Ibnu-Džerir prenosi od Ata'a ibn Rebaha da je rekao: /852/ - Kada je objavljen ovaj ajet, Ebu-Bekr je kazao: "Ovaj ajet će nam kičmu slomiti." Tada je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "To se odnosi na nedaće na ovome svijetu!" Se'id ibni Mensur prenosi da je Ebu-Hurejre, radijAllahu ‘anhu, rekao: /853/ - Kada je objavljen ajet: "onaj ko radi zlo, bit će kažnjen za to", za muslimane je to predstavljalo veliku poteškoću, pa im je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Trudite se koliko ste u stanju. Sve što muslimana pogodi, čak i ubod trna i bilo kakva nedaća koja ga zadesi." Ovako ga prenose Ahmed, Muslim, Tirmizi i Nesa'i.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibni-Abbasa, radijAllahu ‘anhu, u vezi s riječima: "i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača", izuzev ako se pokaje pa mu Allah Uzvišeni pokajanje primi. "...a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je ..." [206] Nakon što je Allah Uzvišeni spomenuo kaznu za loša djela i da će ona stići njihovog počinioca ili na ovome ili na onom svijetu i nakon što je spomenuo oprost i toleranciju za njih, prelazi na govor o Svojoj mudrosti, počasti i dobročinstvu koje se ogleda u primanju dobrih djela Svojih robova, bili oni muškarci ili žene, pod uvjetom da su vjernici, da će ih On uvesti u Džennet i da im neće nimalo umanjiti njihova dobra djela, "ni koliko je udubina na košpici hurme." O riječi el-fetil (nit) bilo je govora ranije. Udubina i nit nalaze se na košpici hurme, a kitmir jeste opna kojom je obavijena ta košpica. Sva ova tri izraza spomenuta su u Kur'anu. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "ko je bolje vjere od onoga koji je predao svoje lice Allahu.", tj. koji iskreno radi u ime svoga Gospodara iz imana i nadajući se nagradi.
"...a dobročinitelj je", tj. svojim djelima slijedi ono što mu je Allah Uzvišeni propisao i ono sa čim je došao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, istinska uputa i prava vjera. To su dva šarta bez kojih nije ispravno nijedno djelo. Ispravnost je uvijek bila u dosljednome slijeđenju Šerijata. Samo onome koji šerijatske propise slijedi, a njegova spoljašnjost i njegova nutrina budu čiste i iskrene, potvrđujući tu dosljednost, djelo će biti primljeno. A ako izgubi iskrenost, postaje licemjer; a ako izgubi dosljednost - postaje u zabludi i neznalica. Međutim, kada on to dvoje spoji, postaje vjernikom od kojeg će Allah Uzvišeni primiti ta djela i oprostiti grijehe.
Zato Allah Uzvišeni kaže: "I slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, oni su - Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi sljedbenici do Sudnjeg dana, kao što Allah Uzvišeni kaže: - Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, zatim ovaj Vjerovjesnik. (3:68)
Također kaže: - Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu ispravno, vjeru bravu, a on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16:123) El-hanif je onaj koji svjesno odstupa od širka, argumentirano ga odbacujući, i koji cijelim svojim bićem prihvaća istinu i od nje ga niko ne može odvratiti. "A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." Ovo Allah Uzvišeni ističe podstičući na slijeđenje Ibrahima, alejhi selam, zato što je on imam, vođa, na kojeg se treba ugledati, pošto je stigao do najvećeg stupnja u približavanju Allahu Uzvišenom. On je dostigao do stepena "el-hulle", koji predstavlja najviši stepen (mehabbeta) ljubavi. On je to postigao puno ibadet čineći, kao što ga je Allah opisao: "I Ibrahimovim - koji je obaveze potpuno ispunjavao." (53:37)
Većina uleme prvih generacija (selefa) kaže da ovo znači da je izvršio sve što mu je bilo naređeno i prošao kroz sve stepene ibadeta, tako da ga veliko djelo nije sprečavalo od malog, niti važno od nevažnog.
Allah Uzvišeni kaže: " Ibrahim je doista bio čovjek predvodnik, pokoran Allahu, vjere čiste, nije druge smatrao Allahu ravnim." (16:120)
El-Buhari prenosi od Amra ibn Mejmuna da je rekao: - Mu'az je, kada je stigao u Jemen, klanjao s njima sabah učeći:, pa je neki čovjek rekao: "Obradovala se majka Ibrahimova." U dva Sahiha potvrđeno je predanje Ebu-Sa'ida al-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao na posljednjoj hutbi: /854/ "Kada bih uzimao između stanovnika Zemlje prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra Ebi-Kuhafe; međutim, vaš drug je Allahov prijatelj." Preko Džunduba ibn Abdullaha, sada njegovim senedom, koji vodi do Abdullaha ibn Mesuda, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /855/ "Allah me uzeo za prijatelja kao što je uzeo Ibrahima."
"Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji". Znači, sve je Njegov posjed, sve su Njegovi robovi i Njegova stvorenja, i On svim upravlja.[207] Nema onoga koji može odbiti ono što On odredi, i nema onoga koji može drukčije presuditi nakon što On presudi. Njemu se ne postavlja pitanje za ono što On radi, a oni bivaju pitani zbog Njegove veličine i Njegove moći, Njegove pravednosti i mudrosti, Njegove dobrote i milosti. Uzvišeni Allah kaže: "A Allah sve obuhvata", tj. Njegovo znanje utiče na sve to, ništa Mu kod Njegovih robova ne može biti skriveno, niti Njegovome djelovanju može izmaći koliko mrvica na nebesima niti na Zemlji, a ni manje, ni više od toga. On je uzvišen nad Svojim stvorenjima i dominantan nad njima." "Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio."
- Oni traže od tebe propise o ženama. Reci "Allah će vam objasniti propise o njima i o onome što vam se čita u Knjizi o ženama - sirotama, kojima uskraćujete ono što im je propisano, a želite da se njima oženite, i o nejakoj djeci, i o tome da prema siročadi pravedno postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje učinite."/127/
El-Buhari prenosi od Aiše, radijAllahu ‘anhu, da je o ajetu "Oni traže od tebe propise o ženama" rekla: "To je čovjek kod kojeg se nalazi sirotica, čiji je on skrbnik i nasljednik. Ona ima udjela u njegovome imetku, čak i u palmi s hurmama. Želi je oženiti, ali ne želi da je oženi neki drugi čovjek, koji bi učestvovao u njegovome imetku onako kako je ona učestvovala, pa joj sprečava udaju." Tako je objavljen ovaj ajet, a tako bilježi i Muslim. Svrha toga je slijedeće: ako čovjek ima pod svojom zaštitom neku siroticu, dozvoljeno mu je da je uda. Pa ako je on želi oženiti, Allah mu je odredio da joj da mehr jednako kao i drugim ženama. A ako to ne učini, neka se oženi nekom drugom ženom. A Allah, Uzvišeni i Moćni, ostavio je širinu u vezi s ovim. Ovo je značenje prvih ajeta koji su na početku sure.[208]
Ponekad on nema želju za brakom niti za njom jer mu je ružna. Allah, Silni i Uzvišeni, zabranio je da joj spriječi udaju iz straha da će drugi učestvovati u imetku koji je između njega i nje, kao što prenosi Ali ibn Ebi-Talha preko Ibn-Abbasa o ajetu, a to su riječi Uzvišenog: "...o ženama - sirotama".
Bivalo je da kod čovjeka u periodu džahilijeta bude sirotica, pa on baci na nju svoju odjeću. Ako je to učinio, ona se više nikada nije mogla udati za drugoga. Ako bi bila lijepa i zavoli je, on bi je oženio i preuzeo njen imetak. A ako bi bila ružna, zabranio bi joj da se uda do smrti, pa kad bi umrla - naslijedio bi je. Allah je to haramom učinio i zabranio.
Uzvišeni Allah kaže: "i o nejakoj djeci." U periodu džahilijeta djeca i djevojke nisu nasljeđivali, a Uzvišeni Allah kaže: "kojima uskraćujete ono što im je propisano." Allah to zabranjuje i pojašnjava svakom nasljedniku njegov dio, pa kaže u poglavlju sure En-Nisa, 11. ajet: "Mušku pripada koliko dvjema ženskima", bili mali ili veliki.
Sa'id ibn Džubejr o riječima Uzvišenog Allaha: "i o tome da prema siročadi pravedno postupate" kaže: ako je sirotica lijepa i ima imetak, oženit ću je i zadržati za sebe, a ako nije lijepa - isto tako ću je vjenčati i zadržati za sebe. "A Allah sigurno zna o dobru koje učinite" podstičući činjenje dobrih djela i potčinjavajući se naredbama. A On, Uzvišeni, zna za sve to i za to će najobilnije nagraditi.
"Ako se neka žena plaši od muža zlostavljanja ili zanemarivanja, onda se oni neće ogriješiti ako se međusobno nagode; a nagodba je bolja. A ljudske duše su sklone pohlepi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali - pa Allah dobro zna ono što radite." /128/ "Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah doista oprašta i milostiv je." /129/ "A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti. Allah je neizmjerno dobar i mudar."/130/
Uzvišeni Allah kao zakonodavac nas izvještava o stanju supružnika: čas o stanju odbojnosti čovjeka prema ženi, a čas o stanju slaganja s njom, čas o stanju rastanka od nje. Prvi je slučaj kada se žena plaši da će je njen muž zamrziti ili da će je izbjegavati, te se ona može odreći svog prava kod njega, ili jednog dijela svog prava, kao što je pravo na izdržavanje, odjeću, stan (dom) ili nekih drugih svojih prava. Na njemu je da to od nje prihvati, i nema ništa u tome da ona tako postupi i da on to prihvati. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Onda se oni neće ogriješiti, ako se nagode", a zatim kaže: "a nagodba je bolja", tj. bolja od rastanka.
Kada je Sevda bint Zem'at ostarjela, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odlučio je da se od nje rastavi, pa se ona nagodila s njim da je zadrži, prepustivši svoj dan Aiši. On je to od nje prihvatio i zadržao je na osnovi toga.[209] Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi da je Ibn-Abbas rekao: /856/ - Sevda se plašila da će je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pustiti, pa je rekla: "Allahov Poslaniče, nemoj me puštati, ja ću dati svoj dan Aiši." On je to učinio i objavljen je ovaj ajet: "... a ako se žena plaši." Ibn-Abbas je rekao: "U čemu god se oni nagode, to je dozvoljeno." Predanje bilježi Tirmizi i za nju kaže da je hasen-garib. A u dva sahiha ističe se da je Aiša rekla: /857/ "Pošto je Sevda bint Zem'at ostarjela, poklonila je svoj dan Aiši, pa joj je Poslanik dodijelio Sevdin dan." I u Sahihu El-Buharija prenosi se sličan hadis preko Aiše. El-Buhari prenosi od Aiše: - Čovjek je imao staru ženu, nije od nje mnogo želio, želio je rastaviti se, te mu je ona rekla: "Što se mene tiče, slobodan si od obaveza prema meni", pa je objavljen ovaj ajet: "...a ako se žena plaši" i riječi Uzvišenog: "a nagodba je bolja", tj. nagodba s njom da ustupi nešto od svog prava mužu, a da on to prihvati. To je bolje nego potpun rastanak, kao što je Allahov Poslanik zadržao Sevdu bint Zem'at. Učinio je to stoga da se njegov ummet ugleda na njega u pogledu zakonitosti i dopuštenosti toga. A on je najbolji u svojoj pravičnosti, nek je spas i mir s njim Allahov.
Budući da je sporazum draži Allahu od rastanka, Uzvišeni Allah kaže: "a nagodba je bolja", odnosno rastava je mrska Allahu. "I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali, pa Allah dobro zna ono što radite." A ako preuzmete na sebe tegobu sabura prema onome što mrzite kod njih i dodijelite im kao što dodjeljujete njima sličnima, pa Allah zna za to i nagradit će vas najobilnijom nagradom. Uzvišeni Allah kaže: "Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli." To znači: nećete moći, ljudi, biti jednaki prema ženama u svakom pogledu, pa ako budete pravedni u pogledu formalne podjele noć po noć, nećete biti pravedni u ljubavi, strasti i spolnom općenju. Kažu to Ibn-Abbas i grupa tabiina, a prenosi Ibn Ebi-Hatim preko Ibn-Ebi-Mulejke: - Ovaj ajet "...i nećete moći" objavljen je u vezi s Aišom. Ovim želi reći da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nju volio više nego druge, kao što stoji u hadisu koji prenosi imam Ahmed i sastavljači četiri "Sunena" da je Aiša rekla: /858/ - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, dijelio je među ženama i bio je pravedan, a zatim bi rekao: "Ovo je moja podjela u onome što ja posjedujem. Nemoj me prekoravati za ono što ti posjeduješ a ja ne posjedujem", tj. upravljanje srcem.
Uzvišeni Allah kaže: "I nemojte prema nekoj sasvim naginjati", tj. nemojte sasvim pretjerivati u naklonosti, "pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena", tj. da nema muža, a niti da je slobodna (puštena). Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi preko Ebu-Hurejrea da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /859/ "Ko bude imao dvije žene, pa bude osjećao naklonost prema jednoj od njih,[210] kada bude Sudnji dan imat će samo jednu stranu svoga tijela." Tako prenose Imam Ahmed i sastavljači "Sunena." "A ako se popravite i Allaha bojite - pa Allah doista oprašta i milostiv je." Ako se popravite nabolje i dijelite pravedno od onog što posjedujete, i ako se budete bojali Allaha u svim situacijama, oprostit će vam Allah naklonost prema jednoj od žena.
Zatim, Uzvišeni Allah kaže: "A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, od obilja Svoga, neovisnim učiniti; Allah je neizmjerno dobar i mudar." Ovo je treći slučaj, a to je slučaj rastave. Uzvišeni Allah izvještava da će, ako se njih dvoje rastave, njega nezavisnim od nje učiniti, a nju nezavisnom od njega i nadomjestit će svakome od njih dobro. "Allah je neizmjerno dobar i mudar", tj. On je neizmjerno dobar i milostiv. Mudar u svim Svojim postupcima, u Svojim odredbama i Svom zakonu.
"Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale vrijedan!" /131/ "Allahovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan." /132/ "Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge će dovesti. On je kadar to učiniti." /133/ "Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." /134/
Uzvišeni Allah izvještava da je On Gospodar nebesa i Zemlje i Onaj Koji o njima odlučuje, i stoga kaže: "Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha", tj. obavezali smo vas, kao i one prije vas, bogobojaznošću prema Allahu, Silnome i Moćnome, time što ćete obožavati Njega Jedinog, Koji nema druga. Zatim kaže: "Ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji." Slične su tome i riječi Uzvišenog: "I nisu vjerovali i glave su okretali, a Allahu nije niko potreban, i Allah nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale vrijedan." To znači On je neovisan o Njegovim robovima, i hvale vrijedan u svemu što određuje i propisuje.
Uzvišeni Allah kaže: "Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji i Allah je kao Gospodar dovoljan." On svakog nadgleda u onome što radi, On nadzire sve i svjedok je svemu. Uzvišeni kaže: "Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge dovesti. On je kadar to učiniti." On je sposoban, ako Mu se protivite, vas odstraniti i zamijeniti drugim, kao što Uzvišeni kaže: "A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda, kao što ste vi neće biti." (47:38.) Neki sljedbenici Selefa kažu: "Najbeznačajniji su kod Allaha robovi kada zanemare Njegovu zapovijed." "Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." Dakle, o ti, koji brineš samo o ovome svijetu, znaj da su kod Allaha nagrade i za ovaj svijet i za ahiret i kad od Njega tražiš nešto vezano za ovaj ili onaj svijet, On ti da i obogati te, kao što kaže Uzvišeni Allah: - Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospo - daru naš, na ovome svijetu." Takvi na onome svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužili." (2: 200-202.)
I neka nipošto onaj čije su aspiracije ograničene ne ograničava svoj trud samo na ovaj svijet, nego neka njegov napor teži ka postizanju uzvišenih ciljeva na ovome svijetu i na onome svijetu, a ishod svega toga je u Onoga u Čijoj su ruci šteta i korist. To je Allah, neka je slavljen, nema drugog Allaha osim Njega, Koji dijeli i sreću i tugu među ljudima i na ovome i na onome svijetu, i Koji pravedno postupa s njima u skladu sa Svojim znanjem o onim što ovaj ili onaj zaslužuje. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A Allah sve čuje i vidi."
"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah zaista zna što radite." /135/
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima, vjernicima, da postupaju nepristrasno, tj. pravedno, da ne odstupaju od toga ni lijevo ni desno, da se nikog ne boje na Allahovome putu i da se u tome međusobno potpomažu.
Uzvišeni Allah kaže: "svjedočite Allaha radi", tj. ispunjavajte svoja svjedočanstva radi Allaha, želeći Njegovo zadovoljstvo, neka je Uzvišen, i tada će ona biti ispravna, neće biti iskrivljena. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "pa makar to bilo protiv vas samih", tj. svjedoči istinito makar ti to štetilo. A Allah će onome ko Mu se pokorava dati olakšanje od svake tegobe. Uzvišeni Allah kaže: "ili roditelja i rodbine", tj. ako bi svjedočenje bilo protiv tvojih roditelja i rodbine, nemoj ih štititi - svjedoči istinu makar pretrpjeli štetu, jer istina je presudna za svakoga. "Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima!", tj. nemoj ga štititi zbog njegovog bogatstva i nemoj ga sažalijevati zbog njegovog siromaštva, jer Allah je njima preči od tebe. Uzvišeni Allah kaže: "I ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni". Neka vas ne zanese strast, pristrasnost i mržnja da ostavite pravednost u vašim poslovima, nego se pridržavajte pravednosti, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!" (5:8.)
I kao što kaže: "A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali", tj. iskrivljivali svjedočenje i mijenjali ga. A riječ (el-lelijju) znači iskrivljavanje i namjerno laganje. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "neki od njih iskrivljuju jezike svoje čitajući Knjigu." (3:68.) Izbjegavanje svjedočenja jeste prikrivanje i njegovo napuštanje, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Ko ga uskrati, srce će njegovo biti grješno." (2:263.) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /860/ "Najbolji svjedok je onaj koji posvjedoči prije nego što bude pitan za to." A Uzvišeni Allah kaže: "Pa Allah zaista zna ono što radite", tj. kaznit će vas za prikrivanje svjedočenja.
"O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao."/136/
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima da imaju u vidu sve dijelove, ogranke i ruknove imana. Ovo ne spada u postizanje postojećeg, nego u upotpunjavanje potpunog i potvrđivanje, i istrajavanje na tome kao što vjernik kaže na svom namazu: "Uputi nas na pravi put", tj. pokaži nam ga i povećaj nam uputu i učvrsti nas u tome, pa im je naredio da vjeruju u Njega i Njegovoga Poslanika.
Uzvišeni Allah kaže: "i Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje", znači Kur'an, "i u Knjige koje je objavio prije". Riječ "kitab" (knjiga) u jednini je, a to je kategorija koja obuhvaća sve prethodne knjige. O Kur'anu kaže "nezzele" (objavljivao je, poslao je) jer On je objavljivao u dijelovima, u etapama, prema događajima, u skladu s onim što treba Njegovim robovima za njihovo ovosvjetsko i onosvjetsko življenje. Što se tiče prethodnih knjiga, one su spuštene odjednom. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "i u Knjigu koju je objavio prije". Zatim kaže: "A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet - daleko je zalutao." Znači on je sišao s puta upute i udaljio se sasvim od cilja.
- Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti. /137/ Bolnu patnju navijesti licemjerima, /138/ koji prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! Zar kod njih traže moć, a sva moć pripada samo Allahu? /139/ On vam je već u Knjizi objavio: "Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike."/140/
Allah nas izvještava o onome koji je ušao u vjeru, pa se kolebao između imana i nevjerovanja, zatim je povećao nevjerovanje dok nije umro. Allah mu neće zasigurno oprostiti jer on nije umro dok mu se nije povećalo nevjerovanje. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti."
Ibn-Abbas prenosi o riječima Uzvišenog Allaha: "...zatim su pojačali nevjerovanje" slijedeće: "Ustrajali su u svom nevjerovanju dok nisu umrli." A od Alije, radijAllahu ‘anhu, prenosi da je rekao: "Otpadniku će se dati prilika da se pokaje u roku od tri dana." Zatim je proučio ovaj ajet: do riječi "Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici..." do riječi "...put." Potom je rekao: "Bolnu patnju navjesti licemjerima", tj. licemjeri imaju ovu prijetnju jer oni su vjerovali pa su postali nevjernici, te su njihova srca zapečaćena, jer su se oni pravili da su s vjernicima, a zatim su rekli nevjernicima: "Mi smo s vama, mi se samo izrugujemo", tj. izrugujemo se vjernicima iskazujući im saglasnost u mišljenju. Allah ih je ukorio riječima: "Zar kod njih traže moć?" Potom Uzvišeni izvještava da sva snaga i moć pripada samo Njemu Jedinome, Koji nema druga, i onome kome je On da, kao što Uzvišeni kaže: "Ko bude želio moć, pa sva moć pripada Allahu."
I kaže: "A moć pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima, ali licemjeri neće da znaju." (63:8.)
Ajeti imaju za cilj da se snaga (moć, ugled) moli od Allaha i da se prihvati obožavanje Njega te da se pridruži Njegovim robovima, vjernicima, kojima pripada pobjeda i na ovome i na onome svijetu. To odgovara onome što bilježi imam Ahmed preko Ebi-Rejhane, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /861/ "Ko se pripiše deveterici svojih predaka nevjernika, želeći moć i ugled, on će biti s njima deseti u džehenemskoj vatri." Prenosi ga samo Ahmed.
Uzvišeni Allah kaže: "On vam je već u Knjizi objavio: Kad čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor. Inače bit ćete kao i oni." Ako prekršite ono što je zabranjeno, nakon što je dospjela do vas zabrana, i budete zadovoljni da sjedite s njima i budete se s njima slagali [211] u tome, vi učestvujete u onome u čemu su oni, pa stoga Uzvišeni Allah kaže: " “inače, bit ćete kao oni", u grijehu, kao što stoji u hadisu /862/ "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne sjedi za trpezom na kojoj se služe alkoholna pića." A Allah Uzvišeni kaže:
"Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike." Kao što su s njima učestvovali u nevjerovanju, tako će ih Allah udružiti u vječnosti, u džehenemskoj vatri.
- ...one koji iščekuju šta će biti s vama. Pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike."/141/
Uzvišeni Allah donosi vijest o licemjerima koji čekaju da se vjernicima desi kakvo zlo, tj. čekaju da propadne vaša vlast, da vas pobijede nevjernici i da nestane vaša vjera. "pa ako vam Allah daruje pobjedu", tj. pomoć i plijen, oni govore: "Zar nismo bili uz vas", tj. ulaguju se vjernicima tim riječima. "...a ako sreća posluži nevjernike", tj. pobijede nevjernici, kao što se desilo na Uhudu, a svi poslanici bili su iskušavani, a potom je ishod bio u njihovu korist onda govore: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika", tj. pomagali smo vam tajno. Licemjeri su se ulizivali i jednima i drugima (vjernicima i nevjernicima) da bi stekli njihovu naklonost i bili od njih sigurni a to su radili zbog slabosti njihovog vjerovanja (imana).
Uzvišeni Allah kaže: "Na Sudnji dan Allah će vama svima presuditi". O licemjeri! (munafici), Allah zna za ono što krijete i nemojte se zavaravati o tome što se šerijatski propisi nad vama izvršavaju na osnovi vaših vidljivih dijela, a to je mudrost Allahova. Međutim, na Sudnji dan neće vam biti od koristi ono što ste prikazivali. Uzvišeni Allah kaže: "A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike." Ibn-Abbas kaže: "To će biti na Sudnji dan." Allah će presuditi vama na Sudnji dan i neće otvoriti nevjernicima puta protiv vjernika." Ibn-Abbas također kaže, Allah s njim bio zadovoljan: "Moguće je da značenje bude slijedeće: neće dati priliku nevjernicima na ovome svijetu da ovladaju vjernicima tako da ih potpuno unište. I ako ih nekad pobijede, ishod biva u korist bogobojaznih i na ovome i na onome svijetu."[212]
Većina učenjaka rukovodi se ovim časnim ajetom u pogledu zabrane prodaje roba muslimana nevjernicima, jer kad bi njegova prodaja bila ispravna, onda bi oni imali vlast nad njim i ponizili bi ga, a na taj način bi nevjernik bio iznad muslimana. Ovaj postupak je suprotan prethodnom ajetu i stoga je zabranjena prodaja roba muslimana nevjerniku.
"Licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju." /142/ "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u zabludu odvede nećeš mu naći puta (ka uputi)."/143/
Na početku poglavlja El-Bekare spomenute su riječi Uzvišenog Allaha: "Licemjeri nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju", [213] a ovdje je rečeno: "licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti." I nema sumnje u to da Allah neće biti prevaren, jer On zna tajne, a licemjeri zbog nedostatka znanja i pameti smatraju da će - ako je njihova stvar (licemjerstvo) imalo prohođu kod ljudi a šerijatske odredbe nad njima se izvršavale na osnovi njihovih vidljivih djela - imati isti tretman kod Allaha i da će imati prohođu i na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: "Na dan kad ih Allah sve oživi oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju." (58:18.) "a On će njih nadmudriti", tj. On je Onaj Koji će ih postepeno uvoditi u njihovu zabludu i zalutalost i odvraćati ih od toga da dospiju do istine na ovome svijetu, a tokođer i na Sudnji dan.
U hadisu stoji: /863/ "Allah, dželle šanuhu, naredit će da se čovjek odvede u Džennet zbog onoga (djela) što su ljudi vidjeli, ali će potom narediti da se odvede u džehenemsku vatru." Uzvišeni Allah kaže: "Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu." Ovo su karakteristike munafika u najčasnijim, najodabranijim i najboljim djelima kakav je namaz; kada ustaju da ga obave, ustaju lijeno jer nemaju nijet, niti vjere, niti straha i ne shvaćaju njegov smisao. Ovo su ponašanja koja oni javno ispoljavaju. Zatim je spomenuo njihovu pokvarenu nutrinu. Uzvišeni Allah kaže: "prikazuju se svijetu", tj. nisu iskreni, klanjaju samo pred ljudima da bi im se dodvorili i dokazujući im se i stoga mnogo izostaju sa namaza na kojima neće biti viđeni, kao što su jacija i sabah, kao što je potvrđeno u dva Sahiha da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /864/ "Najteži namazi munaficima su sabah i jacija. Kad bi znali šta je u njima, došli bi makar puzeći. Već sam bio naumio da naredim da se klanja namaz, zatim da zadužim nekoga čovjeka pa da on klanja s ljudima, a zatim odem s nekim ljudima i zavežljajima drva do onih koji nisu prisustvovali namazu, te im kuće, zajedno s njima, zapalim vatrom." A u drugom predanju stoji: /865/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, kad bi neki od njih znao da će naći oglodanu masnu kost ili dobru žlipicu između papaka ovce prisustvovao bi namazu, a kada u kućama ne bi bilo nikoga od žena i čeljadi, zapalio bih im kuće vatrom."
Uzvišeni Allah kaže: "a Allaha samo malo spominju", tj. na namazu nisu bogobojazni, niti su prisebni nego su rasijani, zabavljaju se i okreću. Malik prenosi od Enesa da je pričao: "Reko je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem /866/: "To je namaz munafika, to je namaz munafika, to je namaz munafika! Sjedi i posmatra sunce sve dok ne bude između rogova šejtana, ustane i nabrzinu obavi četiri rekata spominjući samo malo Allahovo ime." Tako prenose Muslim, Tirmizi i Nesai preko Ismaila ibn Džafera. Tirmizi kaže da je hasen-sahih.Uzvišeni Allah kaže: "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima." Nisu oni s vjernicima niti javno niti skriveno, a niti su s nevjernicima. Samo su po svom vanjskom manifestiranju s vjernicima, a unutarnja osjećanja su im sa nevjernicima. Među njima su oni koji su zbunjeni između vjerovanja i nevjerovanja, čas naginju ovima, a čas onima. Bilježi Ibn-Džerir od Ibn-Omera da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /867/ "Primjer munafika je kao primjer smetene ovce između dva stada. Trči jednome, pa drugome, ne zna koje da slijedi." Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A onoga koga Allah u zabludu odvede, nećeš mu naći puta (ka uputi)." Odnosi se na onoga koga je odvratio od Pravog puta. "Ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti." (18:17.) Munafici su oni koji su zalutali s Puta spasa i nema njima upute niti izbavitelja od onoga u što su zapali. On je Uzvišeni, Čiju presudu niko ne može pobiti i preskočiti. Njega niko ne pita za ono što čini, a oni bivaju pitani.
"O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?" /144/ "Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći." /145/ "Osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, oni će biti s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati." /146/ "Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući."/147/
Zabranjuje Allah Svojim robovima vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se s njima druže, prijateljuju i savjetuju se s njima, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas upozorava na Sebe." (3:28.)
Allah vas upozorava na Njegovu kaznu ako izvršite ono što je zabranio. Stoga kaže: "Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe", tj. argument protiv vas za izvršenje Njegove kazne nad vama. Ibn-Abbas prenosi: "Svaka riječ 'sultan' spomenuta u Kur'anu znači argument." Ovo je vjerodostojan lanac predanja. Također ga prenosi grupa tabiina. Zatim Uzvišeni Allah izvještava: "Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti", tj. na Sudnji dan za kaznu zbog njihovog teškog nevjerovanja. Ibn-Abbas prenosi: tj. na najnižem dijelu Džehennema. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Mesuda da je pitan za munafike, pa je rekao: "Oni će biti stavljeni u kovčege od Vatre u koje će biti zatvoreni na najnižem dnu džehenemske vatre" "...i ti im nećeš pomagača naći" koji bi ih spasio od boli i patnje. Zatim Uzvišeni Allah izvještava: "...osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje." Ako zamijene licemjerstvo iskrenošću, bit će im od koristi dobro djelo, makar i neznatno bilo. Pripovijeda Ibn Ebi-Hatim preko Muaza ibn Džebela da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /868/ "Budi iskren u svojoj vjeri, bit će ti dovoljno malo djela".
"...oni će biti s vjernicima", tj. u njihovome društvu,
"a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati".
Zatim Uzvišeni Allah kaže: "Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali", tj. ako popravite djelovanje i budete vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika. A On je nezavisan od svega mimo Njega i On robove kažnjava samo zbog njihovih grijeha. "Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući", tj. blagodatima mu uzvraća za njegovo djelo, zna šta je u njegovome srcu i nagrađuje ga za to najizdašnije.
"Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna." /148/ "Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može."/149/
Ibn-Ebi-Talha prenosi preko Ibn-Abbasa da je o ovom ajetu rekao: - Allah ne voli da neko nekog proklinje, osim ako mu je učinjena nepravda; tome je dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu učinio. A riječi Uzvišenog Allaha glase: "to može samo onaj kome je nepravda učinjena", a ako se strpi - to mu je bolje. Prenosi Ebu-Davud preko Aiše: - Njoj je nešto ukradeno, pa je počela proklinjati, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /869/ "Nemoj ga proklinjati!" Hasan Basri kaže: - Ne proklinji ga nego reci: "Bože moj, pomozi mi protiv njega i vrati moje pravo od njega." O ovome je ajetu rečeno: da se odnosi na čovjeka koji te grdi i kojeg ti grdiš, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega! Prenosi se od Mudžahida da je rekao: - Neki je čovjek ugostio nekog drugog čovjeka, pa ovaj nije ukazao njemu gostoprimstvo te, pošto je izišao, obavijestio je ljude rekavši: "Bio sam gost kod tog i tog, pa mi nije ukazao potrebno gostoprimstvo." Rekao je: "To je glasno govorenje o zlu, koje može samo onaj kome je učinjena nepravda sve dok mu taj ne ispuni pravo da ga ugosti."
Pripovijeda Imam Ahmed od Mikdama ibn Ebi-Kerime da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /870/ "Koji god musliman bude gost pa mu domaćin uskrati gostoprimstvo, pravo je svakog muslimana da ga pomogne kako bi uzeo iz gazdinog imetka i žitarica za sve noći koje je proveo kod njega." Na osnovi ovoga i njemu sličnih hadisa, Ahmed i drugi smatraju da je ugostiti gosta vadžib.
Hafiz Bezzar prenosi preko Ebu-Hurejrea da je neki čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: /871/ "Imam jednog susjeda koji me uznemirava." Poslanik mu je rekao: "Iznesi svoje stvari i stavi ih na put." Pa je čovjek uzeo svoje stvari i iznio ih na put. Svako ko je pored tog prošao upitao bi: "Šta ti je?" On je odgovarao: "Moj susjed me uznemirava!" Na to bi mu rekli: "Bože moj, nek je proklet! Bože moj, osramoti ga!" Na to je susjed rekao: "Vrati se u svoj stan, tako mi Allaha, neću te više nikada uznemiravati."
Uzvišeni Allah kaže: "Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može." Znači, treba da pokažete dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko vam je zlo nanio, jer to je ono što vas približava Allahu, a On vas bogato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedan od atributa Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "...mnogo prašta i sve može." U sahih hadisu /876/ stoji: "Imetak ne umanjuje sadaka, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu - Allah uzdigne."
- Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih (u vjerovanju) napraviti razliku te govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele između toga (dvoga) iznaći put neki, /150/ oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. /151/ A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i milostiv je."/152/
Uzvišeni i Slavljeni Allah prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike, iz redova jevreja i kršćana, koji prave razliku između Allaha i Njegovih poslanika u vjerovanju, pa vjeruju u neke poslanike a neke negiraju, samo na osnovi strasti i običaja, i onoga što su vjerovali njihovi očevi, a ne na osnovi nekoga dokaza, koji bi ih do toga doveo. Jevreji - na njima je Allahovo prokletstvo - vjerovali su u poslanike izuzev Isaa i Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a kršćani negiraju Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a vjeruju u druge poslanike. I Samirije nisu vjerovali u poslanike poslije Jošue, nasljednika Musaovog, a za vatro-poklonike se kaže da su vjerovali u svog poslanika Zaratustru, a zatim su zanijekali njegov zakon, pa je on potpuno iščezao, a Allah zna. Znači da onaj ko ne vjeruje u jednog poslanika ne vjeruje ni u druge poslanike.