[225] Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao: "Posljednja objavljena sura je ’Iza džae nasrullahi vel-feth.’" El-Maida je posljednja objavljena o propisima, a ova je posljednja sura uopće.
[226] U hadisu je argument za strogu zabranu igranja nerdešira (triktraka), u koji se ubrajaju: domine, karte, mankala, natje-canje u ga|anju na vrhu koplja, pa makar to bilo samo radi razonode.
[227] Tj. ulov strijelom pljoštimice ili ulovljeno težinom zvjerke, oboje je uginulo bez ozljede.
[228] Cjeli hadis je naveden pod brojem 19.
[229] Ispravno razumijevanje i vrlo važno zapažanje.
[230] Ne znači da je ona me|u zabranjenim stvarima, a misli se na mokraću životinje čije se meso jede. Kada je u pitanju mokraća drugih životinja, ona je, naravno, zabranjena.
[231] Naveden je u hadisu broj 35.
[232] Vidi hadis broj 23 i broj 37.
[233] Vidi hadis broj 23 i broj 37.
[234] Vidi ajet broj 3 iz dvadeset i četvrte sure, En - Nur.
[235] Ova predanja od h. Alije dobre su i jedna druga osnažuju.
[236] Kažem: "Vjerodostojno je zabilježeno od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: ¢Usta i nos su dio lica, a uši su dio glave.'" Ovim hadisom je potvr|ena obaveza pranja usta i nosa, jer su usta i nos dio lica, a lice oprati je obavezno /vadžib/, ali tim hadisom je utvr|ena i obaveznost potiranja ušiju.
[237] "U njemu je Kasim ibn Muhammed koji je odbačen /metruk/, a i njegov djed je slab prenosilac /daif/, a Allah najbolje zna." (Ibn-Kesir)
[238] Iz predanja Abduhajra, pa šta imaju da kažu šiije...?
[239] U Ebu-Davudovom predanju još se dodaje: "i namaz". Ovo je dobar, jak i vjerodostojan lanac prenošenja.
[240] U predanju Amra ibn Abese on kaže: "A da ga nisam čuo od njega osim jedan, dva ili tri puta čuo sam ga od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, sedam puta i više." Njegov lanac pre-nošenja je vjerodostojan.
[241] Tj. preko svojih mestava.
[242] Pogledaj 34. ajet četvrte sure - En-Nisa (@ene)
[243] Svako veliko drvo sa trnjem, drača, vrsta akacije.
[244] To je dio zavjere šu'ubija /pokret koji propovijeda ravno-pravnost drugih islamskih naroda s Arapima ne priznajući im nikakve prednosti/, čija su srca puna zavisti i mržnje spram islama i muslimana, a poradi vezivanja emocija ljudi za nešto nepoznato i nepostojeće, kako bi oni ostali pasivni i napustili borbu na Allahovom putu očekujući da pojavi Očekivani Mehdija iz mraka ...? Jadan li je ovaj tunel osumnjičen za gutanje ovog nepostojećeg Mehdije; zaista on, a i vuk Jusufov, nevino su optuženi.
[245] Tekst koji se nalazi izme|u zagrada moj je a ne tekst Ibn-Kesira, Allah mu se smilovao.
[246] To je u 58. ajetu komentara sure El - Bekare.
[247] U 84. ajetu iz sure El - Bekare.
[248] Tj. kaznio ih je istom mjerom.
[249] Opširno sam obradio ovo pitanje u svojoj knjizi: "Et - tevessul ila hakitati et tevessul"; "Dolazak do suštine posredovanja". Ukratko ga sažimam u sljedećem: Hvala Allahu, blagoslov i spas Allahovom Poslaniku i onome ko njega podržava. Ovo je problem u kojem su potonje generacije /Halef/ odstupile od stavova ranijih generacija /Selef/ i usmjerile se pravcima za koje je malo reći da nisu na tragu Dobrih prethodnika /Selefi - salih/ i da nemaju nikakavo vjerozakonsko utemeljenje osnovano na nečemu iz ^asnog Kur¢ana i Vjerodostojnog Hadisa. Takav je slučaj sa svime u čemu se oni razilaze sa Selefom. Halef se okrenuo slije|enju ličnih mišljenja, pretpostavki i stavova. Ako se prihvataju za Kur¢an, onda daju svoja tumačenja ajeta unoseći značenja koja su neprihvatljiva, pa tumače po svome naho|enju i odstranjuju ono što im se prohtije, a kada se žele pozvati na neki hadis, tada uzimaju one me|u kojima i najjači ima velike slabosti, a još više i apokrifne, izmišljene, ništavne i one koji nemaju nikakve osnove. Ja samo ne znam da li to oni svjesno čine ili iz neznanja. "Ako znaš, to je onda nesreća, a ako ne znaš - nesreća je još veća." Kao da su oni i Selef na potpuno suprotnim stranama i neće se moći približiti osim ako to Allah bude htio, a Allahu to nije veliko i teško. Zatim kažem, tražeći pomoć od Uzvišenog Allaha: Et-Tevessul; Posredovanje je dvovrsno: 1. ono koje ima uporište u Vjerozakonu i 2. ono koje je zabranjeno. Ono koje ima uporište u Vjerozakonu /et - tevessul el - mešru/ jeste ono koje je propisao Uzvišeni Allah i dostavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i ono je trovrsno: 1. posredovanje putem bića Uzvišenog Allaha, putem Njegovih Uzvišenih Atributa i putem Njegovih Savršenih Imena, 2. posredovanje putem dobrih djela onoga koji traži posredovanje i 3. posredovanje putem dove vjernika jednih za druge. Nema razlike ako je od gore prema dole ili je obrnuto. Ono što je praktikovao Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, njegovi drugovi, i muslimani prvih i odabranih stoljeća, to praktikuju svi oni koji će slijediti njihov pravac do Sudnjeg dana. Zabranjeno je posredovanje /"et - tevessul el - memnu"/ to je ono koje nije propisao uzvišeni Allah, niti ga je dostavio Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a niti je poznato iz prakse ashaba, ako posredovanje putem ličnosti stvorenja, bilo da se Allah preklinje sa njima, bilo da se oni postave kao posrednici izme|u Allaha i Njegovih stvorenja poradi primanja dova ili uzimanja njih radi približavanja Allahu, a poradi ispunjenja potreba. I oni traže i mole Uzvišenog Allaha njihovom dobrotom, me|utim ove dobre preko čijih se duša traži posredovanje kod uzvišenog Allaha , On je uzeo Sebi i oni su kod Njega na velikom stepenu, ako Bog da, a ovaj svoj stepen oni su postigli samo preko svojih dobrih djela, pa bilo bi svrsishodnije za one koji traže posredovnje kada bi radili dobra kako su radili ti čije posredovanje traže i tada bi vidjeli da su njihova dobra djela najbolje sredstvo posredovanja i približavanja Uzvišenom Allahu. Me|utim, šejtan ih je skrenuo sa ispravnog i pravog puta pa misle da njihov Gospodar nije milostiv, blag i da ne oprašta osim preko upliva ovih koje oni smatraju posrednicima...! Dok na Uzvišenog Allaha ne može djelovati niko, On je Onaj Koji uzima u zaštitu i od Koga niko ne može zaštišićen biti. On je Onaj Koji zna poglede koji kradomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što drugi kriju, tako da On nije u nekoj potrebi da Ga neko upoznaje i da Mu predstavlja Njegova stvorenja: "A kako ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obavješten." (67:14) Tako oni smatraju da vladari ne ispunjavaju potrebe ljudi bez nečijeg posredovanja kod njih, poredeći svoga Stvoritelja sa ovim vladarima, Bože sačuvaj. Navodeći umnogome ove neosnovane i neodržive dokaze, kažu: "Kao što je potrebno onome koji se obraća vladarima da za njega posreduje neko kod njih ko uživa ugled i poštovanje kod vladara, tako isto i mi trebamo tražiti intervenciju kod Uzvišenog Allaha putem Njegovih miljenika me|u vjerovjesnicima, evlijama i dobrima, kako bi nam On ispunio naše potrebe." Ovako oni porede Svemoćnog Stvoritelja Koji zna ono što je na nebesima i na Zemlji Koji je obaviješten o svemu i Koji radi ono što želi sa jadnim i nemoćnim stvorenjem koje ne raspolaže ničim naspram Uzvišenog Allaha i koje ima atribute nesavršenstva koji su apsurdni za Uzvišenog Allaha da bi bio opisan njima; katkada rob može biti neznalica ili zulumćar, ili škrt ili imati potrebu za uzajamnim interesima s onima koji za njega intervenišu, kao i druge atribute nesavršenstva pored tih. [to se, pak, tiče Uzvišenog i Slavljenog Allaha, On je čist od svih ovih ovozemaljskih i bezvrijednih svojstava, On, neka je Slavljen, ima Uzvišene Atribute i Savršena Imena; Pa nakon ove očito velike razlike izme|u stvorenog i Stvoritelja u pogledu njihovih svojstava - da li je dozvoljeno porediti stanje onoga koji traži posredovanje od Allaha i onoga koji traži posredovanje od robova, Bože sačuvaj! Uistinu, Uzvišeni Allah ne potrebuje nikakve posrednike i On je neovisan o svjetovima, sam samcat, bez sudruga. On je bliži Svome robu od vratne žile kucavice, a posredovanje može biti za nekoga ko je daleko, dok nas Uzvišeni Allah obavještava da je On blizu: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu." (2:186) Pa nema nikave potrebe za posredovanje kod Njega, izuzev dobrih djela koja nas približavaju Njemu i ovo je ono što je sukladno Allahovom htijenju kroz posredovanje koje je utemeljeno u Vjerozakonu, a koje je maločas spomenuto. Allah je Onaj Koji upućuje na ispravnost.
[250] Dajem prednost mišljenju Ibn-Kesira kada kaže: "Moguće je da je ovo navedeno samo kao obavijest o tome kako je to bilo u predislamskom periodu, kada su odsijecali ruku i za malo i za mnogo." Svakako da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije odsijecao ruku zbog jajeta ili užeta, već za štit, čija je vrijednost bila tri dirhema. To je naredio, a zabranio je za manje od toga, kako to navode El-Buhari i Muslim. Tako je i Osman odsijecao ruku za kra|u limunova koji su bili procijenjeni na tri dirhema.
[251] Neki pjesnik mu je odgovorio:Vrijednost poštenja je najskuplja, prezrenost prevare je najjeftinija, pa shvati mudrost Stvoriteljevu.
[252] Možda je to Ibrahim En-Nehai.
[253] Tavus i Ata kažu: "Nevjerovanje /kufr/ nad nevjerovanjem, tiranija /zulum/ nad tiranijom i grijeh /fisk/ nad grijehom."
[254] Kažem: "Ko ubije svoga roba mi njega ubijemo, a onaj ko mu odsiječe nos mi mu odsijecamo nos. Ovako je navedeno i u hadisu. Pogledaj našu napomenu u prvom tomu kod komentara 178. i 179. ajeta iz sure El - Bekare.
[255] Kažem: "Ovo nije specifično samo za jedan narod, isključujući druge, već su to dobra i pohvalna svojstva koja kad se na|u kod bilo kojeg pravovjerničkog naroda uvodi ga u kategoriju ljudi koje voli Allah i koji vole Njega. Uzvišeni Allah ih opisuje: "prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće..."
[256] U suri El-Bekare, ajet 65. i u suri El-Earaf, ajet 166.
[257] Pogledaj 64. ajet sure El-Maide.
[258] Pogledaj 62. ajet sure El-Bekare - naći ćeš opširnu i dobru studiju, od imama Tekijjuddina Ahmeda ibn Tejmije, radijAllahu anhu, u kojoj je istraženo pitanje Sabijaca.
[259] Isto kao pod 36.
[260] Kažem: "Izgleda, a Allah najbolje zna, da je ono što zastupa neka ulema, kao [afija i drugi, o neobaveznosti otkupa za onog koji sebi zabrani neko jelo, ili odjeću, ili piće, ili bilo šta drugo izuzev sustezanja od žene, i ispravno i istinito..., jer Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, Allah je Uzvišeni naredio da dozvoli ono što je sebi zabranio od nekih svojih žena i da se iskupi za to, kao da je dao neku zakletvu pa se otkupio, pa je učinio njegovu zabranu sebi jednakom zakletvi. Me|utim, on, sallAllahu alejhi we sellem, nije naredio onim koji su sebi zabranili nešto od hrane, odjeće i pića bilo kakav otkup..., pa se iz ovog razumije da onaj koji sebi zabrani ovo što su oni sebi zabranili nije dužan nikakav otkup /keffaret/ izvršiti, jer je otkup naveden samo kad su u pitanju žene.
[261] Pogledaj ajet broj 225. u suri El-Bekare.
[262] Neobaveznost ostaje jače argumentovana od obaveznosti, s tim da je uzastopnost poželjna, pa je onda i podesnija.
[263] Kažem: "Riječ kidah množina je riječi kidh i znači strjelicu za kocku. Ono što se u našem vremenu i našem današnjem stoljeću naziva "lutrija" zarazna je epidemija, koja je u svojoj suštini hazardna igra i koja se strašno proširila u našem druš-tvu, u kojem je pokvarenost zavladala i malo ćeš naći koga de ne kupuje ove listiće od lota, što će prouzrokovati velike gubitke i nesreće. Žalosnije je od toga da vlastodršci, kojima je dužnost da spriječe pojedince, čak ih postiču da čine ovaj grijeh i to je nešto vrlo nisko i prezreno. Evo, mi smo svjedoci, da vlada izgra|uje projekt lota i onda taj zabranjeni imetak ulaže u projekt izgradnje izložbenog prostora u Damasku. Tako|er, žalosno je da neke humanitarne organizacije sprovode ovu odvratnu praksu i, po njihovom mišljenju, prihode od toga ulažu u dobrotvorne svrhe. Istinu je rekao pjesnik o tom: "Zar siročiće hraniti onim što se steklo (...) Teško tebi, ne budi prostitutka i ne daji sadaku."
[264] "El-kuba" je kocka ili šah, a i mali bubanj. "El-kinnin" je vrsta tambure i igre koju praktikuju Grci. "El-gubejra" je piće od kukuruza.
[265] Kažem: "Ko razmisli o hadisu K'aba ibn Udžreta uočit će da mu je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da podijeli jedan "ferek" izme|u šesterice siromaha ili da posti tri dana, dok na drugoj strani vidimo da je Ibn-Abbas dao fetvu (sud) u kojem je izjednačio broj dana posta s brojem siromaha, a Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da broj dana posta bude pola od broja siromaha. Možda Ibn-Abbas ima neki hadis koji je podudaran njegovu pravnom sudu /fetva/, a u protivnom imperativ Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ima prednost nad svakom fetvom.
[266] Sve te jasne mudžize koje je radio Allahov rob i poslanik Isa, alejhi selam, bile su Allahovom voljom, tj. isključivo s Njegovim djelo-vanjem,moći, potporom i snagom, bez ikakva Mu sudruga u tome. Svaka mudžiza u suštini pripada uzvišenom Allahu, a On samo čini da se one pojave preko ruku kojeg On hoće od vjerovjesnika i poslanika, neka je na njih blagoslov i spas. Samo Njemu pripada stvaranje i upravljanje.
[267] Iz navedenog ajeta razumije se da će oni koji budu za-nijekali trpezu biti kažnjeni najžešćom kaznom, a druga dva ajeta jasno govore da će Faraonovi ljudi i munafici biti kažnjeni najžešćom kaznom, zato mufesiri kažu da se prvim ajetom ukazuje na to da Allah, dželle šanuhu, neće kazniti nikog od stvorenja tog doba kao što će kazniti njih i da će oni zajedno sa Faraonovim ljudima i munaficima biti kažnjeni najtežom kaznom, kao što to potrvr|uje sljedeći rivajet.