"Muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je učinilo, pa ako je učinilo dobro - imat će za nagradu dobro, a ako je učinilo zlo - imat će zlo, što navodi Ibn-Džerir. Ima mišljenja "da se to odnosi na nasljedstvo", tj. da svakome pripada odgovarajuće nasljedstvo, što navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah Uzvišeni upućuje na ono što je dobro za ljude, pa kaže: "I molite Allaha za obilje Njegovo!" Znači, ne želite ono čime smo vas odlikovali jedne nad drugima, jer ta želja ničemu ne koristi; nego molite Me za Moju milost. Ja ću vam dati, jer Ja sam Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /701/ "Molite Allaha za Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se upućuju molbe! Allahu je najdraži rob onaj koji želi utjehu!"
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: “Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko zaslužuje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zaslužuje siromaštvo, pa ga čini siromašnim; ko zaslužuje drugi svijet, pa mu ga dosuđuje; ko zaslužuje poniženje, pa ga ponižava ne dajući mu dobro niti razloge dobra. Zato On i kaže: "Allah, doista, sve dobro zna!"
"Za sve smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci; onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok!"/33/
U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Za sve smo odredili nasljednike" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu da to znači: "Ljudi, svima vama smo odredili skupinu koja nasljeđuje ono što ostave u nasljedstvo vaši roditelji i rođaci." "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" To znači: onima s kojima ste napravili čvrste ugovore, dajte njihov dio nasljedstva kao što ste im obećali prilikom ugovora. To je važilo u prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Riječi: "Za sve smo odredili nasljednike..." odnose se na nasljednike i "one s kojima ste vezani ugovorom".
Naime, kada su muhadžiri došli u Medinu, oni su nasljeđivali ensarije na osnovi bratstva koje je Allahov Poslanik među njima uspostavio, a ne na osnovi rodbinskih veza. Međutim, kada je Allah objavio ajet: "Za sve smo odredili nasljednike onoga što ostave roditelji i rođaci" to je derogirano. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" Jer, prije islama čovjek bi sklapao ugovor sa drugim čovjekom govoreći: "Ti ćeš mene naslijediti, a ja tebe!" Tako su za života sklapali savezništvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /703/ "Svako savezništvo iz vremena paganstva i dogovor koji je islam zatekao više ih je učvrstio i nisu imali potrebe ta savezništva obnavljati." Nakon toga je derogirano nasljeđivanje savez-ništvom, iako se djelovanje savezništva zadržalo i nakon toga. Tako je nasljedstvo vraćeno rođacima i rodbini, kao što ističe i Ibn-Abbas: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije derogiran.
"Muškarci su nadređeni ženama zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite! Allah je, doista, uzvišen i velik!"/34/
Allah Uzvišeni kaže: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. čovjek je predvodnik žene, njen pretpostavljeni i nadređeni te njen odgojitelj ukoliko skrene, "zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima", tj. zato što su muškarci vredniji od žena, odnosno, što je muškarac bolji od žene. Stoga je vjerovjesništvo posebno odre -đeno muškarcima, a isto je i s glavnom vlašću, jer Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /704/ "Neće se spasiti narod koji predaje poslove u nadležnost ženi." To prenosi El-Buharija. Isto se može reći i za položaj kadije i sl.; "i zato što oni troše imetke svoje", tj. vjenčane darove, davanja i troškove na koje ih je Allah Uzvišeni obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem. Stoga, budući da je muškarac vredniji od žene, normalno je da on bude njoj nadređen, jer Allah Uzvišeni također kaže:
"Muškarci su za jedan stupanj nad njima!" (I2:228) Stoga je njena dužnost biti pokorna u stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude poslušna i pokorna, da bude dobra prema njegovoj porodici i da čuva njegovu imovinu. Ovako navode Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaže: /705/ - Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došao je jedan od ensarija sa svojom ženom, koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je muž taj i taj od ensarija i da ju je udario, što je ostavilo traga na njenom licu. Na to je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja sam htio nešto, ali Allah je htio nešto drugo!"
"...zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje." Eš-Šabi kaže: "Dar koji joj daje! Zar ne vidiš da bi - kada bi je potvorio, a ona to zanijekala - riješili to uzajamnim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila - dobila bi kaznu bičevanjem!"
"A čestite", tj. žene, "poslušne su", tj. pokorne svojim muževima, "i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju", tj. u odsustvu muža čuvaju sebe i njegovu imovinu, ono što je Allah odredio da se čuva", tj. sačuvan je onaj koga Allah sačuva.
Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je žena ona koja kada je pogledaš - razveseli te, kada joj narediš - posluša te, a kada si odsutan - čuva ti sebe i tvoj imetak!" Zatim kaže: - Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je ovaj ajet: "Muškarci su nadređeni ženama"; "i one čije se neposlušnosti pribojavate", tj. žene za koje se pribojavate da budu nevjerne svojim muževima. Neposlušna je žena ona koja je ohola prema svom mužu, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi ga. Kada on to uvidi kod žene, treba da je posavjetuje i zaplaši je Allahovom kaznom za grijehe, budući da je Allah dao prava mužu prema njoj i naložio joj da mu bude pokorna, a zabranio da griješi prema njemu zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o njoj. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome učini sedždu, naredio bih da to žena učini prema svome mužu zbog veličine njegova prava nad njom!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /708/ "Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvišeni kaže:
"i one čije se neposlušnosti pribojavate"; "a onda napustite postelje njihove!" Ibn-Abbas kaže: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-Abbasa se navodi da "napuštanje" znači: "da ne obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da joj leđa okrene!"
U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena prema nama?", a on je odgovorio: "Da joj osiguraš hranu kada to nabavljaš, da je obučeš kada se oblačiš, da je ne udaraš po licu, da je ne sramotiš niti napuštaš osim u kući"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni savjetima, ni napuštanjem u postelji, onda treba da ih udarite, ali ne pretjerujući. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Džabira, koji navodi da je Vjerovjesnik na Oprosnom hadžu rekao: /710/ "Čuvajte se Allaha u pogledu žena, jer one su za vas udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole da u vašu kuću uđe iko koga vi ne volite, pa ako to učine, onda ih udarite, ne pretjerujući. Obavezni ste ih opskrbiti i obući kako je uobičajeno!" Pravnici kažu: "Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se neće slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"
"Ako vam postanu poslušne, onda im teškoće ne činite!" Ukoliko žene budu poslušne svojim muževima u svemu što oni žele, a što im je Allah dozvolio, onda nema osnova za nešto takvo, pa ne treba ni da ih udaraju, niti napuštaju u postelji. "Allah je, doista, uzvišen i velik!" Allah Uzvišeni je njihov zaštitnik ukoliko ljudi budu prema njima nekorektni bez razloga, pa će se On osvetiti za one kojima je učinjena nepravda i zulum.
"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!"/35/
Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"
"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/
Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"
"(To su) oni koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" /37/ "I oni koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju! A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!" /38/ "A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve zna?!"/39/
Allah Uzvišeni ovo govori prekoravajući one koji škrtare svojim imecima i ne troše ih za ono što im je Allah naredio, kao što je: dobročinstvo roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, drugu uz sebe, putniku i zarobljenicima koji su u posjedu, ne plaćaju Allahovu obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traže da budu škrti. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /719/ "Koja je bolest veća od škrtosti!?" Zatim kaže: /720/ "Čuvajte se tvrdičluka, jer to je upropastilo one prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa su to učinili, navelo ih je na razvrat, pa su to činili!"
"i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao." Jer, škrtac poriče blagodati Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odjeći, ni u jelu, ni u davanjima. Zato Allah Uzvišeni upozorava: "a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine, a i škrtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao, pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag osjeti na njemu!" Sadržaj ajeta je škrtarenje imetkom iako tu ulazi i škrtarenje znanjem, jer se ovdje govori o trošenju na svoje rođake i slabe, o čemu govori i ajet nakon toga: "I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprijatelj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:"A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju?!" To znači, šta bi im smetalo da vjeruju u Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadajući se Njegovom obećanju na drugom svijetu za onoga ko bude dobro činio, te da troše od onoga čime ih je Allah opskrbio u ono što Allah voli i čime je zadovoljan?!
"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna njihove dobre i loše namjere, pa ko zaslužuje Pravi put, On ga upućuje i navodi da čini dobro s kojim je On zadovoljan, a ko zaslužuje poniženje i udaljenje od Uzvišenog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet. Utječemo se Allahu da nas od toga sačuva!
"Allah neće ni trunku nepravde učiniti, pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" /40/ "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" /41/ "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!"/42/
Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (I21:47) U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vatre!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:"Allah neće ni trunku nepravde učiniti", zatim: "pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet: "A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svijeta, osim malenkost!" (I9:38)
"A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" Allah Uzvišeni obavještava o Svojoj moći i sili na Sudnji dan, odnosno o tome kako će biti na Sudnji dan kada iz svakog naroda dovede svjedoka, tj. vjerovjesnike, alejhi selam, kao što kaže: "I Zemlja svjetlošću Gospodara svoga će zasjati, i Knjiga se postaviti, i vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti..." (I39:69) El-Buhari navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /724/ Uči mi! Ja sam mu rekao: "Allahov Poslaniče, da ti ja učim, a tebi je objavljeno!?" On je rekao: Da. Volim to slušati od drugoga! Potom sam mu učio poglavlje "En-Nisa" do ovog ajeta: "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim!?..." pa mi je rekao: "Dosta je za sada!" a oči su mu suzile!... To navode El-Buhari i Muslim od El-E'meša.
Ibn-Džerir navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji u vezi s ovim ajetom kaže: - Allahov Posla-nik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /725/ "Svjedok sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzmeš, Ti ćeš ih nadzirati!" "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" - poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide strahote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir navodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopoklonike, da će na Sudnji dan govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" To je smisao riječi: "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."
"O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!"/43/
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u poglavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog: "Pitaju te o vinu i kocki...!" (I2:219).[171] Naime, to je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet: "O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili" do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (I5:90-91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pitanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':
"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.
Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe navodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pripremio hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvalisati." Tada je jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet: "O vjernici, ne približujte se namazu..." Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah objavio: "O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite..." Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Abdurrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!
"dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"
"i kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate." To znači, ne ulazite u džamiju kada ste džunubi, tj. nečisti, osim da prijeđete put, prolazeći bez zadržavanja. To navode Ibn-Abbas i skupina ashaba i tabiina. U Sahihu Muslimovom stoji da je Aiša, radijAllahu ‘anhu, rekla: - Jednom mi je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /731/ "Dodaj mi hasuru iz džamije!", pa sam mu kazala: "Imam pranje!, a on je rekao: "Pranje ti nije u rukama!" Od Ebu-Hurejrea navodi se slično predanje, a to ukazuje da je dozvoljeno da žena s mjesečnim pranjem, odnosno, pranjem poslije porođaja, prođe kroz džamiju. Allah to najbolje zna! Neki učenjaci tvrde da je dozvoljeno ženi s pranjem da prođe ukoliko je sigurno da ništa neće uprljati. U protivnom, to joj je zabranjeno. Većina imama (autoriteta) na osnovi ovog ajeta dokazuje da je onome ko je nečist zabranjeno zadržavanje u džamiji, a u tom smislu postoji i drugi hadis koji prenosi Ibn Ebi-Hatim od Alije: - U vezi s riječima: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." on kaže: "Ne može pristupiti namazu osim ako je putnik, pa postane nečist i ne nađe vode, pa klanja tako dok ne pronađe vodu!" To se dokazuje hadisom čije predanje navode Ahmed i autori "Sunena" od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /732/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana ako ne pronađeš vodu i deset godina. Ukoliko pak pronađeš vodu, njom potari svoje tijelo, jer to je za tebe bolje!" U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi dva mišljenja: prvo, da riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." znače: osim onoga koji tu prelazi put,[172] jer je već objašnjena pozicija putnika, kada je nečist, a nema vode, riječima Uzvišenog: "a ako ste bolesni ili na putu" (I2:43) tako da je time poznato ukoliko bi se riječi: "niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put..." odnosile na putnika, ne bi imalo smisla ponavljanje riječi: "a ako ste bolesni ili na putu", o čemu je bilo govora ranije. To što on ističe, stav je i većine učenjaka, a vidi se i iz teksta ajeta. Allah to najbolje zna!
"...dok se ne okupate". To je dokaz stavu Ebu-Hanife, Malika i Šafije da je džunubu (nečistom) zabranjeno zadržavati se u džamiji dok se ne okupa, ili ne uzme tejemmum - ako nema vode ili je ne može koristiti. Imam Ahmed pak smatra da je džunubu dozvoljeno zadržavati se u džamiji ukoliko uzme abdest. Prema predanju koje navode on i Seid ibn Mensur u njegovom "Sunenu" sa vjerodostojnim lancem, ashabi su tako činili. Tako, Seid ibn Mensur prenosi od Ata'a ibn Jesara, koji kaže: /733/ "Vidio sam neke ashabe Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako sjede u džamiji kako se abdeste, iako su nečisti!" Ovo je vjerodostojan (sahih) lanac prema uvjetima Muslima, a Allah to najbolje zna!
"A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite!" Što se tiče bolesti koja dozvoljava uzimanje tejemmuma, to je bolest u kojoj postoji bojazan da korištenjem vode ne dođe do štete ili izobličenja određenog organa ili produženja ozdravljenja. Ima učenjaka, međutim, koji dozvoljavaju tejemmum samom bolešću na osnovi općeg značenja ajeta. Što se pak tiče puta, to je poznato bez obzira bio dug ili kratak.
"ili ako je neko od vas došao nakon nužde", a to je mala nečistoća;
"ili ako ste se sastajali sa ženama". Ima čitanja: i komentatori se razilaze u pogledu značenja takvih čitanja. Postoje dva mišljenja: Prvo, da je to aluzija na seksualni odnos, jer Allah Uzvišeni kaže: "A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili." (I2:237) Zatim kaže: "O vjernici, kada se sa vjernicama vjenčate, a onda ih prije stupanja u bračni odnos pustite, vi nemate pravo da one provedu vrijeme čekanja koje ćete vi brojati!" (I33:49) Ibn Ebi-Hatim navodi predanje u vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" od Ibn-Abbasa, koji kaže: "To je sastajanje (seksualni odnos)." Alija, Ubejj ibn Ka'b i grupa tabiina navode slično predanje, a Ibn-Džerir prenosi od Seida ibn Džubejra, koji to prenosi od Ibn-Abbasa, "da je dodir, diranje i direktni odnos, ustvari seksualni odnos, ali je Allah naveo izraz koji je sam htio!" Drugo: ostali ističu da Allah pod tim misli na svaki dodir rukom ili drugim organom, tako da je nakon svakog dodira žene od muškarca obavezan abdest. Od Abdullaha ibn Mesuda navodi se da je rekao: "Dodir je sve izuzev seksualnog odnosa!" Zatim: "Poljubac je dodir i za njega je potreban abdest!" On je, također, govorio:
"ili ako ste bili u dodiru sa ženama" odnosi se na dodir! Za Ibn-Omera se navodi da je uzimao abdest nakon poljupca žene. To se također navodi od Ibn-Omera, Ebu-Osmana En-Nehdija, Ebu-Ubejde, tj. Ibn-Abdullaha ibn Mesuda i drugih tabiina, a i od Omera ibn Hattaba prenosi se sličan stav. Istaknuo bih da se od njega navodi i drugo predanje, prema kojem bi on poljubio ženu, zatim klanjao ne mijenjajući abdest. Prema tome, od njega se navode različita predanja dok je stav o potrebi abdesta nakon dodira ustvari stav Šafije i njegovih učenika, zatim Malika, a poznat je i od Ahmeda ibn Hanbela. Oni koji to zastupaju kažu: "Ovaj ajet se čita , a "dodir" se koristi za dodir ili opip rukom. Allah Uzvišeni kaže: "A i da ti Knjigu u svitku papira spustimo i da je oni rukama dodirnu!" (I6:7), tj. da je opipaju. U vjerodostojnom hadisu stoji: /734/ "A blud ruke je dodir!", dok se u dva Sahiha navodi: /735/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, zabranio je kupoprodaju kada kupac ili prodavač uhvati (dodirne) odjeću drugoga!"[173]
Isto tako, oni navode hadise koji bilježi Ahmed od Muaza, a u njemu stoji: /736/ da je neki čovjek činio sa svojom ženom sve osim seksualnog odnosa, pa je za to pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koji mu je rekao: "Abdesti se, a potom klanjaj!" Mu'az kaže: - Na to sam ja pitao Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Da li se to odnosi posebno na mene ili na sve vjernike?" Odgovorio mu je: "Dakako, na sve vjernike!" To prenosi Tirmizi uz napomenu da nije "muttesil" (s neprekinutim lancem) te Nesa'i, koji ga navodi od Abdurrahmana ibn Ebi Lejle kao mursel (predanje tabiina). Oni kažu: "Pa mu je zapovjedio da uzme abdest budući da je dirao ženu iako nije imao s njom seksualni odnos!" Navodi se da hadis ima prekinut lanac između Ebu-Lejle i Muaza, te da mu je, vjerovatno, naredio da uzme abdest i klanja propisani namaz, kao što stoji u hadisu Siddika: /737/ "Nema roba koji napravi grijeh, a potom uzme abdest i klanja dva rekata, da mu Allah neće oprostiti!" Zatim, Ibn-Džerir kaže: - Bliže je ispravnosti od navedena dva mišljenja ono koje tvrdi da riječima: "ili ako ste bili u dodiru sa ženama" Allah Uzvišeni ukazuje na seksualni odnos, a ne neki drugi dodir, jer u vjerodostojnom predanju od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, stoji da je on poljubio jednu od svojih žena, a potom klanjao ne uzimajući abdest! Usto, on navodi predanje od Urveta, koji prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, da je rekla: /738/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo bi abdest, a potom bi poljubio i klanjao ne obnavljajući abdest!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Habiba, koji navodi predanje od Urveta, a on od Aiše: /739/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poljubio bi neku od svojih žena i nije uzimao abdest!", pa sam rekao: "Ko je to bio, ako ne ti? - A ona se nasmijala!" Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Ibn-Madže od svojih učitelja, a neki znalci hadisa navode da je slab, jer ima mišljenja da Habib nije čuo predanje od Urve, dok neki kažu da Habib to ne navodi izuzev od Urvea el-Muzenija! A još jasnije je predanje imama Ahmeda, koji navodi hadis Hišama ibn Urve, koji to prenosi od svoga oca, a on od Aiše, što ukazuje da je to Urve ibn Zubejr. To potvrđuju i njegove riječi: "Ko je to bio, ako ne ti? Kad se ona nasmijala...!" Zatim, Ibn-Džerir navodi predanje od Ummi-Seleme: /740/ Allahov Poslanik je nju poljubio dok je postio, a zatim se nije omrsio, niti obnovio abdest! Pored toga, navodi se i predanje od Zejnebe el-Eshemijje, koja prenosi od Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, /741/ da je on nju poljubio, zatim klanjao ne uzimajući ponovo abdest! Predanje navodi imam Ahmed od Zejnebe el-Eshemijje, a ona od Aiše, koja to navodi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem.
"...a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite". Riječ: "doticanje dlanovima zemlje radi simboličnog čišćenja" jezički znači namjeru, a "zemlja" sve što je na površini zemlje, u što ulazi zemlja, prašina, drveće, kamenje i biljke. To je stav Malika. Ima mišljenja da tu ulazi sve što spada u zemlju kao vrstu, kao što je: prašina, minerali, kreč i sl. i to je mišljenje Ebu-Hanife. Navodi se, također, da je to samo zemljana prašina, što smatraju Šafija, Ahmed i njihovi učenici, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "pa da osvane samo klizava ledina" (I18:40), tj. klizava zemlja, a zatim na hadisu koji stoji u Sahihu Muslimovom, a prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, koji kaže: da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /742/ "Odlikovani smo nad drugim ljudima s tri stvari: naši redovi su postali kao redovi meleka, cijela Zemlja nam je učinjena kao džamija i zemlja na njoj nam je dana kao sredstvo čišćenja ukoliko ne nađemo vode!" Oni ističu da određenje čišćenja zemljom ima smisao zahvalnosti i ispunjenja obaveze, a da nešto drugo može biti umjesto toga, to bi bilo navedeno. "Dobar, čist" ovdje, po nekima, znači dopušten, a po drugima, koji nije nečist. Imam Ahmed i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madže navode predanje od Ebu-Kilabe, on od Amra ibn Nedždana, a on od Ebu-Zerra, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /743/ "Čista zemlja je sredstvo čišćenja muslimana, čak da ne nađe vode deset godina. Ako je nađe, neka njom potare tijelo, jer to mu je bolje!" Ibn-Abbas kaže: "Najbolja je zemlja oranica!" To navodi Ibn-Merdevejh u svom komentaru.