„I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izašli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.“/47/ „I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ - onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao:
‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava’“,/48/ „kada su licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: ‘Ove je obmanula vjera njihova!’ A onaj ko se u Allaha pouzda - pa Allah je zaista Silan i Mudar.“/49/
Nakon što je Allah naredio muslimanima da budu odani u borbi na Njegovom putu i da Ga puno spominju, On im zabranjuje da liče na mušrike kada oni kreću iz svojih kuća da se suprotstave istini i „...da se pokažu svijetu“, tj. oholo i nadmeno. Tako je Ebu-Džehl, kada mu je rečeno da je karavan spašen i da se trebaju vratiti, povikao: „Ne, tako mi Allaha, nećemo se vratiti dok ne dođemo do izvora Bedra, zakoljemo deve, napijemo se vina i dok nam robinje ne otpjevaju, pa da Arapi uvijek pričaju o našem položaju među njima!“ Međutim, sve mu je ispalo naopako. Zato Uzvišeni kaže: „A Allah dobro zna ono što oni rade.“ Tj., On dobro zna šta su oni radili, pa ih je zbog toga žestoko kaznio.
Zatim Uzvišeni kaže: „I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: „Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!“ ... itd. do kraja ajeta. Njima je šejtan - Allah ga prokleo - uljepšao ono što su radili i što su bili naumili, uvjerio ih da ih tada niko neće moći pobijediti i odstranio od njih strah od njihovih neprijatelja iz Benu-Bekra, rekavši im: „Ja sam vaš zaštitnik!“ Naime, on se njima prikazao u liku Surake ibn Malika ibn Dža'šema, prvaka Benu-Mudlidža i sve to onda uradio. O njemu Uzvišeni kaže:„On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.“ (4:120)
Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao: /400/ „Iblis je na Dan Bedra došao sa svojom vojskom šejtana, noseći svoju zastavu. Bio je u liku Surake ibn Malika ibn Dža'šem iz plemena Benu-Mudlidž. Tada je rekao mušricima: ‘Niko vas od ljudi danas ne može pobijediti, ja ću vas štititi!’ I kada su se ljudi poredali u bojne redove, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo je pregršt suhe zemlje i bacio je u lica mušrika, pa su oni odstupili okrenuvši svoja leđa. A Džibril, a.s., prišao je Iblisu, čija je ruka bila u ruci jednog mušrika. Kada ga je ugledao, Iblis istrgne svoju ruku i počne bježati zajedno sa svojom vojskom, pa ga taj čovjek upita: ‘O Suraka, pa zar ne kažeš da ćeš nas zaštititi?’ A on mu odgovori: ‘Ja vidim ono što vi ne vidite! Ja se bojim Allaha, a Allah žestoko kažnjava.’“ Tako je postupio kada je ugledao meleke. Dakle,"onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava.’“ Tako Allahov neprijatelj - Iblis uvijek postupa prema onima koji ga slušaju i koji su mu pokorni: kada se sukobe istina i neistina, on ih na najbjedniji način ostavi i odrekne ih se. To kaže Katade. A ja dodajem na to: tako on uvijek postupa prema onome ko mu je pokoran, kao što Uzvišeni kaže: „...slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se zaista Allaha, Gospodara svjetova, bojim!’“ (59: 16)
Ebu-Džehl je tada počeo bodriti svoje saplemenike, govoreći im: „Nemojte da vas zaplaši to što vas je Suraka ostavio na cjedilu, jer je on imao dogovor sa Muhammedom i njegovim ashabima. Tako mi Lata i Uzaa, nećemo se vratiti sve dok Muhammeda i njegove ashabe ne povežemo užadima! Zato ih nemojte ubijati, nego ih žive hvatajte!“
Zatim Uzvišeni kaže: „...kada su licemjeri i oni čija su srca bolesna govorili: ‘Ove je obmanula vjera njihova!’“ Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas o ovom ajetu rekao: „Kada su se jedni drugima približili, Allah je muslimane u očima mušrika a i mušrike u očima muslimana prikazao malobrojnim, pa su mušrici rekli: ‘Ove je obmanula njihova vjera!’“ Oni su to rekli zato što su mislili da je muslimana malo, tako da su bili uvjereni da će ih poraziti, ne sumnjajući ni najmanje u to. Zatim Uzvišeni kaže: „A onaj ko se u Allaha pouzda", tj. ko se na Njegovu veličinu osloni,„- pa Allah je zaista Silan“, tj. nepravda neće biti nanesena onome ko se Njemu prikloni; On je zaista Snažan i Moćan, „i Mudar“, u svim Svojim postupcima. On sve dovodi na mjesto koje mu pripada, pa tako On pomaže onog ko zasluži pomoć a daje da izgubi onaj ko to zasluži.
„A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: ‘Iskusite patnju u ognju.’“/50/ „To je za ono što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim!“/51/
Uzvišeni kaže: Da si samo vidio, Muhammede, stanje nevjernika dok su im meleki duše uzimali, sigurno bi „...po licima ih njihovim i straga udarali“, i govorili im: „Iskusite patnju u ognju“, u danu Bitke na Bedru. Iako je povod objavi ovog ajeta Bitka na Bedru, on je općenit i odnosi se na sve nevjernike, kao i riječi Uzvišenog u suri El-En'am:„A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Pustite svoje duše!’“(6:93), tj. meleki pružaju svoje ruke prema njima udarajući ih po naređenju njihovog Gospodara, zato što je njihovim dušama teško, pa neće da izlaze iz tijela, osim pod prisilom. A to se dešava kada im meleki najave kaznu i srdžbu od Allaha Uzvišenog. U tom smislu u predanju od El-Berraa navodi se: „Kada melek smrti strašnog izgleda dođe nevjerniku na samrti, on kaže: ‘O hrđava dušo, izlazi u vatru užarenu i vodu ključalu i u sjenu dima čađavog!’ Ona se rasporedi po čitavom tijelu, pa je onda moraju čupati iz njegovog tijela, kao što se žarač izvlači iz mokre vune, pa se sa njim otkine i pokoja žila i tetiva. Zato Uzvišeni kaže da im meleki govore: ‘Iskusite patnju u ognju.’“
Zatim Uzvišeni kaže: „To je za ono što ste rukama svojim pripremili“, tj. Allah vas je kaznio ovom kaznom zbog loših djela koja ste radili u životu na dunjaluku,„...jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!“ Tj. on ne čini nepravdu ni jednom od Svojih stvorenja, nego je On potpuno pravedan i pravičan i On ne čini nasilje. On je Uzvišen, Veličanstven, Svet, Nepogrješiv, Neovisan i Hvaljen. Zato stoji u vjerodostojnom hadisu koji navodi Muslim - Allah mu se smilovao - od Ebu-Zerra, radijAllahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, /401/ da je Allah Uzvišeni rekao: „O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedni drugima činiti nasilje. O robovi Moji, Ja bilježim sva vaša djela, pa kod koga budu dobra neka zahvaljuje Allahu, a kod koga ne budu dobra, neka nikog drugog ne kori osim sebe.“ Zato Uzvišeni kaže:
„Tako je bilo i sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio - Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava.“ /52/
Uzvišeni ovdje govori: Muhammede, zaista su ti mušrici koji poriču ono što je tebi objavljeno postupili kao što su postupali nevjernički narodi prije njih. Zato smo prema njima postupili onako kako smo postupili prema nevjerničkim narodima prije njih, kao što su bili Faraonovi sljedbenici i narodi prije njih. Oni u Allahove dokaze nisu vjerovali, „...pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio“, tj. On ih je zbog njihovih grijeha kaznio onako kako kažnjava Silni i Moćni i uništio ih. „Allah je uistinu moćan i strašno kažnjava“, tj. Njega niko ne može pobijediti i od Njega niko ne može pobjeći.
„...to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario - sve dok se on sam ne promijeni - a Allah sve čuje i sve zna.“/53/ „Tako je bilo sa Faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uništili, a Faraonove smo ljude potopili - svi su oni nevjernici bili.“/54/
Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je On potpuno odan i dokraja pravičan u Svojoj vladavini, jer On neće lišiti blagodati koju je bilo kome podario sve dok taj ne počne griješiti. U tom smislu Uzvišeni također kaže: „Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.“ (13: 11) Zatim Uzvišeni kaže: „Tako je bilo sa Faraonovim ljudima“, tj. On je tako postupio i sa Faraonovim sljedbenicima i njima sličnim, kada su poricali Njegove dokaze: kaznio ih je zbog njihovih grijeha i oduzeo im je blagodati koje im je bio dao, kao što su plodni vrtovi, izvori vode, usjevi, riznice, blagostanje i ostale blagodati u kojima su bili uživali. Time im Allah nije učinio nepravdu, nego su oni sami prema sebi bili nepravedni.
„Najgora bića kod Allaha jesu oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju“, /55/ „oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se Allaha, krše ugovor svoj.“/56/ „Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih.“/57/
Ovdje Uzvišeni kaže da su od svega što hoda po Zemlji najgori oni koji poriču i ne vjeruju, oni koji krše ugovor kada god ga sklope i koji ga raskinu kada god ga potvrde svojim zakletvama, „...ne bojeći se Allaha“, tj. ne bojeći Ga se ni zbog jednog od svih grijeha koje čine. „Ako se u borbi s njima sukobiš“, tj. ako naiđeš na njih u toku borbe, „...tako ih razjuri“, tj. žestoko ih kazni i nanesi im tako velike gubitke da se prestraše svi ostali neprijatelji, bilo Arapi bilo nearapi, i da im oni budu primjer za pouku, „...da se opamete oni koji su iza njih“, odnosno da bi se oni bojali raskinuti ugovor, jer bi se onda i njima desilo isto kao i ovima.
„Čim primijetiš od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaži ugovor - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ /58/
Ovdje Uzvišeni poručuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: „Čim primijetiš od nekog plemena“, s kojim ste sklopili ugovor „...vjerolomstvo“, tj. kršenje tog ugovora između vas i njih, „...i ti njemu isto tako otkaži ugovor“, tj. obavijesti ih da si i ti također prekinuo taj ugovor, pa da budete na istom: i ti i oni ćete znati da ste međusobno u neprijateljskom odnosu.
„Allah uistinu ne voli vjerolomnike“, tj. On ih ne voli čak i ako krše ugovor prema nevjernicima. Imam Ahmed navodi od Sulejma ibn Amira: /402/ „Između Muavije i Bizantinaca bio je ugovorom određen rok. On je bio krenuo prema njihovoj teritoriji, želeći da dođe u njihovu blizinu, pa da ih napadne čim rok istekne. Međutim, tada jedan stariji čovjek koji je bio na jahalici, povika: ‘Allahu ekber, Allahu ekber! Pošteno radite, a ne na prevaru! Zaista je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ‘...Ako neko sklopi ugovor sa nekim ljudima, neka ga nipošto ne raskida ili ne povlači sve dok ne istekne rok ili dok ga oni ne prekrše, pa da ih onda obavijesti da više ni za njega ne važi!’ Te su riječi doprle do Muavije, pa se on vrati i ustanovi da je taj čovjek bio Amr ibn Anbese, radijAllahu anhu“ Ovaj hadis navodi Ebu-Davud et-Tajalisi od Šu'be. Pored toga, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn-Hibban u svom Sahihu navode ga različitim senedima, također, od Šu'be. A Et-Tirmizi ocjenjuje ga kao hasen sahih hadis.
„I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni doista neće moći umaći.“/59/ „I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovu putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.“/60/
Ovdje Uzvišeni kaže Svome Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem: „I neka nikako ne misle“, Muhammede, „...oni koji ne vjeruju da će se spasiti“, tj. neka ne misle oni koje još nismo kaznili da Mi nemamo vlasti nad njima. Naprotiv, oni su podložni Našoj moći i zavise od Naše volje, pa Nam ne mogu umaći. U tom smislu Uzvišeni također kaže:„Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? - Loše prosuđuju!“(29:4), odnosno loše pretpostavljaju.
Zatim Uzvišeni naređuje muslimanima da u granicama svojih mogućnosti pripreme sva sredstva za rat protiv njih: „I protiv njih pripremite koliko god možete“, tj. sve što god možete od „...snage i konja za boj“. Imam Muslim navodi od Ukbe ibn Amira: /403/ „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako na minberu govori: ‘I protiv njih pripremite koliko god možete snage’ - ‘Zaista je snaga strjeljaštvo, zaista je snaga strjeljaštvo!’“ Ovaj hadis Muslim, Ebu-Davud i Ibn-Madže prenose od Abdullaha ibn Vehba. A imam Ahmed i autori hadiskih djela koja se zovu Sunen navode od Ukbe ibn Amira: „Alahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /404/ ‘Bavite se strjeljaštvom i jahanjem, a da se bavite strjeljaštvom bolje vam je od jahanja.’“
Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /405/ „Konji su radi troga: jednom su čovjeku nagrada, drugom zaštita, a trećem teret. Čovjek koji svoga konja upotrijebi na Allahovom putu, on će mu biti nagrada. Ako ga priveže na livadi ili pašnjaku, on će imati sevape za sve što njegov
konj pojede privezan na toj livadi ili pašnjaku. Ako konj prekine konopac i tražeći vodu ode milju - dvije, svaki njegov trag i balega bit će ubrojani kao dobra djela njegovom vlasniku. Ako konj dođe do rijeke pa se napije iz nje, i to će se ubrojati kao dobro djelo njegovom vlasniku, pa makar on i ne htio da ga napoji tom vodom. Čovjeku koji svoga konja koristi da bi zarađivao i pošteno živio, ali ga upotrijebi i za obavezu prema Allahu, njegov konj je zaštita. A čovjeku koji svoga konja koristi radi ponosa, licemjerstva i nadmetanja, on će biti teret.“ Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitan o magarcima, pa je on rekao: „Allah mi o njima nije ništa objavio osim ovih sadržajnih i jedinstvenih ajeta:„Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga.“ (99:7,8) El-Buhari u svom Sahihu navodi od Urve ibn Ebil-Dža'da el-Barikija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /406/ „U grivama konja nalazi se veliko dobro sve do Kijametskog dana: nagrada i ratni plijen.“
Zatim, Uzvišeni kaže: „...da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje“, tj. da biste tako zaplašili nevjernike koji su i Allahovi i vaši neprijatelji, „...i druge osim njih - vi ih ne poznajete“. Abdur-Rahman ibn Zejd ibn Eslem kaže da su to munafici, a to potvrđuju i riječi Uzvišenog: „Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo.“(9:101) Zatim Uzvišeni kaže: „Sve što na Allahovu putu potrošite nadoknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.“ Tj. koliko god potrošite za džihad, potpuno i kompletno će vam biti nadoknađeno. Zato stoji u hadisu koji navodi Ebu-Davud: /407/ „...da će se nagrada za svaki dirhem utrošen na Allahovom putu uvećavati do sedam stotina puta“, što je već navedeno kod riječi Uzvišenog: „Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“(2:261)
„Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“/61/ „A ako te htjednu prevariti - pa tebi je doista dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima“, /62/ „i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.“/63/
Uzvišeni kaže: Ako se bojiš prevare nekih ljudi, onda i ti njima otkaži ugovor. Pa ako ti se nastave suprotstavljati i boriti se protiv tebe, onda se i ti bori protiv njih. A „Ako oni budu skloni“, tj. ako budu težili „...miru“, tj. primirju, „...budi i ti sklon“, tj. onda i ti teži miru i prihvati ga od njih. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kada su mušrici na Hudejbiji tražili da se sklopi primirje i prestane rat između njih i njega na devet godina, prihvatio to od njih iako su za to postavili određene uvjete. Zatim Uzvišeni kaže: „...i pouzdaj se u Allaha“, tj. skopi mir sa njima i osloni se na Allaha, jer ti je On dovoljan i On će ti pomoći, makar oni primirjem htjeli samo varku - da ojačaju i da se spreme za rat, „pa tebi je doista dovoljan Allah“, tj. dovoljan ti je samo On.
Zatim Uzvišeni spominje Svoju blagodat koju je dao Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, time što ga je pomogao vjernicima - muhadžirima i ensarijama:„On te podržava Svojom pomoći i vjernicima, i On je sjedinio srca njihova.“ Tj. On ih je ujedinio u vjerovanju u tebe, te u pokornosti i pomoći tebi. A u doba džahilijeta među ensarijama su vođeni brojni ratovi, između plemena Evs i Hazredž. „Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova“. El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode /408/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obraćajući se ensarijama zbog ratnog plijena sa Hunejna, rekao: „O skupe ensarija, zar vas nisam našao zalutale pa vas je Allah preko mene uputio, i siromašne pa vas je Allah preko mene obogatio, i zar niste bili razjedinjeni pa vas je Allah preko mene ujedinio?“
Kada god bi on od toga nešto upitao, oni bi odgovarali: „Allah i Njegov Poslanik su nam pomogli.“ Zato Uzvišeni kaže: „ali je Allah sjedinio - On je zaista silan i mudar.“ Tj. Uzvišeni je zaista moćan, pa se neće iznevjeriti nada ničija ko se na Njega osloni, i On je mudar i u Svojim djelima i u propisima. Hafiz Ebul-Kasim Sulejman ibn Ahmed et-Taberani - Allah mu se smilovao - prenosi od Selmana el-Farisije da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:/409/ „Kada musliman sretne brata muslimana pa se rukuje sa njim, njihovi grijesi spadaju sa njih kao što lišće spada sa sasušenog drveta kada puhne žestok vjetar. Pored toga, njihovi grijesi se opraštaju pa makar ih bilo koliko morske pjene.“
„O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ /64/ „O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine; a ako vas bude stotina - pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvataju.“ /65/ „Sada vam Allah daje olakšicu. On zna da ste izmoreni i - ako vas bude stotinu izdržljivih - pobijedit ćete dvije stotine, a ako vas bude hiljadu - pobijedit ćete Allahovom voljom dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi.“ /66/
Allah, dž.š., bodri Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i vjernike na borbu i obavještava ih da im je On dovoljan pomagač protiv njihovog neprijatelja i ako je mnogobrojniji i spremniji, makar to bio i manji broj vjernika. Rekao je Ibn Ebi-Hatim od Eš-Ša´bija povodom Allahovog, dž.š., govora: „O Vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.“ Rekao je: „dovoljan je Allah, dž.š., tebi i onima koji su prisutni s tobom." Zato je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: "O, Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu.“ Tj. podstiči ih na to; zato je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bodrio ih na borbu pri njihovim redovima i susretanju, kao što je rekao svojim ashabima na Dan Bedra, kada su se mušrici približavali u njihovoj mnogobrojnosti i gotovosti: /410/ „Uputite se ka Džennetu prostranom kao nebesa i Zemlja ...“
Zatim je rekao Allah, dž.š., donoseći radosnu vjest i naređujući vjernicima "Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine, a ako vas bude stotina, pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju." Svaki pojedinac naspram deseterice; zatim je dokinuta ova naredba, a ostala je radosna vijest. Rekao je Abdulah bin El-Mubarek od Ibn-Abbasa, koji je kazao: „Pošto je objavljeno: ‘Ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine.’ To je bilo nesnosno za muslimane s obzirom da im je Allah, dž.š., naredio da ne bježi jedan od deseterice, zatim je došlo olakšavanje pa je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: ‘Sada vam Allah daje olakšicu. On zna da ste izmoreni, i ako vas bude stotinu izdržljivih, pobijedit ćete dvije stotine’.
Rekao je: ‘Olakšao im je Allah, dž.š., određeni broj, a umanjio im je strpljivost onoliko koliko im je olakšao.’“ Prenosi El-Buhari od Ibn-Abbasa da je rekao: Nakon što je objavljen ovaj ajet, bilo je preteško za muslimane i smatrali su velikim da se njih dvadeset bori protiv dvije stotine i stotina protiv hiljade. Olakšao im je Allah, dž.š., pa je dokinuo ovaj ajet drugim ajetom, pa je rekao: ‘Sada vam Allah daje olakšicu, On zna da ste izmoreni...’ Zato, nije im bilo dopušteno kada se sretnu sa dvostruko jačim neprijateljem da se povuku; a ako bi se pred njima našli u manjem broju, s njih spada obaveza borbe i dopušteno im je izbjeći sukob s njima.“
„Ni jednom Vjerovjesniku nije dopuštano držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. Allah je Silan i Mudar.“ /67/“ Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli.“ /68/ „Sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i lijepo i bojte se Allaha - Allah zaista prašta i Milostiv je.“ /69/
Prenosi El-Eameš od Abdullaha bin Mesuda da je rekao: /411/ „Na Dan Bedra rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ‘Šta kažete o ovim zarobljenicima?’ Pa je rekao Ebu-Bekr: ‘O Allahov poslaniče, oni su tvoj narod i tvoja rodbina, ostavi ih u životu i nastoj ih pridobiti da im Allah, dž.š., oprosti.’“ Rekao je Omer, radijAllahu anhu: „O Allahov Poslaniče: optuživali su te za laž i protjerivali, izvedi ih i poubijaj ih!“ Rekao je Abdullah bin Revvaha: „O Allahov Poslaniče, ti si u dolini punoj zapaljivog drveta, rasplamsaj u njoj veliku vatru, zatim ih baci u nju.“ Pa je šutio Alahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije im ništa odgovorio, zatim je ustao i ušao. Jedni su rekli: prihvatit će prijedlog Ebu-Bekra, radijAllahu anhu, a drugi: prihvatit će prijedlog Omera, radijAllahu anhu, a treći: prihvatit će prijedlog Abdullaha bin Revvaha, radijAllahu anhu Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izašao pred njih pa je rekao: „Zaista, Allah, dž.š., razmekšava ljudska srca dok ne budu mekša od mlijeka, i zaista, Allah, dž.š., učvršćuje ljudska srca dok ne budu čvršća od kamena, i zaista tvoj primjer, o
Ebu-Bekre, jeste kao primjer Ibrahima, a.s., koji je rekao : „Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti uistinu praštaš i milostiv si.“ (14:56) I zaista, tvoj primjer, o Ebu-Bekre, jeste kao primjer Isaa, a.s., koji je rekao: „Ako ih kazniš, robovi su tvoji, a ako im oprostiš - Silan i Mudar Ti si.“ (5:118) A zaista tvoj primjer, o Umere, jeste kao primjer Musaa, a.s., koji je rekao: „Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu.“ (10:88) I zaista tvoj primjer, o Omere, jeste kao primjer Nuha, a.s., koji je rekao: "Gospodaru moj, ne ostavi na zemlji ni jednog nevjernika.“ (71:26) Vi ste moji savjetnici i niko se od njih neće osloboditi izuzev iskupljivanjem ili ubistvom. Rekao je Ibn-Mesud:
„O Allahov Poslaniče, osim Suhejla bin Bejdaa - zaista on spominje islam.“ Pa je ušutio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Nisam nikada kao tada strahovao da na mene ne padne kamenje sa nebesa sve dok Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije izgovorio "osim Suhejla bin Bejdaa", pa je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio ajet: „Nijednom Vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji. Vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah je Silan i Mudar.“ Prenose El-Imam Ahmed, Et-Tirmizi i El-Hakim u svom „Musterdeku“ i rekao je: „Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim.“
O riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Da nije ranije Allahove odredbe“ rekao je Alija ibn Ebi-Talha, od Ibn-Abbasa: „Znači da vam je po prethodnoj Allahovoj, dž.š., odredbi dozvoljeno uzimati ratni plijen i zarobljenike.“„...snašla bi vas zbog onoga što ste uzeli od zarobljenika“ „...velika patnja“. Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„...sada jedite ono što ste zaplijenili kao dopušteno i lijepo“. Navodi se kao dokaz za ovaj govor što ga iznose dvije vjerodostojne zbirke (Buharija i Muslim) do Džabira bin Abdullaha, radijAllahu anhu, hadis u kojem Muhammed, a.s., kaže: /412/ „Dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene.“
Imam Ebu-Davud prenosi od Ibn-Abbasa: /413/ „...da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio otkupninu za zarobljenike poslije Bitke na Bedru u iznosu od 400...“ Kod većine islamskih učenjaka, postupak sa zarobljenicima prepušten je vladaru (halifi) - da on izabere šta učiniti sa njima. Ako želi, pobit će ih, kao što je učinjeno sa plemenom Benu-Kurejza, ili - ako želi - otkupit će ih uzevši otkupninu za njih kao što je učinjeno sa zarobljenicima na Bedru, ili osloboditi ih u zamjenu od zarobljenih muslimana, kao što je postupio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa služavkom i njenom kćerkom koje su bile u zarobljeništvu Seleme bin El-Ekw'a tako da ih je vratio, a za njih dvije uzeo je muslimane koji su bili kod mušrika; ili - ako želi - učinit će ih robljem. Ovo je stanovište šafijske pravne škole i jedne grupe od učenjaka. O ovom pitanju ima i drugih razilaženja među imamima, pojašnjenih u fikhskim knjigama.
„O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim. Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam, a Allah prašta i Milostiv je.“ /70/ „A ako htjednu da te prevare, pa - oni su i prije Allaha varali i zato ti je On omogućio da ih pobijediš; a Allah sve zna i Mudar je.“ /71/
Prenosi Muhammed od Abdullaha bin Abbasa, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao na Dan Bedra: /414/ „Zaista sam vidio da su ljudi iz plemena Beni-Hašim, i drugi, izašli prisilno, a ne zbog njihove potrebe da se bore protiv nas, pa ko od vas sretne nekog od njih neka ga ne ubija, ko sretne Ebu El-Bahterija bin Hišama neka ga ne ubija i ko sretne El-Abbasa bin Abd El-Mutaliba neka ga ne ubija, pa, zaista je on izašao prisilno.“
Rekao je Ebu-Huzejfe bin Utbe: „Da ubijamo naše očeve i naše sinove i našu braću i našu rodbinu, a da ostavimo El-Abbasa. Tako mi Allaha, da sam ga sreo, udario bih ga sabljom. Ova je vijest dospjela do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao Omeru bin El-Hattabu: „O oče Hafsin“, rekao je: „Tako mi Allaha, ovo je prvi dan u kojem me je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao: oče Hafsin.“ „Zar da se pogubi sabljom amidžić Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!“ Pa je rekao Omer: „O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da odrubim njegovu glavu. Tako mi Allaha, on je licemjeran.“ Poslije toga Ebu-Huzejfe je rekao: „Tako mi Allaha, nisam u sigurnosti od te riječi koju sam izgovorio i još uvijek od nje strahujem od Allaha, dž.š., izuzev ako mi to Allah ne otkupi (šehadetom) pogibijom na Allahovom putu. Poginuo je kao šehid u Bici na El-Jemami, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njime.“
Povodom toga Ibn-Abbas je rekao: /415/ Pošto je omrknuo, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, na Bedru, a zarobljenici su bili zatvoreni u okove, prvu noć je proveo budan pa su ga upitali njegovi ashabi: „O Allahov Poslaniče, šta ti je pa ne spavaš!“ El-Abbasa je zarobio jedan ensarija pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Čuo sam jecanje svog amidže El-Abbasa u okovima“, pustili su ga oni, nakon toga, na slobodu, a potom je zaspao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Prenosi Junus bin Bukejr od Ez-Zuhrija, a on od grupe koju poimenice navodi - da su rekli: /416/ „Poslale su Kurejšije Allahovom
Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, u otkup njihove zarobljenike pa je svaki narod otkupio svog zarobljenika. Abbas je rekao: „O Allahov Poslaniče, bio sam musliman“, pa je rekao Allahov Poslananik, sallAllahu alejhi we sellem: „Allah najbolje zna tvoj islam; ako je istina kao što kažeš, Allah će te nagraditi; a što se tiče vanjštine tvoje, to je naš domen, iskupi se za sebe i sina od tvoga brata Neufela bin El-Harisa bin Abd El-Mutaliba i Akil bin Ebi-Taliba bin Abd El-Mutaliba i tvog saveznika U'tbu bin Omera, brata od Ibn El-Harisa bin Fehra.“ Rekao je: „Ja nemam toliko, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Gdje je imetak koji ste zakopali ti i Ummu-Fadla? Pa si joj rekao: ako me zadesi nesreća na ovom putovanju, ovaj imetak koji si zakopao pripada mojim sinovima Fadlu, Abdulahu i Kasemu.“
Rekao je: „Tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, ja, uistinu, znam da si ti Allahov Poslanik, zaista je ovo nešto o čemu ne zna niko osim mene i majke Fadle, obračunaj mi, o Allahov Poslaniče, za ono što ste pretrpjeli od mene dvadeset oka od imetka koji imam“, pa je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: „Ne. To je stvar koju nam je Allah dao od tebe.“ Pa je otkupio sebe i dva bratića i njegova saveznika i povodom toga Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je: „O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim, ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam bolje od onoga što vam je uzeto i oprostit će vam, a Allah prašta i Milostiv je.“ El-Abbas je rekao: „Allah mi je dao umjesto dvadeset oka u islamu dvadeset robova, kod svakog je od njih bio imetak koji su obrtali, a usto se nadam i Allahovom oprostu.“
Prenosi El-Hafiz Ebu-Bekr El-Bejheki od Enesa bin Malika da je rekao: /417/ „Došao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sa imetkom iz Bahrejna pa je rekao: ‘Razbacajte ga po mom Mesdžidu!’ To je bio najveći imetak sa kojim je došao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Izašao je na namaz, a uopće se nije obazirao na taj imetak. Pošto je obavio namaz, došao je i sjeo pored njega i nije nikog vidio, a da mu nije dao imetka. Kada mu je došao El-Abbas, rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, daj i meni, zaista sam ja otkupio sebe i Akila.’ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao mu je: ‘
Uzmi.’ Nakupio je u svoju odjeću toliko da nije mogao ponijeti pa je rekao: ‘Naredi nekom da mi ovo podigne.’ ‘Ne’, odgovori on. ‘Onda mi podigni ti.’ Rekao je: ‘Ne.’ Odredio je jedan dio a zatim je to podigao na svoja pleća i otišao, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pratio ga je pogledom dok nije zamakao , čudeći se njegovoj žudnji. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije ustao dok nije odnesen i posljednji dirhem.“
Bilježi ga El-Buhari na više mjesta u Sahihu.
U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A ako te htjednu prevariti, pa oni su i prije Allaha varali.“ Ako te htjednu prevariti time što ti to pokazuju govorima, pa oni su Allaha varali i prije Bedra nevjerovanjem u Njega. „Zato ti je On omogućio da ih pobijediš.“ Znači, da ih zarobiš poslije Bitke na Bedru. „A Allah sve zna i Mudar je.“ Zna i Mudar je u Svom postupku. Komentar ovog ajeta uglavnom je općenitost. Vezano za Abbasa i druge, to je potpunije i jasnije. Allah, dž.š., najbolje zna.
„Oni koji vjeruju i iseljavaju se, i u borbi na Allahovu putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju. A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti. A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi ono što radite.“ /72/
Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo je vrste vjernika i podijelio ih na: muhadžire - koji su napustili svoje domove, imetke i došli da pomognu Allaha i njegova Poslanika i utvrde njegovu vjeru, žrtvujući svoje imetke i svoje živote pri tome; ensarije - to su muslimani od stanovnika Medine koji su dali utočište njihovoj braći muhadžirima u svojim domovima i utješili ih svojim imecima i pomagali Allaha i Njegova Poslanika borbom zajedno sa njima; za njih vrijedi:„Oni jedni druge nasljeđuju.“ Znači: svaki je od njih preči jedan drugom od bilo koga. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pobratio muhadžire i ensarije, svaka dvojica su braća, stoga su jedni druge nasljeđivali nasljedstvom prije rodbinstva, tako da je to Uzvišeni Allah, dž.š., dokinuo nasljeđem.To je potvrđeno u Sahihul-Buhari od Ibn-Abbasa.
Prenosi Imam Ahmed od Džerir bin Abdullaha El-Bedžlija, radijAllahu anhu, da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /418/ ‘muhadžiri i ensarije nasljeđuju jedni druge a pušteni zarobljenici Kurejšije i na slobodu pušteni iz plemena Sekif nasljeđuju jedni druge do Kijametskog dana.’“ Samo Ahmed bilježi ovo predanje.
Pohvalio je Allah, dž.š., i Njegov Poslanik muhadžire i ensarije, ne samo na jednom nego na više mjesta u Svojoj Jasnoj knjizi: (59:8,9) „I siromasima muhadžirima, koji su iz rodnog kraja svoga protjerani, i imovine svoje lišeni, koji žele Allahovu milost i naklonost steći, i Allaha i Poslanika Njegova pomoći - to su, zaista, pravi vjernici. I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom pravde još prije njih je učinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju i više vole njima nego sebi, mada je i njima samima potrebno.“
Najljepše što je rečeno u govoru Uzvišenog Allaha, dž.š., jeste: „I u grudima svojim nikakvu tegobu zato što im se daje ne osjećaju“, (59:9) znači: ne zavide im na dobroti koju im je Allah, dž.š., dao zbog njihovog iseljenja. Spoljašnji izgled ajeta ogleda se u davanju prednosti muhadžirima nad ensarijama; ovo je stvar oko koje je ulema saglasna i u tome se ne razilaze.
Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „A onima koji vjeruju, a koji se nisu iselili, vi ne možete, sve dok se ne isele, nasljednici biti." (8:72) Ovo je treća vrsta vjernika: oni koji vjeruju a koji se nisu iselili, nego su ostali u svojim oazama, njima nema udjela u ratnom plijenu, niti u njegovoj petini, osim onima koji su prisustvovali borbi.
Kao što prenosi El-Imam Ahmed od Jezida bin el-Hasib el-Eslemija, radijAllahu anhu: /419/ „Pozovi ih u islam; ako ti se odazovu - primi ih i prestani ih uznemiravati, zatim ih pozovi na preseljenje iz njihovih domova u domove muhadžira i pouči ih da - ako budu tako postupili - njima pripada isto što i muhadžirima, a imaju i obaveze kao i muhadžiri. Ako odbiju i prihvate njihove domove, pouči ih da će biti kao muslimanski beduini, i na njih se odnosi Allahov propis koji se odnosi i na vjernike i nemaju udjela u ratnom plijenu osim da se bore zajedno sa muslimanima. Ako odbiju pozovi ih na davanje džizje, pa ako se odazovu - primi od njih i prestani se uznemiravati. A ako odbiju, zatraži od Allaha, dž.š., zaštitu i bori se protiv njih.“ Jedino Muslim bilježi ovo predanje i sa drugim dodacima.
U govoru Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći.“ Znači: beduine koji nisu izbjegavali borbu na vjerskom planu protiv njihovih neprijatelja - pomozite, zaista je vama vadžib pomoć ih i jer su oni vaša braća po vjeri, osim da vas narod koji ne vjeruje zamoli za pomoć. Između vas i njih postoji sporazum, tj. primirje na duže staze, ne ostavljajte na cjedilu vaše štićenike i ne kršite vaše zakletve sa onima s kojima ste sklopili ugovor. Ovo je preneseno od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu
„Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki.“ /73/
Pošto je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo da vjernici nasljeđuju jedni druge, prekinuto je dugotrajno prijateljstvo između njih i nevjernika, u oba Sahiha stoji predanje od Usame bin Zejda da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /420/ „...ne nasljeđuje musliman kafira (nevjernika) niti nevjernik nasljeđuje muslimana.“
U Musnedu prenosi hadis Amr bin Šu´ajb od svoga oca, a on od svog djeda da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /421/ ‘Pripadnici dviju različitih religija ne nasljeđuju jedni druge.’“ Rekao je Et-Tirmizi: da je hadis hasen sahih.
Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /422/ „Ja sam čist od svakog muslimana koji je među mušricima"; zatim je rekao: „Oni se ne viđaju, tj. ne sastaju.“ Govor Uzvišenog Allaha, dž.š.: „Ne postupite li tako nastat će smutnja na Zemlji i nered veliki,“ znači: ako ne napuste mušrike, a međusobno budu smjenjivali vjernike, nastat će smutnja među ljudima, tj. dvosmislenost, miješanjem vjernika sa nevjernicima, doći će do velikog i proširenog nereda.
„Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovu putu, i oni koji daju sklonište i pomažu - oni su zbilja pravi vjernici - njih čeka oprost i obilje plemenito.“ /74/ „A oni koji kasnije vjernici postanu, pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju - oni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči - Allah zaista sve zna.“ /75/
Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo tretman vjernika na ovom svijetu, nastavlja sa navođenjem njihove osude na ahiretu, obavještava o njima, kao o onim sa istinskim imanom kao što je spomenuo na samom početku sure: Uzvišeni Allah, dž.š., nagradit će ih oprostom i razrješenjem od grijeha ako ih imaju i plemenitom opskrbom koja je mnogo lijepa, čista i prijatna, uvijek je ima bez prestanka; zatim je spomenuo: ko se bude držao njihovih običaja sa iskrenim imanom i dobrim djelom, oni su sa njima zajedno na ahiretu - kao što je rekao Uzvišeni Allah, dž.š.: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima.“ (9:100)
I rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.:„Oni koji poslije njih dolaze.“ (59:10) U hadisu koji prenose El-Buhari i Muslim: /423/ „Čovjek će biti sa onim koga je volio.“ I u drugom hadisu /424/ „Ko je volio jedan narod on je sa njima. U drugom predanju: „Proživljen je sa njima.“
A što se tiče Allahovog govora: "A rođaci su prema Allahovoj Knjizi jedni drugima preči“ - obuhvatajući svu rodbinu ovaj ajet, kao što tvrde Ibn-Abbas, Mudžahid, ´Ikrime, Hasan, Katade i drugi dokinuo je naslijeđe prijateljstvom i bratimljenjem,
kao što su jedni druge isprva nasljeđivali. Ovaj ajet obuhvata rođake posebnim imenom, ko ih ne nasljeđuje, navodi se kao čvrst dokaz hadis: /425/ „Zaista je Allah, dž.š., dao svakom njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku. Rekli su: ‘On da je bio vlasnik prava, imenovan bi bio u Allahovoj Knjizi kao zakonski nasljednik. Pošto nije tako, onda nije nasljednik. Allah najbolje zna.’“
Kraj sažetog komentara sure El - Enfal. Allahu pripada zahvala i u Njega se pouzdaje, On nam je dovoljan i divan pomagač.