"Za sve što potrošite ili se zavjetujete Allah sigurno zna! A nasilnicima nema pomagača!" /270/ "Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima, i On će pokriti vaša loša djela! A Allah dobro zna ono što vi radite!"/271/
Allah Uzvišeni navodi da On zna za svako dobro koje se podijeli ili zavjetom potroši. To pretpostavlja nagradu obilnu od Allaha ukoliko je učinjeno u težnji za približavanjem Allahu i nadi za onim što je On obećao, odnosno prijetnju onome ko ne bude radio pokora vajući Mu se, nego bude djelovao suprotno Njegovim zapovijedima, proglašavao lažnim Njegove riječi i obožavao uporedo s Njim nekoga drugogaU tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "A nasilnicima niko neće moći pomoći!", tj. na Sudnjem danu oni neće imati pomagača koji bi ih sačuvali od Allahove kazne i patnje.
"Lijepo je kada javno dajete milostinju", tj. ako to javno učinite, to je divno. "...ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima" U ovome je dokaz da je davanje milostinje tajno bolje nego javno, budući da to pokazuje da nema u tome licemjerja. Izuzetak čini namjera da se da primjer ljudima kako bi to i oni činili, što je dobro, ali je u osnovi najbolje da se daje kada niko ne vidi
To se potvrđuje i u oba sahiha u kojima se navodi predanje od Ebu-Hurejrea u vezi sa sedam osoba koje će Allah zaštititi Svojim hladom na Dan kada drugog hlada neće biti: /418/
"...i čovjek koji bude davao milostinju krijući to toliko da mu ne zna ljevica šta mu radi desnica!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /419/ "Onaj koji glasno uči Kur'an poput onoga je koji javno daje milostinju, a onaj koji u sebi uči Kur'an poput onoga je koji tajno milostinju daje!" Općenito ajet znači da je davanje milostinje kada niko ne vidi bolje, bez obzira bila to milostinja koja je stroga obaveza (farz) ili koja je poželjna (mendub)Međutim, Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa njegov komentar ovog ajeta:
"Allah je učinio dobrovoljnu milostinju koja se daje tajno sedamdeset puta vrednijom od one koja se daje javno, a učinio je obaveznu milostinju koja se daje javno dvadeset i pet puta vrednijom od one koja se daje tajno!" "jer tako će i On pokriti vaša loša djela!", tj. za milostinje koje dajete On će vam dati dobro podižući vaše stupnjeve i pokrivajući vaša hrđava djela. "A Allah dobro zna ono što vi radite!", tj. ništa Mu se od toga neće moći sakriti i On će vas za to nagraditi.
"Nije na tebi da ih na Pravi put izvodiš, jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće! Dobro koje podijelite vaše je, a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim! A ono što od dobra udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!" /272/
"Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu, pa ne mogu hoditi po zemlji, neznalica misli da su imućni zbog njihove skromnosti i suzdržljivosti! Poznat ćeš ih po izgledu njihovu, jer oni ne dodijavaju ljudima proseći! A za ono što od dobra podijelite, Allah doista zna!" /273/ "Onima koji dijele imovinu svoju noću i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova! I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!"/274/
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je /420/ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedao da se milostinja daje samo pripadnicima islama dok nije objavljen ovaj ajet: "Nije tvoje da ih na Pravi put izvodiš!", pa mu je naređena milostinja svakome ko je bude tražio, bilo koje vjere bio, "jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće! Dobro koje podijelite vaše je!" Isto tako kaže: "Ko dobro djelo učini, za sebe je učinio!" (45:15) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo. "...a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim!" Ata el-Horasani kaže:
"Znači, ako daješ za Allaha, nije te briga šta on radi." To je dobro značenje! Onome koji daje milostinju, ako je daje u težnji za Allahom Uzvišenim, nagrada će i biti od Allaha! On nije odgovoran za to da li to dao dobrom ili lošem čovjeku, onom ko to zaslužuje ili ko ne zaslužuje, jer će on biti nagrađen prema svojoj namjeri! To potvrđuje i završetak ajeta:
"A ono što od imetka udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!" U hadisu koji se navodi u dva Sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea da je pripovijedao kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /421/
Neki čovjek se zarekao: "Večeras ću obavezno dati sadaku!", a zatim je izišao i dao je jednoj prostitutki. Ljudi su nakon toga govorili kako je sadaku dao prostitutkiZatim je zahvalio: "Allahu moj, Tebi hvala za prostitutku, a i večeras ću obavezno dati sadaku!" I dao je nekom imućnom čovjeku! Pa su ljudi osvanuli pričajući kako je dao sadaku bogatašuA on je rekao: "Allahu, Tebi hvala na bogatašu! I večeras ću obavezno dati sadaku!" Te večeri dao je sadaku nekom lopovu. Ljudi su opet pričali: "Večeras je dao sadaku lopovu!"
A on je rekao: "Allahu moj, hvala ti za prostitutku, za bogataša i lopova!" Zatim mu je neko došao i rekao: "Što se tiče tvoje sadake, ona je primljenaŠto se tiče prostitutke, možda će se popraviti i ostaviti prostituciju, možda će i bogati čovjek iz toga pouku izvući, pa početi i sam dijeliti od onoga što mu je Allah dao, a možda će se i lopov time odvratiti od krađe!"
"Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu", znači: muha-džirima koji su se predali Allahu i Njegovom Poslaniku, pa su se doselili u Medinu i nemaju ništa od onoga što im je potrebno, "pa ne mogu hoditi po zemlji", tj. ne mogu putovati kako bi se osigurali za životSintagma "hođenje po Zemlji" znači putovanje Allah Uzvišeni kaže: "A kada putujete po Zemlji, nije vam grijeh da skratite namaz!" (4:101)
"Neznalica misli da su imućni zbog njihove skromnosti i suzdržljivosti!", tj. onaj koji o njima i njihovom stanju ne zna ništa misli da su bogati, zbog njihove suzdržljivosti i skromnosti u oblačenju, govoru i ponašanju. U ovom smislu navodi se i hadis koji bilježe El-Buharija i Muslim od Ebu-Hurejre: /422/ "Nije siromah onaj koji okolo obilazi proseći niti onaj koga zadovolji (odbije) hurma ili dvije, zalogaj ili dva, jelo ili dva, nego je siromah onaj koji nema dovoljno, za kojeg se ne zna pa mu se da i koji ništa ne moli od ljudi." To prenosi i AhmedImam Ahmed, također, navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Seida, koji navodi od svoga oca da je rekao: /423/
"Majka me je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nešto zamolim, pa sam došao kod njega i sjeo. Primio me je i rekao: 'Onaj ko hoće bogatstvo, Allah će ga učiniti imućnim; ko je suzdržljiv, Allah ga je takvim učinio, ko je zadovoljan onim što ima, Allah će ga zadovoljiti! Ko prosi, a ima vrijednosti koliko jedna ukijja (oka), on pretjeruje.'
" Zatim kaže: "Rekao sam u sebi: 'Moja deva jakuta vrednija je od ukijje (oke)Vratio sam se i nisam ništa molio!" "A za ono što od dobra podijelite Allah doista zna!", tj. ništa od toga Njemu se ne može sakriti i On će na Sudnjem danu za to dati obilnu nagradu.
"Onima koji dijele imovinu svoju noću i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova! I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!" Ovim Allah Uzvišeni hvali one koji svoju imovinu troše na putu Allahovom i u težnji za Njegovim zadovoljstvom u svako dobaU to spadaju čak i troškovi za porodicuImam Ahmed prenosi od Ebu-Mesuda, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /424/ "Kada musliman nešto potroši za svoju porodicu računajući to u ime Allaha, to mu je sadaka!" Navode ga autori dva Sahiha od Šubeta Riječi: "njima pripada nagrada kod Gospodara njihova" znače da na Sudnjem danu za "ono što su učinili dijeleći, pokoravajući se Allahu"; "I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!" To je već ranije komentirano.
"Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: 'Trgovina je doista isto što i kamata!' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni pak koji opet to učine bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati."/275/
Nakon što je Allah Uzvišeni naveo čestite ljude koji dijele svoj imetak, koji iz njega izdvajaju zekat, koji preferiraju dobro i daju onima kojima je potrebno, te rodbini, u svakoj situaciji i u svako doba, spomenuo je i one koji se bogate kamatama ili stječu imetke na nedozvoljene načine, radeći sumnjive ili zabranjene poslove, te je upozorio da će njihova djela stajati uz njih na
Dan izlaska iz kabura, ustajanja i oživljenja. On je sankcionirao jedenje kamate i imetka ljudi na nedozvoljen način i u sumnjivim radnjama navodeći izviješća o njima na Dan izlaska iz kabura, ustajanja i oživljenja. U tom smislu On kaže: "Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio." Oni neće ustati iz svojih kabura na Sudnji dan drugačije nego kako ustaje epileptičar, koji je pao nakon što ga je šejtan izbezumioIbn-Abbas kaže:
"Onaj koji jede kamatu, na Sudnji dan će biti oživljen kao luđak koji se guši." Prenosi Ibn Ebi-Hatim, a slično navodi i nekolicina tabiinaIbn-Džerir navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Na Sudnji dan će se kazati onome koji je jeo kamatu kada on ustane iz svoga kabura: "Uzmi svoje oružje za rat!", a zatim je proučio: .."oni koji se hrane kamatom..itd." El-Buhari navodi predanje od Semjure ibn Džunduba u dugom hadisu o snu: /425/
"pa smo došli na rijeku i činilo mi se da je kazao kako je crvena kao krv. U rijeci se kupao neki kupač, a na obali rijeke bio je neki čovjek koji je sakupio mnoštvo kamenjaI dok se kupač kupao, do njega je došao čovjek koji je bio na obali rijeke sa sakupljenim kamenjem, otvorio mu je usta i ubacio kamen u usta." U svom komentaru on navodi da je to onaj koji jede kamatu! "To je zato što su govorili: "Kupoprodaja je doista isto što i kamata!", iako je Allah dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu! Oni su to dozvoljavali zato što su se suprotstavljali odredbama Allahovoga zakona.
Riječi: "iako je Allah dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu!" čini se da predstavljaju dopunu pret-hodnih i odgovor na njih, odnosno, na suprotan stav onome koji su oni zastupali, iako su znali da Allah to različito tretira u Svojim odredbama On je Znalac Mudri, Čiji sud niko ne smije promijeniti, odnosno, Kome se ne postavlja pitanje šta čini, dok se njima to pitanje postavlja!
On zna suštinu stvari i ono što je u njima dobro i što je korisno za robove Njegove, pa im to dozvoljava, te što je za njih štetno, pa im to zabranjuje!
On je prema njima milostiviji od roditelja prema svom djetetu! Zato On kaže: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegovoga, pa se okani, pripada ono što je prije stekao i to je stvar Allaha." To znači: do koga dopre Allahova zabrana kamate, pa on tada prestane s tim, njemu pripada ono što je ranije uradio, u skladu s riječima Allaha Uzvišenog: "Allah prašta ono što je već bilo!" (5:95) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je prilikom Osvojenja Meke: /426/
"Svaka kamata iz paganskog doba stavljena je pod ova moja dva stopala, a prva kamata koju ja stavljam kamata je Abbasova!" Nije im naredio da vrate viškove koje su uzimali u periodu paganstva, nego je oprostio ono što je prošlo, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Njemu pripada ono što je ranije stekao i to je stvar Allaha!" Znači pripada mu ona kamata koju je potrošio prije zabraneIbn Ebi-Hatim navodi predanje od Alijje bint Ebqa' /427/ da je Bahna, majka djeteta od Zejd ibn Erkama rekla Aiši, supruzi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Majko vjernika, poznaješ li Zejda ibn Erkama?" Odgovorila joj je: "Da", a ona je rekla:
"Ja sam ga prodala kao roba Ata'u za osam stotina. On je, zatim, zatrebao tu vrijednost, pa sam ga kupila prije isteka roka za šest stotina." Ona joj je rekla: "Nije dobro što si to kupila, to je loše! Obavijesti Zejda da to kvari njegov džihad sa Allahovim Poslanikom, ako se već nije pokajao!" Zatim Bahna kaže: "Šta misliš da ti ostavim dvije stotine a uzmem šest stotina?" Ona joj reče: "Da", a zatim prouči: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se okani, pripada ono što je prije stekao."
Ovo predanje je poznato i predstavlja argument za onoga ko zabranjuje davanje na veresiju uz povećanu cijenu uz izvjestan broj drugih hadisa! Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Oni pak koji se vrate" kamati i koriste je nakon što im je došla zabrana od Allaha, nužno zaslužuju kaznu i imaju protiv sebe dokazZato Allah Uzvišeni kaže: "oni su stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati" Ebu-Davud navodi od Džabira: Kada je objavljen ajet: ..
"Oni koji se kamatom hrane, neće se dići osim...", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /428/ "Ko ne ostavi napoličarstvo neka očekuje protiv sebe rat Allaha i Njegova poslanika." To navodi El-Hakim u svom Mustedreku uz napomenu da je sahih po uvjetima Muslima, iako ga autori dva sahiha nisu naveli. Napoličarstvo je zabranjeno, a to je: "davanje zemlje pod zakup na obradu", "kupovina plodova na stablu kao da su već obrani i na zemlji", "kupovina žita u klasu kao da je već požnjeveno
"Sve navedeno i tome slično zabranjeno je (haram) kako bi se spriječila kamata, budući da nije moguće ustanoviti jednu mjeru za robu te vrste dok se ne osuši. Zato su i šerijatski pravnici suzili puteve koji vode kamati, kao i sredstva koja vode tome i koja su također haram, jer ono što vodi haramu također je haram, kao što je i ono bez čega ne može biti dužnosti (vadžiba) također vadžib! Problem kamate jedan je od najkompleksnijih problema za mnoge poklonike znanosti, a u osnovi mu je čuvanje od sumnjivih stvari. U dva sahiha stoji predanje od Nu'mana ibn Bešira, koji kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /429/
"Halal je jasan i haram je jasan, a između toga dvoga su sumnjive stvari. Stoga, ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvao je svoju vjeru i čast, a ko uđe u sumnjive, ušao je u haram, kao što čoban čuva stado oko zabrane tako blizu da skoro uđe!" U Sunenima se od Hasana ibn Alija, r.a., navodi da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /430/ "Ostavi ono u što sumnjaš, a prihvati ono u što ne sumnjaš!" U drugom hadisu stoji: /431/ "Grijeh je ono što ti srce golica, a duša ti oklijeva, i nije ti drago da to ljudi znaju!"
Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: "Posljednje što je objavljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ajet o kamati." Predanje navodi El-Buhari, a Ahmed prenosi od Omera da je rekao: "Među posljednjim ajetima koji su objavljeni bio je ajet o kamatiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je na ahiret prije nego je nama to objasnio, i zato ostavite kamatu i svaku sumnju." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /432/
"Ljudima će doći vrijeme kada će uzimati kamatu!" Zatim kaže: Njemu je neko rekao: "Da li svi ljudi?", pa je odgovorio: "Ko je od njih ne bude uzimao, obuhvatit će ga njena prašina!" To prenose Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže. U tom smislu je i zabrana sredstava koja vode haramima u hadisu koji navodi imam Ahmed od AišeOna kaže: /433/ "Kada je objavljen ajet s kraja sure "El-Bekare" o kamati, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je u džamiju, proučio to i zabranio trgovinu vinom." To navodi grupa učenjaka, osim Tirmizija, posredstvom A'meša, a ovo je verzija El-Buharijeva. Od Alije i Ibn-Mes'uda navode se riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /434/ "Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, od koga se uzima, ko to svjedoči i ko zapisuje!"
"Allah uništava kamatu, a umnožava milostinje, Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika!" /276/ "Onima koji vjeruju, i dobra djela čine, i namaz obavljaju, i zekat daju, pripada nagrada kod Gospodara njihova. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste!"/277/
Allah Uzvišeni saopćava da On uništava kamatu, tjili je potpuno uklanja iz ruku onoga koji je uzima, ili mu zabrani blagoslov u imetku, pa od toga nema koristi, odnosno uništi ga zajedno s njom na ovome svijetu, a kažnjava na Sudnjem danu, kao što i kaže: "A ono što date na kamatu da se uveća putem imovine drugih ljudi, kod Allaha se neće uvećati!" (30:39) Ahmed navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /435/ "Doista kamata, ako se i umnoži, njen konačni bilans ide naniže!" To spada u poslovanje koje ima učinak suprotan od onoga koji se želi postići "a umnožava milostinje" čita se sa "dammom" na slovu "ya", bez pojačanja, kao: "rasti, uvećavati se" i "davati uz kamate, oplođivati, prekoračiti", tj. umnožiti i razviti. Čita se, također, i: , sa "dammom" i pojačanjem, odnosno infinitivom "odgojiti, razviti"El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /436/
"Ko da milostinju u vrijednosti od jedne datule koju je s halalom stekao a Allah ne prima izuzev dobro! Allah će mu to primiti desnom rukom, i uvećati njenom vlasniku, kao što neko od vas hrani ždrijebe, dok ne postane veliko kao brdo." "Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika!" On ne voli onoga čije srce ne vjeruje, koji griješi riječju i djelom, pa tako kraj ajeta treba da odgovara ovome svojstvu, tjda onaj koji uzima kamate nije zadovoljan onim što mu je Allah dodijelio kao halal, pa nastoji jesti imovinu drugih ljudi na nedozvoljen način, različitim vido-vima prljave zarade.
On time negira blagodati koje su mu dane, čini nasilje i grijeh jedući imovinu ljudi na nedozvoljen način. Zatim, Allah Uzvišeni objavljuje pohvalu Gospodara Uzvišenoga Svojim robovima koji su pokorni Njegovim zapovijedima, koji su Mu zahvalni, koji čine dobro Njegovim stvorenjima obavljajući namaz i dijeleći zekat. On ih obavještava kakve časti im je pripremio, odnosno da će oni biti među sljedbenicima koji vjeruju, pa kaže:
"Onima koji vjeruju i dobra djela čine, namaz obavljaju, i zekat daju, pripada nagrada Gospodara njihova. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste!"
"O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici." /278/ "Ako to ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti niti će vama nepravda biti učinjena." /279/ "A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate!" /280/ "I bojte se Dana u kome ćete Allahu vraćeni biti, zatim će svakome što je zaslužio isplaćeno biti! I nikome nepravda neće biti učinjena!"/281/
Allah Uzvišeni naređuje robovima Svojim, vjernicima, da Ga se boje zabranjujući im ono što ih približava Njegovoj srdžbi i udaljava od zadovoljstva Njegovoga, pa kaže: "O vjernici, bojte se Allaha !", tjčuvajte Ga se i pazite šta radite; "i ostavite što je preostalo od kamate!", tj. ostavite ljudima višak od glavnice vašeg imetka nakon ove opomene, "ako vjerujete" u ono što vam je Allah propisao, tj. dozvoljavajući vam kupoprodaju, zabranjujući kamatu i sl. /437/ Zejd ibn Eslem i neki drugi navode da je ovo objavljeno u vezi s
Beni-Omerom ibn Umejra iz plemena Sekif i Beni-Mugirom iz plemena Mahzum, među kojim je u vrijeme paganstva postojao kamatni odnos. Kada je došao islam i oni ga prihvatili, pleme Sekif je zatražilo da to uzmu od njihU vezi s tim oni su razgovarali i pripadnici Beni-Mugire su rekli: "Nećemo davati kamatu u islamu!" Attab ibn 'Usejd, zapovjednik Meke, povodom toga napisao je žalbu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen navedeni ajet Allahov Poslanik zatim mu je napisao: "O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako vjerujete." /278/
"Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!" Oni su rekli: "Kajemo se Allahu i ostavljamo ostatak kamate", a potom su to sve i ostavili. Ovo je stroga prijetnja svakome ko nastavi uzimati kamatu nakon upozorenja. Ibn-Džurejdž navodi od Ibn-Abbasa da "pa eto vam rata", znači "budite sigurni u rat od Allaha i Poslanika Njegova!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Hasana i Ibn-Sirina da su rekli: "Tako nam Allaha, ovi zelenaši su oni koji jedu kamatu i oni su se složili s tim da Allah i Njegov Poslanik rat protiv njih vode. Kada bi ljudi imali pravednog vođu, on bi tražio od njih da se pokaju, pa ako to ne bi učinili, bili bi ubijeni." Katade kaže: "Allah im obećava ubistvo, kao što to čuju, tako da je njihova krv halal ma gdje se nalazili. Zato se čuvajte poslovanja s kamatom. Jer Allah je halal proširio i dobrim proglasio, pa ne dozvolite da vas neimaština odvede u grijeh prema Njemu!" "A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti" (uzimanjem viška), "niti će vama biti učinjena" na vaše glavnice. Naprotiv, vama pripada ono za što ste trud uložili bez viška ili manjka.
"A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako išta znate!" Allah Uzvišeni naređuje strpljivost kada je dužnik u nevolji ili nije u stanju na vrijeme vratiti dug, za razliku od perioda paganstva kada bi dužniku nakon isteka roka za povratak duga govorili: "Ili daj dug, ili ćeš dati kamatu!" Zatim Allah preporučuje da mu oprosti dug, a za to obećava veliku nagradu, i kaže: "a da to date kao milostinju bolje vam je, ako išta znate!", tj. a da ostavite glavnicu u cjelini i oprostite to dužnikuU vezi s tim postoje brojni hadisi
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Taberani navodi predanje od Ebu-Umame Es'ada ibn Zurare, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /438/ "Kome je drago da mu Allah da hlad onoga dana kada drugoga hlada ne bude bilo, neka olakša onome ko je u nevolji ili neka mu oprosti dug!" Imam Ahmed navodi predanje od Sulejmana ibn Burejde, koji navodi za svoga oca da je rekao: /439/
Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: "Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se za svaki dan odgode sadaka u vrijednosti tog duga." Zatim sam čuo kako kaže: "Ko odgodi rok dužniku, za svaki dan će mu se pisati dvostruka sadaka!" Rekao sam: Čuo sam te, Allahov Poslaniče, kako kažeš: "Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se sadaka za svaki dan vrijednosti toga duga" a zatim opet:
"Ko odgodi rok dužniku, za svaki dan će mu se pisati dvostruka sadaka!..." Na to im je on odgovorio: "Pisat će mu se sadaka za svaki dan u vrijednosti toga duga prije nego što dođe odgodom zakazani rok, a ako mu i nakon toga opet odgodi, pisat će mu se za svaki dan dvostruka nagrada...." El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /440/
Neki trgovac davao je novac na dug ljudima, pa kada bi vidio onoga koji nije u stanju vratiti dug, rekao bi svojim slugama: "Oprostite mu, jer možda će i Allah nama oprostiti! I Allah mu je oprostio!" Nakon toga, Allah Uzvišeni savjetuje Svoje robove podsjećajući ih na prolaznost ovoga svijeta, dolazak drugog svijeta, povratak Njemu, Njegov obračun za sva stvorenja prema njihovim djelima u ovome životu, te određivanje nagrade za dobro a kazne za zlo koje su učinili, pa kaže:
"I bojte se Dana kada ćete Allahu vraćeni biti, kada će svakome što je zaslužio isplaćeno biti! I nikome nepravda neće biti učinjena!" Nakon objave ovoga ajeta Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je još devet noći i umro u ponedjeljak, drugog dana rebiul-evvela
Tako prenosi Ibn Ebi-HatimIbn-Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Posljednji ajet koji je objavljen bio je ovaj ajet: "I bojte se Dana kada ćete Allahu vraćeni biti!" Ibn Džurejdž kaže: "Navode da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga živio još devet noći, počev od subote, i da je umro u ponedjeljak." Prenosi Ibn- -Džerir.
"O vjernici, kada jedan od drugoga pozajmljujete do određenoga roka, zapišite to. Neka jedan pisar između vas to pravedno napiše i neka se pisar ne susteže napisati onako kako ga je Allah poučio! Neka on piše, a neka mu kazuje dužnik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i ništa od toga neka ne izostavi! A ako je dužnik umno ograničen ili slab, ili ako nije u stanju kazivati, onda neka diktira njegov staratelj i to pravedno! I uzmite dva svjedoka između vas, pa ako ne nađete dva muškarca, onda jednog muškarca i dvije žene sa kojima ste kao svjedocima zadovoljni.
Ako jedna od njih dvije pogrešno šta kaže, neka je druga podsjetiI neka se svjedoci ne suzdržavaju ako budu pozvani da ne dođu. Neka vam ne bude mrsko da to zapišete s rokom vraćanja, bio dug mali ili veliki! To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje, izuzev ako je riječ o svakodnevnoj trgovini koju obavljate među vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapišete! Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zaključujete, i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok! A ako to učinite, onda je to vaš grijeh! I bojte se Allaha i Allah će vas poučiti i Allah zna svaku stvar!"/282/
"O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!" Ovo je uputstvo od Allaha Uzvišenog Njegovim robovima vjernicima da zapišu poslovanje koje je vezano za rok, kako bi sačuvali podatke o količini i rokovima, odnosno kako bi bilo preciznije posvjedočenoNa ovo se upozorava na kraju ajeta, gdje Allah Uzvišeni kaže: "To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje." U vezi sa riječima: "O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!" Sufjan Es-Sevri navodi od Ibn-Abbasa:
"Objavljeno je u vezi s plaćanjem unaprijed za određeni rok." Zatim kaže: "Svjedočim da je to beskamatni zajam na određeni rok, što je Allah odobrio i dozvolio!" Zatim je proučio: "O vjernici, kada jedan od drugoga pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!" To navodi El-Buhari, a u dva Sahiha se navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, davali su zajam za jednogodišnji, dvogodišnji ili trogodišnji rod, pa je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /441/
"Ko pozajmljuje, neka pozajmi određenu mjeru i poznatu težinu do određenog roka." Riječi Allaha Uzvišenog: "zapišite to!" predstavljaju Njegovu zapovijed da se zapiše kako bi se to dokumentiralo i sačuvaloOvdje je zapovijed uputstvo, a ne stvarna zapovijed! Ebu-Seid, Ša'bi, Rebi' ibn Enes i neki drugi kažu: To je bila dužnost (vadžib), a potom je derogirana riječima Allaha Uzvišenog: "A ako je-dan drugome nešto povjerite, neka onaj kod koga je povjereno izvrši ukazano mu povjerenje!" (2:283)
Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji prenosi kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao /442/ da je neki od Izraelićana pitao nekog drugog Izraelićanina da mu posudi hiljadu dinara, pa je ovaj rekao: "Dovedi mi svjedoke da posvjedoče!" On je kazao: "Dovoljan je svje dok Allah!" Ovaj je rekao: "Dovedi mi jamca!" Odgovorio mu je:
"Allah je dovoljan jamac!" Drugi je odgovorio: "Tako je!" i dao mu zajam na određeni rokIsplovio je čovjek na more, obavio posao, a zatim je potražio prijevoz (čamac) kako bi stigao novac vratiti u roku koji je odredioPošto nije uspio naći prijevoz, uzeo je jedno drvo (dasku), izdubio rupu u njemu i stavio u nju hiljadu dinara i pismo, a zatim to dobro zatvorio, došao do mora i rekao: "Allahu moj, ti znaš da sam ja pozajmio od tog i tog hiljadu dinara.
Pitao me je za jamca, pa sam mu rekao: 'Allah je dovoljan jamac!' Time se zadovoljio i upitao me za svjedoka, a ja sam rekao: 'Allah je dovoljan kao svjedok!' I time se zadovoljio. Pokušao sam naći prijevoz i na vrijeme mu vratiti ono što mi je dao, ali nisam našao! Pohranjujem to kod Tebe!"
Zatim je to bacio u more i potonulo je. Nakon toga se udaljio tražeći sredstvo prijevoza do svoga gradaČovjek koji mu je posudio novac izišao je da vidi da li mu dolazi čamac s imovinom i ugledao je dasku.
Uzeo je to za svoju porodicu kao drvo za loženje, a kada je razbio našao je imovinu i pismo. Nakon toga, došao je čovjek kome je posudio i dao mu hiljadu dinara govoreći: "Tako mi Boga, tražio sam prijevoz kako bih ti donio tvoj novac, ali ga nisam našao prije nego sam ti donio." On ga upita: "Da li si mi išta poslao?" Rekao je: "Nisam li ti rekao da nisam našao prijevoza prije nego sam došao!" On je rekao: "Allah je učinio za tebe ono što si poslao u drvenoj dasci, pa sada idi ponosno s tom svojom hiljadom!" Lanac je ovog predanja sahih/vjerodostojan, a
El-Buhari ga navodi kao mualek predanje u obliku aktiva. "Neka jedan pisar između vas to pravedno napiše", tj. pravedno i vjerno, ne zakidajući pritom nikoga, odnosno da ne piše drugačije, nego onako kako su se dogovorili, bez bilo kakvog dodavanja ili izostavljanja. "I neka se pisar ne susteže napisati onako kako ga je Allah poučio! Neka on piše!", tj. neka ne odbija onaj koji zna pisati ako bude zamoljen, iako mu nije obaveza to učiniti. Kako ga je Allah poučio onome čemu druge nije poučio, neka on učini uslugu drugome koji ne zna pisati, i neka mu to zapiše. U hadisu stoji: /443/
"U milostinju spada i da pomogneš onome koji radi ili da uradiš za onoga koji to sam nije u stanju!" "a neka mu kazuje dužnik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga!" To znači, neka onaj koji uzima dug diktira pisaru što je vezano za dug i neka se pisar pritom boji! "i ništa od toga neka ne izostavi!", tj. ništa neka ne sakrije.
"A ako je dužnik umno ograničen", tjako je stavljen pod skrbništvo zbog rasipništva i sl "ili slab", tj. mlad ili lud. "ili ako nije u stanju u pero kazivati" ili zbog iznemoglosti ili neznanja, "onda neka diktira njegov staratelj, i to pravedno!" "I uzmite dva svjedoka između vas!" To je zapovijed da se zapisano posvjedoči kako bi bilo pouzdanije, "pa ako ne nađete dva muškarca, onda jednog muškarca i dvije žene". To je kada je u pitanju imovina, i sve što se pod tim podrazumijeva.
Dvije žene su određene umjesto jednog muškarca zbog ograničenosti žene, kao što navodi Muslim u predanju od Ebu-Hurejrea, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /444/ "O skupino žena!
Dajite milostinju i molite Allaha za oprost, jer sam ja među stanovnicima Vatre najviše žena vidio!" Jedna od žena tada je upitala: "Zašto smo mi, Allahov Poslaniče, najbrojniji stanovnici Vatre?" On je rekao: "Mnogo kunete i neposlušne ste muževima! Nisam vidio nikoga kraće pameti i nepotpunije vjere da savladaju čovjeka kao vi!" Ona je dodala: "Allahov Poslaniče! Šta je to kratka pamet i nedostatak u vjeri?" On je rekao: "Svjedočenje dvije žene odgovara svjedočenju jednog muškarca, to je kratka pamet. Provodi noći, a ne klanja, a i mrsi se u ramazanu! To je nedostatak vjere!" "s kojima ste kao svjedocima zadovoljni". To pokazuje da je pravednost uvjet svjedočenja.
Ovaj ajet imaju za dokaz oni koji ne prihvaćaju za svjedoka neprovjerenog (mestur) čovjeka i uvjetuju da svjedok mora biti pravedan i po tome poznat "...ako jedna od njih dvije pogrešno šta kaže", tjjedna od njih nešto zaboravi, "neka je druga podsjeti," tj. druga će se sjetiti šta su one posvjedočile. "I neka se svjedoci ne suzdržavaju ako budu pozvani da dođu." Ima mišljenja da to znači: ako se pozovu da svjedoče, dužni su odazvati se.
U tom smislu, prihvaćanje svjedočenja stroga je kolektivna dužnost (farzi kifaje)To je i stav većine. Cilj riječi Uzvišenog: "I neka se svjedoci ne suzdržavaju ako budu pozvani da dođu" svjedočiti. Mudžahid i neki drugi objašnjavaju: "Ako budeš pozvan da prisustvuješ radi svjedočenja, možeš prihvatiti ili ne, a ako si već bio svjedok događaja pa budeš pozvan, odazovi se!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da to obuhvaća dva stanja: dobivanje poziva za svjedočenje i samo svjedočenje. "Neka vam ne bude mrsko da to zapišete s rokom vraćanja, bio dug mali ili veliki!" Neka vam ne bude mrsko, odnosno, dosadno zapisati tačno s rokom, bilo to malo ili mnogo. "To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje.
" Ovo što smo vam naredili pravednije je i jače za svjedočenje, tjpouzdanije je za svjedoka. Kada vidi svoj rukopis, sjetit će se svog svjedočenja jer u slučaju da ne bude napisao postoji mogućnost da to zaboravi, odnosno zbuni se. Stoga se, u slučaju nesporazuma, treba pozvati na ono što ste napisali kako bi se to bez zabune razriješilo. "izuzev ako je riječ o svakodnevnoj trgovini koju obavljate među vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapišete!" Ako je kupoprodaja izravno iz ruke u ruku, nema smetnje ako se to ne zapiše, budući da nema opasnosti ako se to ne učini.
Što se tiče svjedočenja pri sklapanju kupopro-dajnog ugovora, Allah Uzvišeni kaže: "Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zaključujete!" Uzmite svjedoke koji će posvjedočiti vaše pravo, bio određen ili neodređen rok. Po mišljenju većine, ovo ukazuje na uputu i preporuku, a ne na obavezu. Dokaz za to je hadis Huzejme ibn Sabita el-Ensarija, čije predanje navodi imam Ahmed od Ammare ibn Huzejme, koji prenosi da mu je ispričao njegov amidža, ashab
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /445/ "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kupovao je konja od nekog beduina, pa je pošao s njim da mu plati. On je žurio, dok je beduin išao sporo. Neki ljudi su pristupili beduinu zaustavljajući ga i pitajući za cijenu konja, ne znajući da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od njega kupio, pa je jedan od njih povećao cijenu iznad cijene za koju ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupioBeduin je pozvao
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Ako kupuješ ovoga konja, kupi ga ili ću ga ja prodati." Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo poziv beduina, zastao je i rekao: "Nisam li ga već kupio od tebe?" Beduin je rekao: "Ne, Boga mi, nisam ti ga prodao!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Već sam ga kupio od tebe!" Ljudi su tada pristupili stajući oko Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i beduina dok su oni razgovarali.
Beduin je počeo: "Daj mi svjedoka koji će posvjedočiti da sam ti ga prodao!" Muslimani koji su prišli rekli su beduinu: "Teško tebi! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori ništa drugo do istinu!" Tada je došao Huzejme, pa slušajući raspravu između Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i beduina koji je govorio: "Daj mi svjedoka koji će posvjedočiti da sam ti ga prodao!"- reče: "Ja svjedočim da si mu ga prodao!"
Tada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo Huzejmi i rekao: "Šta svjedočiš?" "Potvrđujući istinitost tvoju, Allahov Poslaniče!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je uzeo svjedočenje Huzejme kao svjedočenje dva čovjeka. Ovako prenose Ebu-Davud i En-Nesa'i. "i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok!" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Dođe čovjek i pozove dvojicu da pišu i svjedoče, pa oni kažu: "Imamo posla!" On im na to kaže: "Naređeno vam je da se odazovete!"- ali nema pravo da ih ošteti! Od Ikreme, Mudžahida, Tavusa i nekih drugih prenosilaca slično se prenosi.
"A ako to učinite, onda ste prema sebi zgriješili!" Ako budete radili suprotno od onoga što vam je naređeno, tj. budete radili ono što vam je zabranjeno, to je pokvarenost i grijeh koji ne možete otkloniti niti oprati. "i Allaha se bojte!", tj. strahujte od Njega, pazite se, slijedite Njegove naredbe i klonite se Njegovih zabrana! "Allah vas poučava" kao što, također, kaže:
"O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegovoga vjerujte; On će vam dvostruku milost Svoju dati, i svjetlo će vam darovati pomoću kojeg ćete ići!" (57:98) "i Allah sve zna!", tj. On zna suštinu stvari, njihovo dobro i posljedice i ništa Mu nije skrivenoNaprotivNjegovo znanje obuhvaća sva bića.