“Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. El-Maide 3. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Zahvala Allahu pripada, Onome koji poznaje prošlost našu, savršeno zna šta je u dušama svakog od nas, Onome koji nas je učinio muslimanima, pripadnicima dini-islama, kod Allaha najodabranije vjere. Salavate na Poslanika donosimo, sunnet njegov slijedimo, na iskrene sljedbenike Pejgamberove se ugledamo, život svoj u islamu živimo, u njemu smo rođeni i, ako Bog da s dini-islamom, nadamo se, s dunjaluka ćemo odseliti.
Ajet proučen u hutbi je objavljen na Dan Arefata. Neki navode da je to završni ajet nakon kojeg Poslaniku ništa više nije objavljeno. Kao što se govori u ajetu, islam je savršena i potpuna vjera i Allah je zadovoljan da budemo muslimani.
U jednoj predaji koju prenosi imam Ahmed navodi se da je neki jevrej došao do Omera ibn Hattaba i rekao: "Zapovjedniče pravovjernih, vi, uistinu, imate jedan ajet u vašoj knjizi - koji da je nama jevrejima objavljen - mi bismo uzeli dan njegove objave za praznik. Omer je upitao:
A koji (je to) ajet? Jevrej je odgovorio: - Riječi Božije: - Sada sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio. Tada Omer reče: -
Tako mi Allaha, ja znam dan u kojem je objavljen Allahovom Poslaniku, a.s., a i sahat u kojem je objavljen Poslaniku. Bilo je to u predvečerje na Arefatu i to u petak."
Islam je savršena i potpuna vjera koja reguliše čovjekov život od samog rođenja pa sve do smrti. Mi kao muslimani, pripadnici dini-islama, vjere kojom je Bog zadovoljan, u svome životu treba da se držimo do propisa naše vjere i da ih u djelo sprovodimo. Iako smo kilometrima daleko od izvora s kojeg je naša vjera potekla, daleko od mjesta po kojima je Poslanik hodio, do nas je stigao autentičan i nepatvoren islam, čista vjera koja je generacijama muslimana ovog područja napajala duše i srca, uređivala njihov islamski, muslimanski, vjernički, bosanski život.
Međutim, već dugi niz godina, muslimani Bosne žive i živjet će svoj život pored pripadnika drugih naroda i vjera. Naša vjera i naš Poslanik od nas traže da druge poštujemo i uvažamo, da drugima, različitim od nas, omogućimo pravo na slobodu njihovog vjerskog izražavanja, ali nas Poslanik svojim hadisima opominje da čuvamo svoj islamijet. U hadisu kojeg mi svi vrlo dobro znamo, jer smo ga dosta puti čuli, Muhammed, a.s., nas je upozorio da se čuvamo tuđih običaja.
Taj hadis glasi: "Ko oponaša neki narod, pa on tom narodu i pripada." Nažalost, neki nemuslimanski običaji su se uvukli među nas i oni se praktikuju među muslimanima. Neki od tih nemuslimanskih adeta su postali primjenjivi i zastupljeni među muslimanima Bosne toliko da, kad se spomene kako ti i takvi nemaju ništa dodirno s islamom, većini to bude začuđujuće, jer se godinama oni praktikuju. S druge strane, neke propise islama koji su hadisima naređeni i koje je Poslanik radio, muslimani Bosne su zanemarili u tolikoj mjeri da ih gotovo i ne praktikuju u svojim životima.
Kao što je spomenuto, islam reguliše čovjekov život od dana rođenja pa sve do dana smrti. Kako kaže hadis, svi se rađaju u islamu, samo ih njihovi roditelji učine: nevjernicima, kršćanima, jevrejima, idolopoklonicima, ili ih sačuvaju u islamu. Danas, mnogo godina nakon našeg dolaska na dunjaluk, sada dok sjedimo u svojoj džamiji, mi Bogu zahvaljujemo što nas je sačuvao u vjeri u kojoj smo se rodili, svojim roditeljima smo zahvalni što su nas u islamu odgojili.
Islam nam je vjera, muslimanima se zovemo. To je prvi naš korak na dunjaluku bio, onaj kada su nam dali muslimansko ime koje nosimo, po kojem nas znaju i kojim nas zovu. Ali, na tom prvom koraku mnogi su zapeli i sapleli se, djeci svojoj su dali čudna imena kojima ih zovu, po kojima ih poznaju.
Naši dobri prethodnici nisu pravili greške pri nadijevanju imena djeci, već te greške se čine danas. Apsurdno je da se danas djeci daju imena čudnog naziva, koja nemaju nikakvog utemeljenja u vjeri, iako vjersku naobrazbu o tome većina posjeduje. Iako postoje i čitaju se knjige i knjižice koje jasno kazuju i govore o muslimaskim imenima, pa čak i značenjima tih imena, nerijetko je primjetan slučaj da se čuju raznorazna čudna imena.
Nadijevaju se imena omiljenih likova iz filmova, serija, imena pjevača ili nekih drugih junaka, ili se čak pri nadijevanju imena doda ili oduzme jedno slovo od nekog lijepog muslimanskog imena, pa onda dobijemo neko novo ime koje se može čuti samo kod nas. Naši dobri prethodinci nisu imali zbirku ili zbirke muslimanskih imena, ali su pazili na odabir imena.
Oni su djeci davali imena spomenuta u Kur’ana, imena Božijih poslanika, imena prvih halifa ili imena velikana islama. Rijetko ćemo danas čuti da je neko djetetu podario ime poput: Adem, Ibrahim, Mustafa, Hasan, Husejn, Omer, Osman ili slično tome.
Mnogi danas vole reći da su to starinska imena, pa onda pribjegavaju ovim modernim, međunarodnim, a ono što je međunarodno nije ničije, a naše nije pogotovo. A lijepo nas je Poslanik upozorio svojim hadisom u kojem je rekao:
"Na Sudnjem danu će ljudi biti prozivani svojim imenima i imenima svojih očeva."
Ukoliko neko ima ime koje je strano islamu, ili je u nekom tamo vremenu, djetetu dao ime koje mu danas ne bi podario, ime se može i promijeniti. Iz života Poslanika saznajemo da je bilo i takvih slučajeva kada je Poslanik mijenjao imena svojim savremenicima. Muslim bilježi da je Poslanik, a.s., promijenio ime Asja u Džemila, a Buharija i Muslim bilježe slučaj da je Poslanik, a.s., promijenio ime Berra u ime Zejneb, a to je bila Zejneb bint Džahš.
Kako se navodi u hadisu kojeg prenosi Muslim, najljepša imena su Abdullah (Allahov rob) i Abdurrahman (rob Milostivog). Haram je nadijevanje imena kojih je dostojan samo Allah, kao što su Kuddus ili Halik – onaj koji stvara. Također, zabranjeno je davati imena otvorenih Allahovih neprijatelja i osoba koje su prezrene u islamu kao što su:
Iblis, Šejtan, Faraon, Ebu Džehl i tome slično.
Od pokuđenih imena Poslanik, a.s., je zabranio nadijevanje imena koja mogu dovesti do vrijeđanja ili imena koja aludiraju na robovanje nekom drugom mimo Allaha. Ibn-Hazm u vezi s tim kaže: "Postoji saglasnost o zabrani davanja imena kojima se ukazuje na robovanje mimo
Allahu, kao što su imena Abdul-Uzza, Abdu Hubel, Abdu Omer..."
Pored navedenog u kojem se jasno kaže da je roditelj dužan odabrati lijepo muslimansko ime za dijete, sunnet je prilikom nadijevanja imena djetetu proučiti ezan na desno a ikamet na lijevo uho. Muhammed, a.s., je rekao: "Kome se rodi dijete, pa mu na desno uho prouči ezan a na lijevo ikamet, neće mu džini nauditi."
Pored ovoga u sunnet spada i akika, odnosno klanja kurbana za novorođenče, onima koji su u mogućnonsti da zakolju kurban. Poslanik, a.s., u hadisu je rekao: "Za (život) svakog novorođenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa." Akiku je najbolje obaviti sedmi dan po rođenju djeteta, a ako se ne može, onda 14. ili 21. dan, ili onda kada čovjek bude u mogućnosti.
Navedeno su propisi islama, savršene i potpune vjere, te hadisi i sunnet našeg Poslanika.
Kakvi su naši adeti i običaji u vezi sa ovim što je spomenuto, to je pitanje za našu analizu u kojoj svako sebe treba da preispita, koliko drži do navedenih propisa islama i sunneta a koliko do adeta i običaja koji nemaju ništa zajedničko s vjerom.
Allaha molimo da nas pomogne da u svojoj vjeri živimo i ispravno je shvatamo, da svoju pripadnost islamu djelima svojim potvrđujemo, da iskreni sljedbenici Pejgamberovog sunneta budemo.
Amin, ja Rabbel-alemin!