U drugom hadisu, kao povod objave ovog ajeta, Ahmed navodi predanje od Džabira: /647/ da je žena Sada ibn Rebi'a došla kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, ovo su dvije kćerke Sada ibn Rebi'a. Otac im je pao kao šehid u Bici na Uhudu, a amidža im je uzeo novac i ništa im nije ostavio. Ne mogu se udati osim uz imetak!" On je rekao: "Allah će presuditi o tome!" Nakon toga, objavljen je ajet o nasljedstvu, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao po njihovog amidžu i rekao mu: "Daj Sadovim kćerkama dvije trećine, njihovoj majci osminu, a ostatak pripada tebi." Iz ovoga se jasno vidi da je povodom prvog Džabirovog hadisa, kojega je naprijed naveo Buharija, objavljen, kao što ćemo vidjeti, posljednji ajet ovog poglavlja, jer tada je on imao sestre, a nije imao kćerke, pa je njegova ostavština pripala njegovoj rodbini. Mi smo, međutim, naveli ovaj hadis prema El-Buhariju budući da ga i on navodi u vezi s tim, iako je vjerovatnije da je drugi hadis povod objave ovog ajeta. Allah to najbolje zna!
"Allah vam nalaže u vezi s djecom vašom, da muškom pripadne koliko dvjema ženskim", tj. naređuje vam da budete pravedni prema njima, budući da je u vrijeme paganstva nasljedstvo davano muškarcima, a ne ženama. Allah Uzvišeni je naredio da se u osnovi nasljedstva oni izjednače, ali je uspostavio razliku među njima, određujući za muškarca iznos koliko za dvije žene, s obzirom na potrebu muškarca da osigura troškove izdržavanja. Stoga je odgovarajući iznos koji se daje muškarcu dvostruko veći nego iznos koji se daje ženskoj osobi. Iz ovoga se može zaključiti da je Allah Uzvišeni milostiviji prema Svojim stvorenjima od majke prema svojoj djeci, pa stoga to nalaže roditeljima na ovome mjestu ističući da je On milostiviji prema njima od njih samih!
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Imovina je pripadala djetetu, a oporuka roditeljima, pa je potom Allah dokinuo što je htio, određujući za muškarca koliko za dvije žene, za roditelje šestinu, odnosno trećinu, za suprugu osminu, odnosno četvrtinu, a za muža polovinu, odnosno četvrtinu."
"A ako bude ženskih više od dvije, njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." U vezi s tim, neki navode: - ...Riječi Allaha Uzvišenog: "iznad, više" ovdje su višak. Iako je to nedopustivo, budući da u Kur'anu ništa ne može biti višak, niti bez razloga! Zatim, riječi: "njima pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Da je tako kako to oni navode, On bi rekao: "Njima dvjema pripadaju dvije trećine onoga što je ostavio." Međutim, dvije trećine za dvije kćerke izvodi se iz odredbe za dvije sestre u posljednjem ajetu, gdje Allah Uzvišeni određuje dvije trećine za dvije sestre. Stoga, ako dvije sestre nasljeđuju dvije trećine, preče je da dvije kćerke naslijede dvije trećine. Naprijed je navedeno u hadisu koji prenosi Džabir da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, odredio kćerkama Sada ibn Rebi'a da naslijede dvije trećine, a na to ukazuju i Kur'an i sunnet. Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "a ako je samo jedna, pripada joj polovina." Da je ovim određena polovina za dvije kćerke, to bi bilo također navedeno u tekstu. Međutim, pošto je to određeno za jednu kćerku ukoliko je ona jedinica, dvije se tretiraju kao tri. Allah to najbolje zna!
"A roditeljima, svakom posebno, pripada šestina..." U pogledu nasljedstva roditelji imaju različit tretman: - Prvi slučaj: ukoliko su zajedno s djecom, tada svakome od njih pripada po šestina. Ukoliko, pak, umrli ima samo jednu kćerku, njoj je strogo određena polovina, a svakome od roditelja po šestina. Otac uzima i drugu šestinu koja je preostala, pa on u ovom slučaju dobiva i po osnovu stroge odredbe i po osnovu toga što spada u one koji nasljeđuju ta'siben (ostatak).
- Drugi slučaj: ako samo roditelji nasljeđuju, majci pripada trećina, a ocu sve ostalo - na osnovi toga što je on od onih koji nasljeđuju ostatak. Time on dobiva dvostruko više. Ukoliko bi uz njih bio i suprug, odnosno supruga, mužu bi pripala polovina, a supruzi četvrtina. Pored toga, među učenjacima postoje razilaženja i u pogledu nasljedstva majke. Postoje tri mišljenja, od kojih je najispravnije da njoj pripada trećina preostalog dijela koja se tretira kao cjelina nasljedstva u odnosu na njih dvoje. Naime, Allah je njoj odredio polovinu u odnosu na oca, tako da ona dobiva trećinu ostatka, dok otac uzima dvije trećine preostalog dijela. To je mišljenje Omera, Osmana, te prema vjerodostojnijem od dva predanja, i Alije. Isti stav imaju i Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit, sedam poznatih pravnika, četiri imama i većina učenjaka.
- Treći slučaj: ukoliko uz roditelje postoje i braća, bez obzira bila ona braća od oba roditelja, ili pak oca odnosno majke, oni uz oca ne nasljeđuju ništa, ali majku sprečavaju u nasljeđivanju trećine, pa se njoj obavezno određuje šestina. Ukoliko, pak, nema drugog nasljednika osim nje i oca, otac uzima preostali dio.
Kao što smo spomenuli, prema većini učenjaka, status dva brata je isti kao i status više braće. Stoga: "A ako bude imao braće, onda njegovoj majci pripada šestina; dakle, majku sprečavaju, a oni ništa ne nasljeđuju. Međutim, jedan brat ne smeta da ona dobije trećinu, ali to ne može dobiti ako ih ima više;
"pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug." Svi učenjaci, i oni iz zdrave tradicije i pozniji, slažu se da dug ima prednost nad oporukom, a to se, kada se ozbiljnije pogleda, može vidjeti i iz ajeta.
Ahmed, Et-Tirmizi, Ibn-Madže i komentatori Kur'ana navode predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /648/ - Vi čitate: "pošto se izvrši oporuka koju je ostavio ili se podmiri dug" - a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem - naredio je dug prije realizacije oporuke, i da braća po ocu i majci nasljeđuju za razliku od braće samo po ocu. U slučaju da su suučesnici u nasljedstvu - Et-Tirmizi kaže: "To nam nije poznato osim iz hadisa Harisa, a o tome govore i neki učenjaci." Ja bih dodao da je on, ipak, dobro poznavao nasljedstvo, bavio se njim i obračunom, a Allah to najbolje zna.
"Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši." Mi smo dali nasljedstvo roditeljima i djeci i u osnovi nasljedstva sve njih izjednačili, za razliku od stanja kakvo je bilo u vrijeme paganstva, te u početku islama, kada je imovina pripadala sinu, a roditeljima, kao što je navedeno u predanju od Ibn-Abbasa, oporuka. To je Allah Uzvišeni dokinuo odredivši odgovarajuće nasljedstvo i za jedne i za druge, budući da čovjek može imati neku ovosvjetsku ili onosvjetsku korist ili obje od oca, dok mu to ne pripada od sina, ili obratno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši", što znači da se korist (dobit) očekuje i priželjkuje od jednih kao što se očekuje i priželjkuje od drugih. Stoga smo odredili nasljedstvo i jednima i drugima i u osnovi ih izjednačili; a Allah najbolje zna. "To je Allahova zapovijed", tj. to što smo naveli u pogledu nasljedstva, odnosno, davanja nekim nasljednicima više nego drugim, Allahova je stroga zapovijed koju je On propisao i odredio, a Allah sve dobro zna i mudro postupa postavljajući svaku stvar na svoje mjesto i dajući svakome ono što mu pripada. U tom smislu On kaže: "a Allah, doista, sve zna i mudar je!"
"Vama pripada polovina od onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta; a ako budu imale dijete, vama pripada četvrtina onoga što one ostave, pošto se izvrši oporuka koju ostave, ili podmiri dug; njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite ukoliko ne budete imali dijete, a ako budete imali dijete, njima pripada osmina onoga što vi ostavite nakon što se izvrši oporuka koju ostavite, ili podmiri dug. A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine i budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu; ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena, ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."/12/
Allah Uzvišeni kaže: vama, muškarci, pripada polovina od onoga što ostave supruge vaše, ako one ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda vam pripada četvrtina od onoga što one ostave, a nakon što se izvrši oporuka ili podmiri dug. Naprijed je navedeno da dug dolazi ispred oporuke, nasljedstvo tek nakon oporuke. U tome se slažu učenjaci. Status unučadi, praunučadi i niže isti je kao i status rođene djece.
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "njima pripada četvrtina onoga što vi ostavite...", a bez obzira - pripadala im četvrtina ili osmina - supruga, dvije, tri ili četiri - zajednički učestvuju u tome; "nakon što se izvrši oporuka ...”; "A ako se muškarac ili žena budu nasljeđivali od dalje rodbine..." Riječ " Ebu-Bekr es-Siddik, radijAllahu ‘anhu, definira ovako: "Ja ću o tome reći svoje mišljenje, pa ako bude ispravno - to je od Allaha, a ako bude pogrešno - to je od mene i šejtana, a Allah i Njegov Poslanik čisti su od toga. To su oni koji nemaju ni djeteta ni roditelja." Takvo predanje navodi se i od Omera, te Alije i Ibn-Mesuda, a preko više lica vjerodostojno se prenosi od Ibn-Abbasa i Zejda ibn Sabita. Isti stav zastupaju i Eš-Ša'bi, En-Nea'i, El-Hasan, Katade, Džabir ibn Zejd i Hakem, zatim pripadnici zdrave tradicije i kasnijih učenjaka, učenjaci iz Medine, Kufe i Basre. To je ujedno i stav sedmerice istaknutih pravnika, četverice imama, većine pripadnika zdrave tradicije i onih poslije njih, odnosno svih, tako da postoji opći konsenzus; "i budu imali brata ili sestru", tj. od majke, kao što se vidi iz čitanja nekih od Selefa, kao npr. Sada ibn Ebi-Vekkasa, kako tumači i Ebu-Bekr es-Siddik prema predanju koje navodi Katade.
"onda će svako od njih dvoje dobiti šestinu, a ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." Status braće od majke razlikuje se od drugih nasljednika i to iz više razloga:
- prvo: jer oni nasljeđuju s onim za koga su vezani, a to je majka,
- drugo: i muškarci i žene među njima imaju isti status,
- treće: oni nisu nasljednici, osim u slučaju da se umrli nasljeđuje od dalje rodbine, tako da nisu nasljednici ukoliko postoje otac ili djed ili dijete ili unuče, itd.
- četvrto: njima ne pripada više od trećine bez obzira da li ih je, muških ili ženskih, bilo više. Ibn Ebi-Hatim navodi od Zuhrija da je rekao: "Omer je odredio da kod nasljedstva braće od majke, muškarcu pripada dio koliko dvjema ženama", pa Zuhri kaže: "Ne vidim da bi Omer tako presudio da to nije saznao od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!"
U ovom ajetu Allah Uzvišeni kaže: "ako ih bude više, oni onda zajednički učestvuju u trećini." U pogledu "zajedničkog učestvovanja" postoje razilaženja među učenjacima, kada se udruže suprug, supruga, majka ili nana, dvoje djece od majke, i jedno ili više djece od oba roditelja u nasljedstvu. Prema mišljenju većine, mužu pripada polovina, majci ili neni šestina, djetetu majke trećina, a u tome s njima učestvuje dijete oca i majke s onim ko s njima ima zajednički dio, a to su braća majke. To se dogodilo u vrijeme vladara vjernih, Omera, pa je on dao mužu polovinu, majci šestinu, a trećinu djeci majke. Njemu su tada rekla djeca oba roditelja: "Vladaru vjernih, zamisli da je naš otac bio magarac, zar mi nismo od jedne majke?" On je zatim njima odredio zajedničko učešće, što je potvrdio i Osman. To je jedno od dva predanja koja navode Ibn-Mesud, Zejd ibn Sabit i Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, a zastupaju je i Seid ibn Musejjeb, Šurejh el-Kadi, Mesruk, Tavus, Muham-med ibn Sirin, Ibrahim en-Neha'i, Omer ibn Abdul-Aziz, Sevri i Šurejk. To je također i stav Malika, Šafije i Ishaka ibn Rahevejha. Međutim, Ali ibn Ebi-Talib to nije sastavljao, nego je trećinu davao djeci majke ne dajući ništa djeci oba roditelja zato što su oni rodbina po ocu (asabe - nasljednici ostatka). Veki' ibn Džerrah kaže da se u vezi s tim nije s njim razilazio.. Ovo je također stav Ubejja ibn Kaba i Ebu-Musaa el-Eš'arije, a poznat je i od Ibn-Abbasa. To je stav Eš-Ša'bija, Ibn-Ebi Lejle, Ebu-Hanife, Ebu-Jusufa, Muhammeda ibn Hasana, Hasana ibn Zijada, Zufera ibn Huzejla, imama Ahmeda, Jahja ibn Adema, Neim ibn Hamada, Ebu-Sevra, te Davuda ez-Zahirija. Za to se opredjeljuje i Al-Husejn ibn Lebban el-Faradi, r.h., u svom djelu "El-Idžaz".
"pošto se izvrši oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug, ne oštećujući time bilo koga", tj. neka se oporuka pravedno izvrši bez štete, nepravde ili zakidanja bilo koga, bez obzira da li se radilo o zabrani ili zakidanju nekog od nasljednika ili dodavanju nekome više nego što mu je Allah odredio. Ko to učini, isti je kao i onaj koji se u pogledu neke odredbe ili šerijatskog propisa suprotstavi Allahu Uzvišenom. U tom smislu, Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /649/ "Nanošenje štete kod oporuke spada u velike grijehe!" To navode En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatim i Ibn-Džerir kao mevkuf predanje od Ibn-Abbasa, ističući da je tačno da je to mevkuf predanje. Stoga među imamima postoje dva mišljenja oko toga da li je oporuka nasljedniku tačna ili ne.[158] Jedno je od mišljenja da to nije ispravno, jer postoji mogućnost optužbe. Naime, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik rekao: /650/ "Allah je dao svakome njegovo pravo i nema oporuke nasljedniku!" Ovo je stav Malika, Ahmeda i Ebu-Hanife, te raniji stav Šafije, r.h., koji je kasnije smatrao da je oporuka nasljedniku punovažna (ispravna), što je i stav Tavusa, Ata'a i Omera ibn Abdul-Aziza, te opredjeljenje Ebu-Abdullaha el-Buharija u Sahihu. On to argumentira time da je Rafi ibn Hudejdž oporučio da se ne otvara ono što je zatvorio sa svojom ženom u svojoj sobi. Neki ističu da nije dozvoljena oporuka nasljednicima, kako ne bi bilo sumnje u nasljednike. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /651/ "Čuvajte se sumnje, jer sumnja je najlažniji govor!" Allah Uzvišeni kaže: "Allah vam doista naređuje da povjerenje dajete onima koji su ga dostojni" (I4:58), tako da ne ukazuje posebno na nasljednika niti na bilo koga. Ovim se završavaju riječi El-Buharija.[159] Stoga, ako je izjava o nasljedstvu ispravna i u skladu s tim, onda važi ovo razilaženje, a ako je to varka i sredstvo da se poveća nasljedstvo nekih nasljednika, a smanji nekih, to je zabranjeno konsenzusom, odnosno jasnim tekstom ovog ajeta: "ne oštećujući time bilo koga. To je oporuka od Allaha, a Allah sve zna i blag je."
Zatim, Allah Uzvišeni kaže:
"To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki!" /13/ "A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!" /14/
Dakle, ove naredbe i odredbe koje je Allah dao za nasljednike prema njihovom srodstvu s umrlim, njihovoj potrebi za njim i nedostatku zbog njegova odlaska, granice su Allahove, pa ne kršite ih niti prelazite. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu", tj. u pogledu toga, pa ne bude povećao nasljedstvo nekim nasljednicima, a smanjio drugima kao vrstu varke i sredstva, nego to ostavi u skladu s Allahovom odredbom, strogom naredbom i podjelom,
"On će uvest u dženetske bašče, ispod kojih teku rijeke, i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki! A onoga koji bude griješio prema Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada kazna sramna!" Zato što je promijenio propis Allahov i postupio suprotno Allahovom propisu, što dolazi zbog nezadovoljstva podjelom i propisom koje je Allah odredio, Allah ga kažnjava poniženjem i bolnom kaznom.
"Za one od žena vaših koje preljubu počine, tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe!" /15/ "A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih, pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah doista prima pokajanje i milostiv je!"/16/
U početku islama, ukoliko bi se utvrdilo jasnim dokazom da je žena učinila blud, stav je bio da se ona zatvori u kući i ne dozvoli joj se izlazak dok ne umre. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Za one od žena vaših koje preljubu počine", tj. blud, " tražite da posvjedoče četverica od vas, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah neki put ne nađe." Put koji je Allah odredio jeste dokidanje prvotne odredbe. Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "Odredba je bila takva dok Allah nije objavio poglavlje 'En-Nur' i dokinuo je odredbom o bičevanju, odnosno kamenovanju." Isto tako prenosi se i od grupe tabiina da je to dokinuto tako da u tome postoji slaganje. Imam Ahmed navodi predanje od Ubadeta ibn es-Samita: /652/ - Kada bi dolazila objava Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, ona bi na njega toliko uticala, pa bi mu lice izgledalo iscrpljeno. Tako mu je jednog dana Allah Uzvišeni poslao objavu, pa je nakon što je prestala dolaziti rekao: "Uzmite to od mene, jer Allah je njima dao put (izlaz): udatoj za udatu, nevinoj za nevinu. Udatoj stotinu udaraca i kamenovanje, a nevinoj stotinu udaraca, a zatim godinu izgnanstva!" To prenosi Muslim, te autori Sunena u više predanja...
Ibn-Hanbel ima stav u skladu s ovim hadisom, a to je objedinjavanje kazne bičevanja i kamenovanja u slučaju zinaluka udate žene, dok većina smatra da za takvu slijedi samo kamenovanje, navodeći da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kamenovao Maiza i Gamidiju i dvoje židova, a nije ih prije toga kaznio bičevanjem. Po njihovom mišljenju, to pokazuje da bičevanje nije obavezno, nego je dokinuto. Allah to najbolje zna! Taberani navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /653/ "Kada je objavljeno poglavlje "En-Nisa", Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Nema zatočenja nakon objave sure En-Nisa."
"A ako dvoje od vas to učine, izgrdite ih!" Ibn-Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "To znači: naružite ih, izgrdite i istucite papučama." Takvi su bili propisi sve dok to Allah nije dokinuo bičevanjem i kamenovanjem. Ikrime i neki drugi kažu: "To je objavljeno povodom bluda čovjeka i žene", a Suddi ističe: "Objavljeno je u vezi sa mladima prije nego se ožene." Mudžahid kaže: "Objavljeno je povodom dva muškarca kada urade..." i nije naveo šta. Ovim kao da on ukazuje na homoseksualce! Allah to najbolje zna! Autori "Sunena" navode merfu predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /654/ "Ako vidite da neko učini homoseksualni čin, ubijte i onoga koji to čini i onoga nad kim se čini!"
"...pa ako se pokaju i poprave", tj. ako to ostave i djela im budu dobra, "onda ih na miru ostavite", tj. ne grdite ih nakon toga, jer je onaj ko se od grijeha pokaje kao onaj koji nema grijeha; "jer Allah, doista, prima pokajanje i milostiv je!" U dva Sahiha stoji: /655/ "Ako robinja nekog od vas počini blud, neka je kazni bičevanjem i neka je puno ne grdi!" Neka je ne grdi za to što je učinila nakon kazne koja predstavlja iskup (keffaret).
"Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima će Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je!" /17/ - Nema (prihvaćanja) pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" - niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili!"/18/
Allah Uzvišeni kaže: "Allah samo prima pokajanje za loše djelo iz neznanja, nakon kojega se čovjek pokaje, pa makar to bilo i nakon dolaska meleka koji uzima njegovu dušu prije nego se zagrcne." Mudžahid i više drugih navode da je, ko god griješi prema Allahu nenamjerno ili namjerno, neznalica sve dok se ne oslobodi od grijeha. Ebu-Salih navodi od Ibn-Abbasa: "Zbog neznanja oni čine hrđava djela", "a onda se uskoro pokaju." Od Ibn-Abbasa navodi se: "prije nego ugleda meleka smrti", a Ed-Dahhak kaže: "Sve što je prije smrti, skoro je!" Hasan navodi da je to "prije nego se zagrcne", a Ikrime: "Cio život na ovom svijetu je ‘u skoro‘"
Hadisi u vezi s tim: Imam Ahmed navodi predanje od Ibn-Omera, radijAllahu ‘anhu, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: /656/ "Allah prima pokajanje roba sve dok se ne zagrcne!" To prenose Et-Tirmizi i Ibn-Madže.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: "Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: /657/ "Nema roba, vjernika koji se pokaje prije smrti na mjesec, a da mu Allah neće primiti pokajanje, ili prije smrti makar i na dan, odnosno sat, a da mu to Allah ne primi znajući za njegovo pokajanje i iskrenu predanost (ihlas)!"
Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ebu-Hurejre, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: /658/ "Doista Allah prima pokajanje Svoga roba sve dok ne počne izdisati!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Seida, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem: /659/ - Iblis je rekao: "Gospodaru moj, tako mi Tvoje Veličine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!", pa je Allah Uzvišeni rekao: "Tako mi Moje Veličine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oprost traže!"
Ovi hadisi pokazuju da će onome koji Allahu Uzvišenom uputi pokajanje dok se nada životu, pokajanje biti primljeno. U tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Tim će Allah oprostiti, jer Allah sve dobro zna i mudar. je!" Međutim, kada je neko na izdisaju, pa se duša penje uz grlo, tada pokajanje neće biti prihvaćeno, jer tada nije vrijeme za to. Zato Allah Uzvišeni kaže: - Nema prihvaćanja pokajanja od onih koji čine hrđava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: "Sad se doista kajem!" Tako je određeno da se neće primiti pokajanje od stanovnika Zemlje kada vide da Sunce izlazi sa zapada, pa Allah kaže: "Onoga dana kada neki znaci od Gospodara tvoga dođu, nijednoj osobi neće biti od koristi to što tada vjeruje ako nije vjerovala ranije, ili ako nije kao vjernik kakvo dobro stekla!" (I6: 158)
"...niti za one koji umru kao nevjernici." To znači, ako nevjernik umre sa svojim nevjerstvom i idolopoklonstvom, neće mu biti koristi od kajanja, niti od tevbe, kao što od njega neće biti primljena ni otkupnina, makar to bilo sve što je na Zemlji. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Njima smo bolnu kaznu pripremili", tj. bolnu, žestoku i stalnu.
"O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite osim ako budu učinile jasni grijeh. S njima lijepo živite! A ako prema njima nepoželjnost osjetite, moguće je da nešto ne volite u čemu je Allah veliko dobro dao!" /19/ "Ako hoćete jednu ženu zamijeniti drugom, i jednoj od njih dali ste blaga, ne uzimajte od toga ništa. Zar da to uzimate potvorom i činite očiti grijeh!" /20/ "Kako biste mogli to i uzeti, kada ste jedno s drugim živjeli i kad su one od vas čvrstu obavezu uzele!" /21/ "I ne ženite se onim koje su oženili očevi vaši; a što je bilo - to su bili razvrat, mržnja i ružan put!"/22/
El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." Kada bi čovjek umro, njegovi prijatelji su imali pravo na njegovu ženu, pa ukoliko je neko htio, mogao ju je oženiti, za nekoga udati ili ne. Oni su imali veće pravo od njegove porodice, pa je objavljen ovaj ajet: "O vjernici, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove nasljeđujete." El-Buhari, Ebu-Davud, En-Nesa'i, Ibn-Merdevejh, Ibn Ebi-Hatim i drugi navode više hadisa i predanja s istim sadržajem. Ibn-Džurejdž kaže: /660/ - Ikrime navodi: Ovaj ajet je objavljen u vezi sa Kubejšom bint Ma'n Ibn Asim Ibn Evs, kod koje je umro Ebu-Kajs ibn Eslet, pa joj se ponudio njegov sin. Tada je ona došla kod Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, nisam ja naslijedila svog muža, niti sam ostavljena, pa da se udam. Nakon toga je Allah objavio ovaj ajet." Es-Suddi navodi od Ebu-Malika: "Kada bi u vrijeme paganstva ženi umro muž, njen staratelj bi došao i na nju stavio ogrtač, pa ako bi on imao malodobnog sina ili brata, zadržao bi je dok ne odraste ili ona ne umre, kako bi je naslijedio. Ako bi ona pobjegla i došla kod svojih, a da na nju nije bacio svoj ogrtač, spasila bi se. Zato je Allah objavio ovaj ajet: لا "nije vam dozvoljeno da nasljeđujete..."
"i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite", tj. da im napravite štetu kako bi vama ostalo ono što ste dali ili dio toga, odnosno, dio njihovih prava ili bilo šta što je na njihovu štetu. Abdullah ibn Mubarek kaže: - Riječi Allaha Uzvišenog: "Nije vam dozvoljeno da žene preko volje njihove nasljeđujete..." znače: "odnose se na vrijeme paganstva", a riječi: "i da im poteškoće pričinjavate..." u islamu; "osim ako budu učinile jasni grijeh". Ibn-Mesud, Ibn-Abbas i grupa tabiina navode da se to odnosi na blud, tj. ako budu počinile blud. U tom slučaju treba vratiti svadbeni dar koji si toj ženi dao i to tako da je prisiliš da to ostavi, te da se rastaviš s njom. Ima mišljenja da se to odnosi na nepokornost žene i griješenje. U vezi s tim Ibn-Džerir kaže: "To obuhvaća sve: i blud, i griješenje, i nepokornost, i otrovnost jezika i sl." Znači, sve to opravdava grdnju i nezadovoljstvo sve dok se ona ne razriješi svih prava koja je imala, ili dijela tih prava i dok se on ne razdvoji od nje. To je ispravno, Allah to najbolje zna!; "S njima lijepo živite!" Znači: lijepo s njima govorite i postupajte prema svojim mogućnostima i činite im ono što biste željeli da se vama čini, jer Allah Uzvišeni kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i obaveze na dobro." (I2:228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /661/ "Najbolji je od vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici!" U njegovom je moralu bilo da ima lijep odnos, da je uvijek dobro raspoložen, da lijepo i nježno postupa prema svojoj porodici, da ih bez škrtarenja opskrbljuje, da razveseljava svoje žene - tako da se nadmetao s Aišom u trčanju razveseljavajući je time. Svake noći sakupio bi svoje žene u kući u kojoj obitava, pa bi ponekad zajedno večerali, a zatim bi svaka išla u svoj stan. Kada bi klanjao jaciju, išao bi u svoj dom, malo se zabavio s porodicom prije nego pođe na spavanje, pa bi ih time oraspoložio. Allah Uzvišeni kaže: "Allahov Poslanik vama je bio divan uzor!" (I60:6)
"A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da odvratnost osjećate prema nečemu u čemu je Allah veliko dobro dao!" To znači: ako budete strpljivi i izdržite uprkos odvratnosti, možda će u tome biti veliko dobro na ovome i onome svijetu. U vezi s ovim ajetom Ibn-Abbas kaže: "To znači da bude nježan prema njoj, pa dobije od nje dijete, u kojemu je veliko dobro!"
"Ako hoćete jednu ženu zamijeniti drugom, i jednoj ste dali dar u blagu, ne oduzimajte od toga ništa. Zar da to potvorom uzimate i činite očiti grijeh!" Znači, ako se neko od vas želi rastaviti od svoje supruge i oženiti drugom, on ne može od nje vraćati ništa od svadbenog dara, pa ma koliko to bilo! Ovaj ajet ukazuje da je dozvoljeno da se ženi na dar da veća količina imovine. Omer je, međutim, bio zabranio da se daje veliki dar, a zatim je tu svoju zabranu povukao.