Ovo je dodatak na temu o islamskim praznicima ili blagdanima u islamu.
Kurban Bajram.
Kurban-bajram ↓f1 (ar. عيد الأضحى Eid ul-Adha; tur. Kurban Bayramı) ili Hadži-bajram je islamski praznik prinošenja žrtve, najznačajniji islamski blagdan. On dolazi dva mjeseca i deset dana nakon ramazana. Kurban-bajram traje četiri dana.
Za ovaj blagdan očevi i majke bogato daruju svoju djecu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogat objed za goste.
Muslimani Bajram dočekuju u svojim domovima, a u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, čekaju izlazak sunca i klanjaju bajram-namaz. Slijedi čestitanje.
Zatim odlaze na groblja, te se potom vraćaju u svoje domove gdje su pripreme za žrtvu Kurbana po pravilima šerijatskog prava.
Prema vjerovanju, oko 2000 godine prije nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovjek bio je Ibrahim ili Abraham.
Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti, kada je već gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na, u to vrijeme regularan običaj, kako mu Sara nije davala dijete, da nađe ženu koja će mu dati dijete. Bila je to Hagara ili Hadžera koja je rodila sina imenom Ismail ili Išmae a.s.
On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima a.s je čekalo veliko iznenađenje. Dočekala su ga “trojica” i obavijestila da će Sara roditi dijete na što se ona nasmijala jer je znala da je prestara da rodi, na što su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Ishak a.s što na staro-hebrejskom znači smiješak. Od njega će poteći židovi. Ibrahim a.s je sretno živio sve dok mu nije
On zapovijedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila a.s. Ibrahim ga je krenuo poslušati, ali kada je Bog vidio da je Ibrahim a.s spreman svog prvorođenca Ismaila a.s ubiti radi samo zapovijedi koju je On naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umjesto Ismaila a.s postavio je ovna kao žrtvu. Od toga dana, pa sve do sad muslimani (oni koji su predani Božjoj volji) izvršavaju zapovijed žrtvovanja kurbana.
To je najčešće ovca, po mogućnosti, ali to može biti i protuvrijednost u novcu kojom će se kupiti meso kojim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se obavlja za vrijeme hadždža, u posljednjem mjesecu po hidžretskom kalendaru zul-hidždže. Meso koje se zakolje razdijeli se po trećinama, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna ide siromašnima i jedna trećina kome je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može to mu nije grijeh.
Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svjetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se žrtvi i bogobojaznosti. Žrtvu koju je Ibrahim a.s (neka su mir i spas na njega) trebao prinijeti teško bi mogao učini bilo tko bez čvrste vjere.
Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama a.s izdigao kao pravog Njegovog prijatelja, i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i doista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao kršćanska, židovska i islamska imaju zajedničkog praoca Adema a.s, a od Ibrahima a.s kojeg spominju i Stari Zavjet i Kur'an još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživjeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božjom riječju, Njegovom voljom i Zakonom.
To se najbolje vidi za vrijeme hadždža, kada se kurban bajram slavi, u vrijeme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedistvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji.
Ostali blagdani
Pored navedenih blagdana postoji još manjih blagdana i odabranih dana i noći čiju autentičnost neki muslimani ne priznaju. Osobito se razlikuje njihovo obilježavanje kod sunita i šijita, dvije najveće islamske struje.
Sljedeći islamski blagdani se obilježavaju i kod sunita i kod šijita:
Islamska Nova godina se obilježava 1. muharema, odnosno navečer uoči ovog dana, jer se prema islamskom kalendaru početak dana računa zalaskom sunca i nastupanjem večernje molitve u danu prije njega. Iako ovaj blagdan nije postojao za vrijeme
Poslanika Muhameda (te ga stoga neki muslimani ne priznaju), muslimani danas ga obilježavaju kao prigodu za okupljanje obitelji i darivanje.
Dan Ašure se obilježava 10. muharema, sa znatnim razlikama kod sunita i šijita. Za sunite je to dan spasa, kada su brojni poslanici i njihovi narodi izbavljeni iz svoji muka (primjerice, vjeruje se da je na taj dan poslanik Nuh (Noa došao do kopna sa svojom arkom nakon potopa).
Poslanik Muhamed je preporučio da se ovaj dan posti, što je bio prvi post naređen muslimanima, prije onog ramazanskog. Za šijite je ovo dan tuge, a ne blagdan, jer je na ovaj dan mučenički poginuo Husein, sin Alijev, unuk Poslanikov. Oni ovaj dan obilježavaju tužnim procesijama kroz gradove, uličnim predstavama u kojima oživljavaju događaje vezane za Huseinovu smrt, ali i ritualima samoranjavanja noževima i udaranja lancima po leđima, kako bi osjetili Huseinovu patnju.
Mevlud je blagdan rođenja Poslanika Muhameda, za koga muslimani vjeruju da je Milost svim svjetovima. Suniti ga obilježavaju 12., a šijiti 17. rebi al-evela, trećeg mjeseca islamskog kalendara. Ovaj blagdan se počeo obilježavati tek u kasnom 12. stoljeću, ali ga većina sunitskih i šijitski učenjaka odobrava. Obilježavanju se suprotstavljaju selefijski učenjaci.
Svaka muslimanska nacija ima zasebne običaje obilježavanja mevluda, poput okupljanja u džamijama, pjevanja vjerskih pjesama, karnevala i sl.
Chaand Raat je blagdan ispraćanja ramazana i iščekivanja bajrama, koji se obilježava isključivo u Južnoj Aziji. Tada se uz ulične proslave čeka ukazanje mlađaka, koji označava kraj ramazana i početak bajrama.
Dan Arafata se obilježava 9. zu al-hidžea, dan uoči Kurban bajrama. Na taj dan hodočasnici na hadžu obavljaju obvezni obred stajanja na visoravni Arafat, a muslimani širom svijeta ga obilježavaju postom, za koji se vjeruje da briše grijehe u godini prije i poslije ovog dana.
Sljedeće blagdane obilježavaju samo šijiti:
Arbain se obilježava 20. safera, drugog mjeseca islamskog kalendara. To je blagdan spomena na smrt Huseina, kada se pješice hodočasti Karbela, gdje je on mučenički ubijen.
Rođendan kalifa Alija se obilježava 13. redžeba.
On je najvažnija ličnost u šijitskom islamu, ali i razlog njihova neslaganja sa sunitima, jer šijiti vjeruju da je on trebao biti prvi kalif (Muhamedov nasljednik), te da ta titula pripada dalje njegovim muškim potomcima.
Rođendan Muhameda al-Mehdija se obilježava 15. šabana, i to isključivo od strane šijita imamija, koji vjeruju da je on pravi Mehdi, spasitelj čovječanstva za kog svi muslimani vjeruju da će doći pred kraj svijeta, kako je to navijestio
Poslanik Muhamed. Ostali šijiti i suniti vjeruju da pravi Mehdi još nije rođen.
Eid al-Gadir se obilježava 18. zu al-hidžea, i to je blagdan proglašenja Alija za Muhamedova nasljednika. Tada šijiti zajednički obnavljaju svoj zavjet vjere, te ga obilježavaju na sličan način kao i dva bajrama.