Zaista je da'wa Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, postala jasna kroz ispravne hadīthe koje su od njega prenijeli njegovi pravedni ashābi, a ne kroz jedan hadīth koji mudžrimi (zločinci) nevjernici prenose i navode u podršku sebi, kao da Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, nije rekao ništa drugo mimo toga i da nije izgovorio ništa mimo toga.
Oni kažu da je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao: “Ko god kaže “Lā ilāhe illAllāh” – ući će u džennet.”
Prema ovome, svako ko ovo kaže je, po njima, smatran muslimanom i smatran stanovnikom dženneta. Poput ovoga, oni svoja lažna vjerovanja grade na jednom hadīthu, bez gledanja u tumačenje onoga koji ga je izgovorio, da bi se značenje i postupci (iz hadītha) primjenili.
Tewhīd je, po njima, samo riječ jezikom koju čovjek kaže i nakon toga postaje musliman, bez obzira u šta vjeruje i čak i ako se ne odvoji od širka i bātila na kojem je njegov narod. Mi njima kažemo:
Šta mislite o hadīthu: “Zaista Allāh ima devedeset i devet imena. Ko god ih nauči napamet – ući će u džennet”? Onda je svako ko zna lijepa imena musliman, čak i ako nije rekao “Lā ilāhe illAllāh” i ne čini išta od islāma!
Ili da uzmemo hadīth: “Ko god zna da je Allāh njegov Gospodar, da je džennet istina da je Vatra istina i da će Allāh proživjeti one koji su u grobovima – ući će u džennet”. Onda je svako ko ovo zna musliman, čak i ako ne dođe sa šehādetom u svom istinskom aspektu i čak i ako pridružuje druge kao partnere Allāhu.
Po ovome, mnogi protiv kojih se Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, borio i presudio im da su nevjernici, prema onome u šta ovi ljudi vjeruju bili su muslimani!
I (u skladu sa ovime) Ebū Tālib, amidža Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je musliman i od stanovnikā dženneta! A mi punom uvjerenošću znamo da je on od stanovnikā Vatre, uprkos svemu onom što je pomagao i podržavao Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i njegove ashābe i uprkos tome što je govorio: “Tako mi Allāha, o sine moga brata, ti si na istini”.
أَفَمَنْ هُوَ قَآئِمٌ عَلَى كُلِّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ وَجَعَلُواْ لِلّهِ شُرَكَاء قُلْ سَمُّوهُمْ أَمْ تُنَبِّئُونَهُ بِمَا لاَ يَعْلَمُ فِي الأَرْضِ أَم بِظَاهِرٍ مِّنَ الْقَوْلِ بَلْ زُيِّنَ لِلَّذِينَ كَفَرُواْ مَكْرُهُمْ وَصُدُّواْ عَنِ السَّبِيلِ وَمَن يُضْلِلِ اللّهُ فَمَا لَهُ مِنْ هَادٍ * لَّهُمْ عَذَابٌ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَلَعَذَابُ الآخِرَةِ أَشَقُّ وَمَا لَهُم مِّنَ اللّهِ مِن وَاقٍ
“Onima koji ne vjeruju čini se lijepim spletkarenje njihovo, a zalutali su sa pravoga puta. A onome koga Allāh u zabludi ostavi nema upućivača. Oni će se u životu na ovom svijetu mučiti, ali će patnja na onom svijetu sigurno teža biti. Od Allāha ih niko neće odbraniti.” (Er-Ra'd, 33-34)
Kada bi sāmo (pūko) izgovaranje “Lā ilāhe illAllāh” bilo dovoljno, pa zaista su Židovi i kršćani to govorili u vrijeme Allāhovog Poslanika Muhammeda, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ali ih to nije učinilo muslimanima, zato što su oni ovim svojim izgovaranjem vjerovali da Allāh ima sina i partnera.
I zaista su fātimijje koji su vladali Egiptom dvije stotine godina – a Egipat je za vrijeme njihove vladavine bio zemlja kufra i nifāqa i učenjaci su se složili da su oni bili nevjernici – govorili “Lā ilāhe illAllāh” i klanjali džumu-namāz i namāze u džemā'atu, postili su, davali zekāt i obavljali hadždž!
Pa poslušaj ono što ću ti spomenuti od ispravnih hadīthā u kojima je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, razjasnio u šta poziva, da bi naučio stvarnost njegove da'we i njegove ‘aqīde i da bi je mogao slijediti. Možda će ti Allāh dati da budeš od ispravno upućenih, spašenih.
Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je rekao: “Islām je sagrađen na pet (stvari): obožavati Allāha Jedinog i učiniti kufr u sve (što se obožava) mimo Njega…” – do kraja hadītha.
I rekao je: “Islam je sagrađen na pet (stvari): svjedočiti da nema božanstva vrijednog obožavanja mimo Allāha i da je Muhammed Allāhov Poslanik…” – do kraja hadītha.
I rekao je: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu “Lā ilāhe illAllāh”. Pa kada to kažu, onda su od mene zaštitili svoju krv i svoje imetke, osim zbog njenog prava (te riječi).”
I rekao je: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne povjeruju u mene i u ono sa čim sam došao.”
I rekao je: “Ko god kaže “Lā ilāhe illAllāh” i učini kufr u sve što se obožava mimo Allāha, zaštićeni su mu imetak i krv…”
I rekao je: “Ko god umre, a zna da nema nikog vrijednog obožavanja mimo Allāha – ući će u džennet.”
I rekao je: “Ko god kaže “Lā ilāhe illAllāh” (da nema nikog vrijednog da mu se čini ‘ibādet osim Allāha), iskreno iz svoga srca – ući će u džennet.” I rekao je Mu'ādhu, kada ga je poslao u Jemen: “Ti zaista ideš onima kojima je data Knjiga. Pa neka prvo u šta ih budeš pozvao bude da posvjedoče “Lā ilāhe illAllāh” i da sam ja Allāhov Poslanik. Pa kada spoznaju Allāha (povjeruju, prihvate i djeluju po tewhidu), onda ih obavijesti da im je Allāh zaista naredio pet namāza u danu i noći…” – do kraja hadītha.
Zastanimo na hadīthu Mu'ādha i pažljivo razmotrimo nešto od onoga što je u ovom hadīthu. Zaista ga je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, poslao narodu kome je data Knjiga, koji su bili na šerī'atu Musā'a i ‘Isā'a, ali su ga mnogi od njih iskrivili i izmijenili uprkos tome što su govorili “Lā ilāhe illAllāh”. Zaista je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, razjasnio da oni nisu znali Allāha, iako su Ga znali u nekim od Njegovih svojstava, jer poznavanje
Allāha ispravnim znanjem je Njegov tewhīd i ikhlās prema Njemu ili kako je On, sallallāhu ‘alejhi we sellem, rekao; to je značenje “Lā ilāhe illAllāh”.
Zato, svako ko učini Allāhu partnera, ortaka, suprugu ili dijete ili traži pomoć od njega, kolje za njega, zavjetuje se njemu ili traži presudu od drugoga mimo Allāha – on ne poznaje Allāha, čak i ako zna neka od Njegovih svojstava i čak iako svojim jezikom kaže: “Lā ilāhe illAllāh”, baš kao što su i oni kojima je data Knjiga ovo govorili. Njihov ma'būd koga su oni obožavali nije Allāh, Slavljeni, zato što su oni dali neke od Njegovih svojstava drugome mimo Njega, kojima se oni pokoravaju, svojstva koja dolikuju samo Njemu, Slavljenom.
Sve dok oni ne ostvare značenje “Lā ilāhe illAllāh”, oni ne poznaju Allāha i nema koristi u njihovom izgovaranju “Lā ilāhe illAllāh” njihovim jezicima, zato što je ono što se traži – znanje toga i ostvarenje njegovog značenja i onoga što za sobom povlači.
Zaista je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, naslijedio riječ “Lā ilāhe illAllāh”, sa svime što ona znači, od oca poslanikā Ibrāhīma, ‘alejhis-salātu wes-selām, i od njega je naslijedio dobar primjer:
وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ لِأَبِيهِ وَقَوْمِهِ إِنَّنِي بَرَاء مِّمَّا تَعْبُدُونَ * إِلَّا الَّذِي فَطَرَنِي فَإِنَّهُ سَيَهْدِينِ * وَجَعَلَهَا كَلِمَةً بَاقِيَةً فِي عَقِبِهِ لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ
“A kad Ibrāhīm reče ocu svome i narodu svome: “Ja se odričem onih koje vi obožavate, osim Onoga Koji me je stvorio, On će mi na pravi put ukazati”. I on riječ tewhīda učini trajnom za potomstvo svoje, da bi se dozvali (vratili).” (Ez-Zukhruf, 26-28)
قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ
“Vi imate divan primjer u Ibrāhīmu i onima koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: “Mi se odričemo vas, a i onoga čemu ‘ibādet činite mimo Allāha! Mi smo vas odbacili (zanijekali), i ostaće neprijateljstvo i mržnja između nas i vas zauvijek, sve dok ne budete u Allāha Jedinog vjerovali.” (El-Mumtehina, 4)
Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je zaista to glasno i jasno obznanio, javno a ne tajno. Tako su neki ljudi to čuli, a među njima je bio i ‘Amr ibn el-‘Ās, koji je rekao: “Čuo sam Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi we sellem, da kaže: “Zaista porodica tog i tog nisu moji zaštitnici. Zaista je moj zaštitnik Allāh i iskreni vjernici”.”
Zastajemo na značenju berā'eta (odricanja, oslobađanja, odbacivanja) koje je Ibrāhīm objavio javno, a Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, je to od njega naslijedio i (također) objavio javno. Zato što ovo zaista uključuje značenje kufra u taguta, koje je Allāh nama naredio da činimo:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ لاَ انفِصَامَ لَهَا وَاللّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
“Ko učini kufr u tāgūta, a vjeruje u Allāha – drži se za najčvršču vezu, koja se neće prekinuti. A Allāh sve čuje i zna.” (El-Beqare, 256)