Ima mišljenja da za robinju nema kazne prije udaje, nego da se treba samo istući kako bi to odgojno na nju djelovalo. To se zasniva na općem značenju ajeta koje je uvjetno, što je za većinu dokaz koji oni navode. U hadisu Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida stoji: /688/ da je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, postavljeno pitanje u vezi s robinjom ukoliko počini blud a nije udata, pa je on odgovorio: "Ako počini blud, kaznite je, a potom, ako ponovo to učini, bičujte je, a zatim je prodajte, makar i za pletenicu!"
To navode autori Sahiha, a u tom pogledu još je jasnije predanje koje navodi Seid ibn Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /689/ "Za robinju nema kazne bičevanjem dok se ne uda, tj. ne bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od onoga što slijedi slobodne udane žene!" Međutim, Ebu-Huzejme navodi da se to pogrešno njemu pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna šta je ispravno![166]
"To je za onoga od vas koji se boji razvrata." To znači da se brak dozvoljava s robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe boji da ne počini blud, pa ne može izdržati bez seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U tom slučaju, on se može oženiti robinjom. Ako on međutim to ne učini, i protiv svojih strasti se bori kako ne bi počinio blud, za njega je bolje, jer će njegova djeca u slučaju ženidbe s njom, biti robovi njenog gospodara...! Zato, Allah Uzvišeni kaže: "a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!" Većina učenjaka navode da se ovaj ajet odnosi općenito na slobodne žene i na robinje, a Allah to najbolje zna!
"Allah vam želi objasniti i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah sve dobro zna i mudar je!" /26/ "Allah vam želi oprostiti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" /27/ "Allah vam želi olakšati, a čovjek je stvoren slabim!"/28/
Allah Uzvišeni kazuje da On želi vama, vjernici, objasniti šta vam je dopustio, a šta zabranio, kako je navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima, "i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti vam" za grijehe i zabrane. "Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom Šerijatu, odredbama, djelima i riječima. " A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" - sljedbenici šejtana među židovima, kršćanima i bludnicima žele da vi daleko skrenete sa Puta istine na put laži; "Allah vam želi olakšati", tj. Svojim šerijatskim propisima i zapovijedima, kako ne biste skrenuli s Puta istine na put laž odnosno, Svojim šerijatskim propisima, zapovijedima, zabranama i sudbinom koju vam određuje. Zato je On dozvolio robinje pod određenim uvjetima. "...jer čovjek je stvoren slabim" pa zbog te njegove slabosti, kako u duši, tako i u odlučnosti i željama, odgovara mu olakšanje. Tavus kaže: "Kada su u pitanju žene!"
"O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte! Allah je doista prema vama milostiv!" /29/ "Onoga koji to nepravično i nasilno učini, Mi ćemo u Vatri pržiti, jer Allahu je to lahko!" /30/ "Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti!"/31/
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima, da jedni od drugih na nedozvoljen način imanja prisvajaju, tj. putem stjecanja koja su nezakonita (nisu u skladu sa Šerijatom, poput kamate i kocke,[167] te druge vrste poslova varanja koji se obavljaju na takav način), što se, prema šerijatskom sudu, pokazuje kao vid poslova za koje Allah zna da se njima želi varanje kao putem kamate. Tako Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa primjer čovjeka koji od drugoga čovjeka kupi odjeću, pa mu kaže: "Ako mi se svidi, ja ću je uzeti, a ako ne svidi - s njom ću ti vratiti još dirhem!", pa kaže: To je ono na što ukazuje Allah Uzvišeni: "Jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte!" Ibn Ebi-Hatim navodi u vezi s ovim ajetom predanje od Alkame ibn Abdullaha, koji kaže: "To je jasni ajet, koji neće biti dokinut do Sudnjega dana!";
"osim trgovinom uz obostrani pristanak", tj. ne vršite razmjenu zabranjenim sredstvima kako biste stekli imetak, nego se bavite zakonitom trgovinom, u kojoj postoji pristanak i prodavca i kupca. To činite i na taj način imovinu stječite! Komentirajući ovaj ajet Mudžahid kaže: "Prodajom ili davanjem koje jedan drugom činite." Ibn-Džerir navodi od Mejmuna ibn Mehrana da je rekao: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /690/ Kupoprodaja je uz obostrani pristanak i izbor nakon pogodbe. Muslimanu nije dozvoljeno prevariti muslimana![168] U potpuni pristanak spada utvrđivanje slobodnog izbora na mjestu prije razilaska, jer u dva Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /691/ "Dvojica trgovaca rade po izboru dok se ne raziđu!", a u El-Buharijevoj verziji o ovom pitanju je: /692/ "Kada dva čovjeka obavljaju kupoprodaju, svaki od njih to čini po izboru dok se ne raziđu!" To navode Ahmed, Eš-Šafi´i i njegovi učenici te većina predstavnika Selefa i Halefa, a to pretpostavlja i pravosnažnost izbora uvjeta do tri dana nakon sklapanja ugovora, zavisno od toga kako se pokaže trgovačka roba, odnosno, do godine dana u nekom selu, što je poznato od Malika, r.h.
"...sami sebe ne ubijajte!", tj. kršeći Allahove zabrane, čineći prema Njemu grijehe i prisvajajući imovinu jedan od drugoga na nedozvoljen način. "Allah je doista prema vama milostiv", tj. u svemu što vam je naredio i zabranio. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Asa, radijAllahu ‘anhu, da je /693/ kada ga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u godini poznatoj kao, rekao: "U snu sam polucirao jedne jako hladne noći, pa sam se bojao ako se okupam da ne stradam. Zato sam uzeo tejemmum, a zatim, sa svojim drugovima, klanjao sabah!" Potom kaže: - Kada smo došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, to sam mu kazao, a on je rekao: "Amre, klanjao si s drugovima, a bio si nečist?!" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, ja sam polucirao u noći koja je bila izuzetno hladna, pa sam se bojao da ne stradam", a potom sam mu spomenuo riječi Allaha Uzvišenog: "I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! Uzeo sam tejemmum i klanjao!" Na to se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nasmijao i ništa nije rekao! Ovako prenosi Ebu-Davud, a to navode i drugi. Allah najbolje zna, ali nam se čini da je to dosta valjan stav. Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa "kako je Amr ibn el-As... itd." navodeći slično, a potom ukazujući na ovaj ajet u hadisu El-A'meša s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /694/ "Ko sebe ubije željeznim predmetom, tim će predmetom on svojim rukama udarati u stomak na Sudnjem danu i ostat će vječno u vatri džehenemskoj, a ko izvrši samoubistvo trovanjem, on će taj otrov držati u ruci i trovati se, ostajući vječno u vatri džehenemskoj!"[169] Ovaj hadis stoji u oba Sahiha, a u tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Onoga koji to nepravično i nasilno učini", tj. ko bude činio ono što je Allah zabranio, čineći time nepravdu i nasilje, tj. svjesno znajući da je to zabrana i namjerno praveći prekršaj, "Mi ćemo ga u Vatri pržiti." To je strašna prijetnja i upozorenje, pa to treba imati na umu svaki razborit čovjek koji ima sluha i koji vidi!
"Ako se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela." To znači, ukoliko se budete klonuli velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti manje grijehove i uvesti vas u Džennet. U tom smislu i kaže: "i u divno mjesto vas uvesti!" U vezi sa ovim časnim ajetom postoji više hadisa, od kojih ćemo navesti neke: Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pitao je: /695/ "Znaš li šta je to petak?" Odgovorio sam: "To je dan u kojem je Allah sastavio (stvorio) vašeg prapretka!" Zatim je rekao: "Ali ja znam šta je petak! Ako se čovjek očisti, pa kada dođe džuma šuti dok imam ne obavi namaz, to će mu biti nadoknada od toga dana do slijedeće džume, ukoliko se kloni velikih grijeha!" Slično predanje od Selmana el-Farisije navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem predanja.
Ebu-Dža'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-Seida, koji kažu: /696/ - Jednog dana govorio nam je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekavši tri puta: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život!, a zatim je pao ničice, pa smo to i mi učinili, i počeo plakati dok mi nismo znali zašto se zakleo! Zatim je podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draže od bilo kakvog blaga, pa je rekao: "Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i izbjegava sedam velikih grijeha, a da mu se neće otvoriti vrata Dženneta, pa će mu se kazati: Ulazi s mirom!" Ovako navode En-Nesa'i, El-Hakim u svom "Mustedreku", Ibn-Hajjan u svom "Sahihu", a El-Hakim kaže: "Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s uvjetima dvojice šejhova (autoriteta), koji ga ne navode."
Komentar ovih sedam velikih grijeha
Prema hadisu koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-Hurejre, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /697/ "Klonite se sedam velikih grijeha!" Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?" On je odgovorio: "Pridruživanje nečega Allahu /širk/, ubistvo osobe, koje je Allah zabranio osim s razlogom, vradžbine /sihr/, uzimanje kamate, prisvajanje imovine siročeta, bježanje s bojnog polja i potvaranje čednih i povučenih vjernica!"
Navođenje ovih sedam prijestupa kao velikih grijeha ne negira druge, kao što ćemo to pokazati hadisima kojima se to dokazuje. Neki ashabi i tabiini navode kao primjer: te'arrub, što označava čovjeka koji napusti svoj dom samo da bi dobio ratni plijen, a dužan je da se bori, a kada dođe po plijen - napusti borbu i vrati se u pustinju živjeti kao beduin, zatim neposlušnost roditeljima, skrnavljenje Časnog hrama, naše kible za žive i mrtve, grijeh onoga koji se izruguje,[170] plač roditelja zbog neposlušnosti djece, laž i lažno svjedočenje, ubistvo djeteta, pijenje alkohola, lažna zakletva, psovanje oca jedan drugom i psovanje majke! Neki ashabi kažu: "To je kao i sastavljanje dva namaza bez razloga, izostavljanje namaza, samouvjerenost od Allahove zamke, gubljenje nade u Allahovu milost, blud, krađa, šteta oporukom, varanje te prodaja obaveze prema Allahu za bagatelnu cijenu!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto stavljate one koji obavezu prema Allahu prodaju za bagatelnu cijenu na kraj ajeta?"
Neki pripadnici Selefa kažu: "Napuštanje džemata, kršenje ugovora, sprečavanje korištenja viška vode nakon navodnjavanja, nedozvoljavanje korištenja mužjaka osim uz naknadu, te potvora." Ebul-Kasim Abdulkerim ibn Muhammed er-Rafi'i u svom djelu "Eš-Šerhul-kebir" u poglavlju o svjedočenjima kaže: "Ashabi, radijAllahu ‘anhu, razilaze se, kako u pogledu određenja velikih grijeha, tako i razlike između njih i malih grijeha. Neki od njih velike grijehe objašnjavaju ovako:
- prvo, to je grijeh koji obavezno pretpostavlja kaznu,
- drugo, to je grijeh koji počiniocu donosi žestoku prijetnju na osnovi teksta Knjige u sunneta, što je najčešće. Prvo određenje je vjerovatnije, ali drugo ispravnije.
- treće, navode Imamul-Haremejn u "Iršadu" te neki drugi: "Svako zlo djelo koje ukazuje na nedovoljnu brigu počinioca za vjeru i slabost vjere, u suprotnosti je sa pravičnošću.
- četvrto, navodi El-Kadi Ebu-Seid el-Herevi: "veliki je grijeh svaki čin koji je zabranjen tekstom Knjige, odnosno svaki grijeh koji pretpostavlja određenu kaznu, kao što je smrtna kazna i sl. te napuštanje bilo koje obavezne dužnosti, i laž pri svjedočenju, prenošenju i zakletvi!"
To oni zasigurno navode, a potom on kaže: - El-Kadi er-Revejani to tumači, pa kaže: "Velikih grijeha je sedam, a to su: ubistvo čovjeka bez razloga, blud, homoseksualizam, pijenje alkohola, krađa, nasilno prisvajanje nečije imovine i potvora." U "Šamilu" uz ovih sedam spomenutih on dodaje lažno svjedo -čenje, a autor djela "El-'Udde" tome dodaje još uzimanje kamate, mršenje uz ramazan bez razloga, bestidnu zakletvu, prekidanje rodbinskih veza, neposlušnost roditeljima, bijeg s bojnog polja, prisvajanje imovine siročeta, varanje na vagi, obavljanje namaza prije njegovog vremena, odnosno nakon njegovog vremena, udaranje muslimana bez razloga, namjerno laganje na Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, psovanje ashaba, prikrivanje svjedočenja bez razloga, uzimanje mita, rukovođenje žena muškarcima, potvora kod vlasti, sprečavanje zekata, napuštanje navođenja na dobro i odvraćanja od zla ukoliko ima mogućnosti, zaboravljanje Kur'ana nakon što se nauči, spaljivanje životinje, nedozvoljavanje ženi da bude sa svojim mužem bez razloga, gubljenje nade u Allahovu milost i nerealna sigurnost od Allahove zamke. Tome se dodaje i mržnja prema učenim osobama i znalcima Kur'ana, te puštanje žene na paganski način (zihar), jedenje svinjskog mesa i mesa lešine, izuzev u nuždi. Er-Rafi'i kaže: "Za neke od ovdje navedenih radnji ima mjesta za dileme!" Međutim, treba reći da je o velikim grijesima napisano više djela, među kojima je i tekst našeg šejha Hafiza Ebu-Abdullaha ez-Zehebija, koji je nabrojao oko sedamdeset velikih grijehova. Ukoliko se pak kaže da je veliki grijeh onaj grijeh za koji Zakonodavac prijeti kažnjavanjem Vatrom, kao što navode Ibn-Abbas i drugi, te što je na tom tragu, onda ih ima mnogo. Ako se pak kaže da je to sve što je Allah zabranio, ima ih još puno više, ali Allah to najbolje zna!
Kada su pred Ibn-Abbasom naveli velike grijehe kazavši da ih ima sedam, on je rekao: "Ima ih više od sedam i još sedam!" Ne znam koliko puta je to ponovio. Ibn Ebi-Hatim navodi od Tavusa da je rekao: - Pitao sam Ibn-Abbasa: "Kojih je to sedam velikih grijeha?" On je odgovorio: "Bliži su broju sedamdeset nego broju sedam!"
"I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade! I molite Allaha za obilje Njegovo! Allah, doista, sve dobro zna!"/32/
Imam Ahmed navodi predanje od Mudžahida, koji kaže da je Ummi-Selema rekla: /698/ "Allahov Poslaniče, ljudi idu u boj, a mi ne, ali nama pripada polovina nasljedstva!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!" Predanje navode Tirmizi i drugi. U drugom predanju koje navode Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom "Mustedreku" od Mudžhida prenosi se da je Ummi-Selema rekla: /699/ "Allahov Poslaniče, mi se ne borimo i ne postajemo šehidi, a nasljedstvo se ne prekida!" Nakon toga objavljen je navedeni ajet, a potom je Allah Uzvišeni objavio: "Nijednom djelatniku između vas, bio muš -karac ili žena, djelo neću poništiti" (I3:195) U vezi sa navedenim ajetom, Ali ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: - Ne treba čovjek da poželi nešto i kaže: "Da je meni imovinu tog i tog čovjeka i njegovu porodicu!" To je Allah zabranio, nego neka Allaha moli za Njegovo obilje!" To je sasvim jasno i iz ajeta, a nije proturječno ni sa slijedećim hadisom u Sahihu: /700/ - Nema zavisti samo u dvije stvari: kada npr. čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on podstakne da ga iskoristi za istinu, drugi čovjek kaže: "Da imam bogdo koliko on, i ja bih tako uradio!" Njima obojici pripada ista nagrada!... To je nešto što navedeni ajet nije zabranio, a hadis podstiče da se požele slične blagodati. Allah Uzvišeni kaže: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!", tj. u općim i vjerskim stvarima.
"Muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je učinilo, pa ako je učinilo dobro - imat će za nagradu dobro, a ako je učinilo zlo - imat će zlo, što navodi Ibn-Džerir. Ima mišljenja "da se to odnosi na nasljedstvo", tj. da svakome pripada odgovarajuće nasljedstvo, što navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah Uzvišeni upućuje na ono što je dobro za ljude, pa kaže: "I molite Allaha za obilje Njegovo!" Znači, ne želite ono čime smo vas odlikovali jedne nad drugima, jer ta želja ničemu ne koristi; nego molite Me za Moju milost. Ja ću vam dati, jer Ja sam Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /701/ "Molite Allaha za Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se upućuju molbe! Allahu je najdraži rob onaj koji želi utjehu!"
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: “Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko zaslužuje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zaslužuje siromaštvo, pa ga čini siromašnim; ko zaslužuje drugi svijet, pa mu ga dosuđuje; ko zaslužuje poniženje, pa ga ponižava ne dajući mu dobro niti razloge dobra. Zato On i kaže: "Allah, doista, sve dobro zna!"
"Za sve smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci; onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok!"/33/
U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Za sve smo odredili nasljednike" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu da to znači: "Ljudi, svima vama smo odredili skupinu koja nasljeđuje ono što ostave u nasljedstvo vaši roditelji i rođaci." "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" To znači: onima s kojima ste napravili čvrste ugovore, dajte njihov dio nasljedstva kao što ste im obećali prilikom ugovora. To je važilo u prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Riječi: "Za sve smo odredili nasljednike..." odnose se na nasljednike i "one s kojima ste vezani ugovorom".
Naime, kada su muhadžiri došli u Medinu, oni su nasljeđivali ensarije na osnovi bratstva koje je Allahov Poslanik među njima uspostavio, a ne na osnovi rodbinskih veza. Međutim, kada je Allah objavio ajet: "Za sve smo odredili nasljednike onoga što ostave roditelji i rođaci" to je derogirano. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" Jer, prije islama čovjek bi sklapao ugovor sa drugim čovjekom govoreći: "Ti ćeš mene naslijediti, a ja tebe!" Tako su za života sklapali savezništvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /703/ "Svako savezništvo iz vremena paganstva i dogovor koji je islam zatekao više ih je učvrstio i nisu imali potrebe ta savezništva obnavljati." Nakon toga je derogirano nasljeđivanje savez-ništvom, iako se djelovanje savezništva zadržalo i nakon toga. Tako je nasljedstvo vraćeno rođacima i rodbini, kao što ističe i Ibn-Abbas: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije derogiran.
"Muškarci su nadređeni ženama zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite! Allah je, doista, uzvišen i velik!"/34/
Allah Uzvišeni kaže: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. čovjek je predvodnik žene, njen pretpostavljeni i nadređeni te njen odgojitelj ukoliko skrene, "zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima", tj. zato što su muškarci vredniji od žena, odnosno, što je muškarac bolji od žene. Stoga je vjerovjesništvo posebno odre -đeno muškarcima, a isto je i s glavnom vlašću, jer Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /704/ "Neće se spasiti narod koji predaje poslove u nadležnost ženi." To prenosi El-Buharija. Isto se može reći i za položaj kadije i sl.; "i zato što oni troše imetke svoje", tj. vjenčane darove, davanja i troškove na koje ih je Allah Uzvišeni obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem. Stoga, budući da je muškarac vredniji od žene, normalno je da on bude njoj nadređen, jer Allah Uzvišeni također kaže:
"Muškarci su za jedan stupanj nad njima!" (I2:228) Stoga je njena dužnost biti pokorna u stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude poslušna i pokorna, da bude dobra prema njegovoj porodici i da čuva njegovu imovinu. Ovako navode Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaže: /705/ - Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došao je jedan od ensarija sa svojom ženom, koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je muž taj i taj od ensarija i da ju je udario, što je ostavilo traga na njenom licu. Na to je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja sam htio nešto, ali Allah je htio nešto drugo!"
"...zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje." Eš-Šabi kaže: "Dar koji joj daje! Zar ne vidiš da bi - kada bi je potvorio, a ona to zanijekala - riješili to uzajamnim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila - dobila bi kaznu bičevanjem!"
"A čestite", tj. žene, "poslušne su", tj. pokorne svojim muževima, "i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju", tj. u odsustvu muža čuvaju sebe i njegovu imovinu, ono što je Allah odredio da se čuva", tj. sačuvan je onaj koga Allah sačuva.
Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je žena ona koja kada je pogledaš - razveseli te, kada joj narediš - posluša te, a kada si odsutan - čuva ti sebe i tvoj imetak!" Zatim kaže: - Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je ovaj ajet: "Muškarci su nadređeni ženama"; "i one čije se neposlušnosti pribojavate", tj. žene za koje se pribojavate da budu nevjerne svojim muževima. Neposlušna je žena ona koja je ohola prema svom mužu, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi ga. Kada on to uvidi kod žene, treba da je posavjetuje i zaplaši je Allahovom kaznom za grijehe, budući da je Allah dao prava mužu prema njoj i naložio joj da mu bude pokorna, a zabranio da griješi prema njemu zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o njoj. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome učini sedždu, naredio bih da to žena učini prema svome mužu zbog veličine njegova prava nad njom!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /708/ "Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvišeni kaže:
"i one čije se neposlušnosti pribojavate"; "a onda napustite postelje njihove!" Ibn-Abbas kaže: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-Abbasa se navodi da "napuštanje" znači: "da ne obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da joj leđa okrene!"
U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena prema nama?", a on je odgovorio: "Da joj osiguraš hranu kada to nabavljaš, da je obučeš kada se oblačiš, da je ne udaraš po licu, da je ne sramotiš niti napuštaš osim u kući"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni savjetima, ni napuštanjem u postelji, onda treba da ih udarite, ali ne pretjerujući. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Džabira, koji navodi da je Vjerovjesnik na Oprosnom hadžu rekao: /710/ "Čuvajte se Allaha u pogledu žena, jer one su za vas udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole da u vašu kuću uđe iko koga vi ne volite, pa ako to učine, onda ih udarite, ne pretjerujući. Obavezni ste ih opskrbiti i obući kako je uobičajeno!" Pravnici kažu: "Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se neće slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"
"Ako vam postanu poslušne, onda im teškoće ne činite!" Ukoliko žene budu poslušne svojim muževima u svemu što oni žele, a što im je Allah dozvolio, onda nema osnova za nešto takvo, pa ne treba ni da ih udaraju, niti napuštaju u postelji. "Allah je, doista, uzvišen i velik!" Allah Uzvišeni je njihov zaštitnik ukoliko ljudi budu prema njima nekorektni bez razloga, pa će se On osvetiti za one kojima je učinjena nepravda i zulum.
"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!"/35/
Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"
"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/
Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"
"(To su) oni koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" /37/ "I oni koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju! A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!" /38/ "A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve zna?!"/39/
Allah Uzvišeni ovo govori prekoravajući one koji škrtare svojim imecima i ne troše ih za ono što im je Allah naredio, kao što je: dobročinstvo roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, drugu uz sebe, putniku i zarobljenicima koji su u posjedu, ne plaćaju Allahovu obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traže da budu škrti. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /719/ "Koja je bolest veća od škrtosti!?" Zatim kaže: /720/ "Čuvajte se tvrdičluka, jer to je upropastilo one prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa su to učinili, navelo ih je na razvrat, pa su to činili!"
"i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao." Jer, škrtac poriče blagodati Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odjeći, ni u jelu, ni u davanjima. Zato Allah Uzvišeni upozorava: "a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine, a i škrtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao, pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag osjeti na njemu!" Sadržaj ajeta je škrtarenje imetkom iako tu ulazi i škrtarenje znanjem, jer se ovdje govori o trošenju na svoje rođake i slabe, o čemu govori i ajet nakon toga: "I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprijatelj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:"A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju?!" To znači, šta bi im smetalo da vjeruju u Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadajući se Njegovom obećanju na drugom svijetu za onoga ko bude dobro činio, te da troše od onoga čime ih je Allah opskrbio u ono što Allah voli i čime je zadovoljan?!
"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna njihove dobre i loše namjere, pa ko zaslužuje Pravi put, On ga upućuje i navodi da čini dobro s kojim je On zadovoljan, a ko zaslužuje poniženje i udaljenje od Uzvišenog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet. Utječemo se Allahu da nas od toga sačuva!
"Allah neće ni trunku nepravde učiniti, pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" /40/ "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" /41/ "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!"/42/
Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (I21:47) U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vatre!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:"Allah neće ni trunku nepravde učiniti", zatim: "pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet: "A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svijeta, osim malenkost!" (I9:38)
"A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" Allah Uzvišeni obavještava o Svojoj moći i sili na Sudnji dan, odnosno o tome kako će biti na Sudnji dan kada iz svakog naroda dovede svjedoka, tj. vjerovjesnike, alejhi selam, kao što kaže: "I Zemlja svjetlošću Gospodara svoga će zasjati, i Knjiga se postaviti, i vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti..." (I39:69) El-Buhari navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /724/ Uči mi! Ja sam mu rekao: "Allahov Poslaniče, da ti ja učim, a tebi je objavljeno!?" On je rekao: Da. Volim to slušati od drugoga! Potom sam mu učio poglavlje "En-Nisa" do ovog ajeta: "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim!?..." pa mi je rekao: "Dosta je za sada!" a oči su mu suzile!... To navode El-Buhari i Muslim od El-E'meša.
Ibn-Džerir navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji u vezi s ovim ajetom kaže: - Allahov Posla-nik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /725/ "Svjedok sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzmeš, Ti ćeš ih nadzirati!" "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" - poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide strahote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir navodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopoklonike, da će na Sudnji dan govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" To je smisao riječi: "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."
"O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!"/43/
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u poglavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog: "Pitaju te o vinu i kocki...!" (I2:219).[171] Naime, to je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet: "O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili" do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (I5:90-91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pitanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':
"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.
Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe navodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pripremio hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvalisati." Tada je jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet: "O vjernici, ne približujte se namazu..." Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah objavio: "O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite..." Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Abdurrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!
"dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"
To navode autori Sahiha, a u tom pogledu još je jasnije predanje koje navodi Seid ibn Mensur s lancem od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /689/ "Za robinju nema kazne bičevanjem dok se ne uda, tj. ne bude udana, a kada se uda, nju slijedi polovina od onoga što slijedi slobodne udane žene!" Međutim, Ebu-Huzejme navodi da se to pogrešno njemu pripisuje, nego da je to stav Ibn-Abbasa, a to navode i Bejheki te niz drugih. Allah najbolje zna šta je ispravno![166]
"To je za onoga od vas koji se boji razvrata." To znači da se brak dozvoljava s robinjama uz navedene uvjete za onoga ko se za sebe boji da ne počini blud, pa ne može izdržati bez seksualnog odnosa, te se zbog svega toga pokvari. U tom slučaju, on se može oženiti robinjom. Ako on međutim to ne učini, i protiv svojih strasti se bori kako ne bi počinio blud, za njega je bolje, jer će njegova djeca u slučaju ženidbe s njom, biti robovi njenog gospodara...! Zato, Allah Uzvišeni kaže: "a bolje vam je da se uzdržite, jer Allah prašta i milostiv je!" Većina učenjaka navode da se ovaj ajet odnosi općenito na slobodne žene i na robinje, a Allah to najbolje zna!
"Allah vam želi objasniti i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas i oprostiti vam. Allah sve dobro zna i mudar je!" /26/ "Allah vam želi oprostiti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" /27/ "Allah vam želi olakšati, a čovjek je stvoren slabim!"/28/
Allah Uzvišeni kazuje da On želi vama, vjernici, objasniti šta vam je dopustio, a šta zabranio, kako je navedeno u ovom poglavlju, te na drugim mjestima, "i uputiti vas putovima kojima su išli oni prije vas", tj. na njihove valjane putove, "i oprostiti vam" za grijehe i zabrane. "Allah sve dobro zna i mudar je!" u Svom Šerijatu, odredbama, djelima i riječima. " A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko skrenete!" - sljedbenici šejtana među židovima, kršćanima i bludnicima žele da vi daleko skrenete sa Puta istine na put laži; "Allah vam želi olakšati", tj. Svojim šerijatskim propisima i zapovijedima, kako ne biste skrenuli s Puta istine na put laž odnosno, Svojim šerijatskim propisima, zapovijedima, zabranama i sudbinom koju vam određuje. Zato je On dozvolio robinje pod određenim uvjetima. "...jer čovjek je stvoren slabim" pa zbog te njegove slabosti, kako u duši, tako i u odlučnosti i željama, odgovara mu olakšanje. Tavus kaže: "Kada su u pitanju žene!"
"O vjernici, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte! Allah je doista prema vama milostiv!" /29/ "Onoga koji to nepravično i nasilno učini, Mi ćemo u Vatri pržiti, jer Allahu je to lahko!" /30/ "Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti!"/31/
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima, da jedni od drugih na nedozvoljen način imanja prisvajaju, tj. putem stjecanja koja su nezakonita (nisu u skladu sa Šerijatom, poput kamate i kocke,[167] te druge vrste poslova varanja koji se obavljaju na takav način), što se, prema šerijatskom sudu, pokazuje kao vid poslova za koje Allah zna da se njima želi varanje kao putem kamate. Tako Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa primjer čovjeka koji od drugoga čovjeka kupi odjeću, pa mu kaže: "Ako mi se svidi, ja ću je uzeti, a ako ne svidi - s njom ću ti vratiti još dirhem!", pa kaže: To je ono na što ukazuje Allah Uzvišeni: "Jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte!" Ibn Ebi-Hatim navodi u vezi s ovim ajetom predanje od Alkame ibn Abdullaha, koji kaže: "To je jasni ajet, koji neće biti dokinut do Sudnjega dana!";
"osim trgovinom uz obostrani pristanak", tj. ne vršite razmjenu zabranjenim sredstvima kako biste stekli imetak, nego se bavite zakonitom trgovinom, u kojoj postoji pristanak i prodavca i kupca. To činite i na taj način imovinu stječite! Komentirajući ovaj ajet Mudžahid kaže: "Prodajom ili davanjem koje jedan drugom činite." Ibn-Džerir navodi od Mejmuna ibn Mehrana da je rekao: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /690/ Kupoprodaja je uz obostrani pristanak i izbor nakon pogodbe. Muslimanu nije dozvoljeno prevariti muslimana![168] U potpuni pristanak spada utvrđivanje slobodnog izbora na mjestu prije razilaska, jer u dva Sahiha stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /691/ "Dvojica trgovaca rade po izboru dok se ne raziđu!", a u El-Buharijevoj verziji o ovom pitanju je: /692/ "Kada dva čovjeka obavljaju kupoprodaju, svaki od njih to čini po izboru dok se ne raziđu!" To navode Ahmed, Eš-Šafi´i i njegovi učenici te većina predstavnika Selefa i Halefa, a to pretpostavlja i pravosnažnost izbora uvjeta do tri dana nakon sklapanja ugovora, zavisno od toga kako se pokaže trgovačka roba, odnosno, do godine dana u nekom selu, što je poznato od Malika, r.h.
"...sami sebe ne ubijajte!", tj. kršeći Allahove zabrane, čineći prema Njemu grijehe i prisvajajući imovinu jedan od drugoga na nedozvoljen način. "Allah je doista prema vama milostiv", tj. u svemu što vam je naredio i zabranio. Imam Ahmed navodi predanje od Amra ibn Asa, radijAllahu ‘anhu, da je /693/ kada ga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao u godini poznatoj kao, rekao: "U snu sam polucirao jedne jako hladne noći, pa sam se bojao ako se okupam da ne stradam. Zato sam uzeo tejemmum, a zatim, sa svojim drugovima, klanjao sabah!" Potom kaže: - Kada smo došli Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, to sam mu kazao, a on je rekao: "Amre, klanjao si s drugovima, a bio si nečist?!" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, ja sam polucirao u noći koja je bila izuzetno hladna, pa sam se bojao da ne stradam", a potom sam mu spomenuo riječi Allaha Uzvišenog: "I sami sebe ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! Uzeo sam tejemmum i klanjao!" Na to se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nasmijao i ništa nije rekao! Ovako prenosi Ebu-Davud, a to navode i drugi. Allah najbolje zna, ali nam se čini da je to dosta valjan stav. Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa "kako je Amr ibn el-As... itd." navodeći slično, a potom ukazujući na ovaj ajet u hadisu El-A'meša s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /694/ "Ko sebe ubije željeznim predmetom, tim će predmetom on svojim rukama udarati u stomak na Sudnjem danu i ostat će vječno u vatri džehenemskoj, a ko izvrši samoubistvo trovanjem, on će taj otrov držati u ruci i trovati se, ostajući vječno u vatri džehenemskoj!"[169] Ovaj hadis stoji u oba Sahiha, a u tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "Onoga koji to nepravično i nasilno učini", tj. ko bude činio ono što je Allah zabranio, čineći time nepravdu i nasilje, tj. svjesno znajući da je to zabrana i namjerno praveći prekršaj, "Mi ćemo ga u Vatri pržiti." To je strašna prijetnja i upozorenje, pa to treba imati na umu svaki razborit čovjek koji ima sluha i koji vidi!
"Ako se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti vaša loša djela." To znači, ukoliko se budete klonuli velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi ćemo vam pokriti manje grijehove i uvesti vas u Džennet. U tom smislu i kaže: "i u divno mjesto vas uvesti!" U vezi sa ovim časnim ajetom postoji više hadisa, od kojih ćemo navesti neke: Imam Ahmed navodi predanje od Selmana el-Farisije, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, pitao je: /695/ "Znaš li šta je to petak?" Odgovorio sam: "To je dan u kojem je Allah sastavio (stvorio) vašeg prapretka!" Zatim je rekao: "Ali ja znam šta je petak! Ako se čovjek očisti, pa kada dođe džuma šuti dok imam ne obavi namaz, to će mu biti nadoknada od toga dana do slijedeće džume, ukoliko se kloni velikih grijeha!" Slično predanje od Selmana el-Farisije navodi i El-Buhari, ali sa drugim lancem predanja.
Ebu-Dža'fer navodi predanje od Ebu-Hurejre i Ebu-Seida, koji kažu: /696/ - Jednog dana govorio nam je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekavši tri puta: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život!, a zatim je pao ničice, pa smo to i mi učinili, i počeo plakati dok mi nismo znali zašto se zakleo! Zatim je podigao glavu veselog lica, pa nam je to bilo draže od bilo kakvog blaga, pa je rekao: "Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat i izbjegava sedam velikih grijeha, a da mu se neće otvoriti vrata Dženneta, pa će mu se kazati: Ulazi s mirom!" Ovako navode En-Nesa'i, El-Hakim u svom "Mustedreku", Ibn-Hajjan u svom "Sahihu", a El-Hakim kaže: "Sahih (vjerodostojan) hadis u skladu s uvjetima dvojice šejhova (autoriteta), koji ga ne navode."
Komentar ovih sedam velikih grijeha
Prema hadisu koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-Hurejre, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /697/ "Klonite se sedam velikih grijeha!" Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, koji su to grijesi?" On je odgovorio: "Pridruživanje nečega Allahu /širk/, ubistvo osobe, koje je Allah zabranio osim s razlogom, vradžbine /sihr/, uzimanje kamate, prisvajanje imovine siročeta, bježanje s bojnog polja i potvaranje čednih i povučenih vjernica!"
Navođenje ovih sedam prijestupa kao velikih grijeha ne negira druge, kao što ćemo to pokazati hadisima kojima se to dokazuje. Neki ashabi i tabiini navode kao primjer: te'arrub, što označava čovjeka koji napusti svoj dom samo da bi dobio ratni plijen, a dužan je da se bori, a kada dođe po plijen - napusti borbu i vrati se u pustinju živjeti kao beduin, zatim neposlušnost roditeljima, skrnavljenje Časnog hrama, naše kible za žive i mrtve, grijeh onoga koji se izruguje,[170] plač roditelja zbog neposlušnosti djece, laž i lažno svjedočenje, ubistvo djeteta, pijenje alkohola, lažna zakletva, psovanje oca jedan drugom i psovanje majke! Neki ashabi kažu: "To je kao i sastavljanje dva namaza bez razloga, izostavljanje namaza, samouvjerenost od Allahove zamke, gubljenje nade u Allahovu milost, blud, krađa, šteta oporukom, varanje te prodaja obaveze prema Allahu za bagatelnu cijenu!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Zašto stavljate one koji obavezu prema Allahu prodaju za bagatelnu cijenu na kraj ajeta?"
Neki pripadnici Selefa kažu: "Napuštanje džemata, kršenje ugovora, sprečavanje korištenja viška vode nakon navodnjavanja, nedozvoljavanje korištenja mužjaka osim uz naknadu, te potvora." Ebul-Kasim Abdulkerim ibn Muhammed er-Rafi'i u svom djelu "Eš-Šerhul-kebir" u poglavlju o svjedočenjima kaže: "Ashabi, radijAllahu ‘anhu, razilaze se, kako u pogledu određenja velikih grijeha, tako i razlike između njih i malih grijeha. Neki od njih velike grijehe objašnjavaju ovako:
- prvo, to je grijeh koji obavezno pretpostavlja kaznu,
- drugo, to je grijeh koji počiniocu donosi žestoku prijetnju na osnovi teksta Knjige u sunneta, što je najčešće. Prvo određenje je vjerovatnije, ali drugo ispravnije.
- treće, navode Imamul-Haremejn u "Iršadu" te neki drugi: "Svako zlo djelo koje ukazuje na nedovoljnu brigu počinioca za vjeru i slabost vjere, u suprotnosti je sa pravičnošću.
- četvrto, navodi El-Kadi Ebu-Seid el-Herevi: "veliki je grijeh svaki čin koji je zabranjen tekstom Knjige, odnosno svaki grijeh koji pretpostavlja određenu kaznu, kao što je smrtna kazna i sl. te napuštanje bilo koje obavezne dužnosti, i laž pri svjedočenju, prenošenju i zakletvi!"
To oni zasigurno navode, a potom on kaže: - El-Kadi er-Revejani to tumači, pa kaže: "Velikih grijeha je sedam, a to su: ubistvo čovjeka bez razloga, blud, homoseksualizam, pijenje alkohola, krađa, nasilno prisvajanje nečije imovine i potvora." U "Šamilu" uz ovih sedam spomenutih on dodaje lažno svjedo -čenje, a autor djela "El-'Udde" tome dodaje još uzimanje kamate, mršenje uz ramazan bez razloga, bestidnu zakletvu, prekidanje rodbinskih veza, neposlušnost roditeljima, bijeg s bojnog polja, prisvajanje imovine siročeta, varanje na vagi, obavljanje namaza prije njegovog vremena, odnosno nakon njegovog vremena, udaranje muslimana bez razloga, namjerno laganje na Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, psovanje ashaba, prikrivanje svjedočenja bez razloga, uzimanje mita, rukovođenje žena muškarcima, potvora kod vlasti, sprečavanje zekata, napuštanje navođenja na dobro i odvraćanja od zla ukoliko ima mogućnosti, zaboravljanje Kur'ana nakon što se nauči, spaljivanje životinje, nedozvoljavanje ženi da bude sa svojim mužem bez razloga, gubljenje nade u Allahovu milost i nerealna sigurnost od Allahove zamke. Tome se dodaje i mržnja prema učenim osobama i znalcima Kur'ana, te puštanje žene na paganski način (zihar), jedenje svinjskog mesa i mesa lešine, izuzev u nuždi. Er-Rafi'i kaže: "Za neke od ovdje navedenih radnji ima mjesta za dileme!" Međutim, treba reći da je o velikim grijesima napisano više djela, među kojima je i tekst našeg šejha Hafiza Ebu-Abdullaha ez-Zehebija, koji je nabrojao oko sedamdeset velikih grijehova. Ukoliko se pak kaže da je veliki grijeh onaj grijeh za koji Zakonodavac prijeti kažnjavanjem Vatrom, kao što navode Ibn-Abbas i drugi, te što je na tom tragu, onda ih ima mnogo. Ako se pak kaže da je to sve što je Allah zabranio, ima ih još puno više, ali Allah to najbolje zna!
Kada su pred Ibn-Abbasom naveli velike grijehe kazavši da ih ima sedam, on je rekao: "Ima ih više od sedam i još sedam!" Ne znam koliko puta je to ponovio. Ibn Ebi-Hatim navodi od Tavusa da je rekao: - Pitao sam Ibn-Abbasa: "Kojih je to sedam velikih grijeha?" On je odgovorio: "Bliži su broju sedamdeset nego broju sedam!"
"I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade! I molite Allaha za obilje Njegovo! Allah, doista, sve dobro zna!"/32/
Imam Ahmed navodi predanje od Mudžahida, koji kaže da je Ummi-Selema rekla: /698/ "Allahov Poslaniče, ljudi idu u boj, a mi ne, ali nama pripada polovina nasljedstva!" Nakon toga je Allah Uzvišeni objavio: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!" Predanje navode Tirmizi i drugi. U drugom predanju koje navode Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir, Ibn-Merdevejh i El-Hakim u svom "Mustedreku" od Mudžhida prenosi se da je Ummi-Selema rekla: /699/ "Allahov Poslaniče, mi se ne borimo i ne postajemo šehidi, a nasljedstvo se ne prekida!" Nakon toga objavljen je navedeni ajet, a potom je Allah Uzvišeni objavio: "Nijednom djelatniku između vas, bio muš -karac ili žena, djelo neću poništiti" (I3:195) U vezi sa navedenim ajetom, Ali ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: - Ne treba čovjek da poželi nešto i kaže: "Da je meni imovinu tog i tog čovjeka i njegovu porodicu!" To je Allah zabranio, nego neka Allaha moli za Njegovo obilje!" To je sasvim jasno i iz ajeta, a nije proturječno ni sa slijedećim hadisom u Sahihu: /700/ - Nema zavisti samo u dvije stvari: kada npr. čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on podstakne da ga iskoristi za istinu, drugi čovjek kaže: "Da imam bogdo koliko on, i ja bih tako uradio!" Njima obojici pripada ista nagrada!... To je nešto što navedeni ajet nije zabranio, a hadis podstiče da se požele slične blagodati. Allah Uzvišeni kaže: "I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima...!", tj. u općim i vjerskim stvarima.
"Muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade!" Svako od njih ima nagradu za djelo koje je učinilo, pa ako je učinilo dobro - imat će za nagradu dobro, a ako je učinilo zlo - imat će zlo, što navodi Ibn-Džerir. Ima mišljenja "da se to odnosi na nasljedstvo", tj. da svakome pripada odgovarajuće nasljedstvo, što navodi Ibn-Abbas. Nakon toga, Allah Uzvišeni upućuje na ono što je dobro za ljude, pa kaže: "I molite Allaha za obilje Njegovo!" Znači, ne želite ono čime smo vas odlikovali jedne nad drugima, jer ta želja ničemu ne koristi; nego molite Me za Moju milost. Ja ću vam dati, jer Ja sam Plemenit i Darovalac." Ebu-Nuajm navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /701/ "Molite Allaha za Njegovu milost i obilje, jer Allah doista voli da Mu se upućuju molbe! Allahu je najdraži rob onaj koji želi utjehu!"
Zatim, Allah Uzvišeni kaže: “Allah, doista, sve dobro zna!" On zna ko zaslužuje ovaj svijet, pa mu ga daje; ko zaslužuje siromaštvo, pa ga čini siromašnim; ko zaslužuje drugi svijet, pa mu ga dosuđuje; ko zaslužuje poniženje, pa ga ponižava ne dajući mu dobro niti razloge dobra. Zato On i kaže: "Allah, doista, sve dobro zna!"
"Za sve smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci; onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio! Allah je, doista, svemu svjedok!"/33/
U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "Za sve smo odredili nasljednike" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu da to znači: "Ljudi, svima vama smo odredili skupinu koja nasljeđuje ono što ostave u nasljedstvo vaši roditelji i rođaci." "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" To znači: onima s kojima ste napravili čvrste ugovore, dajte njihov dio nasljedstva kao što ste im obećali prilikom ugovora. To je važilo u prvo vrijeme islama, a potom je dokinuto. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /702/ - Riječi: "Za sve smo odredili nasljednike..." odnose se na nasljednike i "one s kojima ste vezani ugovorom".
Naime, kada su muhadžiri došli u Medinu, oni su nasljeđivali ensarije na osnovi bratstva koje je Allahov Poslanik među njima uspostavio, a ne na osnovi rodbinskih veza. Međutim, kada je Allah objavio ajet: "Za sve smo odredili nasljednike onoga što ostave roditelji i rođaci" to je derogirano. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Onima s kojima ste vezani ugovorom, dajte njihov dio!" Jer, prije islama čovjek bi sklapao ugovor sa drugim čovjekom govoreći: "Ti ćeš mene naslijediti, a ja tebe!" Tako su za života sklapali savezništvo. Stoga i Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /703/ "Svako savezništvo iz vremena paganstva i dogovor koji je islam zatekao više ih je učvrstio i nisu imali potrebe ta savezništva obnavljati." Nakon toga je derogirano nasljeđivanje savez-ništvom, iako se djelovanje savezništva zadržalo i nakon toga. Tako je nasljedstvo vraćeno rođacima i rodbini, kao što ističe i Ibn-Abbas: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju mimo rodbinskih veza, sve dok to nije derogirano!" Ovo je, ujedno, i odgovor onima koji tvrde da je ovaj ajet jasan (muhkem) i da nije derogiran.
"Muškarci su nadređeni ženama zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite! Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite! Allah je, doista, uzvišen i velik!"/34/
Allah Uzvišeni kaže: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. čovjek je predvodnik žene, njen pretpostavljeni i nadređeni te njen odgojitelj ukoliko skrene, "zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima", tj. zato što su muškarci vredniji od žena, odnosno, što je muškarac bolji od žene. Stoga je vjerovjesništvo posebno odre -đeno muškarcima, a isto je i s glavnom vlašću, jer Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /704/ "Neće se spasiti narod koji predaje poslove u nadležnost ženi." To prenosi El-Buharija. Isto se može reći i za položaj kadije i sl.; "i zato što oni troše imetke svoje", tj. vjenčane darove, davanja i troškove na koje ih je Allah Uzvišeni obavezao u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem. Stoga, budući da je muškarac vredniji od žene, normalno je da on bude njoj nadređen, jer Allah Uzvišeni također kaže:
"Muškarci su za jedan stupanj nad njima!" (I2:228) Stoga je njena dužnost biti pokorna u stvarima u kojima joj je Allah naredio da bude poslušna i pokorna, da bude dobra prema njegovoj porodici i da čuva njegovu imovinu. Ovako navode Mukatil, Es-Suddi i Ed-Dahhak.
Ibn-Merdevejh navodi predanje od Alije koji kaže: /705/ - Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, došao je jedan od ensarija sa svojom ženom, koja je rekla Allahovom Poslaniku da joj je muž taj i taj od ensarija i da ju je udario, što je ostavilo traga na njenom licu. Na to je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "On nema pravo na to!" Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Muškarci su nadređeni ženama", tj. u pitanjima odgoja, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Ja sam htio nešto, ali Allah je htio nešto drugo!"
"...zato što ih je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje." Eš-Šabi kaže: "Dar koji joj daje! Zar ne vidiš da bi - kada bi je potvorio, a ona to zanijekala - riješili to uzajamnim proklinjanjem; a kada bi ona njega potvorila - dobila bi kaznu bičevanjem!"
"A čestite", tj. žene, "poslušne su", tj. pokorne svojim muževima, "i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju", tj. u odsustvu muža čuvaju sebe i njegovu imovinu, ono što je Allah odredio da se čuva", tj. sačuvan je onaj koga Allah sačuva.
Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: - Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /706/ "Najbolja je žena ona koja kada je pogledaš - razveseli te, kada joj narediš - posluša te, a kada si odsutan - čuva ti sebe i tvoj imetak!" Zatim kaže: - Nakon toga, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio je ovaj ajet: "Muškarci su nadređeni ženama"; "i one čije se neposlušnosti pribojavate", tj. žene za koje se pribojavate da budu nevjerne svojim muževima. Neposlušna je žena ona koja je ohola prema svom mužu, koja ga ne priznaje, suprotstavlja mu se i mrzi ga. Kada on to uvidi kod žene, treba da je posavjetuje i zaplaši je Allahovom kaznom za grijehe, budući da je Allah dao prava mužu prema njoj i naložio joj da mu bude pokorna, a zabranio da griješi prema njemu zbog toga jer je on odlikovaniji od nje i vodi brigu o njoj. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /707/ "Kada bih ikome naredio da drugome učini sedždu, naredio bih da to žena učini prema svome mužu zbog veličine njegova prava nad njom!" El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /708/ "Kada čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ona to odbije, meleci je proklinju sve dok ne svane zora!" To prenosi Muslim. Zato i Allah Uzvišeni kaže:
"i one čije se neposlušnosti pribojavate"; "a onda napustite postelje njihove!" Ibn-Abbas kaže: "On je savjetuje, pa ako prihvati - uredu; a u suprotnom, treba je napustiti u postelji!" Od Ibn-Abbasa se navodi da "napuštanje" znači: "da ne obavlja s njom odnos, ne spava s njom u postelji i da joj leđa okrene!"
U Sunenu i Musnedu stoji predanje od Muavije ibn Hajde el-Kušejrija, koji je rekao: /709/ "Allahov Poslaniče, koja su prava naših žena prema nama?", a on je odgovorio: "Da joj osiguraš hranu kada to nabavljaš, da je obučeš kada se oblačiš, da je ne udaraš po licu, da je ne sramotiš niti napuštaš osim u kući"; "pa ih i udarite", tj. ako se ne povrate ni savjetima, ni napuštanjem u postelji, onda treba da ih udarite, ali ne pretjerujući. U Sahihu Muslimovom stoji predanje od Džabira, koji navodi da je Vjerovjesnik na Oprosnom hadžu rekao: /710/ "Čuvajte se Allaha u pogledu žena, jer one su za vas udate i one su prema vama obavezne da ne dozvole da u vašu kuću uđe iko koga vi ne volite, pa ako to učine, onda ih udarite, ne pretjerujući. Obavezni ste ih opskrbiti i obući kako je uobičajeno!" Pravnici kažu: "Udarac bez pretjerivanja jeste udarac kojim se neće slomiti neki dio tijela niti nanijeti povreda!"
"Ako vam postanu poslušne, onda im teškoće ne činite!" Ukoliko žene budu poslušne svojim muževima u svemu što oni žele, a što im je Allah dozvolio, onda nema osnova za nešto takvo, pa ne treba ni da ih udaraju, niti napuštaju u postelji. "Allah je, doista, uzvišen i velik!" Allah Uzvišeni je njihov zaštitnik ukoliko ljudi budu prema njima nekorektni bez razloga, pa će se On osvetiti za one kojima je učinjena nepravda i zulum.
"A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!"/35/
Nakon što je ukazao na status neposlušne žene, Allah Uzvišeni ukazuje na status zavađenih supružnika, pa kaže: "A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Pošaljite pouzdanog sudiju iz porodice žene i pouzdanog sudiju iz porodice muža, da se sastanu i upoznaju sa stanjem, kako bi potom vidjeli kakav je obostrani interes - razvod ili izmirenje; Zakonodavac predlaže izmirenje, jer Allah Uzvišeni kaže: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti." Sudije će to proučiti, pa ako utvrde da je muž kriv, od njega će odvojiti ženu i obavezati ga da snosi troškove. Ako, pak, žena bude kriva, odvojit će je od muža i zabraniti da je izdržava. Ako se slože da ih rastave ili pomire, oni to mogu. Ako se, pak, slože da treba da se pomire, pa jedno od njih to prihvati, a drugo ne, a potom jedno od njih umre, ono koje je prihvatilo naslijedit će onoga koje nije prihvatilo, dok ono koje nije prihvatilo neće naslijediti onoga koje je prihvatilo. To navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa. Abdurrezzak navodi od Ibn-Abbasa: - Poslani smo ja i Muavija kao dva suca. Ma‘mer navodi da je saznao da ih je poslao Osman, radijAllahu ‘anhu, rekavši im: "Ako smatrate da treba da se sastave - sastavite ih, a ako smatrate da treba da se rastave - rastavite ih!" Slično se predanje navodi i od Alije, radijAllahu ‘anhu Inače, učenjaci se slažu da je na arbitrima da ih sastave ili rastave, pa Ibrahim en-Nehai kaže: "Ukoliko ih suci žele rastaviti, oni će to učiniti jednim ili dvostrukim ili trostrukim razvodom!" To je predanje od Malika. Oni koji tvrde da suci treba da nastoje da ih sastave, a ne rastave, zasnivaju to na riječima Allaha Uzvišenog: "Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti", gdje se ne spominje rastava. Ako suci zastupaju oba supružnika, njihova se presuda ispunjava, bilo da se radi o sastavljanju ili rastavi, i oko toga nema razilaženja. Imami se razilaze u pogledu ovih sudaca: da li se oni postavljaju od sudije da presude, pa makar supružnici to i ne prihvatili, ili treba da su opunomoćeni od supružnika? Postoje dva mišljenja: većina učenjaka zastupa prvo, temeljeći to na riječima Allaha Uzvišenog: "onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice." Ovdje su nazvani sucima kako bi donijeli presudu bez obzira na prihvaćanje onoga za koga se presuda donosi. To je u skladu sa jasnim tekstom ajeta. Ibn-Abdul-Berr kaže: "Učenjaci se slažu da - ako se dva suca ne slože - onda nema važnosti stav drugoga!"
"I Allaha ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu! Allah doista ne voli one koji se ohole i hvališu!"/36/
Allah Uzvišeni zapovijeda da se ibadet čini samo Njemu, Koji nema suparnika, jer On je Tvorac, Skrbnik, Blagodarilac i Dobrotvor prema Svojim stvorenjima, u svako vrijeme i na svakome mjestu i On Jedini zaslužuje da samo Njega vjeruju i ne pridružuju Mu nikoga od stvorenja. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Muazu ibn Džebelu: /711/ "Znaš li kakvo je pravo Allaha u odnosu na robove?" On je odgovorio: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju!" Vjerovjesnik je rekao: "Da se Njemu samo klanjaju i ništa Mu ne pridružuju!" Zatim je upitao: "A znaš li kakvo je pravo robova u odnosu na Allaha, ukoliko to budu činili?" "Da ih ne kazni!", odgovorio je. Nakon toga on mu je savjetovao da dobro čini prema roditeljima, koje je Allah Uzvišeni učinio uzrokom izlaska iz nepostojanja u postojanje, zbog čega često, uz klanjanje Njemu, navodi i dobročinstvo roditeljima, kao u slijedećim riječima: "da bi bio zahvalan Meni i roditeljima svojim!" (I31:14), odnosno: Gospodar tvoj nalaže da samo Njemu ibadet činite, i da roditeljima dobro činite!" (I17:23) Na to se zatim vezuju rođaci, kao što stoji i u hadisu: /712/ "Milostinja prema siromahu je - milostinja, a prema rodbini - milostinja i rodbinska veza!" Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "i siročadima", jer oni su izgubili onoga ko bi izvršavao njihove potrebe i izdržavao ih. Stoga je Allah naredio dobročinstvo i nježnost prema njima. Zatim kaže: "i siromasima". To su oni koji su u nuždi i nisu u stanju naći ko će zadovoljiti njihove potrebe, pa Allah naređuje da im se pomogne kako bi se zadovoljile njihove potrebe i prestale teškoće. U vezi sa siromasima i bijednicima bit će govora više u poglavlju "El-Berae", br. 9, tj. "Et-Tevbe"
"...i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem". Ibn-Abbas kaže: "Bližnji komšija je onaj komšija sa kojim si u srodstvu, a daljnji onaj sa kojim nisi u srodstvu!" Imam Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /713/ "Džibril mi je toliko preporučivao komšiju, da sam pomislio da će ga odrediti kao nasljednika!" To navode autori dva Sahiha, a prenose i Tirmizia i Ebu-Davud. Ahmed navodi predanje od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /714/ "Najbolji su drugovi kod Allaha oni koji su najbolji prema svom drugu, a najbolji je komšija onaj koji je najbolji prema svom komšiji!"
Imam Ahmed navodi predanje od Aiše, koja kaže da je pitala Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: /715/ "Imam dvojicu komšija, pa kome da dam dar?" Odgovorio je: "Onome čija su ti vrata bliža!" Prenosi El-Buhari. "...i drugu pored tebe". Od Alije i ibn Mesuda navodi se kako kažu "da je to supruga!"; "i putniku", a to je onaj koji pored tebe naiđe kao putnik namjernik. O tome će biti govora opširnije u poglavlju: "El-Berae" "U Alaha se uzdamo i na Njega se oslanjamo." "...i onome koji je u vašem posjedu!" To se odnosi na robove. Naime, rob ima slabe mogućnosti, jer je zarobljen, u rukama je ljudi. To potvrđuju i riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, prilikom bolesti pred smrt: /716/ "Čuvajte namaz, namaz i ono što je u vašem posjedu!"
Muslim navodi predanje od Abdullaha ibn Amra: /717/ da je rekao svome upravitelju: "Da li si robovima dao hranu?" "Ne!", odgovorio je. Zatim mu je rekao: - Idi i daj im, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Dovoljan je čovjeku grijeh da ne da hranu onome ko mu je u posjedu!" "Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!" To se odnosi na one koji su samohvaljivi, narcisoidni i oholi prema drugim ljudima, pa misle da su bolji od njih. Ti su za sebe veliki, ali su za Allaha mali i niski. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od jednog čovjeka iz Benu-Hedžima, koji kaže: - Rekao sam: "Daj mi savjet, Allahov Poslaniče!" On je rekao: /718/ "Čuvaj se prepuštanja donjeg dijela odjeće (preko članaka) jer je njeno prepuštanje oholost, a Allah ne voli ohole!"
"(To su) oni koji škrtare i zapovijedaju drugima da budu škrti, i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao, a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" /37/ "I oni koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima, a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju! A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!" /38/ "A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, kada Allah o njima sve zna?!"/39/
Allah Uzvišeni ovo govori prekoravajući one koji škrtare svojim imecima i ne troše ih za ono što im je Allah naredio, kao što je: dobročinstvo roditeljima, rodbini, siročadima, siromasima, bližnjim komšijama, daljnjim komšijama, drugu uz sebe, putniku i zarobljenicima koji su u posjedu, ne plaćaju Allahovu obavezu za to, a uz to i od drugih ljudi traže da budu škrti. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /719/ "Koja je bolest veća od škrtosti!?" Zatim kaže: /720/ "Čuvajte se tvrdičluka, jer to je upropastilo one prije vas! Navelo ih je na prekid odnosa sa svojima, pa su to učinili, navelo ih je na razvrat, pa su to činili!"
"i koji kriju ono što im je Allah iz obilja Svoga darovao." Jer, škrtac poriče blagodati Allahove i to ne pokazuje ni na svojoj odjeći, ni u jelu, ni u davanjima. Zato Allah Uzvišeni upozorava: "a Mi smo nevjernicima pripremili kaznu sramnu!" Naime, nevjerstvo (kufr) predstavlja pokrivanje istine, a i škrtac pokriva Allahove blagodati koje mu je dao, pa je on kafir, tj. onaj koji pokriva Allahove blagodati prema njemu! U hadisu stoji: /721/ "Kada Allah da neku blagodat Svome robu, On voli da se njen trag osjeti na njemu!" Sadržaj ajeta je škrtarenje imetkom iako tu ulazi i škrtarenje znanjem, jer se ovdje govori o trošenju na svoje rođake i slabe, o čemu govori i ajet nakon toga: "I onih koji troše imanja svoja pretvarajući se pred ljudima." Ovdje su navedeni oni koji imaju stisnute ruke, a to su škrci, zatim darežljivi koji se pretvaraju i time žele samo slavu i ugled, odnosno da budu pohvaljeni radi ugleda, a ne Allaha. U hadisu stoji kako je Allahovom Poslaniku postavljeno pitanje o Abdullahu ibn Džud'anu: "Hoće li mu koristiti to što dijeli imovinu i oslobađa robove?" On je odgovorio: - Ne, jer on nikada u životu nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe moje na Sudnjem danu! Zato Allah Uzvišeni kaže: "a u Allaha i onaj svijet ne vjeruju!" To znači da ih je njihov neprijatelj, šejtan,naveo da čine to što je ružno, i odvraća ih od pokornosti, on ih je na to navodio i šaptao im. On se s njima družio i uljepšao im je ono što je ružno. Zato, Allah Uzvišeni kaže: "A kome je šejtan drug, to mu je zao drug!"
Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže:"A šta bi im bilo da u Allaha i Sudnji dan vjeruju i da od onoga što im je Allah dao udjeljuju?!" To znači, šta bi im smetalo da vjeruju u Allaha, idu pohvalnim putem, ostave pretvaranje i prihvate iskrenost i vjeru u Allaha, nadajući se Njegovom obećanju na drugom svijetu za onoga ko bude dobro činio, te da troše od onoga čime ih je Allah opskrbio u ono što Allah voli i čime je zadovoljan?!
"...kada Allah o njima sve zna?!" On zna njihove dobre i loše namjere, pa ko zaslužuje Pravi put, On ga upućuje i navodi da čini dobro s kojim je On zadovoljan, a ko zaslužuje poniženje i udaljenje od Uzvišenog Gospodara - on gubi i ovaj i onaj svijet. Utječemo se Allahu da nas od toga sačuva!
"Allah neće ni trunku nepravde učiniti, pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" /40/ "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" /41/ "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!"/42/
Allah Uzvišeni saopćava da On nikome nepravdu neće učiniti ni koliko zrno gorušice, niti koliko trunku, nego će za sve naknadu dati i - ako bude dobro djelo, to umnogostručiti, kao što kaže na drugom mjestu: "I terezije pravedne ćemo postaviti!" (I21:47) U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Seida el-Hudrija, koji prenosi dugi hadis o šefaatu (zagovoru) od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kojem stoji /722/ da će Allah Uzvišeni reći: "Vratite se, pa kod koga u srcu nađete vjere koliko zrno gorušice, izvedite ga iz Vatre!" U drugoj verziji stoji: "Najmanje, najmanje, makar i koliko trunku vjere, izvedite ga iz Vatre!" Tako će oni izvesti mnoge ljude! Zatim, Ebu-Seid kaže: - Ukoliko želite, proučite:"Allah neće ni trunku nepravde učiniti", zatim: "pa ako bude dobro djelo, On će to umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati!" Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ebu-Osmana, koji kaže: - Rekao sam: /723/ "Ebu-Hurejre, čuo sam od svoje braće u Basri da navode kako si rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako kaže da će Allah za jedno dobro djelo nagraditi sa hiljadu hiljada dobrih djela!" Ebu-Hurejre tada reče: - Tako mi Allaha, čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: "Zaista Allah za jedno dobro djelo daje nagradu kao za dvije hiljade hiljada (dva miliona) dobrih djela." Nakon toga proučio je ovaj ajet: "A šta je uživanje na ovome svijetu spram onog svijeta, osim malenkost!" (I9:38)
"A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim?!" Allah Uzvišeni obavještava o Svojoj moći i sili na Sudnji dan, odnosno o tome kako će biti na Sudnji dan kada iz svakog naroda dovede svjedoka, tj. vjerovjesnike, alejhi selam, kao što kaže: "I Zemlja svjetlošću Gospodara svoga će zasjati, i Knjiga se postaviti, i vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti..." (I39:69) El-Buhari navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /724/ Uči mi! Ja sam mu rekao: "Allahov Poslaniče, da ti ja učim, a tebi je objavljeno!?" On je rekao: Da. Volim to slušati od drugoga! Potom sam mu učio poglavlje "En-Nisa" do ovog ajeta: "A šta će tek biti, kada iz svakoga naroda dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka nad ovim!?..." pa mi je rekao: "Dosta je za sada!" a oči su mu suzile!... To navode El-Buhari i Muslim od El-E'meša.
Ibn-Džerir navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji u vezi s ovim ajetom kaže: - Allahov Posla-nik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /725/ "Svjedok sam nad njima dok sam s njima, a kada me uzmeš, Ti ćeš ih nadzirati!" "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali, da zemlja nad njima bude poravnana, a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" - poželjet će da se zemlja raspukne i proguta ih kada vide strahote toga, te kakvo poniženje, sramota i nevolja ih čeka. Riječi: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti" ukazuju da će oni priznati sve što su činili i da neće ništa moći sakriti. Ibn-Džerir navodi predanje od Seida ibn Džubejra, koji kaže: - Neki čovjek je došao Ibn-Abbasu i rekao mu: "Čuo sam kako Allah Uzvišeni kaže, govoreći za idolopoklonike, da će na Sudnji dan govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!" (I6:23). U drugom ajetu kaže: "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" Ibn-Abbas kaže: - Što se tiče riječi: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici", oni će, kada vide da u Džennet neće ući osim sljedbenici islama, kazati: "Dođite, pa da to negiramo!", pa će zatim govoriti: "Allah je Gospodar naš i mi nismo bili idolopoklonici!"; Allah će zapečatiti njihova usta, a govorit će njihove ruke i noge "a od Allaha nijednu riječ neće moći sakriti!" To je smisao riječi: "Toga dana će poželjeti oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali..."
"O vjernici, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim ako prelazite put, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao nakon nužde, ili ako ste bili u dodiru sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. Allah, doista prelazi preko grijeha i prašta!"/43/
Allah Uzvišeni zabranjuje Svojim robovima, vjernicima da obavljaju namaz kada su pijani i kada ne zna onaj koji klanja šta govori, da se približavaju mjestima u kojima se obavlja namaz, a to su džamije, kada su nečisti (džunubi) izuzev ako prelaze od vrata do vrata bez zadržavanja. To je bilo prije zabrane alkohola na što ukazuje i hadis koji smo naveli u poglavlju "El-Bekare", a uz riječi Allaha Uzvišenog: "Pitaju te o vinu i kocki...!" (I2:219).[171] Naime, to je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, proučio Omeru i rekao: "Allahu naš, daj nam o vinu Jasni dokaz!" Kada je objavljen ovaj ajet, proučio mu ga je i rekao: "Naš Allahu, daj nam o vinu Jasan dokaz!" Tako oni nisu pili vino u vrijeme namaza sve dok nije objavljen ajet: "O vjernici, vino, kocka, kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari i šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili" do riječi: "...pa hoćete li se toga okaniti?" (I5:90-91) Potom je Omer rekao: "Završili smo, završili!" U predanju Israila, u vezi s pitanjem zabrane alkohola, od Omera ibn Hattaba se navode ove riječi: "Zatim je objavljen ajet u poglavlju 'En-Nisa':
"O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite...", pa je mujezin Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada bi pozivao na namaz, govorio: /726/ "Neka u namaz nikako ne pristupa ko je pijan!" To je predanje Ebu-Davudovo.
Povodom objave ovoga ajeta, Ibn Ebi-Šejbe navodi predanje Ibn Ebi-Hatima, koji to prenosi od Mus'aba ibn Sa'da, te navodi da je Sa'd rekao: /727/ "Objavljena su četiri ajeta kada je jedan ensarija pripremio hranu i pozvao neke muhadžire i ensarije. Jeli smo i pili dok se nismo opili, pa smo se počeli hvalisati." Tada je jedan čovjek uzeo čeljust deve i zabio u nos Sa'du tako da je Sa'd ostao probijenog nosa. To je bilo prije zabrane vina, pa je Allah objavio ajet: "O vjernici, ne približujte se namazu..." Hadis se u cjelini navodi kod Muslima, a prenose ga i autori "Sunena" izuzev Ibn-Madžea.
Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, koji kaže: /728/ "Abdurrahman ibn 'Avf nam je pripremio hranu i pozvao nas, pa smo se napili vina koje nas je dobro uhvatilo. Tada sam klanjao namaz, a jednoga su stavili naprijed i on je učio: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, a mi obožavamo što vi obožavate! Onda je Allah objavio: "O vjernici, ne približujte se namazu dok ste pijani i dok ne budete znali šta govorite..." Ovako navodi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih. U predanju Ibn-Džerira navodi se da je učač bio Abdurrahman ibn Avf, dok u drugom njegovom predanju stoji da je to bio Alija ibn Ebi et-Talib. Allah to najbolje zna!
"dok ne budete znali šta govorite..." Ovo je najbolje što je rečeno u vezi s pijanim čovjekom, jer on ne zna šta govori budući da se u pijanstvu miješa učenje s odsustvom razuma i skrušenosti! Imam Ahmed navodi predanje od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /729/ "Ako neko od vas zadrijema dok klanja, neka se izdvoji i neka odspava, da bi znao šta govori!" To navode El-Buhari i En-Nesa'i, ali ne i Muslim. U nekim verzijama stoji: /730/ "jer može sam sebe grditi umjesto moliti za oprost!"