Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe navode predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: /831/ "Klanjali smo sa Allahovim Poslanikom između Meke i Medine po dva rekata, iako smo bili sigurni i nismo se nikoga bojali!" Ovako prenose Nesa'i i Tirmizi. El-Buhari navodi predanje od Jahja ibn Ishaka, a on od Enesa, koji kaže: /832/ - Sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, krenuli smo iz Medine u Meku, pa je on klanjao po dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu. Tada sam ga zapitao: "Koliko ste u Meki boravili?" "Tamo smo boravili deset dana!", odgovorio je on. Ovako prenosi ostali od šestorice autora od Jahja ibn Ishaka el-Hadremija.
El-Buhari navodi predanje od Harise ibn Vehba, koji kaže: /833/ "Dok smo bili sigurni na Mini, s nama je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao dva rekata!" El-Buharija, također, navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže: /834/ "Sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao sam dva rekata, kao i sa Ebu-Bekrom, Omerom i Osmanom u početku njegove vladavine, koji je potom klanjao puni broj rekata!" Ovako prenosi Muslim.[194]
Ovi hadisi jasno pokazuju da za skraćivanje nije uvjet strah. Stoga neki učenjaci kažu da je ovdje cilj skraćivanja kvalititativni, a ne kvantitativni.[195] To je mišljenje Mudžahida, Ed-Dahhaka i Es-Suddija, a također se potvrđuje i predanjem imama Malika od Aiše, radijAllahu ‘anhu, koja kaže: /835/ "Namaz je naređen kao stroga obaveza po dva rekata i na putu i kod kuće, pa je to, potom, potvrđeno za namaz na putu, a povećano za namaz kod kuće!"[196]
Ovaj hadis navode El-Buhari, Muslim, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Malika. Oni kažu: - Ako je namaz na putu u osnovi dva rekata, kako je moguće onda da skraćivanje bude u ovom slučaju kvantitativno? Naime, riječi: "nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." ne odnose se na ono što je u osnovi takvo. Na to još jasnije ukazuje predanje koje navodi imam Ahmed od Omera, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: /836/ "Namaz na putu ima dva rekata, namaz kurban-bajrama dva rekata, ramazanskog Bajrama dva rekata, džuma-namaz dva rekata, i to sve u potpunosti, bez skraćivanja, kako je kazao Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem." Ovako prenose Nesa'i, Ibn-Madže i Ibn-Hibban u svom "Sahihu" posredstvom Zubejda el-Jamija, s lancem koji ispunjava uvjete Muslima. U vezi sa vjerodostojnošću ovog hadisa Jahja ibn Me'in primjećuje: "da Abdurrahman ibn Ebi-Lejla, koji navodi spomenuti hadis od Omera, to nije čuo od Omera." Ali je u Uvodu Muslimova Sahiha utvrđeno da je slušanje Ibn Ebi-Lejle od Omera, kako u pogledu ovog, tako i drugih hadisa, tačno, inšallah, pogotovu što se ovaj hadis vezuje za Omera na ovaj način: od Abdurrahmana ibn Ebi-Lejle, od Ka'ba ibn Udžre, od Omera. Isto tako, Muslim u svom "Sahihu", te Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže navode predanje hadisa Ebu-Avane el-Veddaha, od Abdullaha el-Ješkerija, a tome dodaju Muslim, En-Nesa'i i Ejjub ibn Aid, od Bukejra ibn Ahnesa, od Mudžahida, od Abdullaha Ibn-Abbasa, koji kaže: /837/ "Allah je naredio namaz kao strogu obavezu putem vašeg vjerovjesnika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u slučaju straha jedan rekat. I kao što se kod kuće klanja prije i poslije (farza), tako se klanja i na putu!" To ne negira navedeni hadis od Aiše, radijAllahu ‘anhu, a postoji saglasnost da namaz na putu ima dva rekata, te da je to potpun namaz, a ne skraćen kao što se jasno govori u hadisu Omera, radijAllahu ‘anhu[197] Ako je to tako, onda je smisao riječi Allaha Uzvišenog: "nije vam grijeh namaz skratiti, ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti..." kvalititativno skraćivanje, kao što je to u slučaju namaza u strahu. U tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", a potom kaže: "A kada budeš s njima i zajedno s njima obaviš namaz..." (I4:102), čime se objašnjava svrha skraćivanja i navodi vid i oblik toga. Stoga, navodeći Poglavlje o namazu u strahu El-Buhari počinje ovako: "Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." - do riječi - "Allah je, doista, za nevjernike pripremio groznu kaznu!" Isto tako, u vezi s riječima Uzvišenog: "nije vam grijeh namaz skratiti..." Džuvejbir navodi predanje od Ed-Dahhaka: "To je u slučaju borbe kada konjanik klanja dva tekbira u pravcu u kojemu je licem okrenut!"
Es-Suddi kaže: "Ako klanjaš dva rekata na putu, to je potpun namaz, a nije dopušteno, izuzev u slučaju straha, da mu oni koji ne vjeruju to smutnjom onemoguće. U tom slučaju, skraćeni namaz ima jedan rekat!" Mudžahid kaže: “nije vam grijeh namaz skratiti..." To se odnosi na dan kada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, sa svojim ashabima bio u Asefanu, a idolopoklonici u Dadžnanu, gdje su odsjeli. Tada je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao sa ashabima četiri rekata podne-namaza, uz ruku, sedždu i kijam, pa su idolopoklonici htjeli napasti na njihovu robu i tovare. Prenose Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, koji to bira nakon što mu je ispričano više predanja, i kaže: "To je ispravno!"
Ibn-Džerir navodi predanje od Semmaka el-Hanefija, koji kaže: /838/ "Pitao sam Ibn-Omera o namazu putnika, pa je rekao: "Dva rekata su potpun namaz i nije skraćivanje, jer skraćivanje se čini u slučaju straha!" Zatim sam rekao: "A šta je to namaz u strahu?" On je odgovorio: "S jednom grupom imam klanja jedan rekat, a zatim oni odu na mjesto druge grupe, pa i ona dođe i on i s njom klanja jedan rekat. Na taj način imam klanja dva rekata, a svaka grupa po jedan!"[198]
"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu: i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe druga grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete! Allah je, doista, nevjernicima sramnu patnju pripremio!"/102/
Ima više vrsta namaza u strahu, jer neprijatelj je nekada u pravcu kible, a nekada nije, nekada namaz ima četiri rekata, a nekada tri, kao što je akšam-namaz, a nekada pak dva, kao što su sabah-namaz i namaz putnika. Usto, nekada ljudi klanjaju u džematu (kolektivno), a nekada se borba rasplamsa, pa nisu u mogućnosti klanjati u džematu, nego klanjaju pojedinačno, okrećući se prema kibli ili ne, idući pješice ili jašući. U svakom slučaju, oni obavljaju namaz bez obzira što se kreću i učestvuju u borbi. Ima učenjaka koji kažu da prema naprijed navedenom hadisu Ibn-Abbasa, u svakom od ovih slučajeva trebaju klanjati jedan rekat![199] Taj stav zastupa i Ahmed ibn Hanbel, te dio tabiina. Od Muhammeda ibn Nasra el-Mervezija prenosi se da on smatra da i sabah treba skratiti na jedan rekat u slučaju straha, a to je također i stav Ibn-Hazma. Ibn-Rahvejh kaže: "Međutim, u slučaju direktnog sukoba dovoljan je jedan rekat gestikulacijom!" Drugi kažu: "Dovoljan je jedan tekbir!" To smatra emir Abdul-Vehhab ibn Buht el-Meki, koji kaže: "A ako nije u stanju obaviti tekbir, neka ga u sebi ne izostavi!", tj. neka ima namjeru to učiniti! To prenosi Seid ibn Mensur u svom "Sunenu", a Allah to najbolje zna! Isto tako, ima učenjaka koji dopuštaju da se namaz odgodi zbog borbe, na temelju toga što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, odgodio podne i ikindiju koje je klanjao nakon zalaska Sunca, prije akšam-namaza na "Dan saveza" da bi, potom, klanjao jacija-namaz. Većina učenjaka, međutim, tvrdi da je to derogirano namazom u strahu, jer u to vrijeme to nije bilo objavljeno, pa kada je objavljeno, time je derogirano odgađanje namaza zbog navedenog razloga! I to je ispravno.
"Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...", tj. kada s njima klanjaš kao imam namaz u strahu, što nije prvi slučaj kada se skraćuje na jedan rekat, kao što upućuje hadis[200] kada se klanja pojedinačno, idući pješke ili jašući, u pravcu kible ili ne. Nakon toga, navodi se pitanje klanjanja u džematu i klanjanja za jednim imamom. U tom smislu, dobro rade oni koji ovaj ajet navode kao dokaz za obaveznost namaza u džematu, budući da su se mnoge radnje dozvolile i preko njih se prelazi samo da bi se klanjao u džematu. Da nije obavezan (vadžib), tako sigurno ne bi bilo!
Što se pak tiče povoda objave ovog ajeta, Ibn-Džerir navodi predanje od Alije, radijAllahu ‘anhu, koji kaže: /839/ - Neki ljudi iz Benun-Nedžara pitali su Allahovog Poslanika: "Allahov Poslaniče, kako ćemo klanjati kada putujemo po Zemlji?" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio ovaj ajet: "Kada idete po Zemlji, nije vam grijeh namaz skratiti..." (I4:101) Zatim je jedno vrijeme objava bila prekinuta, pa nakon što je prošao jedan period, Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, krenuo je u boj i klanjao podne! Tada su idolopoklonici rekli: "Muhammed i njegovi drugovi su vam omogućili da ih napadnete s leđa, pa zašto niste pojačali napad?" Jedan od njih je rekao: "Imali su i drugu jedinicu, jednako jaku!" Između dva namaza, objavljeno je: "ako se bojite da će vam smutnju nevjernici učiniti", i tako je objavljena zapovijed za namaz u slučaju straha. Ovo je vrlo čudan slučaj, ali neki navode kao svjedoka tome predanje Ebu-Ajjaša ez-Zerkija po imenu Zejd ibn Samit, radijAllahu ‘anhu, a navodi se i kod imama Ahmeda i autora "Sunena". Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Ajjaš rekao: /840/ - Bili smo sa Allahovim Poslanikom u Asfanu, gdje su nas dočekali idolopoklonici sa Halidom ibn Velidom na čelu i bili su u pravcu kible. Tada je Allahov Poslanik s nama klanjao podne, a oni su rekli: "Bili smo u poziciji da ih napadnemo!", a zatim: "Sada će im doći namaz koji im je draži od njihovih sinova i njih samih!" Zatim kaže: "Potom je Džibril došao sa ovim ajetom između podne namaza i ikindije:
'Kada ti budeš među njima i s njima obavljaš namaz...'" Zatim kaže: "Bio sam tu kada im je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da uzmu oružje!" Potom: "Iza sebe nas je poredao u dva reda (safa)", zatim: "pa je obavio ruku, što smo i mi s njim učinili, zatim se podigao, pa smo i mi to učinili, zatim je obavio sedždu (pao ničice) sa safom koji je iza njega, dok su drugi stajali i budno motrili. Nakon što su oni sedždu učinili i ustali, drugi su sjeli i sedždu učinili na njihovom mjestu. Zatim su ustali i zamijenili mjesta. Nakon toga Poslanik je učinio ruku i svi zajedno s njim. Zatim se podigao sa rukua i oni zajedno s njim, a zatim je učinio sedždu zajedno sa safom koji je iza njega dok su drugi stajali i budno motrili. A kada su sjeli, i drugi su sjeli i sedždu učinili a zatim je predao selam zajedno sa svima. Zatim je otišao..." Usto on navodi: "Allahov Poslanik tako je klanjao dva puta, jednom u Asfanu, a drugi put na zemljištu Benu-Selima!" Prenose Ahmed, Ebu-Davud, Nesa'i i Abdul-Aziz ibn Abdis-Samed od Mensura s lancem koji je vjerodostojan i ima potvrdu kod El-Buharije, Muslima i Ibn Ebi-Hatima.
Što se tiče zapovijedi nošenja oružja prilikom obavljanja namaza u strahu, prema nekim učenjacima to je obavezno na osnovi samog teksta ajeta i to je jedno od mišljenja Šafije. Na to ukazuju riječi Allaha Uzvišenog:
"A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s tim da oprezni budete!" To znači, da budete spremni i, ukoliko bude potrebno, da to uzmete bez teškoća. "Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio!"
"A kada namaz završite, Allaha spominjite, stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!" /103/ "I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem: ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju! A Allah sve zna i mudar je!"/104/
Allah Uzvišeni naređuje da se dosta Allah spominje nakon namaza u strahu iako je to šerijatski utemeljeno i poželjno i nakon drugih namaza. Ovdje je, međutim, to naglašeno zbog olakšice koja je dana pri obavljanju ovog namaza, te povlastice za pomjeranje namaza, i drugog što nema u drugim namazima. Tako Allah Uzvišeni kaže za svete mjesece: "U njima ne činite nasilje prema sebi!" (I9:36) Iako je to zabranjeno i u drugim mjesecima, za svete mjesece On naglašava njihovu nepovredivost i veličinu. Zato i ovdje Allah Uzvišeni kaže: "A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći", tj. u svim ostalim stanjima. Zatim kaže: "A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti!" A kada budete sigurni i kada nestane straha, namaz upotpunite i obavljajte ga sa svim njegovim dijelovima!
"...jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima!" On je propisan kao obaveza i njegovo je vrijeme kao i vrijeme hadža.[201] To navodi Ibn-Abbas. Ima mišljenja da je to prema zvijezdama, pa čim prođe jedna zvijezda, dođe druga, tj. kada prođe jedno vrijeme, nastupi drugo. "I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem...!" Nemojte klonuti dok tražite vaše neprijatelje, nego se borite protiv njih i motrite na njih; "ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi", ako vas zadesi da ginete ili budete ranjavani, to pogađa i njih kao što Allah Uzvišeni kaže: "A ako dopadate rana, i drugi rana dopadaju." (I3:140)
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju!" Vi se od Allaha nadate nagradi, pomoći i podršci, a oni se ničemu ne nadaju. Zato je za vas važnije da se borite i da imate veću želju za borbom, kako bi se Allahova riječ uzdigla. " A Allah sve zna i mudar je!" On najbolje zna i najmudriji je u pogledu svih šerijatskih i kozmičkih odredbi i propisa koje On određuje, provodi i izvršava. U svakom slučju, Njemu pripada hvala!
"Mi tebi objavljujemo Knjigu sa Istinom, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama!" /105/ "I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je!" /106/ "I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju, jer Allah doista ne voli onoga koji je izdajica i grješnik!" /107/ "Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha, a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade!" /108/ "Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovome svijetu, a ko će se pred Allahom za njih zauzimati na Sudnjem danu, ili ko će im zastupnik biti?!"/109/
Allah Uzvišeni kaže obraćajući se Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom...", tj. to je istina od Allaha, jer sadrži istinu kako u svojim izviješćima, tako i zahtjevima; "da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje." Ovaj ajet uzimaju kao argument poznavaoci osnova šerijatskog prava, koji smatraju da je njemu, sallAllahu alejhi we sellem, ovim naloženo da sudi po idžtihadu, što potvrđuje i predanje u dva Sahiha od Ummi-Seleme da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuo galamu i raspravu pred svojim vratima, pa je izišao i rekao: /841/ "Ja sam doista čovjek i sudim po onome što čujem. Može se desiti da neko od vas bude vještiji u dokazivanju od drugih, pa ja prema tome presudim. Stoga, kome ja dosudim pravo drugog muslimana, to mu je komad vatre, pa neka je on nosi ili nek je ostavi!" Slično prenosi imam Ahmed, a Ebu-Davud na njegovu verziju dodaje: /842/ "Jer ja sudim među vama po mišljenju koje mi nije objavljeno u vezi s tim!"
Ibn-Merdevejh navodi predanje posredstvom El-Avfija, koji navodi da je Ibn-Abbas rekao: /843/ - Jedan broj ensarija išao je u neki od pohoda sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, pa je jednome od njih ukraden pancir. Za to je pala sumnja na jednoga od ensarija, pa je vlasnik pancira došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Tu'me ibn Ubejrik ukrao mi je pancir!" Kada je kradljivac to vidio, otišao je, uzeo ga, bacio u kuću jednog nevinog čovjeka i rekao ljudima iz svoje rodbine: "Ja sam sklonio pancir i bacio sam ga u kuću toga i toga, pa se tamo može naći!" Oni su otišli Vjerovjesniku te noći i kazali mu: "Vjerovjesniče, naš drug je nevin, a pancir je kod toga i toga. On nas je o tome obavijestio, pa stoga opravdaj našega druga pred ljudima i zauzmi se za njega, jer ako preko tebe ne bude opravdan kod Allaha, on će propasti!" Potom je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao, kazao da je on nevin i opravdao ga pred ljudima![202] Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio : "Mi tebi objavljujemo Knjigu s Istinom da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje i ne budi branilac izdajicama! I Allaha moli za oprost, jer Allah uistinu prašta i milostiv je! I ne zauzimaj se za one koji sami sebe izdaju..."
Zatim, Allah Uzvišeni kaže za one koji dolaze Allahovom Poslaniku krijući laž: "Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha". To znači: oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, krijući pravo stanje stvari i zauzimajući se za izdajnike, tj. za kradljivca, te oni koji su došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, krijući laži od njega, dok to ne kriju od Allaha. To je osuda licemjera zato što oni kriju ono što je kod njih ružno od ljudi, kako ih oni ne bi osuđivali, dok to otvoreno pred Allahom pokazuju, jer On dobro zna sve što oni kriju. Zato Allah Uzvišeni kaže: "a On je s njima i kada noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan! A Allah doista obuhvaća sve što oni rade!" prijeteći im i "Eto, vi se zauzimate za njih u životu na ovom svijetu", tj. eto ovi su pobijedili na ovome svijetu time što su pokazivali ili što je njima pokazano kod vladara koji sude na osnovi onoga što vide i za šta su zaduženi, a šta će s njima biti na Sudnjem danu, pred Allahom, Koji zna i skriveno i pojavno? Ko će se tada za njih zauzeti da opravda njihove tvrdnje? To znači: da niko tada njima neće biti zastupnik, pa Allah i kaže: "ili ko će im zastupnik biti?!"
"A ko učini kakvo zlo, ili prema sebi nasilje učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" /110/ "A ko grijeh uradi, na svoju štetu ga je uradio, jer Allah sve zna i mudar je!" /111/ "A ko počini prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na nedužna čovjeka, natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti!" /112/ "Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih bi nastojala da te zavede, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi! Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i poučava te onome što nisi znao, jer Allahova je dobrota prema tebi velika!"/113/
Allah Uzvišeni ovdje kazuje o Svojoj plemenitosti, navodeći da će primiti pokajanje za bilo koji grijeh od svakoga ko se pokajanjem obrati Njemu, pa kaže: "A ko učini kakvo zlo ili prema sebi nasilje učini, a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" Ali ibn Ebi-Talha navodi da je Ibn-Abbas u vezi sa ovim ajetom rekao: "Allah Uzvišeni kazuje Svojim robovima o oslobađanju od grijeha, o Svojoj plemenitosti i praš -tanju, bez obzira da li se radilo o velikim ili malim grijesima; "a zatim Allaha moli da mu oprosti, naći će da Allah prašta i da je milostiv!" pa makar ti grijesi bili veći od nebesa, Zemlje i planina! Prenosi Ibn-Džerir. Ibn-Merdevejh navodi predanje od Ka'ba ibn Zuhla el-Ezdija, koji kaže: - Čuo sam Ebud-Derda'a kako navodi hadis i kaže: "Kada smo jednom prilikom sjedili oko Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on radi nužde ustao, s namjerom da se vrati, ostavio je svoju obuću na mjestu gdje je sjedio ili nešto od odjeće koja je bila na njemu!" Zatim Ebud-Derda' nastavlja, pa kaže: - Uzeo je kofu vode, a ja sam krenuo za njim. Izbivao je neko vrijeme, zatim se vratio ne obavivši nuždu i rekao: /844/ "Došao mi je gost od moga Gospodara i rekao da: - Ko učini kakvo zlo ili nasilje prema sebi, za to će biti kažnjen!'" Tada sam ga upitao: "Allahov Poslaniče, i ako blud učini ili ukrade, a zatim Gospodara svoga zamoli za oprost, da li će mu oprostiti?" "Da!", odgovorio je on. Zatim sam ga po drugi put to upitao i odgovorio je: "Da!" Isto sam ponovio i treći put i odgovorio je: "Da, pa ako učini blud ili ukrade, a zatim Allaha zamoli za oprost, Allah će mu oprostiti makar to bilo protiv volje Ebud-Derda'a!" Zatim kaže: "Tada sam vidio Ebud-Derda'a kako se prstom udara po nosu!" Ovaj je hadis garib u ovom predanju i u lancu ima slabost![203]
"A ko grijeh uradi, na svoju štetu ga je uradio!" Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "I nijedna duša neće tovar druge nositi!" (I35:18) To znači da niko ne zavisi od drugoga, nego da svakoj duši pripada ono što je učinila i da joj to neće nositi druga duša. Zato Allah Uzvišeni kaže: "jer Allah sve zna i mudar je!" To je stvar Njegova znanja, mudrosti, pravednosti i milosti.
Zatim kaže: "A ko počini prijestup ili grijeh, a potom to prebaci na nedužna čovjeka..." To znači, tako su i pripadnici Benu-Ubejrika za svoje gnusno djelo optužili dobrog čovjeka, Lebida ibn Sehla, koji je bio nedužan, dok su oni bili silnici i varalice, o čemu je Allah obavijestio Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem. Nakon toga, slijedi opći prijekor njima i svima drugima koji imaju takve osobine i počine takav grijeh za koji slijedi ista kazna! "Da nije Allahove dobrote i milosti Njegove prema tebi, jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" Imam Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Katade el-Ensarija, a zatim prenosi slučaj Benu-Ubejreka nakon čega je Allah Uzvišeni objavio riječi: "jedna skupina njih nastojala bi te zavesti, ali oni samo sebe zavode, a tebi ne mogu ništa nauditi!" To se odnosi na Usejda ibn Urvu i njegove drugove, kada su oni pohvalili Benu-Ubejrek, a osudili Katadu ibn Numana, koji je bio optužen, dok su oni važili kao nevini i pravi, iako nije bilo tako kako su prenijeli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem. Tim povodom Allah Uzvišeni objavio je stav o ovom problemu i objašnjenje Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a zatim mu ukazao na Svoju podršku u svakoj situaciji, na to da on nije pogriješio, te na objavu koju mu objavljuje u Knjizi, tj. Kur'anu i mudrost, tj. sunnet; "i poučio te onome što nisi znao", tj. prije nego je to tebi bilo objavljeno, kao što kaže: "I tako Mi Tebi objavljujemo Kur'an, jer ti nisi znao šta je Knjiga..." (I42:52) Isto tako, Allah Uzvišeni kaže: "Ti se nisi nadao da će ti Knjiga biti objavljena, osim kao milost Gospodara tvoga!" (I28:86) U tom smislu, ovdje Allah Uzvišeni kaže: "jer Allahova dobrota prema tebi je velika!"
"Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim (u govoru onog) ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima! A ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo mu veliku nagradu dati!" /114/ A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište!" /115/
Allah Uzvišeni kaže: "Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima...", tj. u govoru ljudi, "osim (u govoru onog) ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima...!", tj. osim govora u kome se to kaže, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ibn-Merdevejh od Ummi-Habibe, koja kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /845/ "Svaki govor čovjeka je protiv njega, i nije u njegovu korist, osim spominjanja Allaha (zikra), naređivanja da se čini dobro ili zabranjivanja zla!"
Imam Ahmed navodi predanje od Ummi-Kulsume bint Ukbe, koja navodi da je čula Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže: /846/ "Nije lažac onaj ko ljude miri i tako uspostavlja dobro ili govori što je dobro!" Zatim kaže: "Nisam ga čula da odobrava išta što ljudi govore izuzev u tri slučaja: u ratu, pomirenju među ljudima i razgovor čovjeka sa ženom i žene sa svojim mužem!" Ummi-Kulsum bin Ukbe je, inače, bila jedna od žena muhadžirki koje su dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a predanje navode svi izuzev Ibn-Madže.
Imam Ahmed navodi predanje od Ebud-Derda'a, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /847/ "Da vas obavijestim o nečemu što je vrednije od stupnja posta, namaza i zekata?" Odgovorili su: "Da, Allahov Poslaniče!", a on je rekao: "Pomirenje zavađenih!" i dodao: "a zavađanje ljudi je upropa -štavajući grijeh!" Prenose Ebu-Davud i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih. "A ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom...", tj. iskreno i nadajući se nagradi od Allaha. "Mi ćemo mu veliku nagradu dati!", tj. obilnu i veliku nagradu.
"A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put", tj. ko krene putem koji nije šerijatski, što ga je pokazao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i bude na jednoj strani, a Šerijat na drugoj, i to namjerno, nakon što mu se jasno pokazala istina, "pa slijedi put koji nije put vjernika..." To je povezano sa prethodnim svojstvom, ali nekad suprotstavljanje može biti suprotstavljanje tekstu Zakonodavca, nekada konsen-zusu ummeta Muhammedovog, sallAllahu alejhi we sellem, oko onih stvari za koje se zna da se njihov konsenzus ostvario. Ostvarivanjem konsenzusa njima je zagarantirano da neće činiti greške, što je vid počasti prema njima i veličanja ličnosti njihovog Poslanika. O tome postoje brojni vjerodostojni (sahih) hadisi. Neki učenjaci tvrde da značenje tih hadisa dostiže stepen tevatura. Ono što naglašava Šafija, r.h., dokazujući da konsenzus ima snagu dokaza, jeste da ajet zabranjuje suprotstavljanje konsenzusu muslimana, što je uočljivo nakon razmišljanja o ajetu i što predstavlja jedan od najboljih i najjačih zaključaka. Ima učenjaka, međutim, koji to problematiziraju i isključuju to da ajet aludira na konsenzus (idžma'). Allah Uzvišeni prijeti onima koji čine suprotno konsenzusu pa kaže: "pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište!", tj. ako krene putem koji nije put vjernika, Mi ćemo ga za to kazniti time što ćemo mu to uljepšati i ukrasiti približavajući ga postepeno Vatri, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Pa ostavi Mene i one koji ovaj govor poriču! Mi ćemo ih postepeno, a da ni sami ne znaju, u to uvoditi!" (I68:44) Tako je Allah učinio vatru kao završetak (boravište) njihov, jer nakon istine samo je zabluda!
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga; onaj ko Allahu što ravnim bude smatrao - doista je daleko zalutao!" /116/ "Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika!" /117/ "Allah ga je prokleo, a on je rekao: 'Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova! /118/ I sigurno ću ih navoditi u zabludu, i sigurno ih lažnim nadama mamiti, i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu, i narediti im da Allahovo stvaranje preinačavaju!' A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!" /119/ "On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!" /120/ "To su oni čije je prebivalište Džehennem, i oni iz njega neće spasa naći!" /121/ "A one koji vjeruju i dobra djela čine, Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod kojih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati! Obećanje Allahovo je istinito, a čije su riječi od Allahovih istinitije!" /122/
Već je bilo govora o ovom časnom ajetu, uz riječi Allaha Uzvišenog: "Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim smatra, a kome hoće oprostit će sve osim toga...", a hadise u vezi s tim naveli smo na početku ovog poglavlja.[204] "...onaj ko Allahu što ravnim bude smatrao, doista je daleko zalutao!", tj. krenuo je putem koji nije put istine, zalutao sa Pravog puta i udaljio se od istine tako da je sebe upropastio, pa gubi i na ovom i na drugom svijetu, čija mu je sreća time izmakla. "Oni mimo Allaha samo ženske kumire obožavaju..." Ibn-Džerir navodi predanje od Ed-Dahhaka da su u vezi s ovim ajetom idolopoklonici rekli za meleke: "To su kćeri Allahove i mi ih obožavamo kako bi nas približile Allahu!" Zatim on kaže: "Zato su ih oni uzeli kao Gospodare, predstavili ih u ženskom liku, pa su tako presudili i druge slijedili i usto govorili: 'Ove su slične kćerima Allahovim, Kojeg mi obožavamo!', aludirajući na meleke." Ovaj komentar blizak je riječima Allaha Uzvišenog: "Šta mislite o Latu i Uzau?" (I53:19)
"I meleke, koji su robovi Svemilosnog - ženama smatraju!" (I43:19); "i ne obožavaju drugog do šejtana - prkosnika!", tj. On im je to zapovjedio, uljepšao im i ukrasio, a oni istovremeno obožavaju Iblisa, kao što Allah Uzvišeni, također, kaže: "Nisam li vas obavezao, sinovi Ademovi, da ne obožavate šejtana...!" (I36:60)
"Allah ga je prokleo...", tj. udaljio ga od Svoje milosti. Navodeći njegove riječi, Allah Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno preuzeti za sebe određeni dio Tvojih robova!", tj. određeni, utvrđeni i poznati dio. "I sigurno ću ih navoditi u zabludu...", tj. odvraćati od istine, "i sigurno ih lažnim nadama mamiti", tj. uljepšavat ću im to da napuste pokajanje, obećavati im puste želje, naređivati im odugovlačenje, i učiniti da sami sebe obmanjuju;
"i zapovjedit ću im sigurno da uši stoci režu", tj. da ih rasijecaju i učine biljegom i znakom "behire", "saibe" i "vesile" [205] "i narediti im da Allahovo stvaranje preinačavaju." Kao što su kastriranje i tetoviranje. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mesuda navodi se da je rekao: /848/ "Allah je prokleo one koje se tetoviraju i koje druge tetoviraju, one koje čupaju obrve (drugima) i koje sebi čupaju i one koje se uljepšavaju mijenjajući Allahovo stvaranje." Ibnu-Mesud dodaje pa kaže: - Proklinjem one koje je prokleo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ovo što vam Poslanik da, to uzmite a klonite se onoga što vam zabrani!" Ibnu-Abbas i grupa tabiina kažu da Allahove riječi znače vjeru Allaha Uzvišenog, kao što nalazimo u riječima Allaha Uzvišenog: "Ti upravi lice svoje prema islamu, na njemu ustraj! (Prihvati se) Allahove čiste vjere, prema kojoj je ljude stvorio! Nema izmjene Allahove vjere!" (I30:30) To znači: ne mijenjajte Allahovo stvaranje ljudi u čistoj vjeri i ostavite ljude onako kako su stvoreni u čistoj vjeri. To se potvrđuje i u predanju koje stoji u Sahihima od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /849/ "Svako se novorođenče rađa u čistoj vjeri (islamu), pa ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što se i životinja rađa sa potpunim tijelom, pa joj ne možete naći nedostatak!" Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "A ko šejtana, umjesto Allaha, za zaštitnika prihvati, on će doista propasti!", tj. on će izgubiti i ovaj i drugi svijet; "On im obećanja daje i lažnim nadama ih mami! A ono što im šejtan obećava samo je obmana!", kao što Allah Uzvišeni, također, kaže: "I kada bude stvar gotova, šejtan će reći: Allah vam je, doista, pravo obećanje dao, a ja sam vam obećanja dao i iznevjerio ih, i ja nikakve vlasti nad vama nisam imao..." (14:22)
"To su oni!", tj. oni koji se njemu priklone zbog obećanja i nada koje im daje, "čije je prebivalište Džehennem", tj. to je njihovo odredište na Sudnjem danu, "i oni iz njega neće spasa naći!", tj. neće izlaza naći. Nakon toga, Allah Uzvišeni spominje stanje sretnika i bogobojaznih ljudi, pa kaže: "A one koji vjeruju i dobra djela čine", tj. čija su srca iskrena i čiji su organi činili ono što im je zapovjeđeno, a ostavili ono što im je zabranjeno, "Mi ćemo uvesti u bašče dženetske, ispod kojih rijeke teku, i u kojima će vječno ostati...!", tj. bez prestanka ili prijelaza u drugo mjesto; "Obećanje Allahovo je istinito...", tj. realno, bez ikakve sumnje; "a čije su riječi od Allahovih istinitije!" - tj. ničiji govor niti izviješće nisu istinitiji od Njegovoga, nema božanstva osim Allaha, niti gospodara osim Njega. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, govorio je: /850/ "Najistinitiji govor je Allahov govor; najbolja uputa - Muhammedova uputa; najgora stvar je ona izmišljena stvar u vjeri, jer svaka izmišljena stvar je novotarija, svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda završit će u Vatri!"
To neće biti ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige; onaj koji radi zlo, bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača", /123/ "a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u Džennet i nikakva im nepravda neće biti nanesena." /124/ "Ko je bolje vjere od onoga ko je predao svoje lice Allahu, a dobročinitelj je i slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno, ustrajavši u njoj? A Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja." /125/ "Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji. A Allah sve obuhvata."/126/
Katade kaže: - Nama je preneseno da su se muslimani i Ehlul-Kitabije hvalisali, pa su Kitabije rekle: "Naš poslanik je prije vašeg poslanika, a naša Knjiga je prije vaše." Na to im muslimani uzvratiše: "Mi smo preči kod Allaha od vas, jer je naš Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, posljednji poslanik, a naša je Knjiga derogirala sve prethodne knjige koje su bile prije nje." Tada je Allah Uzvišeni objavio: "To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige: onaj ko uradi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, mimo Allaha, ni zaštitnika niti pomagača", što znači da se vjera ne mjeri željama i frazeologijom, nego je vjera ono što je istinsko u srcu i što djela potvrđuju, tj. ne postiže se ono što se zagovara samom tvrdnjom.
Isto tako, ne prima se govor svakog onog koji tvrdi da govori istinu, sve dok za svoju tvrdnju ne bude imao dokaz od Allaha Uzvišenog. Mjerodavna je pokornost Allahu Uzvišenom i slijeđenje Njegovih propisa koji su objašnjavani posredstvom Njegovih časnih poslanika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "...onaj koji uradi zlo, bit će kažnjen za to".
Prenosi se da je ovaj ajet predstavljao teret za mnoge ashabe. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Bekr es-Siddik rekao: /851/ - Allahov Poslaniče, kako ćemo uspjeti nakon ovog ajeta: "To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige: onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to..." Svako zlo koje uradimo, za njega ćemo biti kažnjeni?!... Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Allah ti oprostio, Ebu-Bekre, zar se ti ne razboliš, zar se ne umoriš, zar se ne ražalostiš i zar te ne pogodi kakva nedaća?" On odgovori: "Svakako!" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče mu: "Sve to spada u ono čime se kažnjavate!" Prenose ga i Se'id ibn Mensur i Ibni-Hibban.