U ovome tekstu govorit ćemo o ezanu: definiciji ezana, kada i kako je propisan, o propisu ezana, uvjetima ezana…
U filološkom smislu ezan znači: obznana, oglas ili proglas. Uzvišeni Allah kaže: ”…i oglasi ljudima hadždž!” (El-Hadždž, 27)
U etimološkom smislu ezan je ”oglas za nastupanje namaskog vremena posebnim riječima”.
O potvrđenosti ezana govore dokazi iz Allahove, dž.š., Knjize, sunneta Njegovog plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i konsenzus islamskih učenjaka.
Allah, dž.š., u 58. ajetu sure El-Maide kaže: ”I kad pozivate na molitvu…’’
Malik b. El-Huvejris, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Kada nastupi vrijeme ezana, neka jedan od vas prouči ezan, a neka najstariji od vas predvodi namaz.” (Muteffekun alejhi)
Dakle, ezan u ovom obliku kakav je do nas prenesen propisan je prve godine po Hidžri.
Ezan ima svoju veliku vrijednost, kao i osobe koje uče ezan. Prenosi se od Ebu Hurejere, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada bi ljudi znali kolika se i koja vrijednost krije u ezanu i prvom saffu, a ne bi mogli odrediti ko bi od njih trebao stati i mujeziniti osim bacanjem kocke, to bi i uradili.’’ (Muteffekun alejhi)
Propis ezana
Većina islamskih pravnika, izuzimajući hanbelijske, smatra ezan pritvrđenim sunnetom (sunetil- mu’ekede) za muškarce koji klanjaju u džematu, za svaki od pet dnevnih namaza, kao i za džuma-namaz. Kada su u pitanju bajram-namazi, teravija, dženaza, ezan se ne uči, a kad je u pitanju namaz prilikom pomračenja Sunca i Mjeseca uči se “Es-salatu džamiatu”, tj. zajednički namaz.
Dokaz za ovakav postupak prilikom pomračenja Sunca i Mjeseca nalazimo u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, a u kojem stoji da je rekao: ‘’Kada se desilo pomračenje Sunca u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pozvani smo na namaz riječima: ‘Essalatu džamiatu.’’’ (Muteffekun alejhi)
Kada je u pitanju namaz koji je već prošao, odnosno isteklo njegovo namasko vrijeme, lijepo je da se i za njega prouči ezan, ako to neće smetati i ubaciti sumnju o nastupanju namaskog vremena za neki drugi namaz, shodno hadisima koji govore o vrijednosti ezana. Međutim, ako se prouči jedan ezan u namaskom vremenu za određeni namaz, bit će dovoljan i sa ostalih spada odgovornost.
Hanefijski pravnici smatraju da je dovoljan jedan ezan prilikom klanjanja i naklanjavanja, kao i to da je dovoljan jedan ezan u određenom mjestu, jer je ezan pozivanje na namaz te je i sa jednim postignut cilj, dok se ikamet uči za svaki namaz posebno, s tim da žene ne uče ni ezan ni ikamet.
Uvjeti za ispravnost ezana
Da bi ezan bio ispravan, potrebno je, kao i za svaki ibadet u islamu,
da ispunjava određene uvjete, a ti uvjeti su:
nastupanje namaskog vremena, jer je ezan obavijest da je namasko vrijeme već nastupilo, te ako bi se proučio prije nastupajućeg vremena, to bi bila svojevrsna obmana, te ako bi se desilo nešto takvo, mora se ponoviti kada nastupi pravo vrijeme za taj namaz;
da ezan bude proučen na arapskom jeziku;
da se i ezan i ikamet prouče glasno ako se klanja u džematu, a ako se klanja pojedinačno, onda je
dovoljno da čovjek sam sebe čuje prilikom učenja ikameta;
da ezan bude proučen redoslijedom kako je i preneseno i općepoznato;
da cijeli ezan prouči jedna osoba. Dakle, nije dozvoljeno da prilikom učenja ezana jedan dio prouči jedan mujezin, a nastavi drugi, jer je ezan tjelesni ibadet i nije dozvoljeno nastavljanje u njemu od dvije različite osobe. Ali, ako bi ezan učila dva mujezina i svaki
od njih učio ponaosob sve riječi, onda bi ezan bio ispravan;
da mujezin bude musliman, pametan, razborit, tj. za ezan nije uvjet punoljetnost, i da je muškarac.
Sunneti ezana
Također, pored ruknova, koje smo naveli, lijepo je da se prilikom ezana zadovolje i sljedeće stvari:
da mujezin bude lijepog i jakog glasa te da se ezan prouči sa uzvišenja, jer su ovo svojstva koja upotpunjuju smisao ezana, a to je oglas. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je Abdullahu b. Zejdu, kada je ovaj usnio ezan i kako bi trebao da glasi: ”Poduči Bilala tome, jer je njegov glas glasniji.” (Ahmed) Što se tiče ovoga, danas, hvala Allahu, dž.š., imamo razglase koji veoma olakšavaju poziv na namaz i pomoću kojih se veoma dobro i veoma daleko čuje ezan;
da mujezin uči ezan i ikamet u stojećem položaju, ali ako ima opravdan razlog, može i sjedeći;
da mujezin bude slobodna, punoljetna, povjerljiva osoba, koja poznaje namaska vremena;
da osoba koja uči ezan bude pod abdestom. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ziasta je ezan povezan sa namazom, pa neka niko od vas ne mujezini bez abdesta.” (Subulu-s-selam, 1/129);
da mujezin stavi prst u uho, jer se tako postiže veća glasnoća, a i Bilal, radijallahu anhu, tako je postupao. Naime, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mu je da tako uradi kazavši mu da to pojačava glas (Ibn Madže, Hakim);
da ezan uči sporije, a ikamet brže;
da uči ezan okrenut prema
Kibli, jer su tako radili i mujezini Božijeg Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Također, lijepo je i da prilikom učenja ”Haja alessalah” okrene lice desno, a kod ”Haja alelfelah” lijevo, pozivajući tako one sa svoje desne i lijeve strane;
tokom učenja ezana ne treba ustajati niti se pomicati, sve dok se ezan ne završi, jer je kretanje prilikom ezana nalik na kretanje prokletog šejtana.
Pokuđenosti prilikom učenja ezana
pokuđeno je izostaviti jedan od navedenih sunneta;
pokuđeno je, i to mekruhi tahrimen, da ezan uči osoba koja je džunub, i tako proučen ezan treba ponoviti. Također, luđaku i djetetu koje još ne razaznaje nije dozvoljeno da uče ezan, zatim ženi, hermafroditu (dvospolcu), velikom grješniku i pijanici.
Također, onome koji sjedi nije dozvoljeno da uči ezan osim kad je sam, kao što nije dozvoljeno ni onome ko je na jahalici ili u drugom prijevoznom sredstvu,
da uči ezan osim ako nije putnik-namjernik;
pokuđeno je pjevati ezan tako da se mijenja značenje riječi ezana;
pričanje za vrijeme ezana;
također, onome ko se zatekne u džamiji pokuđeno je da bez opravdanog razloga napusti džamiju prije nego što obavi namaz. Osman, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koga ezan zatekne u džamiji, a on izađe bez potrebe, i ne bude imao namjeru vratiti se, taj je munafik.” (Ibn Madže)
Ponavljanje za mujezinom
Hanefijski učenjaci, po preovladavajućem mišljenju, smatraju vadžibom ponavljanje riječi ezana za mujezinom, s tim da se prilikom učenja ”haja alessalah”, kaže još i ”lahavle vela kuvete”, kao i da se kod sabahskog ezana prilikom učenja ”essalatu hajrun mine nevm”, kaže ”saddekte ve bererte”. Dokaz za ponavljanje za mujezinom imamo u predaji koju prenosi Ebu Seid el-Hudri u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čujete ezan, ponavljajte ono kaže mujezin.” (Muteffekun alejhi)
Nakon ezana pohvalno je proučiti dovu poslije ezana koja glasi: “Allahume rabbe hazihi eddeaveti-ttameti, ve ssalatil-kaimeti, aati Muhameden el vasilete vel fadilete, ve b’ashu mekamen mahmuden ellezi veteh, inneke la tuhliful-mia’d.“
Ko prouči ovu dovu, zaslužio je šefat Allahovog Poslanika na Sudnjem danu.
Također, lijepo je proučiti i sljedeće riječi koje se nalaze u predaji Sa’da ibn Ebi Vekkasa gdje je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko nakon ezana izgovori: ‘Ve ene ešhedu en lailahe illellahu vahdehu la šerike lehu, ve enne Muhameden resulullah, reditu billahi rabben, ve bil islami dinen, ve bi Muhamedin (sallallahu alejhi ve seleme) resulen’, oprošteni su mu grijesi.” (Muslim)
Lijepo je proučiti i upućivati dovu Allahu, dž.š., između ezana i ikameta i tražiti od Allaha oprost i sreću (zdravlje) i ovoga i budućeg svijeta.