Džami’u-s-Sahih je Buharijino najznačajnije djelo i ujedno najznačajnije hadisko djelo u historiji islama uopće. To je prva zbirka nastala, isključivo, od vjerodostojnih hadisa. Nijedno hadisko djelo prije “Sahiha” nije bilo do kraja pouzdano, jer je u svakom od njih bilo i autentičnih i nepouzdanih predaja. To je prvo djelo koje je svaki musliman mogao
čitati bez imalo bojazni da će naići na slabu ili apokrifnu predaju.
Zbirku sačinjava 600.000 hadisa a pisana je punih 16 godina, kako i sam Buharija ističe u jednoj predaji: Izabrao sam “Sahih” iz 600.000 hadisa. Pisao sam ga 16 godina i učinio sam ga dokazom između mene i Uzvišenog Allaha!
Nakon završetka tog djela Imam Buhari ga daje na recenziju najvećim hadiskim kritičarima tog vremena Ahmed b. Hanbelu, Jahja b. Me’inu i Ali b. el-Mediniju, koji su djelo ocijenili izuzetno vrijednim i imali primjedbe za samo četiri hadisa.
Treba napomenuti da Buharija, kako tvrdi Hatib el-Bagdadi, nije uvrstio sve vjerodostojne predaje u to djelo, plašeći se glomaznosti i želeći olakšati ljudima pristup hadisima Allahovog poslanika, s.a.w.s. On je u svoj “Sahih” uvrštavao samo najpouzdanije od pouzdanih predaja i time ga uspio izdići iznad svih hadiskih djela napisanih i prije i poslije njega.
Ova zbirka hadisa je sakupljena od islamskog učenjaka Imama Buharija, koje je skupljao tokom cijeloga života. Buhari je pripadao šafijskoj pravnoj školi.
Putovao je širom islamskoga svijeta dok su na vlasti bili Abasidi.
Knjiga sadrži hadise vezane za skoro svaki aspekt života i adekvatne islamske upute vezane za nj. kao što je način molitve i ostali Ibadeti direktno od Poslanika Muhammeda. Knjiga sadrži 9 tomova. Prenosi se da je sam Buharija, prije nego bi napisao neki hadis u svoju zbirku, klanjao dva Rekata molitve i tražio uputu od Allaha.
Zatim istražio hadis da se uvjeri dali prolazi kroz potrebne kriterije, a tek onda ga uvrstio u zbirku. Prije nego je Buharija završio svoju zbirku 846. godine, proveo je oko 25 godina posjećujući islamske učenjake širom islamskog svijeta u potrazi za njima i potvrdi vjerodostojnosti. U koji god grad bi došao, okupilo bi se na stotine ljudi da slušaju predavanja o hadisu.
Riječi Poslanika s.a.v.s. su se za vrijeme njegovog života i oko stotinu godina nakon njegove smrti, prenosile isključivo usmeno. Muslimanski historičari kažu da je Osman ibn Affan treći halifa, je prvi koji je preporučio pisanje Kur'an i Hadisa.
Današnju formu, hadisi su dobili u vrijeme Abasidskog halifata. Obzirom na burna vremena građanskih ratova nakon smrti Poslanika s.a.v.s. dužnost učenjaka tog doba je bilo da ispitaju vjerdostojnosti određenih hadisa koji su eventualno došli od Poslanika a koji su izmišljeni iz raznih razloga. Tada nastaje "Hadiska nauka".
Prijedlog njegovog ucitelja i velikog hadiskog strucnjaka Ishak ibn Rahewejha, koji je na skupu hadiskih ucenjaka, kojem je prisustvovao i Imam Buhari, rekao: “Kako bi bilo da neko od vas napiše jednu sažetu zbirku hadisa u kojoj bi sabrao iskljucivo autenticne predaje!” To se dojmilo Imami Buharija koji se odlucio na tako zahtjevan poduhvat, te tako nastaje “Sahih,” koji ce donosi ugled i respekt kod svih pripadnika ummeta Muhammeda, s.a.w.s.
2.- San Imama Buharija, kada je sanjao da stoji pred Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., sa lepezom u ruci, štiteci i braneci ga. Tumaci snova protumacili su da on, ustvari, treba da brani Poslanikov, s.a.w.s., hadis od podvala i laži. Kažu da je to bio podsticaj da pocne pisati navedenu zbirku.
Inace, to djelo Imam Buhari poceo je pisati u Medini, gradu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., nastavio u Mekki, onda u Basri i, konacno, završio u rodnoj Buhari.
Nijedan hadis nije zapisao a da prethodno nije precizno izucio, detaljno provjerio njegovi prenosioci, okupao se i klanjao dva rekjata namaza, kao što bilježi njegov ucenik El-Firebri u predaji u kojoj Imam Buhari istice: Nijedan hadis nisam uvrstio u svoj “Sahih” a da se prethodno nisam okupao i klanjao dva rekjata!
Porijeklo termina "Hadisa"
Ova definicija hadisa je raširena među hadiskim učenjacima. Neki pak smatraju da hadis im općenitije značenje, te se hadisom prema njihovom mišljenju nazivaju i izreke Poslanikovih drugova Ashaba i izreke pokoljenja iza njih - tabiina. Ova upotreba je rijetka ili posve odbačena.
Ponekad bi Muhamed s.a.v.s., nazivao svoje riječi hadisom i time kao da je htio ukazati na razliku između njegovih riječi i riječi koje se pripisuju drugima. Otuda se može reći da je Muhamed, udario temelj upotrebi riječi hadis u onom značenju kojim se mi danas koristimo.
Kao primjer takve upotrebe termina hadis nalazimo u razgovoru koji se vodio između Muhameda i Ebu Hurejre, istaknutog ashaba, kada mu je Ebu Hurejre pristupio i upitao za najsretnijeg čovjeka na Sudnjem danu zahvaljujući zauzimanju Muhameda na šta mu je na to odgovorio da je znao da za ovaj hadis neće upitati niko prije Ebu Hurejre, "zbog njegova interesovanja za izučavanje Hadisa".
Sunnet
Pojam sunnet (السّـنـّة), s obzirom na svoje filološko značenje, nije isto što i hadis, sunnet znači: put, staza, postupak, metod, način života, učenje, ideologija itd. Kao vjerski termin sunnet označava Poslanikov postupak i način njegova vladanja. Sunnet ponekad označava i cjelokupne njegove hadise, pa se npr. kaže: "prvi vjerski izvor je Kur'an a drugi sunnet". U ovom se smislu često upotrebljava i riječ hadis. U Fikhu, Sunnet označava ono što je vjerom preporučeno i što je lijepo činiti, a nije stroga dužnost.
Haber
Proučavaoci hadiskih naučnih disciplina ističu da i pojam haber (الخـبر) nije ništa drugo do sinonim za hadis, čak i pouzdaniji sinonim nego što je to termin sunnet, jer kažu da arapska riječ "التحـديث (El-Muhadis) znači isto što i riječ الأخبار (El-Ahbar). Ovo dalje znači da hadisom označavamo nešto što se pripisuje Muhamedu s.a.v.s. preko kontinuiranog i pouzdanog lanca prenošenja. Pa ipak oni prave razliku između onoga ko se bavi izučavanjem istorije i onoga ko se bavi izučavanjem hadisa. Prvom su dali ime الأخـباريّ (El-Ahbari) a drugom المحـدّث (El-Muhadis). Osim toga, termin hadis i haber razlikuju se i u općenitosti i u posebnosti, jer je svaki hadis istovremeno i haber, a svaki haber nije i hadis.
Eser
Stručnjaci hadiskih disciplina ističu da je isti slučaj i sa drugim stručnim terminom za hadis, tzv. eser (الأثر), da je i on sinonim za hadis, sunnet i haber.
Na stotinu trideset šestoj stranici prvog poglavlja knjige "Mahzen-ul’ulum" , koja je štampana 1308. po hidžri u Istanbulu, hadisi su podijeljeni i definisani.