Zatim Uzvišeni kaže: „a Allah doista sve čuje“, pa i vaše dove i skrušeno traženje pomoći, „...i sve zna“, pa i za vas i da vi zaslužujete pomoć protiv svojih neprijatelja.
„...kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna svačije misli.“/43/ „A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi - a Allahu se sve vraća.“/44/
Mudžahid kaže: „Allah mu je tada u snu pokazao da je malo Kurejšija. On je to prenio svojim ashabima, pa ih je to učvrstilo.“ Uzvišeni kaže: „...a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli“, tj. vi biste ih se uplašili i razjedinili se, „...ali je Allah spas ukazao“, iz toga, time što vam je pokazao da ih je malo. „On dobro zna svačije misli“, tj. On dobro zna šta svi misle. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“(40:19)
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju.“ Ovo je također plod dobrote Allaha Uzvišenog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u njihovim očima u malom broju, pa su se tako usudili i okuražili da se sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu: „Na Dan Bedra oni su u našim očima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao jednom čovjeku do sebe: Šta misliš, ima li ih sedamdeset? On mi je odgovorio: ‘Ne, ima ih stotinu.’ I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: ‘Bilo nas je hiljadu.’“ To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: „...a vas u očima njihovim također u malom broju“. Ibn Ebi-Hatim kaže da je Ikrime rekao: „Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.“ Sened ovog predanja je vjerodostojan.
Zatim Uzvišeni kaže: „...da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi“. Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazavši ih obje u očima one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva čekale da se sukobe sa onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerničkoj skupini učinilo da je muslimana duplo više. O tome Uzvišeni kaže: „Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga On hoće. To je zaista, dalekovidnim pouka.“(3:13) Na ovaj se način mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je Allahu hvala zbog toga.
„O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite, da biste postigli što želite“, /45/ „i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“/46/
Ovim Allah Uzvišeni podučava Svoje robove - vjernike pravilima u toku borbe i kako će biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite.“ U Sahihima Buharije i Muslima, potvrđeno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jednog dana u kojem je imao sukob sa neprijateljem sačekao dok se sunce počelo spuštati, pa je ustao i rekao ashabima: „O ljudi, ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdržljivi i znajte da je Džennet u sjenama sablji.“ Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu moj, Ti Koji objavljuješ Knjigu, tjeraš oblake i poražavaš skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!“ A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /398/ ‘Ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite čvrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi šutite.’“ U drugom hadisu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /399/ „Allah Uzvišeni kaže: ‘Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja’“, tj. čak ga ni to stanje ne ometa od sjećanja na Mene, upućivanja dove i traženja pomoći od Mene.
Dakle, Allah Uzvišeni naređuje muslimanima da budu čvrsti i izdržljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bježe i ne povlače se pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sjećaju Allaha Uzvišenog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega traže pomoć i oslanjaju se na Njega, da Ga mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne svađaju međusobno jer će se tako razjediniti, a to može biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. „...i bez borbenog duha ostali“, tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i žestine napada koji ste imali. „...i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih“. Što se tiče hrabrosti, izvršavanja onog što su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na šta su oni upućivali - ashabi, radijAllahu anhu, tu su bili bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji su sticali pokornošću i u onom što im je naređivao i u onom što im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova država proširila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridruži njihovoj skupini - On je plemenit i On poklanja.
Ovdje Uzvišeni pojašnjava da On stvara ljudska djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvišeni kaže: „Njih niste ubijali vi, nego Allah“; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i moći, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvišeni također kaže: "Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni.“ (3: 123) Zatim Uzvišeni govori Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, o šaci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon što je izašao iz svoje sjenice u kojoj je skrušeno i smireno činio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ „Izobličila vam se lica!“ Zatim je rekao ashabima da prate učinak tog postupka, pa su oni to i učinili. Allah je zrnca te prašine dobacio do očiju svih mušrika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvišeni kaže: „...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio“, odnosno, On je bio Taj Koji je tu prašinu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: ‘Gospodaru moj, ako ova skupina bude uništena, niko Te poslije na Zemlji neće obožavati!’ Na to mu je Džibril rekao: ‘Uzmi šaku prašine i baci im je u njihova lica!’ On je onda uzeo šaku prašine i bacio je u lica mušrika. Prašina iz te šake pogodila je svakog mušrika u njegove oči, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.“
To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mudžahida, Ikrime, Katade i još nekih islamskih učenjaka - objavljeno povodom toga što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, bacio prašinu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.
Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on riječi Uzvišenog: „...da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao“, protumačio: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time što ih je pomogao protiv njihovog neprijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvišenog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj način istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvišeni kaže: „Allah zaista sve čuje i sve zna“, pa tako čuje i sve dove i zna ko zaslužuje pomoć i pobjedu. Zatim Uzvišeni kaže: „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.“ Uz pobjedu koja se desila, ovo je druga radosna vijest: Uzvišeni ovim nagovještava vjernicima da će On u budućnosti oslabiti spletke nevjernika, da će umanjiti njihov značaj i da će sve što oni imaju propasti i biti porušeno - hvala Allahu.
„Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.“/19/
Ovdje se Uzvišeni obraća nevjernicima: „Ako ste se molili da pobijedite“, tj. ako ste tražili od Allaha da vam pomogne i da presudi između vas i vaših neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to što ste tražili! Na dan Bedra, Ebu-Džehl je rekao: „Allahu moj, ko je od nas više kidao rodbinske veze i donio nam ono što ni sam ne poznaje, uništi ga ovog jutra!“ Na taj način on je molio za pobjedu, pa je objavljeno: „Ako ste se molili da pobijedite - pa došla vam je, eto, ‘pobjeda’!“ - itd. do kraja ajeta.
Zatim Uzvišeni kaže: „...A da se okanite,“ tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, „bolje bi vam bilo!“, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A riječi Uzvišenog: „I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti“ poput su Njegovih riječi: „Ako vi ponovo započnete, započet ćemo i Mi.“ (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi ćemo vam uzvratiti slično onome na Bedru. „...i nimalo vam Neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio“, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god možete, jer niko ne može pobijediti onoga sa kime je Allah, „...jer je Allah na strani vjernika“, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori,“/20/ „i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju."/21/ „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.“/22/ „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću.“/23/
Ovdje Uzvišeni naređuje Svojim robovima - vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovjećuju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvišeni kaže:„...i ne napuštajte ga“, tj. nemojte napuštati pokornost njemu, te izvršavanje njegovih naređenja i klonite se onoga što on zabranjuje, „...ta vi slušate šta on govori“, tj. nakon što ste spoznali čemu vas on poziva. „...i ne budite kao oni koji govore: ‘Slušamo!’ - a ne slušaju.“ Jedni kažu da se ovdje misli na mušrike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slušaju i da su pokorni, što nije istina. Moje je mišljenje da se ovdje radi i o mušricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shvaćaju ispravno, niti žele činiti dobra djela. Zatim Uzvišeni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uopće: „Najgora su bića kod Allaha oni koji su gluhi“, pa ne čuju istinu, „...i nijemi“, pa je ne shvaćaju. Zato Uzvišeni kaže:„...koji neće da shvaćaju“. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za šta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvišeni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom: „Oni su kao stoka, čak i gori - oni su, zaista, nemarni.“ (7:179) Zatim Uzvišeni kaže da oni nemaju ni ispravno razumijevanje, ni dobru namjeru: „Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju“, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se riječima hoće reći: U njima nema nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna „...da je učinio i da čuju“, odnosno da razumiju, „oni bi se opet okrenuli“, od toga namjerno i iz inada, nakon što bi to razumjeli, „...jer oni i inače glave okreću“ od toga.
„O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti...“ /24/
El-Buhari kaže: "odazovite se", znači: odgovorite, a „...ono što će vam život osigurati“ znači: ono što će vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, radijAllahu anhu: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao me je. Ja mu nisam prišao dok nisam završio namaz. Zatim sam mu došao, a on me upita: ‘Šta te je spriječilo da mi dođeš? Zar Allah nije rekao: ‘O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati?’ Zatim je rekao: ‘Sigurno ću te podučiti najveličanstvenijoj suri u Kur'anu prije nego što izađem.’ I kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo da izađe, ja sam mu to spomenuo“ - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo čuo - pa je on rekao: „To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.“ Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama već je bilo govora na početku sure „El-Fatiha“.
Što se tiče Allahovih riječi: „...ono što će vam život osigurati“: jedni kažu da se time misli na istinu, a drugi kažu: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i život. Treći kažu: Ljudi u islamu ožive, nakon što u nevjerovanju budu mrtvi. A četvrti kažu: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon što ste bili poniženi, slabi i nemoćni. Međutim, sva su ova značenja ispravna i slična.
O riječima Uzvišenog: „...i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova“ Ibn-Abbas kaže: „On sprečava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.“ Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu: /374/ "Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, često bi izgovarao: ‘O Ti koji upravljaš srcima, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ A mi smo ga upitali: ‘Allahov Poslaniče, mi smo povjerovali u tebe i u ono što si nam objavio, pa da li se bojiš za nas?’ On nam je na to odgovorio: ‘Da. Zaista su srca između dva Allahova prsta i On ih okreće.’“ Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i kaže da je hasen /dobar/.
Imam Ahmed također prenosi od Aiše: /375/ „Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, često molio jeste i: ‘O Ti Koji prevrćeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!’ Ja sam mu rekla: ‘Allahov Poslaniče, ti puno učiš ovu dovu.’ A on mi je odgovorio: ‘Zaista je ljudsko srce između dva Allahova prsta, pa ako hoće - On ga navede da skrene, a ako hoće - On ga na pravi put okrene.’“ Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /376/ „Zaista su srca svih ljudi između dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On hoće.“ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu moj, Ti Koji mijenjaš srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!“ Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn Šurejha el-Misrija.
„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“ /25/
Ovdje Uzvišeni upozorava Svoje robove - vjernike na belaj i iskušenje koje će zahvatiti i loše i dobre, a ne samo one koji čine loša djela i grijehe. To iskušenje neće zaobići nikoga, zato što se nije odvraćalo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protumačio: Allah naređuje vjernicima da ne dozvole činjenje loših djela u svojoj sredini, jer će ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tumačenje. Zato Mudžahid kaže o ovim riječima Uzvišenog: „I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi“: „nego i vas također“.
Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale vjernike. To mišljenje da ovo upozorenje obuhvaća i ashabe i ostale, iako je upućeno izravno ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na različite smutnje. Jedan od najupečatljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /377/ „Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, ili ćete vi naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa ćete Mu činiti dove, ali vam se On neće odazivati.“ On od Huzejfe također prenosi da je rekao: „U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi neko izgovorio određenu riječ, postao bi munafik. A ja sada od nekih od vas čujem da tu istu riječ izgovori po četiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili ćete vi naređivati i poticati na dobro a odvraćati od zla, ili će vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili će dati da vas predvode najgori od vas, pa onda i kada vaši najbolji budu upućivali dove, neće im biti uslišane.“ Imam Ahmed također prenosi od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, sallAllahu alejhi we sellem, žene, da je rekla: „Čula sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /378/ ‘Kada se očevidno budu činili grijesi u mome ummetu, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.’ Ja sam ga tada upitala: ‘Allahov Poslaniče, zar neće među njima biti dobrih ljudi?’ ‘Hoće’ - odgovori on, pa ga ja opet upitah: ‘Pa šta će biti sa njima?’ A on mi odgovori: ‘Njih će zadesiti ono što i ostali svijet, pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.’“
"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.“/26/
Ovdje Uzvišeni skreće pažnju Svojim robovima, vjernicima na Svoje dobročinstvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umnožio, bili su potlačeni i uplašeni pa ih je On pomogao i ojačao, bili su bijedni i siromašni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je tražio od njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslušali sva Njegova naređenja. Tako su oni bili u Meki malobrojni, potlačeni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva neće pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio da učine Hidžru u Medinu, gdje im je On dao sklonište i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im pružili zaštitu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i živote svoje su žrtvovali radi poslušnosti Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem
Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilovao, o riječima Uzvišenog: „...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni“, rekao je: „Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg života, najgladnijih stomaka, najslabije obučeni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su živi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele, dao im obilnu nafaku i učinio ih da vladaju ostalim ljudima. Sve što vidite Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Vaš Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje više onima koji su Mu zahvalni.“
„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte“, /27/ „i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“/28/
Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog ajeta. Jedni kažu: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, njega je poslao plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predložio. Međutim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, što je značilo da će biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da neće ništa okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Otišao je u medinsku džamiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije počeo padati onesviješćen. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu dođoše neki ljudi da ga obraduju tom radosnom viješću i počeše ga odvezivati od stupa. Međutim, on se zakune da neće nikom osim lično Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, dozvoliti da ga odveže. Poslanik ga, sallAllahu alejhi we sellem, zatim odveže, a on mu kaže: „Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću sav svoj imetak dati u sadaku.“ A Poslanik mu na to odgovori: „Dovoljno ti je da trećinu imetka daš u sadaku.“ Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija.
A Ibn-Džerir navodi od El-Mugire ibn Šu'beta da je rekao: „Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!“ On također kaže da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu- -Sufjanu: „Muhammed hoće da vas napadne, pa se pazite!...“ Međutim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet kažu da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobođena Meka - napisao poruku Kurejšijama, obavještavajući ih o namjeri Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono što je uradio... Ovaj je događaj dobro poznat.
O tome ja kažem: ispravan stav jeste da je ovaj ajet općenit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da je objavljen povodom nekon konkretnog slučaja. Kod većine islamskih učenjaka prednost se daje općenitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe.
O riječima Uzvišenog: „...emanete ne proigravajte,“ Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: „Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se kaže: Ne proigravajte ih, to znači: Ne izostavljajte ih.“ A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: „Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlušnošću prema njemu.“ A Es-Suddi protumačio je ovo ovako: „Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time već iznevjerili svoje emanete.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje“, tj. kada vam ih je On dao, time vas je stavio na ispit i kušnju - da bi se vidjelo da li ćete Mu na njima biti zahvalni i prema njima postupati onako kako to On traži, ili ćete se zbog njih okrenuti od Njega. Slično tome, Uzvišeni kaže: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.“ (63:9)
Zatim Uzvišeni kaže: „...i da je samo u Allaha nagrada velika“. Tj. ono što će vam On dati, Njegova nagrada i Njegov Džennet bolji su vam od imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a većina njih vam neće ništa koristiti. A Allah Uzvišeni svime upravlja, On posjeduje sve što je i na dunjaluku i na ahiretu i On će obilno nagrađivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, treba biti preča od ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /380/ „Ko bude imao tri stvari, osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude draže da bude bačen u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon što ga je Allah spasio od njega.“
„O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost rastavljanja istine od neistine darovati i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.“/29/
Ibn-Ishak kaže da riječi „sposobnost rastavljanja“ znače: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tumačenje rasprostranjeno i općeprihvaćeno. Kome ta sposobnost bude data, on će sigurno naći izlaz iz svake situacije i zaslužiti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako što će izvršavati Allahova naređenja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu će biti dato da spozna šta je istina, a šta laž i zbog toga će on biti pomognut i spašen i dobit će obilnu nagradu. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam - jer Allah prašta i milostiv je.“ (57:28)
„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.“/30/
Uzvišeni kaže: „I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali...“ Kada su Kurejšije odlučile izvršiti još jači pritisak na misiju Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, oni se urote protiv njega tako što se sakupe u svojoj vijećnici i počnu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predloži da Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uhvate i bace u okove, a zatim da sačekaju dok ne umre. Kaže se da je Iblis tada bio među njima, pretvorivši se u lik nekog starijeg čovjeka iz Nedžda, da bi im pomogao u vijećanju. Kada je on čuo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: „Ovaj prijedlog vam je nikakav!“ Zatim drugi čovjek predloži da protjeraju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i da će onda biti mirni od njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se dešavalo sve dok nije ustao Ebu-Džehl - Allah ga prokleo. On je predložio da iz svakog plemena uzmu po jednog snažnog i sposobnog mladića i da im daju britke sablje, pa da onda oni zajednički ubiju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Ako bi ga na taj način ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slučaju ne treba očekivati da bi se Hašimije usudile boriti protiv svih ostalih Kurejšija. Kada bi oni čuli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih više ne bi uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Nedžda - rekao: „Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi ovako kako je ovaj čovjek rekao, druge nam nema!“ Zatim se oni raziđu, da bi tako i uradili. Međutim, tada je Džibril došao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i naredio mu da tu noć ne provede u kući, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on došao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario:„I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.“ Taj se dan nazivao danom mnoštva, zbog toga što su se svi oni složili s tim mišljenjem.
A od Ibn-Ishaka prenosi se: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ostao je na svom mjestu sve dok mu nije došao Džibril, a.s., i rekao mu da ne noći tu gdje je inače noćivao. Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on noći u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrtačem, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao napolje, a napadači su već bili pred vratima. On je nosio pregršt prašine, pa je počeo prosipati je po njihovim glavama, učeći: ‘Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog’ - pa sve do riječi Uzvišenog: „...i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide“. (36:1-9) A Allah im je u tom času oduzeo mogućnost da ga vide.
Imam Ahmed vezano za riječi Uzvišenog: „I kad su ti zamke razapinjali“ prenosi od Ibn-Abbasa: „...Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo i išao sve dok nije stigao u pećinu. A mušrici su proveli noć čuvajući Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su tamo našli Aliju. Tako je Allah Uzvišeni poništio njihovo spletkarenje. ‘Gdje ti je tvoj prijatelj?’ - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: ‘Ne znam.’ Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Međutim, tu su se zbunili i prošli su pored same pećine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem On je u toj pećini ostao tri noći.“ A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr riječi Uzvišenog: „...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije“, protumačio, tj. Ja sam njima pravio Svoju čvrstu zamku, pa sam te tako spasio od njih.
„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.’“/31/ „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“/32/ „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“/33/
Ovdje Uzvišeni govori o nevjerovanju Kurejšija, njihovom prkosu i inadu, te o njihovim lažnim tvrdnjama prilikom slušanja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navođeni, oni bi govorili: „Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli.“ Međutim, ovo su bile samo njihove prazne riječi, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su više puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije pošlo za rukom. Ustvari, oni su tim riječima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove laži.
Se'id ibn Džubejr, Es-Suddi, Ibn-Džurejdž i još neki kažu da je te riječi izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo naučio o događajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah već bio počeo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, otišao od neke grupe ljudi, Nadr bi došao među njih i pripovijedao bi im te dogodovštine. A na kraju bi upitao: „Tako vam Allaha, ko ljepše pripovijeda, ja ili Muhammed?“ I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da se drži u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove oči, pa je tako i urađeno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, radijAllahu anhu Povodom Nadrovog slučaja objavljen je ovaj ajet:„Kada im se riječi Naše kazuju, govore: ‘Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.’“ Pod izmišljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, došao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Međutim, to je očita laž.
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad su oni rekli: ‘Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!’“ Oni su ovako govorili zato što su bili velike neznalice i što su se žestoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Međutim, oni su sami protiv sebe prvi počeli moliti i požurivati svoju patnju i kaznu.
Zatim Uzvišeni kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.“ Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: „Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa će oni biti zaštićeni i osigurani od žestoke kazne dokle god one budu među njima. Jednu je Allah već uzeo Sebi, a druga je ostala među vama.“ Slično predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-Eš'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.
A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /381/ „Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu: ‘Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.’ Pa kada ja odem, ostavit ću im traženje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.“ Ovaj hadis potvrđuje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je:/382/ „‘Šejtan je rekao: ‘Tako mi Tvoje veličine, Gospodaru, ja ću neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu živi!’ A onda je Gospodar rekao: ‘Tako mi Moje moći i veličine, Ja ću njima praštati, dokle god budu od Mene tražili oprosta!’“ Zatim El-Hakim za ovaj hadis kaže: „Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.“
„A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.“/34/ „Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.“/35/
Ovdje Uzvišeni kaže da oni - tj. nevjernici - zaslužuju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, među njima. Međutim, kada je on otišao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da traže oprost za grijehe koje čine, kao što su širk i smutnja. Katade, Es-Suddi i još neki kažu: „Nevjernici nisu tražili oprosta, a da jesu, ne bi bili kažnjeni.“ Ovom stavu daje prednost i Ibn-Džerir. Da među njima nije bilo potlačenih vjernika koji su tražili oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemoguće odvratiti. Međutim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potlačeni vjernici iz Medine otišli u Meku, Allah je objavio: „A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesdžid-Haramu, a oni nisu njegovi čuvari.“ Zato je Allah dozvolio da se oslobodi Meka, što za njih predstavlja kaznu koju im je obećao. Ovim riječima se kaže: Kako ih Allah neće kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvraćaju od Časnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zaslužuju.
Zato Uzvišeni kaže: „...a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje“. Tj. mušrici ne zaslužuju Mesdžid-Haram, nego ga zaslužuju Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi. U tom smislu Uzvišeni kaže: „Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poništiti će se i u Vatri će vječno ostati. Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu.“ (9:17,18) Pored toga, Uzvišeni kaže: „...ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha“. (2:217)
Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu:/383/ „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitan je: ‘Ko su tvoji prijatelji i čuvari?’ ‘Svaki onaj ko je bogobojazan’ - odgovorio je on, a zatim je proučio: ‘Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje.’“ Zatim Uzvišeni navodi kako su mušrici postupali kod MesdžidHarama i kako su se odnosili prema njemu: „Molitva njihova pored Ka´be svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama.“ Ibn Abbas kaže: „Kurejšije su kružili oko Kabe goli, zviždeći i pljeskajući rukama pri tome.“ „El-muka'u“ znači zviždanje, a „et-tasdijetu“ pljeskanje rukama. Ikrime kaže: „Oni su kružili oko Kabe nalijevo.“ A Mudžahid kaže: „Oni su to radili zato da bi omeli namaz Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem" Zatim Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete“. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-Džerir, iako ne navodi druge.
„Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani“, /36/ „da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“/37/
Ovaj ajet objavljen je povodom Kurejšija, čiji su očevi, sinovi i braća poginuli na Bedru, kao što je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- Džehl i Safvan ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali trgovačku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sačuvao od muslimana i doveo ga u Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: „O skupino Kurejšija, Muhammed vam je pobio vaše najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Možda ćemo mu se na taj način osvetiti za naše pobijene.“ Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvišeni i Veličanstveni povodom toga objavio: „Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja“ - pa sve do Njegovih riječi:„Oni će, doista, biti izgubljeni.“ Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.
U svakom slučaju, ovi su ajeti općeg karaktera iako imaju konkretan povod. Ovdje Uzvišeni kaže da nevjernici troše svoja imanja kako bi odvratili od slijeđenja pravog puta. Oni će tako i dalje raditi, pa će potrošiti svoja imanja, a onda će biti žalosni jer im to ništa neće pomoći. Oni žele ugasiti Allahovo svjetlo i uzdići svoju riječ iznad riječi Istine. Međutim, Allah će upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima. Zato Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem će biti potjerani.“
Zatim, riječi Uzvišenog: „...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio“ znače: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće ono što je skriveno otkriti.“(3:179) Pored toga, Uzvišeni kaže: „Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?“ (3:142) Prema tome, ovaj ajet znači: Mi smo vas stavili na kušnju pomoću nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogućnost da svoja imanja troše i usmjere u tu svrhu,„...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio“, tj. naslagao i nagomilao ih, „...i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.“ Tj. takvi će izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.
„Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se šta je s drevnim narodima bilo.“/38/ „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi šta oni rade“, /39/ „a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“/40/
Uzvišeni kaže Svome vjerovjesniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: „Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane“, tj. ako se okane nevjerovanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i pokornost, „...bit će im oprošteno ono što je prije bilo“, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /384/ „Onaj ko bude dobar musliman neće biti kažnjen za ono što je radio u džahilijetu, a ko bude loš musliman bit će kažnjen i za ono prije i za ono poslije.“ Zatim, također u Buha-rijinom Sahihu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /385/ „Islam dokida ono što je bilo prije njega a tevba briše ono što je bilo prije nje.“
Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako se ne okane“, tj. ako ustraju u onome što rade, „...pa zna se šta je s drevnim narodima bilo“, tj. zna se šta smo uradili sa bivšim narodima: ako bi oni poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurejšijama na Bedru, a i sa ostalim narodima. „I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.“ El-Buhari navodi od Se'ida ibn Džubejra: /386/ „Jednom nam je došao Ibn-Omer, radijAllahu anhu, i upitao: ‘Šta misliš o borbi protiv smutnje?’ Zatim je rekao: ‘A znaš li ti šta je to smutnja? Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, borio se protiv mušrika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a vaša borba za vlast to nije.’“ Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan čovjek došao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ „...Pa Allah kaže: ‘I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne.’ A Ibn-Omer je odgovorio: ‘U vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dok je bilo malo muslimana, čovjek bi bio iskušan u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uvećao i dok nije nestalo smutnje...’“ Ebu-Avane prenosi od El-A'meša, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: „Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: ‘Nikada se neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Na to je Sa'd ibn Malik rekao: ‘Tako mi Allaha, ni ja se nikada neću boriti protiv čovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.’ Tada jedan čovjek upita: Zar Allah Uzvišeni nije rekao: 'I borite se protiv njih dok smutnja ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.’ A njih dvojica mu odgovore: ‘Mi smo se već borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.’“ To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas kaže: „To znači: dok mnogoboštvo ne iščezne.“ Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /388/ „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: La ilahe illellah muhammedur-resulullah. Pa kada to kažu, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, osim u onome što im je obaveza. A konačan će im obračun biti kod Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog
.
Zatim Uzvišeni kaže: „Ako se oni okane“, tj. ako se oni zbog vaše borbe okane nevjerovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali šta oni kriju u dušama. „pa Allah dobro vidi šta oni rade“. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.“ (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ „Kada je Usama nadnio mač nad jednim čovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem mača. To je ispričano Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on rekao Usami: ‘Zar si ga ubio nakon što je rekao La ilahe illelah? Šta ćeš sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?’ ‘Allahov Poslaniče, on je to rekao samo zato da bi se spasio’ - reče Usama, a on reče: ‘Jesi li otvorio njegovo srce?’ Zatim je on počeo ponavljati: ‘Ko će ti pomoći zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?’ toliko puta, kako kaže Usama: ‘...da sam poželio da nisam primio islam prije toga dana.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!“ Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah zaštitnik i Gospodar i da vas On pomaže protiv vaših neprijatelja. A divan li je On zaštitnik i divan li je On pomagač!“
„I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“/41/
Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvišeni je samo ovom časnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomoć konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A „fej'un“ jeste ono što se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono što ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, džizja, haradž i tome slično. Ovo je stav Šafije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to poistovjećuju, pa „fej'om“ nazivaju ratni plijen i obratno.
Oni koji prave razliku između ta dva termina kažu: Ajet u suri El-Hašr: „Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjima njegovim...“ (59:7) objavljen je povodom „fej'a“, a ovaj ajet: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepuštaju vladaru kažu: Nema proturječnosti između ovog ajeta u suri El-Hašr i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, riječi Uzvišenog: „I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...“ potvrđuju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa čak i iz igle i konca. Allah Uzvišeni kaže: „A onaj ko nešto utaji - donijet će na Sudnji dan to što je utajio...“(3:161)
„...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.“ Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono što je rekao Ibn-Abbas, radijAllahu anhu: /390/ „Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao neku četu u akciju pa oni došli sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je među pet kategorija. Zatim je proučio: ‘I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...’“ Riječi da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove riječi: “Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji!“ (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi također smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvrđuje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: „Jedan ashab je rekao: /391/ ‘Došao sam do Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslaniče, šta kažeš o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a četiri petine pripadaju vojnicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome preči od nekog drugog? A on je rekao: Nema. Čak ni dijelu ratnog plijena koji izvadiš iz svoga džepa, ti nisi preči od svoga brata muslimana.“
Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: „Dio Allaha i Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - može ga uzeti i raditi sa njim šta god on hoće.“ Ovo je najobuhvatniji i najopširniji stav i po njemu Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa dijelom koji mu je Allah odredio može raditi šta god hoće i podijeliti ga kome god hoće od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, radijAllahu anhu, pa su se prisjećali hadisa Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: „O Ubade, šta je ono Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo njenu kostrijet među vrhove svojih prstiju i rekao: ‘Ova je deva dio vašeg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono što je šiveno, i ono što je veće i ono što je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat će sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bližnjih i daljnjih ljudi i ne obraćajte pažnju ni na čiji prigovor u onome što radi Allaha radite. Izvršavajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod kuća. Borite se na Allahovom putu, zaista je džihad jedan od dženetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spašava od brige i tuge.’“ Ovaj hadis je hasen /dobar/ i značajan, a nisam našao u šest odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sličnu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem U njemu se navodi ovaj događaj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih riječi: „...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-Nesai navode i od Omera ibn Anbese.
Vjerovjesnik bi, sallAllahu alejhi we sellem, iz ratnog plijena odabirao nešto za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir eš-Ša'bi, pa je to onda većina islamskih učenjaka od njih prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati mač „zul-fikar“ i dio plijena koji pripada vođi.
Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ „Bili smo u Mirbedu kada je došao neki čovjek noseći komad kože. Mi smo ga pročitali, a na njemu je pisalo: ‘Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, Benu-Zuhejru ibn Akješu: Ako posvjedočite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, i dio koji pripada vođi, bit ćete sigurni pod zaštitom Allaha i Njegovog Poslanika.’ ‘Ko ti je ovo napisao’ - upitali smo ga, a on je odgovorio: ‘Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem’“
Ovi su hadisi pouzdani i oni potvrđuju i ojačavaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono što on hoće, što je jedna od stvari koje samo njemu, sallAllahu alejhi we sellem, pripadaju. Drugi islamski učenjaci kažu da petinom ratnog plijena raspolaže vladar u svrhe koje su korisne muslimanima, kao što raspolaže i imovinom iz „fej'a“. Naš šejh, imam i istaknuti učenjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - kaže: „Ovo je stav Malika i većine učenjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.“
Pored toga, postoje različita mišljenja o tome šta nakon Poslanikove, sallAllahu alejhi we sellem, smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni kažu da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i još nekih, a za njegovu potvrdu navodi se jedan hadis od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Drugi kažu da se taj dio treba utrošiti u ono što je interes muslimana. Treći kažu da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siročadi, siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-Džerir et-Taberi. Četvrti kažu da se Vjerovjesnikov, sallAllahu alejhi we sellem, dio i dio njegove rodbine raspoređuju siročadi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti kažu da se čitava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem Na kraju je usaglašen stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine - troše na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, radijAllahu anhu El-A'meš prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, sallAllahu alejhi we sellem, dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoružanje. Ja sam ga upitao: ‘A šta je Alija o tome rekao?’ A on mi je odgovorio: ‘On je bio najveći pobornik toga. A dio koji je pripadao Poslanikovoj, sallAllahu alejhi we sellem, rodbini dijeljen je potomcima Hašima i Abdul-Muttaliba.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...i siročadi“, tj. siročadima siromašnih muslimana, „...i siromasima“ - to su oni kojima je potrebna pomoć, koji nemaju osnovne potrepštine za život, „...i putnicima - namjernicima“. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skraćuju namazi, a nemaju ono što im je potrebno za taj put. Ovo će biti opširnije obrađeno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo. Zatim Uzvišeni kaže: „...ako vjerujete u Allaha i u ono što smo objavili robu Našem“, tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono što je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /394/ „Naređujem vam četvero a zabranjujem vam četvero. Naređujem vam da vjerujete u Allaha.“ Zatim je rekao: „A znate li šta je vjerovanje u Allaha? To je svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...“ itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena označeno kao sastavni dio imana.
Mukatil ibn Hibban o riječima Uzvišenog: „...i u ono što smo objavili robu Našem na Dan pobjede“ kaže: tj. u pogledu podjele. Zatim Uzvišeni kaže: „...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve može...“ Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je učestvovao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a desila se sedamnaestog dana ramazana - što poznavaoci Poslanikovog životopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mišljenju većine tada je bio petak, a Allah Uzvišeni najbolje zna.
„...kada ste vi bili u dolini bližoj, oni u dolini daljoj, a karavana niže vas. I da ste se dogovarali o vremenu borbe, ne biste se dogovorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza - a Allah doista sve čuje i sve zna...“/42/
Govoreći o Danu pobjede, Uzvišeni kaže: „...kada ste vi bili u dolini bližoj“, tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila bliža Medini, „...oni“, tj. i kada su mušrici bili odsjeli „...u dolini daljoj“, tj. daljoj od Medine prema Meki, „...a karavan“, tj. trgovački karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan „...niže vas“, tj. u pravcu mora. „I da ste se dogovarali“, tj. vi i mušrici o mjestu i vremenu borbe, „...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili“. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: „Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saopćeno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste izašli pred njih.“ „...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi“, tj. da Allah Svojom moći sprovede ono što je On htio: da osnaži islam i njegove pripadnike i ponizi mnogoboštvo i njegove sljedbenike, bez obzira na vaše mišljenje. To što je želio On Svojom je dobrotom i uradio.
U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i ashabi krenuli su da presretnu kurejšijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni očekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurejšijama: ‘Bog je spasio naš karavan, kapital i ljude, pa se vratite.’ Međutim, Ebu-Džehl je rekao: ‘Tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do Bedra’ - a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi održavali svoje sajmove - ‘pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje će nam pjevati! Arapi će čuti za nas i naš pohod, pa će nas se uvijek bojati!’“ /395/ Zatim Ka'b priča: „Kada se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, približio Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dječaka koji su bili kurejšijske vodonoše. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Hadžadž. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa im je on rekao: ‘Recite mi nešto o Kurejšijama.’ Oni mu rekoše: ‘Oni su iza ovog pješčanog brda koje vidiš u ovoj bližoj dolini.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upita: ‘Koliko ih je?’, a oni odgovoriše: ‘Mnogo.’ ‘Kako su opremljeni?’ - upita ih on, a oni odgovoriše: ‘Ne znamo.’ ‘Koliko deva kolju svakog dana?’ - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: ‘Jednog dana devet, a drugog deset.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: ‘Njih ima između devet stotina i hiljadu.’ Nakraju on upita: ‘Ko je među njima od njihovih velikodostojnika?’, a oni mu odgovore: ‘Utbe ibn Rebi'a, Šejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hišam, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El-Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibn´u el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-Džehl ibn Hišam, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-Hadžadž, Munebbih ibn el- Hadžadž, Suhejl ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.’ Tada Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izađe pred ashabe i kaže im: ‘Meka vam je poslala svoje najuglednije ljude!’“ Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak kaže: „Ujutro su Kurejšije nastavili svoj put. Pa kada su se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ugledao, on je rekao: /396/ ‘Allahu moj, evo dođoše Kurejšije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i poriču Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!’“
Zatim Uzvišeni kaže: „...da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza“. Muhammed ibn Ishak kaže: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon što se osvjedočio u Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma čenje. Zatim Uzvišeni kaže: „a Allah doista sve čuje“, pa i vaše dove i skrušeno traženje pomoći, „...i sve zna“, pa i za vas i da vi zaslužujete pomoć protiv svojih neprijatelja.
„...kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna svačije misli.“/43/ „A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi - a Allahu se sve vraća.“/44/
Mudžahid kaže: „Allah mu je tada u snu pokazao da je malo Kurejšija. On je to prenio svojim ashabima, pa ih je to učvrstilo.“ Uzvišeni kaže: „...a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli“, tj. vi biste ih se uplašili i razjedinili se, „...ali je Allah spas ukazao“, iz toga, time što vam je pokazao da ih je malo. „On dobro zna svačije misli“, tj. On dobro zna šta svi misle. U tom smislu, Uzvišeni također kaže: „On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“(40:19)
Zatim Uzvišeni kaže: „A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju.“ Ovo je također plod dobrote Allaha Uzvišenog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u njihovim očima u malom broju, pa su se tako usudili i okuražili da se sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu: „Na Dan Bedra oni su u našim očima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao jednom čovjeku do sebe: Šta misliš, ima li ih sedamdeset? On mi je odgovorio: ‘Ne, ima ih stotinu.’ I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: ‘Bilo nas je hiljadu.’“ To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir. Zatim Uzvišeni kaže: „...a vas u očima njihovim također u malom broju“. Ibn Ebi-Hatim kaže da je Ikrime rekao: „Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.“ Sened ovog predanja je vjerodostojan.
Zatim Uzvišeni kaže: „...da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi“. Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazavši ih obje u očima one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva čekale da se sukobe sa onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerničkoj skupini učinilo da je muslimana duplo više. O tome Uzvišeni kaže: „Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći čini moćnim onoga koga On hoće. To je zaista, dalekovidnim pouka.“(3:13) Na ovaj se način mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je Allahu hvala zbog toga.
„O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite, da biste postigli što želite“, /45/ „i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.“/46/
Ovim Allah Uzvišeni podučava Svoje robove - vjernike pravilima u toku borbe i kako će biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvišeni i Veličanstveni kaže: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite, smjeli budite.“ U Sahihima Buharije i Muslima, potvrđeno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jednog dana u kojem je imao sukob sa neprijateljem sačekao dok se sunce počelo spuštati, pa je ustao i rekao ashabima: „O ljudi, ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdržljivi i znajte da je Džennet u sjenama sablji.“ Zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Allahu moj, Ti Koji objavljuješ Knjigu, tjeraš oblake i poražavaš skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!“ A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /398/ ‘Ne priželjkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tražite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite čvrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi šutite.’“ U drugom hadisu stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /399/ „Allah Uzvišeni kaže: ‘Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja’“, tj. čak ga ni to stanje ne ometa od sjećanja na Mene, upućivanja dove i traženja pomoći od Mene.
Dakle, Allah Uzvišeni naređuje muslimanima da budu čvrsti i izdržljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bježe i ne povlače se pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sjećaju Allaha Uzvišenog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega traže pomoć i oslanjaju se na Njega, da Ga mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne svađaju međusobno jer će se tako razjediniti, a to može biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. „...i bez borbenog duha ostali“, tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i žestine napada koji ste imali. „...i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih“. Što se tiče hrabrosti, izvršavanja onog što su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na šta su oni upućivali - ashabi, radijAllahu anhu, tu su bili bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji su sticali pokornošću i u onom što im je naređivao i u onom što im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova država proširila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridruži njihovoj skupini - On je plemenit i On poklanja.