Uzvišeni Allah kaže: "I nemojte prema nekoj sasvim naginjati", tj. nemojte sasvim pretjerivati u naklonosti, "pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena", tj. da nema muža, a niti da je slobodna (puštena). Prenosi Ebu-Davud et-Tajalisi preko Ebu-Hurejrea da je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /859/ "Ko bude imao dvije žene, pa bude osjećao naklonost prema jednoj od njih,[210] kada bude Sudnji dan imat će samo jednu stranu svoga tijela." Tako prenose Imam Ahmed i sastavljači "Sunena." "A ako se popravite i Allaha bojite - pa Allah doista oprašta i milostiv je." Ako se popravite nabolje i dijelite pravedno od onog što posjedujete, i ako se budete bojali Allaha u svim situacijama, oprostit će vam Allah naklonost prema jednoj od žena.
Zatim, Uzvišeni Allah kaže: "A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, od obilja Svoga, neovisnim učiniti; Allah je neizmjerno dobar i mudar." Ovo je treći slučaj, a to je slučaj rastave. Uzvišeni Allah izvještava da će, ako se njih dvoje rastave, njega nezavisnim od nje učiniti, a nju nezavisnom od njega i nadomjestit će svakome od njih dobro. "Allah je neizmjerno dobar i mudar", tj. On je neizmjerno dobar i milostiv. Mudar u svim Svojim postupcima, u Svojim odredbama i Svom zakonu.
"Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale vrijedan!" /131/ "Allahovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan." /132/ "Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge će dovesti. On je kadar to učiniti." /133/ "Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." /134/
Uzvišeni Allah izvještava da je On Gospodar nebesa i Zemlje i Onaj Koji o njima odlučuje, i stoga kaže: "Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha", tj. obavezali smo vas, kao i one prije vas, bogobojaznošću prema Allahu, Silnome i Moćnome, time što ćete obožavati Njega Jedinog, Koji nema druga. Zatim kaže: "Ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji." Slične su tome i riječi Uzvišenog: "I nisu vjerovali i glave su okretali, a Allahu nije niko potreban, i Allah nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale vrijedan." To znači On je neovisan o Njegovim robovima, i hvale vrijedan u svemu što određuje i propisuje.
Uzvišeni Allah kaže: "Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji i Allah je kao Gospodar dovoljan." On svakog nadgleda u onome što radi, On nadzire sve i svjedok je svemu. Uzvišeni kaže: "Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge dovesti. On je kadar to učiniti." On je sposoban, ako Mu se protivite, vas odstraniti i zamijeniti drugim, kao što Uzvišeni kaže: "A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda, kao što ste vi neće biti." (47:38.) Neki sljedbenici Selefa kažu: "Najbeznačajniji su kod Allaha robovi kada zanemare Njegovu zapovijed." "Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." Dakle, o ti, koji brineš samo o ovome svijetu, znaj da su kod Allaha nagrade i za ovaj svijet i za ahiret i kad od Njega tražiš nešto vezano za ovaj ili onaj svijet, On ti da i obogati te, kao što kaže Uzvišeni Allah: - Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospo - daru naš, na ovome svijetu." Takvi na onome svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužili." (2: 200-202.)
I neka nipošto onaj čije su aspiracije ograničene ne ograničava svoj trud samo na ovaj svijet, nego neka njegov napor teži ka postizanju uzvišenih ciljeva na ovome svijetu i na onome svijetu, a ishod svega toga je u Onoga u Čijoj su ruci šteta i korist. To je Allah, neka je slavljen, nema drugog Allaha osim Njega, Koji dijeli i sreću i tugu među ljudima i na ovome i na onome svijetu, i Koji pravedno postupa s njima u skladu sa Svojim znanjem o onim što ovaj ili onaj zaslužuje. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A Allah sve čuje i vidi."
"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah zaista zna što radite." /135/
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima, vjernicima, da postupaju nepristrasno, tj. pravedno, da ne odstupaju od toga ni lijevo ni desno, da se nikog ne boje na Allahovome putu i da se u tome međusobno potpomažu.
Uzvišeni Allah kaže: "svjedočite Allaha radi", tj. ispunjavajte svoja svjedočanstva radi Allaha, želeći Njegovo zadovoljstvo, neka je Uzvišen, i tada će ona biti ispravna, neće biti iskrivljena. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "pa makar to bilo protiv vas samih", tj. svjedoči istinito makar ti to štetilo. A Allah će onome ko Mu se pokorava dati olakšanje od svake tegobe. Uzvišeni Allah kaže: "ili roditelja i rodbine", tj. ako bi svjedočenje bilo protiv tvojih roditelja i rodbine, nemoj ih štititi - svjedoči istinu makar pretrpjeli štetu, jer istina je presudna za svakoga. "Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima!", tj. nemoj ga štititi zbog njegovog bogatstva i nemoj ga sažalijevati zbog njegovog siromaštva, jer Allah je njima preči od tebe. Uzvišeni Allah kaže: "I ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni". Neka vas ne zanese strast, pristrasnost i mržnja da ostavite pravednost u vašim poslovima, nego se pridržavajte pravednosti, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!" (5:8.)
I kao što kaže: "A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali", tj. iskrivljivali svjedočenje i mijenjali ga. A riječ (el-lelijju) znači iskrivljavanje i namjerno laganje. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "neki od njih iskrivljuju jezike svoje čitajući Knjigu." (3:68.) Izbjegavanje svjedočenja jeste prikrivanje i njegovo napuštanje, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Ko ga uskrati, srce će njegovo biti grješno." (2:263.) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /860/ "Najbolji svjedok je onaj koji posvjedoči prije nego što bude pitan za to." A Uzvišeni Allah kaže: "Pa Allah zaista zna ono što radite", tj. kaznit će vas za prikrivanje svjedočenja.
"O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao."/136/
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima da imaju u vidu sve dijelove, ogranke i ruknove imana. Ovo ne spada u postizanje postojećeg, nego u upotpunjavanje potpunog i potvrđivanje, i istrajavanje na tome kao što vjernik kaže na svom namazu: "Uputi nas na pravi put", tj. pokaži nam ga i povećaj nam uputu i učvrsti nas u tome, pa im je naredio da vjeruju u Njega i Njegovoga Poslanika.
Uzvišeni Allah kaže: "i Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje", znači Kur'an, "i u Knjige koje je objavio prije". Riječ "kitab" (knjiga) u jednini je, a to je kategorija koja obuhvaća sve prethodne knjige. O Kur'anu kaže "nezzele" (objavljivao je, poslao je) jer On je objavljivao u dijelovima, u etapama, prema događajima, u skladu s onim što treba Njegovim robovima za njihovo ovosvjetsko i onosvjetsko življenje. Što se tiče prethodnih knjiga, one su spuštene odjednom. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "i u Knjigu koju je objavio prije". Zatim kaže: "A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet - daleko je zalutao." Znači on je sišao s puta upute i udaljio se sasvim od cilja.
- Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti. /137/ Bolnu patnju navijesti licemjerima, /138/ koji prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! Zar kod njih traže moć, a sva moć pripada samo Allahu? /139/ On vam je već u Knjizi objavio: "Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike."/140/
Allah nas izvještava o onome koji je ušao u vjeru, pa se kolebao između imana i nevjerovanja, zatim je povećao nevjerovanje dok nije umro. Allah mu neće zasigurno oprostiti jer on nije umro dok mu se nije povećalo nevjerovanje. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti."
Ibn-Abbas prenosi o riječima Uzvišenog Allaha: "...zatim su pojačali nevjerovanje" slijedeće: "Ustrajali su u svom nevjerovanju dok nisu umrli." A od Alije, radijAllahu ‘anhu, prenosi da je rekao: "Otpadniku će se dati prilika da se pokaje u roku od tri dana." Zatim je proučio ovaj ajet: do riječi "Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici..." do riječi "...put." Potom je rekao: "Bolnu patnju navjesti licemjerima", tj. licemjeri imaju ovu prijetnju jer oni su vjerovali pa su postali nevjernici, te su njihova srca zapečaćena, jer su se oni pravili da su s vjernicima, a zatim su rekli nevjernicima: "Mi smo s vama, mi se samo izrugujemo", tj. izrugujemo se vjernicima iskazujući im saglasnost u mišljenju. Allah ih je ukorio riječima: "Zar kod njih traže moć?" Potom Uzvišeni izvještava da sva snaga i moć pripada samo Njemu Jedinome, Koji nema druga, i onome kome je On da, kao što Uzvišeni kaže: "Ko bude želio moć, pa sva moć pripada Allahu."
I kaže: "A moć pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima, ali licemjeri neće da znaju." (63:8.)
Ajeti imaju za cilj da se snaga (moć, ugled) moli od Allaha i da se prihvati obožavanje Njega te da se pridruži Njegovim robovima, vjernicima, kojima pripada pobjeda i na ovome i na onome svijetu. To odgovara onome što bilježi imam Ahmed preko Ebi-Rejhane, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /861/ "Ko se pripiše deveterici svojih predaka nevjernika, želeći moć i ugled, on će biti s njima deseti u džehenemskoj vatri." Prenosi ga samo Ahmed.
Uzvišeni Allah kaže: "On vam je već u Knjizi objavio: Kad čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor. Inače bit ćete kao i oni." Ako prekršite ono što je zabranjeno, nakon što je dospjela do vas zabrana, i budete zadovoljni da sjedite s njima i budete se s njima slagali [211] u tome, vi učestvujete u onome u čemu su oni, pa stoga Uzvišeni Allah kaže: " “inače, bit ćete kao oni", u grijehu, kao što stoji u hadisu /862/ "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne sjedi za trpezom na kojoj se služe alkoholna pića." A Allah Uzvišeni kaže:
"Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike." Kao što su s njima učestvovali u nevjerovanju, tako će ih Allah udružiti u vječnosti, u džehenemskoj vatri.
- ...one koji iščekuju šta će biti s vama. Pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike."/141/
Uzvišeni Allah donosi vijest o licemjerima koji čekaju da se vjernicima desi kakvo zlo, tj. čekaju da propadne vaša vlast, da vas pobijede nevjernici i da nestane vaša vjera. "pa ako vam Allah daruje pobjedu", tj. pomoć i plijen, oni govore: "Zar nismo bili uz vas", tj. ulaguju se vjernicima tim riječima. "...a ako sreća posluži nevjernike", tj. pobijede nevjernici, kao što se desilo na Uhudu, a svi poslanici bili su iskušavani, a potom je ishod bio u njihovu korist onda govore: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika", tj. pomagali smo vam tajno. Licemjeri su se ulizivali i jednima i drugima (vjernicima i nevjernicima) da bi stekli njihovu naklonost i bili od njih sigurni a to su radili zbog slabosti njihovog vjerovanja (imana).
Uzvišeni Allah kaže: "Na Sudnji dan Allah će vama svima presuditi". O licemjeri! (munafici), Allah zna za ono što krijete i nemojte se zavaravati o tome što se šerijatski propisi nad vama izvršavaju na osnovi vaših vidljivih dijela, a to je mudrost Allahova. Međutim, na Sudnji dan neće vam biti od koristi ono što ste prikazivali. Uzvišeni Allah kaže: "A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike." Ibn-Abbas kaže: "To će biti na Sudnji dan." Allah će presuditi vama na Sudnji dan i neće otvoriti nevjernicima puta protiv vjernika." Ibn-Abbas također kaže, Allah s njim bio zadovoljan: "Moguće je da značenje bude slijedeće: neće dati priliku nevjernicima na ovome svijetu da ovladaju vjernicima tako da ih potpuno unište. I ako ih nekad pobijede, ishod biva u korist bogobojaznih i na ovome i na onome svijetu."[212]
Većina učenjaka rukovodi se ovim časnim ajetom u pogledu zabrane prodaje roba muslimana nevjernicima, jer kad bi njegova prodaja bila ispravna, onda bi oni imali vlast nad njim i ponizili bi ga, a na taj način bi nevjernik bio iznad muslimana. Ovaj postupak je suprotan prethodnom ajetu i stoga je zabranjena prodaja roba muslimana nevjerniku.
"Licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju." /142/ "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u zabludu odvede nećeš mu naći puta (ka uputi)."/143/
Na početku poglavlja El-Bekare spomenute su riječi Uzvišenog Allaha: "Licemjeri nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju", [213] a ovdje je rečeno: "licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti." I nema sumnje u to da Allah neće biti prevaren, jer On zna tajne, a licemjeri zbog nedostatka znanja i pameti smatraju da će - ako je njihova stvar (licemjerstvo) imalo prohođu kod ljudi a šerijatske odredbe nad njima se izvršavale na osnovi njihovih vidljivih djela - imati isti tretman kod Allaha i da će imati prohođu i na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: "Na dan kad ih Allah sve oživi oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju." (58:18.) "a On će njih nadmudriti", tj. On je Onaj Koji će ih postepeno uvoditi u njihovu zabludu i zalutalost i odvraćati ih od toga da dospiju do istine na ovome svijetu, a tokođer i na Sudnji dan.
U hadisu stoji: /863/ "Allah, dželle šanuhu, naredit će da se čovjek odvede u Džennet zbog onoga (djela) što su ljudi vidjeli, ali će potom narediti da se odvede u džehenemsku vatru." Uzvišeni Allah kaže: "Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu." Ovo su karakteristike munafika u najčasnijim, najodabranijim i najboljim djelima kakav je namaz; kada ustaju da ga obave, ustaju lijeno jer nemaju nijet, niti vjere, niti straha i ne shvaćaju njegov smisao. Ovo su ponašanja koja oni javno ispoljavaju. Zatim je spomenuo njihovu pokvarenu nutrinu. Uzvišeni Allah kaže: "prikazuju se svijetu", tj. nisu iskreni, klanjaju samo pred ljudima da bi im se dodvorili i dokazujući im se i stoga mnogo izostaju sa namaza na kojima neće biti viđeni, kao što su jacija i sabah, kao što je potvrđeno u dva Sahiha da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /864/ "Najteži namazi munaficima su sabah i jacija. Kad bi znali šta je u njima, došli bi makar puzeći. Već sam bio naumio da naredim da se klanja namaz, zatim da zadužim nekoga čovjeka pa da on klanja s ljudima, a zatim odem s nekim ljudima i zavežljajima drva do onih koji nisu prisustvovali namazu, te im kuće, zajedno s njima, zapalim vatrom." A u drugom predanju stoji: /865/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, kad bi neki od njih znao da će naći oglodanu masnu kost ili dobru žlipicu između papaka ovce prisustvovao bi namazu, a kada u kućama ne bi bilo nikoga od žena i čeljadi, zapalio bih im kuće vatrom."
Uzvišeni Allah kaže: "a Allaha samo malo spominju", tj. na namazu nisu bogobojazni, niti su prisebni nego su rasijani, zabavljaju se i okreću. Malik prenosi od Enesa da je pričao: "Reko je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem /866/: "To je namaz munafika, to je namaz munafika, to je namaz munafika! Sjedi i posmatra sunce sve dok ne bude između rogova šejtana, ustane i nabrzinu obavi četiri rekata spominjući samo malo Allahovo ime." Tako prenose Muslim, Tirmizi i Nesai preko Ismaila ibn Džafera. Tirmizi kaže da je hasen-sahih.Uzvišeni Allah kaže: "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima." Nisu oni s vjernicima niti javno niti skriveno, a niti su s nevjernicima. Samo su po svom vanjskom manifestiranju s vjernicima, a unutarnja osjećanja su im sa nevjernicima. Među njima su oni koji su zbunjeni između vjerovanja i nevjerovanja, čas naginju ovima, a čas onima. Bilježi Ibn-Džerir od Ibn-Omera da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /867/ "Primjer munafika je kao primjer smetene ovce između dva stada. Trči jednome, pa drugome, ne zna koje da slijedi." Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A onoga koga Allah u zabludu odvede, nećeš mu naći puta (ka uputi)." Odnosi se na onoga koga je odvratio od Pravog puta. "Ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti." (18:17.) Munafici su oni koji su zalutali s Puta spasa i nema njima upute niti izbavitelja od onoga u što su zapali. On je Uzvišeni, Čiju presudu niko ne može pobiti i preskočiti. Njega niko ne pita za ono što čini, a oni bivaju pitani.
"O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?" /144/ "Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći." /145/ "Osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, oni će biti s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati." /146/ "Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući."/147/
Zabranjuje Allah Svojim robovima vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se s njima druže, prijateljuju i savjetuju se s njima, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas upozorava na Sebe." (3:28.)
Allah vas upozorava na Njegovu kaznu ako izvršite ono što je zabranio. Stoga kaže: "Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe", tj. argument protiv vas za izvršenje Njegove kazne nad vama. Ibn-Abbas prenosi: "Svaka riječ 'sultan' spomenuta u Kur'anu znači argument." Ovo je vjerodostojan lanac predanja. Također ga prenosi grupa tabiina. Zatim Uzvišeni Allah izvještava: "Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti", tj. na Sudnji dan za kaznu zbog njihovog teškog nevjerovanja. Ibn-Abbas prenosi: tj. na najnižem dijelu Džehennema. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Mesuda da je pitan za munafike, pa je rekao: "Oni će biti stavljeni u kovčege od Vatre u koje će biti zatvoreni na najnižem dnu džehenemske vatre" "...i ti im nećeš pomagača naći" koji bi ih spasio od boli i patnje. Zatim Uzvišeni Allah izvještava: "...osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje." Ako zamijene licemjerstvo iskrenošću, bit će im od koristi dobro djelo, makar i neznatno bilo. Pripovijeda Ibn Ebi-Hatim preko Muaza ibn Džebela da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /868/ "Budi iskren u svojoj vjeri, bit će ti dovoljno malo djela".
"...oni će biti s vjernicima", tj. u njihovome društvu,
"a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati".
Zatim Uzvišeni Allah kaže: "Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali", tj. ako popravite djelovanje i budete vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika. A On je nezavisan od svega mimo Njega i On robove kažnjava samo zbog njihovih grijeha. "Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući", tj. blagodatima mu uzvraća za njegovo djelo, zna šta je u njegovome srcu i nagrađuje ga za to najizdašnije.
"Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna." /148/ "Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može."/149/
Ibn-Ebi-Talha prenosi preko Ibn-Abbasa da je o ovom ajetu rekao: - Allah ne voli da neko nekog proklinje, osim ako mu je učinjena nepravda; tome je dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu učinio. A riječi Uzvišenog Allaha glase: "to može samo onaj kome je nepravda učinjena", a ako se strpi - to mu je bolje. Prenosi Ebu-Davud preko Aiše: - Njoj je nešto ukradeno, pa je počela proklinjati, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /869/ "Nemoj ga proklinjati!" Hasan Basri kaže: - Ne proklinji ga nego reci: "Bože moj, pomozi mi protiv njega i vrati moje pravo od njega." O ovome je ajetu rečeno: da se odnosi na čovjeka koji te grdi i kojeg ti grdiš, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega! Prenosi se od Mudžahida da je rekao: - Neki je čovjek ugostio nekog drugog čovjeka, pa ovaj nije ukazao njemu gostoprimstvo te, pošto je izišao, obavijestio je ljude rekavši: "Bio sam gost kod tog i tog, pa mi nije ukazao potrebno gostoprimstvo." Rekao je: "To je glasno govorenje o zlu, koje može samo onaj kome je učinjena nepravda sve dok mu taj ne ispuni pravo da ga ugosti."
Pripovijeda Imam Ahmed od Mikdama ibn Ebi-Kerime da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /870/ "Koji god musliman bude gost pa mu domaćin uskrati gostoprimstvo, pravo je svakog muslimana da ga pomogne kako bi uzeo iz gazdinog imetka i žitarica za sve noći koje je proveo kod njega." Na osnovi ovoga i njemu sličnih hadisa, Ahmed i drugi smatraju da je ugostiti gosta vadžib.
Hafiz Bezzar prenosi preko Ebu-Hurejrea da je neki čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: /871/ "Imam jednog susjeda koji me uznemirava." Poslanik mu je rekao: "Iznesi svoje stvari i stavi ih na put." Pa je čovjek uzeo svoje stvari i iznio ih na put. Svako ko je pored tog prošao upitao bi: "Šta ti je?" On je odgovarao: "Moj susjed me uznemirava!" Na to bi mu rekli: "Bože moj, nek je proklet! Bože moj, osramoti ga!" Na to je susjed rekao: "Vrati se u svoj stan, tako mi Allaha, neću te više nikada uznemiravati."
Uzvišeni Allah kaže: "Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može." Znači, treba da pokažete dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko vam je zlo nanio, jer to je ono što vas približava Allahu, a On vas bogato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedan od atributa Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "...mnogo prašta i sve može." U sahih hadisu /876/ stoji: "Imetak ne umanjuje sadaka, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu - Allah uzdigne."
- Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih (u vjerovanju) napraviti razliku te govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele između toga (dvoga) iznaći put neki, /150/ oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. /151/ A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i milostiv je."/152/
Uzvišeni i Slavljeni Allah prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike, iz redova jevreja i kršćana, koji prave razliku između Allaha i Njegovih poslanika u vjerovanju, pa vjeruju u neke poslanike a neke negiraju, samo na osnovi strasti i običaja, i onoga što su vjerovali njihovi očevi, a ne na osnovi nekoga dokaza, koji bi ih do toga doveo. Jevreji - na njima je Allahovo prokletstvo - vjerovali su u poslanike izuzev Isaa i Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a kršćani negiraju Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a vjeruju u druge poslanike. I Samirije nisu vjerovali u poslanike poslije Jošue, nasljednika Musaovog, a za vatro-poklonike se kaže da su vjerovali u svog poslanika Zaratustru, a zatim su zanijekali njegov zakon, pa je on potpuno iščezao, a Allah zna. Znači da onaj ko ne vjeruje u jednog poslanika ne vjeruje ni u druge poslanike.
Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Oni koji u Allaha i sve Njegove poslanike ne vjeruju", njihovo je obilježje da su oni nevjernici u Allaha i Njegove poslanike. "...i žele između Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku", tj. u vjerovanju. "I govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i žele između toga (dvoga) iznaći put neki", tj. put, način postupanja. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "Oni su zbilja pravi nevjernici", tj. njihovo nevjerovanje u onoga za koga tvrde da u njega vjeruju sigurno je istinsko, jer nije legitiman. Naime, kada bi oni vjerovali u to da je on Allahov poslanik, vjerovali bi u njemu sličnog, u onog čiji je dokaz jasniji i argument jači, ili bi istinski proučili njegovo poslanstvo.
Uzvišeni Allah kaže: "... a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." To znači, kao što su oni omalovažavali onoga u koga nisu vjerovali, bilo stoga što nisu obratili pažnju na ono što je njemu došlo od Allaha i što su se protivili tome, bilo zbog njihovog nevjerovanja u to, nakon što su saznali za njegovo poslanstvo. Tako je činio veliki broj jevrejskih rabina u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jer su mu zavidjeli na velikoj misiji poslanstva koju mu je Allah dao, pa su mu se suprotstavljali i poricali ga. Allah im je dao ovosvjetsko poniženje uz onosvjetsko.
Uzvišeni Allah kaže: "A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju..." Misli se na ummet Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, pošto oni vjeruju u svaku knjigu koju je Allah spustio i u svakog poslanika kojeg je poslao. Kao što Uzvišeni Allah kaže: "Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha." (2:285.) Zatim, Uzvišeni Allah izvještava da je za njih pripremio obilnu nagradu, pa kaže: "To su oni koje će On, sigurno, nagraditi" za ono što su vjerovali u Allaha i Njegove poslanike. "A Allah prašta i Milostiv je", tj. prema njihovim grijesima.
- Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa od Musaa su tražili i više od toga, kad su rekli: "Pokaži nam Allaha!" Pa ih je, zbog nepravde njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi pokazani, tele za božanstvo prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očiti argument dali. /153/ "I iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i rekli smo im: 'Na kapiju pognutih glava uđite!' I još smo rekli: 'O subotu se ne ogriješite!' i od njih smo čvrsto obećanje uzeli."/154/
Muhammed ibn K'ab el-Kirzi, Es-Suddi i Katade kažu: "Tražili su jevreji od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da im se spustiti neka knjiga sa neba, kao što je Tevrat Musa'u objavljen. Rekli su to iz svoje tvrdoglavosti i nevjerovanja, a od Musaa su tražili više nego što su tražili od sebe. Pa su kazali: 'Pokaži nam Allaha!' Pa ih je zbog nepravde njihove munja ošinula." Dakle, zbog njihovog nasilja i nepokornosti. Ovo je objašnjeno u poglavlju El-Bekara, u kojem Uzvišeni Allah kaže: “I kad ste rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo..." (2:55.)
Uzvišeni Allah kaže: "Poslije su tele za božanstvo prihvatili, kada su im očiti dokazi došli", tj. preko Musaa, alejhi selam, u Egiptu, a u te dokaze spada i uništenje njihovih neprijatelja, Faraona i njegove vojske, u moru. Samo malo nakon što su prešli more naišli su na narod koji se klanjao svojim kipovima, pa su rekli Musau: "Učini i ti nama božanstvo (kip) kao što oni imaju božanstva!" O tome kako su oni prihvatili tele postoji kazivanje u suri El-E'araf i Taha, a to je bilo nakon što je Musa otišao na razgovor s Allahom, neka je Moćan i Slavljen. Allah kaže: "...ali smo to oprostili, a Musau smo očiti dokaz dali." Zatim kaže: "...i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali". Kada su odbili prihvatiti ono sa čim im je došao Musa, alejhi selam, Allah je iznad njihovih glava jedno brdo podigao. Zatim su bili prisiljeni i oni su se povinovali i sedždu su učinili, kao što kaže Uzvišeni Allah: "A kada smo iznad njihovih glava brdo podigli - činilo se kao oblak." (7:171.)
- Mi smi im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" Naređeno im je da uđu na vrata Svetog hrama čineći sedždu i tražeći oprost riječima: "Bože naš, skini s nas grijehe što smo ostavili džihad i što smo ga izbjegavali", pa to nisu rekli. I još smo rekli: "O subotu se ne ogriješite", tj. poručili smo im da čuvaju subotu i da se pridržavaju onoga što im je Allah u njoj zabranio.
"...i od njih smo čvrsto obećanje uzeli", tj. jako, pa su se suprotstavljali i protivili razmišljajući o tome da počine ono što im je Allah, Moćni i Uzvišeni, zabranio, kao što je izneseno u poglavlju Al-A'raf, 123. ajet. A doći će hadis koji prenosi Safvan ibn Assal o poglavlju Al-Isra, uz riječi Uzvišenog Allaha: "Mi smo Musau devet očevidnih Znamenja dali." (17: 101.) U tom hadisu, između ostalog, stoji: "Na vama je, posebno jevrejima, da se ne ogriješite o subotu."
- Zato što su zavjet prekršili i što u Allahove Dokaze nisu povjerovali, što su bez razloga vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo vjeruje. /155/ - I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika..." A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su samo o tome u sumnji bili; o tom nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili", /157/ "već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar." /158/ "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti."/159/
To je zbog grijeha koje su počinili i zbog čega su prokleti, protjerani i udaljeni s Pravog puta. A ono zbog čega im se to deslo jeste kršenje zavjeta i obaveza kojim su bili obavezani, i nevjerovanje njihovo u ajete Allahove, tj. u Njegove Dokaze i argumente, i zbog mudžiza koje su vidjeli preko Poslanika, s.a. Uzvišeni Allah kaže: "što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali", a to je zbog brojnih njihovih zlodjela i drskosti prema poslanicima Allahovim, jer oni su ubili mnoge poslanike, mir nek je s njima. - I što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu, tj., "u prekrivaču", kao da se ispričavaju što njihova srca ne shvaćaju ono što On kaže, jer su ona u omotačima i velovima. Kaže da je značenje toga slijedeće: "Oni su tvrdili da su njihova srca riznica znanja, tj. posude za znanje koje su sakupili i koje posjeduju." Prenosi El-Kelbi preko Ebi-Saliha i Ibn-Abbasa. Uzvišeni Allah, odgovarajući im, kaže: "Allah im je, zbog nevjerovanja njihova, srca zapečatio." Allah je sve njihove tvrdnje usmjerio protiv njih.[214]
"...pa ih samo malo vjeruje." Njihova srca su se navikla na nevjerovanje, nasilje i na nedostatak imana. "...i zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme." Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo znači da su je optuživali za blud." Također to kaže grupa selefija tradicionalista, što je očito iz ajeta, tj. da je ona na taj način zanijela dijete. Neki židovi dodaju: "Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg dana. - I zbog riječi njihovih: "I mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovoga poslanika." Onoga koji tvrdi za sebe da ima taj položaj mi smo ubili. Ovo je za njih izrugivanje i podsmijeh, kao što mnogobošci kažu: "Hej ti, kome se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud." (15:6.)
Jevreji (na njih prokletstvo Allahovo, Njegov gnjev, srdžba i kazna), pošto je Allah poslao Isaa, sina Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i očitim mudžizama kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve oživljavao, liječio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Moćnog i Uzvišenog Allaha, poletjela. Unatoč tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mučili ga na sve moguće načine tako da je Allahov poslanik Isa, alejhi selam, prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka često putovali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio čovjek koji je obožavao zvijezde, pripadao je grčkom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan čovjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiže podanike.[215] Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Pošto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, alejhi selam, sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo.
A Uzvišeni Allah kaže: - I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55) Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu. Tako su jevreji očito pokazali da su radili na njegovome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Kršćani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesihom u kući; oni su mislili kao što su mislili jevreji, da je Isa, alejhi selam, razapet. Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu časnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvišeni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna šta je bilo i šta će biti, kaže: "A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo." Vidjeli su njemu sličnog i pomislili da je on. I stoga On kaže: "Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali." Znači, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one neznalice kršćani koji su to od njih prihvatili. Stoga kaže: "...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." Moćan, Njegov je položaj nedokučiv, ne ostaje uskraćen onaj koji traži utočište kod Njega, Mudar je u svemu što je stvorio i što određuje i presuđuje. On posjeduje dalekosežnu mudrost i neoborivi dokaz.
Isti događaj, čiji se sadržaj ne razlikuje od onoga što je već navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do riječi u kojima kaže: ...Razišli su se, tj. sljedbenici Isaa, na tri grupe. Jedna kaže: "Bog je bio među nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti. Druga grupa kaže: "Među nama je bio Božiji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su nestorijanci. I treća grupa kaže: "Među nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije nevjerničke grupe međusobno su se potpomagale protiv muslimanske i uništile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem. Ovaj lanac prenosilaca koji seže do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo bilježi i Nesai, a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isa rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on će biti moj drug u Džennetu." Što se tiče apostola, bilo ih je dvanaest: Juda, Tadej, Matej, Šimun Kananej, Ivan, Filip, Pavao, Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i Jakov Alfajev.
Ibn-Ishak kaže: "Meni je rečeno da je među apostolima bio jedan čovjek po imenu Sergije, a bilo je trinaest ljudi osim Isaa. Tog čovjeka su kršćani nijekali, i to je onaj koji se jevrejima pričinio umjesto Isaa. Ja ne znam da li je on bio među dvanaest apostola ili je bio trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je ličio na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali Isaa sve dok nisu dali Judi Iškariotskom 30 dirhema da ih uputi na njega i pokaže im koji je. On im je rekao: "Kad uđete kod njega, ja ću ga poljubiti. To je taj, kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su ušli, Isa je već bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isaa, alejhi selam, i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se Juda Iškariotski pokajao za ono što je učinio i zadavio se užetom. On je kod kršćana proklet. Neki kršćani tvrde da je Juda taj koji im se pričinio, te da su njega razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga tražite, ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna koji je to bio.
Tako je Isa uzdignut živ na nebo. Uzvišeni Allah kaže: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Ibn-Džerir kaže: Komentatori Kur'ana razilaze se u značenju toga, pa neki kažu da "prije njegove smrti" znači prije smrti Isaa, a to upućuje na to da će svi oni povjerovati u njega kada bude spušten da ubije Dedžala. Tada će sve vjere postati jedna vjera, a to je čisti - pravi islam, vjera Ibrahimova, alejhi selam
Zatim, Uzvišeni Allah kaže: "A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, od obilja Svoga, neovisnim učiniti; Allah je neizmjerno dobar i mudar." Ovo je treći slučaj, a to je slučaj rastave. Uzvišeni Allah izvještava da će, ako se njih dvoje rastave, njega nezavisnim od nje učiniti, a nju nezavisnom od njega i nadomjestit će svakome od njih dobro. "Allah je neizmjerno dobar i mudar", tj. On je neizmjerno dobar i milostiv. Mudar u svim Svojim postupcima, u Svojim odredbama i Svom zakonu.
"Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale vrijedan!" /131/ "Allahovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan." /132/ "Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge će dovesti. On je kadar to učiniti." /133/ "Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." /134/
Uzvišeni Allah izvještava da je On Gospodar nebesa i Zemlje i Onaj Koji o njima odlučuje, i stoga kaže: "Mi smo onima kojima je dana Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha", tj. obavezali smo vas, kao i one prije vas, bogobojaznošću prema Allahu, Silnome i Moćnome, time što ćete obožavati Njega Jedinog, Koji nema druga. Zatim kaže: "Ako ne budete vjerovali, pa uistinu Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji." Slične su tome i riječi Uzvišenog: "I nisu vjerovali i glave su okretali, a Allahu nije niko potreban, i Allah nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale vrijedan." To znači On je neovisan o Njegovim robovima, i hvale vrijedan u svemu što određuje i propisuje.
Uzvišeni Allah kaže: "Allahovo je ono što je na nebesima i Zemlji i Allah je kao Gospodar dovoljan." On svakog nadgleda u onome što radi, On nadzire sve i svjedok je svemu. Uzvišeni kaže: "Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge dovesti. On je kadar to učiniti." On je sposoban, ako Mu se protivite, vas odstraniti i zamijeniti drugim, kao što Uzvišeni kaže: "A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda, kao što ste vi neće biti." (47:38.) Neki sljedbenici Selefa kažu: "Najbeznačajniji su kod Allaha robovi kada zanemare Njegovu zapovijed." "Onaj koji želi nagradu na ovome svijetu, pa u Allaha je nagrada i ovoga i onoga svijeta, Allah sve čuje i vidi." Dakle, o ti, koji brineš samo o ovome svijetu, znaj da su kod Allaha nagrade i za ovaj svijet i za ahiret i kad od Njega tražiš nešto vezano za ovaj ili onaj svijet, On ti da i obogati te, kao što kaže Uzvišeni Allah: - Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospo - daru naš, na ovome svijetu." Takvi na onome svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužili." (2: 200-202.)
I neka nipošto onaj čije su aspiracije ograničene ne ograničava svoj trud samo na ovaj svijet, nego neka njegov napor teži ka postizanju uzvišenih ciljeva na ovome svijetu i na onome svijetu, a ishod svega toga je u Onoga u Čijoj su ruci šteta i korist. To je Allah, neka je slavljen, nema drugog Allaha osim Njega, Koji dijeli i sreću i tugu među ljudima i na ovome i na onome svijetu, i Koji pravedno postupa s njima u skladu sa Svojim znanjem o onim što ovaj ili onaj zaslužuje. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A Allah sve čuje i vidi."
"O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah zaista zna što radite." /135/
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima, vjernicima, da postupaju nepristrasno, tj. pravedno, da ne odstupaju od toga ni lijevo ni desno, da se nikog ne boje na Allahovome putu i da se u tome međusobno potpomažu.
Uzvišeni Allah kaže: "svjedočite Allaha radi", tj. ispunjavajte svoja svjedočanstva radi Allaha, želeći Njegovo zadovoljstvo, neka je Uzvišen, i tada će ona biti ispravna, neće biti iskrivljena. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "pa makar to bilo protiv vas samih", tj. svjedoči istinito makar ti to štetilo. A Allah će onome ko Mu se pokorava dati olakšanje od svake tegobe. Uzvišeni Allah kaže: "ili roditelja i rodbine", tj. ako bi svjedočenje bilo protiv tvojih roditelja i rodbine, nemoj ih štititi - svjedoči istinu makar pretrpjeli štetu, jer istina je presudna za svakoga. "Bude li (onaj protiv koga svjedočite) bogat ili siromah, pa Allah je preči (da se brine o) njima!", tj. nemoj ga štititi zbog njegovog bogatstva i nemoj ga sažalijevati zbog njegovog siromaštva, jer Allah je njima preči od tebe. Uzvišeni Allah kaže: "I ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni". Neka vas ne zanese strast, pristrasnost i mržnja da ostavite pravednost u vašim poslovima, nego se pridržavajte pravednosti, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!" (5:8.)
I kao što kaže: "A ako budete krivo svjedočili, ili svjedočenje izbjegavali", tj. iskrivljivali svjedočenje i mijenjali ga. A riječ (el-lelijju) znači iskrivljavanje i namjerno laganje. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "neki od njih iskrivljuju jezike svoje čitajući Knjigu." (3:68.) Izbjegavanje svjedočenja jeste prikrivanje i njegovo napuštanje, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Ko ga uskrati, srce će njegovo biti grješno." (2:263.) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: /860/ "Najbolji svjedok je onaj koji posvjedoči prije nego što bude pitan za to." A Uzvišeni Allah kaže: "Pa Allah zaista zna ono što radite", tj. kaznit će vas za prikrivanje svjedočenja.
"O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao."/136/
Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima da imaju u vidu sve dijelove, ogranke i ruknove imana. Ovo ne spada u postizanje postojećeg, nego u upotpunjavanje potpunog i potvrđivanje, i istrajavanje na tome kao što vjernik kaže na svom namazu: "Uputi nas na pravi put", tj. pokaži nam ga i povećaj nam uputu i učvrsti nas u tome, pa im je naredio da vjeruju u Njega i Njegovoga Poslanika.
Uzvišeni Allah kaže: "i Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje", znači Kur'an, "i u Knjige koje je objavio prije". Riječ "kitab" (knjiga) u jednini je, a to je kategorija koja obuhvaća sve prethodne knjige. O Kur'anu kaže "nezzele" (objavljivao je, poslao je) jer On je objavljivao u dijelovima, u etapama, prema događajima, u skladu s onim što treba Njegovim robovima za njihovo ovosvjetsko i onosvjetsko življenje. Što se tiče prethodnih knjiga, one su spuštene odjednom. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "i u Knjigu koju je objavio prije". Zatim kaže: "A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet - daleko je zalutao." Znači on je sišao s puta upute i udaljio se sasvim od cilja.
- Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti. /137/ Bolnu patnju navijesti licemjerima, /138/ koji prijateljuju s nevjernicima, mimo vjernika! Zar kod njih traže moć, a sva moć pripada samo Allahu? /139/ On vam je već u Knjizi objavio: "Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike."/140/
Allah nas izvještava o onome koji je ušao u vjeru, pa se kolebao između imana i nevjerovanja, zatim je povećao nevjerovanje dok nije umro. Allah mu neće zasigurno oprostiti jer on nije umro dok mu se nije povećalo nevjerovanje. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti."
Ibn-Abbas prenosi o riječima Uzvišenog Allaha: "...zatim su pojačali nevjerovanje" slijedeće: "Ustrajali su u svom nevjerovanju dok nisu umrli." A od Alije, radijAllahu ‘anhu, prenosi da je rekao: "Otpadniku će se dati prilika da se pokaje u roku od tri dana." Zatim je proučio ovaj ajet: do riječi "Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici..." do riječi "...put." Potom je rekao: "Bolnu patnju navjesti licemjerima", tj. licemjeri imaju ovu prijetnju jer oni su vjerovali pa su postali nevjernici, te su njihova srca zapečaćena, jer su se oni pravili da su s vjernicima, a zatim su rekli nevjernicima: "Mi smo s vama, mi se samo izrugujemo", tj. izrugujemo se vjernicima iskazujući im saglasnost u mišljenju. Allah ih je ukorio riječima: "Zar kod njih traže moć?" Potom Uzvišeni izvještava da sva snaga i moć pripada samo Njemu Jedinome, Koji nema druga, i onome kome je On da, kao što Uzvišeni kaže: "Ko bude želio moć, pa sva moć pripada Allahu."
I kaže: "A moć pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima, ali licemjeri neće da znaju." (63:8.)
Ajeti imaju za cilj da se snaga (moć, ugled) moli od Allaha i da se prihvati obožavanje Njega te da se pridruži Njegovim robovima, vjernicima, kojima pripada pobjeda i na ovome i na onome svijetu. To odgovara onome što bilježi imam Ahmed preko Ebi-Rejhane, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /861/ "Ko se pripiše deveterici svojih predaka nevjernika, želeći moć i ugled, on će biti s njima deseti u džehenemskoj vatri." Prenosi ga samo Ahmed.
Uzvišeni Allah kaže: "On vam je već u Knjizi objavio: Kad čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor. Inače bit ćete kao i oni." Ako prekršite ono što je zabranjeno, nakon što je dospjela do vas zabrana, i budete zadovoljni da sjedite s njima i budete se s njima slagali [211] u tome, vi učestvujete u onome u čemu su oni, pa stoga Uzvišeni Allah kaže: " “inače, bit ćete kao oni", u grijehu, kao što stoji u hadisu /862/ "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne sjedi za trpezom na kojoj se služe alkoholna pića." A Allah Uzvišeni kaže:
"Allah će sigurno zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike." Kao što su s njima učestvovali u nevjerovanju, tako će ih Allah udružiti u vječnosti, u džehenemskoj vatri.
- ...one koji iščekuju šta će biti s vama. Pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas", a ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti, i zar vas nismo odbranili od vjernika?" Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike."/141/
Uzvišeni Allah donosi vijest o licemjerima koji čekaju da se vjernicima desi kakvo zlo, tj. čekaju da propadne vaša vlast, da vas pobijede nevjernici i da nestane vaša vjera. "pa ako vam Allah daruje pobjedu", tj. pomoć i plijen, oni govore: "Zar nismo bili uz vas", tj. ulaguju se vjernicima tim riječima. "...a ako sreća posluži nevjernike", tj. pobijede nevjernici, kao što se desilo na Uhudu, a svi poslanici bili su iskušavani, a potom je ishod bio u njihovu korist onda govore: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika", tj. pomagali smo vam tajno. Licemjeri su se ulizivali i jednima i drugima (vjernicima i nevjernicima) da bi stekli njihovu naklonost i bili od njih sigurni a to su radili zbog slabosti njihovog vjerovanja (imana).
Uzvišeni Allah kaže: "Na Sudnji dan Allah će vama svima presuditi". O licemjeri! (munafici), Allah zna za ono što krijete i nemojte se zavaravati o tome što se šerijatski propisi nad vama izvršavaju na osnovi vaših vidljivih dijela, a to je mudrost Allahova. Međutim, na Sudnji dan neće vam biti od koristi ono što ste prikazivali. Uzvišeni Allah kaže: "A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike." Ibn-Abbas kaže: "To će biti na Sudnji dan." Allah će presuditi vama na Sudnji dan i neće otvoriti nevjernicima puta protiv vjernika." Ibn-Abbas također kaže, Allah s njim bio zadovoljan: "Moguće je da značenje bude slijedeće: neće dati priliku nevjernicima na ovome svijetu da ovladaju vjernicima tako da ih potpuno unište. I ako ih nekad pobijede, ishod biva u korist bogobojaznih i na ovome i na onome svijetu."[212]
Većina učenjaka rukovodi se ovim časnim ajetom u pogledu zabrane prodaje roba muslimana nevjernicima, jer kad bi njegova prodaja bila ispravna, onda bi oni imali vlast nad njim i ponizili bi ga, a na taj način bi nevjernik bio iznad muslimana. Ovaj postupak je suprotan prethodnom ajetu i stoga je zabranjena prodaja roba muslimana nevjerniku.
"Licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allaha samo malo spominju." /142/ "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima. A onoga koga Allah u zabludu odvede nećeš mu naći puta (ka uputi)."/143/
Na početku poglavlja El-Bekare spomenute su riječi Uzvišenog Allaha: "Licemjeri nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju", [213] a ovdje je rečeno: "licemjeri nastoje prevariti Allaha, a On će njih nadmudriti." I nema sumnje u to da Allah neće biti prevaren, jer On zna tajne, a licemjeri zbog nedostatka znanja i pameti smatraju da će - ako je njihova stvar (licemjerstvo) imalo prohođu kod ljudi a šerijatske odredbe nad njima se izvršavale na osnovi njihovih vidljivih djela - imati isti tretman kod Allaha i da će imati prohođu i na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: "Na dan kad ih Allah sve oživi oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju." (58:18.) "a On će njih nadmudriti", tj. On je Onaj Koji će ih postepeno uvoditi u njihovu zabludu i zalutalost i odvraćati ih od toga da dospiju do istine na ovome svijetu, a tokođer i na Sudnji dan.
U hadisu stoji: /863/ "Allah, dželle šanuhu, naredit će da se čovjek odvede u Džennet zbog onoga (djela) što su ljudi vidjeli, ali će potom narediti da se odvede u džehenemsku vatru." Uzvišeni Allah kaže: "Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu." Ovo su karakteristike munafika u najčasnijim, najodabranijim i najboljim djelima kakav je namaz; kada ustaju da ga obave, ustaju lijeno jer nemaju nijet, niti vjere, niti straha i ne shvaćaju njegov smisao. Ovo su ponašanja koja oni javno ispoljavaju. Zatim je spomenuo njihovu pokvarenu nutrinu. Uzvišeni Allah kaže: "prikazuju se svijetu", tj. nisu iskreni, klanjaju samo pred ljudima da bi im se dodvorili i dokazujući im se i stoga mnogo izostaju sa namaza na kojima neće biti viđeni, kao što su jacija i sabah, kao što je potvrđeno u dva Sahiha da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /864/ "Najteži namazi munaficima su sabah i jacija. Kad bi znali šta je u njima, došli bi makar puzeći. Već sam bio naumio da naredim da se klanja namaz, zatim da zadužim nekoga čovjeka pa da on klanja s ljudima, a zatim odem s nekim ljudima i zavežljajima drva do onih koji nisu prisustvovali namazu, te im kuće, zajedno s njima, zapalim vatrom." A u drugom predanju stoji: /865/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, kad bi neki od njih znao da će naći oglodanu masnu kost ili dobru žlipicu između papaka ovce prisustvovao bi namazu, a kada u kućama ne bi bilo nikoga od žena i čeljadi, zapalio bih im kuće vatrom."
Uzvišeni Allah kaže: "a Allaha samo malo spominju", tj. na namazu nisu bogobojazni, niti su prisebni nego su rasijani, zabavljaju se i okreću. Malik prenosi od Enesa da je pričao: "Reko je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem /866/: "To je namaz munafika, to je namaz munafika, to je namaz munafika! Sjedi i posmatra sunce sve dok ne bude između rogova šejtana, ustane i nabrzinu obavi četiri rekata spominjući samo malo Allahovo ime." Tako prenose Muslim, Tirmizi i Nesai preko Ismaila ibn Džafera. Tirmizi kaže da je hasen-sahih.Uzvišeni Allah kaže: "Kolebaju se između toga, niti su sa ovima niti sa onima." Nisu oni s vjernicima niti javno niti skriveno, a niti su s nevjernicima. Samo su po svom vanjskom manifestiranju s vjernicima, a unutarnja osjećanja su im sa nevjernicima. Među njima su oni koji su zbunjeni između vjerovanja i nevjerovanja, čas naginju ovima, a čas onima. Bilježi Ibn-Džerir od Ibn-Omera da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /867/ "Primjer munafika je kao primjer smetene ovce između dva stada. Trči jednome, pa drugome, ne zna koje da slijedi." Stoga Uzvišeni Allah kaže: "A onoga koga Allah u zabludu odvede, nećeš mu naći puta (ka uputi)." Odnosi se na onoga koga je odvratio od Pravog puta. "Ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti." (18:17.) Munafici su oni koji su zalutali s Puta spasa i nema njima upute niti izbavitelja od onoga u što su zapali. On je Uzvišeni, Čiju presudu niko ne može pobiti i preskočiti. Njega niko ne pita za ono što čini, a oni bivaju pitani.
"O vjernici, ne prijateljujte s nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?" /144/ "Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš pomagača naći." /145/ "Osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, oni će biti s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati." /146/ "Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući."/147/
Zabranjuje Allah Svojim robovima vjernicima da uzimaju za prijatelje nevjernike mimo vjernika i da se s njima druže, prijateljuju i savjetuju se s njima, da im povjeravaju ljubav, te da im odaju stanje vjernika, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kada ima vjernika, a onoga ko to učini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas upozorava na Sebe." (3:28.)
Allah vas upozorava na Njegovu kaznu ako izvršite ono što je zabranio. Stoga kaže: "Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe", tj. argument protiv vas za izvršenje Njegove kazne nad vama. Ibn-Abbas prenosi: "Svaka riječ 'sultan' spomenuta u Kur'anu znači argument." Ovo je vjerodostojan lanac predanja. Također ga prenosi grupa tabiina. Zatim Uzvišeni Allah izvještava: "Licemjeri će, doista, na samom dnu Džehennema biti", tj. na Sudnji dan za kaznu zbog njihovog teškog nevjerovanja. Ibn-Abbas prenosi: tj. na najnižem dijelu Džehennema. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Mesuda da je pitan za munafike, pa je rekao: "Oni će biti stavljeni u kovčege od Vatre u koje će biti zatvoreni na najnižem dnu džehenemske vatre" "...i ti im nećeš pomagača naći" koji bi ih spasio od boli i patnje. Zatim Uzvišeni Allah izvještava: "...osim onih koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje." Ako zamijene licemjerstvo iskrenošću, bit će im od koristi dobro djelo, makar i neznatno bilo. Pripovijeda Ibn Ebi-Hatim preko Muaza ibn Džebela da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /868/ "Budi iskren u svojoj vjeri, bit će ti dovoljno malo djela".
"...oni će biti s vjernicima", tj. u njihovome društvu,
"a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati".
Zatim Uzvišeni Allah kaže: "Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali", tj. ako popravite djelovanje i budete vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika. A On je nezavisan od svega mimo Njega i On robove kažnjava samo zbog njihovih grijeha. "Allah je Onaj Koji višestruko nagrađuje i Sveznajući", tj. blagodatima mu uzvraća za njegovo djelo, zna šta je u njegovome srcu i nagrađuje ga za to najizdašnije.
"Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna." /148/ "Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može."/149/
Ibn-Ebi-Talha prenosi preko Ibn-Abbasa da je o ovom ajetu rekao: - Allah ne voli da neko nekog proklinje, osim ako mu je učinjena nepravda; tome je dozvoljeno proklinjati onoga koji mu je nepravdu učinio. A riječi Uzvišenog Allaha glase: "to može samo onaj kome je nepravda učinjena", a ako se strpi - to mu je bolje. Prenosi Ebu-Davud preko Aiše: - Njoj je nešto ukradeno, pa je počela proklinjati, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: /869/ "Nemoj ga proklinjati!" Hasan Basri kaže: - Ne proklinji ga nego reci: "Bože moj, pomozi mi protiv njega i vrati moje pravo od njega." O ovome je ajetu rečeno: da se odnosi na čovjeka koji te grdi i kojeg ti grdiš, ali ako te potvori, nemoj ti potvoriti njega! Prenosi se od Mudžahida da je rekao: - Neki je čovjek ugostio nekog drugog čovjeka, pa ovaj nije ukazao njemu gostoprimstvo te, pošto je izišao, obavijestio je ljude rekavši: "Bio sam gost kod tog i tog, pa mi nije ukazao potrebno gostoprimstvo." Rekao je: "To je glasno govorenje o zlu, koje može samo onaj kome je učinjena nepravda sve dok mu taj ne ispuni pravo da ga ugosti."
Pripovijeda Imam Ahmed od Mikdama ibn Ebi-Kerime da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /870/ "Koji god musliman bude gost pa mu domaćin uskrati gostoprimstvo, pravo je svakog muslimana da ga pomogne kako bi uzeo iz gazdinog imetka i žitarica za sve noći koje je proveo kod njega." Na osnovi ovoga i njemu sličnih hadisa, Ahmed i drugi smatraju da je ugostiti gosta vadžib.
Hafiz Bezzar prenosi preko Ebu-Hurejrea da je neki čovjek došao do Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: /871/ "Imam jednog susjeda koji me uznemirava." Poslanik mu je rekao: "Iznesi svoje stvari i stavi ih na put." Pa je čovjek uzeo svoje stvari i iznio ih na put. Svako ko je pored tog prošao upitao bi: "Šta ti je?" On je odgovarao: "Moj susjed me uznemirava!" Na to bi mu rekli: "Bože moj, nek je proklet! Bože moj, osramoti ga!" Na to je susjed rekao: "Vrati se u svoj stan, tako mi Allaha, neću te više nikada uznemiravati."
Uzvišeni Allah kaže: "Bilo da vi dobro djelo javno učinite, ili ga sakrijete, ili nepravdu oprostite - pa i Allah mnogo prašta i sve može." Znači, treba da pokažete dobro, ili ga sakrijete, ili oprostite onome ko vam je zlo nanio, jer to je ono što vas približava Allahu, a On vas bogato nagrađuje za vaša dobra djela. Jedan od atributa Uzvišenog Allaha jeste da oprašta Svojim robovima iako ih može kazniti. Stoga Uzvišeni Allah kaže: "...mnogo prašta i sve može." U sahih hadisu /876/ stoji: "Imetak ne umanjuje sadaka, a Allah čovjeku koji oprašta samo uvećava ugled, a onoga ko je ponizan Allahu - Allah uzdigne."
- Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih (u vjerovanju) napraviti razliku te govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele između toga (dvoga) iznaći put neki, /150/ oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. /151/ A one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i ni jednoga od njih ne izdvajaju - On će, sigurno, nagraditi. A Allah prašta i milostiv je."/152/
Uzvišeni i Slavljeni Allah prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike, iz redova jevreja i kršćana, koji prave razliku između Allaha i Njegovih poslanika u vjerovanju, pa vjeruju u neke poslanike a neke negiraju, samo na osnovi strasti i običaja, i onoga što su vjerovali njihovi očevi, a ne na osnovi nekoga dokaza, koji bi ih do toga doveo. Jevreji - na njima je Allahovo prokletstvo - vjerovali su u poslanike izuzev Isaa i Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a kršćani negiraju Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a vjeruju u druge poslanike. I Samirije nisu vjerovali u poslanike poslije Jošue, nasljednika Musaovog, a za vatro-poklonike se kaže da su vjerovali u svog poslanika Zaratustru, a zatim su zanijekali njegov zakon, pa je on potpuno iščezao, a Allah zna. Znači da onaj ko ne vjeruje u jednog poslanika ne vjeruje ni u druge poslanike.
Stoga Uzvišeni Allah kaže: "Oni koji u Allaha i sve Njegove poslanike ne vjeruju", njihovo je obilježje da su oni nevjernici u Allaha i Njegove poslanike. "...i žele između Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku", tj. u vjerovanju. "I govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i žele između toga (dvoga) iznaći put neki", tj. put, način postupanja. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "Oni su zbilja pravi nevjernici", tj. njihovo nevjerovanje u onoga za koga tvrde da u njega vjeruju sigurno je istinsko, jer nije legitiman. Naime, kada bi oni vjerovali u to da je on Allahov poslanik, vjerovali bi u njemu sličnog, u onog čiji je dokaz jasniji i argument jači, ili bi istinski proučili njegovo poslanstvo.
Uzvišeni Allah kaže: "... a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju." To znači, kao što su oni omalovažavali onoga u koga nisu vjerovali, bilo stoga što nisu obratili pažnju na ono što je njemu došlo od Allaha i što su se protivili tome, bilo zbog njihovog nevjerovanja u to, nakon što su saznali za njegovo poslanstvo. Tako je činio veliki broj jevrejskih rabina u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, jer su mu zavidjeli na velikoj misiji poslanstva koju mu je Allah dao, pa su mu se suprotstavljali i poricali ga. Allah im je dao ovosvjetsko poniženje uz onosvjetsko.
Uzvišeni Allah kaže: "A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju..." Misli se na ummet Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, pošto oni vjeruju u svaku knjigu koju je Allah spustio i u svakog poslanika kojeg je poslao. Kao što Uzvišeni Allah kaže: "Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha." (2:285.) Zatim, Uzvišeni Allah izvještava da je za njih pripremio obilnu nagradu, pa kaže: "To su oni koje će On, sigurno, nagraditi" za ono što su vjerovali u Allaha i Njegove poslanike. "A Allah prašta i Milostiv je", tj. prema njihovim grijesima.
- Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa od Musaa su tražili i više od toga, kad su rekli: "Pokaži nam Allaha!" Pa ih je, zbog nepravde njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi pokazani, tele za božanstvo prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očiti argument dali. /153/ "I iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i rekli smo im: 'Na kapiju pognutih glava uđite!' I još smo rekli: 'O subotu se ne ogriješite!' i od njih smo čvrsto obećanje uzeli."/154/
Muhammed ibn K'ab el-Kirzi, Es-Suddi i Katade kažu: "Tražili su jevreji od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da im se spustiti neka knjiga sa neba, kao što je Tevrat Musa'u objavljen. Rekli su to iz svoje tvrdoglavosti i nevjerovanja, a od Musaa su tražili više nego što su tražili od sebe. Pa su kazali: 'Pokaži nam Allaha!' Pa ih je zbog nepravde njihove munja ošinula." Dakle, zbog njihovog nasilja i nepokornosti. Ovo je objašnjeno u poglavlju El-Bekara, u kojem Uzvišeni Allah kaže: “I kad ste rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo..." (2:55.)
Uzvišeni Allah kaže: "Poslije su tele za božanstvo prihvatili, kada su im očiti dokazi došli", tj. preko Musaa, alejhi selam, u Egiptu, a u te dokaze spada i uništenje njihovih neprijatelja, Faraona i njegove vojske, u moru. Samo malo nakon što su prešli more naišli su na narod koji se klanjao svojim kipovima, pa su rekli Musau: "Učini i ti nama božanstvo (kip) kao što oni imaju božanstva!" O tome kako su oni prihvatili tele postoji kazivanje u suri El-E'araf i Taha, a to je bilo nakon što je Musa otišao na razgovor s Allahom, neka je Moćan i Slavljen. Allah kaže: "...ali smo to oprostili, a Musau smo očiti dokaz dali." Zatim kaže: "...i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali". Kada su odbili prihvatiti ono sa čim im je došao Musa, alejhi selam, Allah je iznad njihovih glava jedno brdo podigao. Zatim su bili prisiljeni i oni su se povinovali i sedždu su učinili, kao što kaže Uzvišeni Allah: "A kada smo iznad njihovih glava brdo podigli - činilo se kao oblak." (7:171.)
- Mi smi im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" Naređeno im je da uđu na vrata Svetog hrama čineći sedždu i tražeći oprost riječima: "Bože naš, skini s nas grijehe što smo ostavili džihad i što smo ga izbjegavali", pa to nisu rekli. I još smo rekli: "O subotu se ne ogriješite", tj. poručili smo im da čuvaju subotu i da se pridržavaju onoga što im je Allah u njoj zabranio.
"...i od njih smo čvrsto obećanje uzeli", tj. jako, pa su se suprotstavljali i protivili razmišljajući o tome da počine ono što im je Allah, Moćni i Uzvišeni, zabranio, kao što je izneseno u poglavlju Al-A'raf, 123. ajet. A doći će hadis koji prenosi Safvan ibn Assal o poglavlju Al-Isra, uz riječi Uzvišenog Allaha: "Mi smo Musau devet očevidnih Znamenja dali." (17: 101.) U tom hadisu, između ostalog, stoji: "Na vama je, posebno jevrejima, da se ne ogriješite o subotu."
- Zato što su zavjet prekršili i što u Allahove Dokaze nisu povjerovali, što su bez razloga vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo vjeruje. /155/ - I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika..." A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su samo o tome u sumnji bili; o tom nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili", /157/ "već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar." /158/ "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti."/159/
To je zbog grijeha koje su počinili i zbog čega su prokleti, protjerani i udaljeni s Pravog puta. A ono zbog čega im se to deslo jeste kršenje zavjeta i obaveza kojim su bili obavezani, i nevjerovanje njihovo u ajete Allahove, tj. u Njegove Dokaze i argumente, i zbog mudžiza koje su vidjeli preko Poslanika, s.a. Uzvišeni Allah kaže: "što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali", a to je zbog brojnih njihovih zlodjela i drskosti prema poslanicima Allahovim, jer oni su ubili mnoge poslanike, mir nek je s njima. - I što su govorili: "Naša srca su u omotu!" Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu, tj., "u prekrivaču", kao da se ispričavaju što njihova srca ne shvaćaju ono što On kaže, jer su ona u omotačima i velovima. Kaže da je značenje toga slijedeće: "Oni su tvrdili da su njihova srca riznica znanja, tj. posude za znanje koje su sakupili i koje posjeduju." Prenosi El-Kelbi preko Ebi-Saliha i Ibn-Abbasa. Uzvišeni Allah, odgovarajući im, kaže: "Allah im je, zbog nevjerovanja njihova, srca zapečatio." Allah je sve njihove tvrdnje usmjerio protiv njih.[214]
"...pa ih samo malo vjeruje." Njihova srca su se navikla na nevjerovanje, nasilje i na nedostatak imana. "...i zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme." Ali ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Ovo znači da su je optuživali za blud." Također to kaže grupa selefija tradicionalista, što je očito iz ajeta, tj. da je ona na taj način zanijela dijete. Neki židovi dodaju: "Ona je zanijela dijete, a imala je menstruaciju." Neka je na njih trajno prokletstvo Allahovo do Sudnjeg dana. - I zbog riječi njihovih: "I mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovoga poslanika." Onoga koji tvrdi za sebe da ima taj položaj mi smo ubili. Ovo je za njih izrugivanje i podsmijeh, kao što mnogobošci kažu: "Hej ti, kome se Kur'an objavljuje, ti si uistinu lud." (15:6.)
Jevreji (na njih prokletstvo Allahovo, Njegov gnjev, srdžba i kazna), pošto je Allah poslao Isaa, sina Merjemina, s jasnim Dokazima i uputom, zavidjeli su mu na poslanstvu i očitim mudžizama kojima je, uz Allahovu dozvolu, mrtve oživljavao, liječio slijepe i gubave, oblikovao od zemlje pticu pa dahnuo u nju, te je ptica, uz dozvolu Moćnog i Uzvišenog Allaha, poletjela. Unatoč tome, negirali su ga, suprotstavljali su mu se, mučili ga na sve moguće načine tako da je Allahov poslanik Isa, alejhi selam, prestao stanovati s njima u istome mjestu, pa su on i njegova majka često putovali. Ni to ih nije zadovoljilo, pa su poduzeli korake protiv njega i kod vladara Damaska. U to vrijeme to je bio čovjek koji je obožavao zvijezde, pripadao je grčkom narodu. Jevreji su obavijestili ovog vladara da u Svetom hramu ima jedan čovjek koji zavodi ljude, dovodi ih u zabludu i protiv kralja podiže podanike.[215] Vladar se rasrdio i napisao svom namjesniku u Svetom hramu da spomenutu osobu uhvate, te ga razapnu i da mu na glavu stave trnje. Pošto je pismo stiglo, po njemu se postupilo, pa su namjesnik i grupa jevreja otišli do stana u kojem je bio Isa, alejhi selam, sa grupom od 12 ili 13 drugova. Kaže se da je to bilo u petak u predvečerje. Opkolili su ga, pa pošto ih je opazio i vidio da će zasigurno doći do njega ili će on izići njima, rekao je svojim drugovima: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, bit će moj drug u Džennetu?" Na to se jedan mladić prijavio, a on kao da mu nije pridavao važnosti, pa je to ponovio drugi i treći put, i svaki put se javljao samo taj mladić. Pa je rekao: "Ti si on", a Allah je učinio da liči na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorčić na krovu kuće, Isaa je zahvatio drijemež kao da spava, pa je u takvom stanju uzdignut na nebo.
A Uzvišeni Allah kaže: - I kad Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti." (3:55) Pošto je Isa uzdignut, ta grupa je izišla. Kad su mladića jevreji vidjeli, mislili su da je Isa, pa su ga uhvatili noću i razapeli, stavivši mu trnje na glavu. Tako su jevreji očito pokazali da su radili na njegovome razapinjanju i time su se ponosili i hvalisali. Kršćani su im povjerovali, uslijed svog neznanja i nedostatka pameti, izuzev onih koji su bili sa Mesihom u kući; oni su mislili kao što su mislili jevreji, da je Isa, alejhi selam, razapet. Allah je problem objasnio i objelodanio u Kur'anu časnom, koji je objavio svom plemenitom Poslaniku. Allah Uzvišeni, Koji najistinitije govori, Koji zna sve tajne i skrivene misli, Koji zna šta je bilo i šta će biti, kaže: "A nisu ga ubili ni raspeli, već im se pričinilo." Vidjeli su njemu sličnog i pomislili da je on. I stoga On kaže: "Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali." Znači, oni jevreji koji tvrde da su ga ubili i one neznalice kršćani koji su to od njih prihvatili. Stoga kaže: "...a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je Silan i Mudar." Moćan, Njegov je položaj nedokučiv, ne ostaje uskraćen onaj koji traži utočište kod Njega, Mudar je u svemu što je stvorio i što određuje i presuđuje. On posjeduje dalekosežnu mudrost i neoborivi dokaz.
Isti događaj, čiji se sadržaj ne razlikuje od onoga što je već navedeno o Isau i njegovome uzdizanju u nebo, prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, sve do riječi u kojima kaže: ...Razišli su se, tj. sljedbenici Isaa, na tri grupe. Jedna kaže: "Bog je bio među nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo." To su jakubiti. Druga grupa kaže: "Među nama je bio Božiji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi." To su nestorijanci. I treća grupa kaže: "Među nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao." To su muslimani. Dvije nevjerničke grupe međusobno su se potpomagale protiv muslimanske i uništile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem. Ovaj lanac prenosilaca koji seže do Ibn-Abbasa vjerodostojan je. Ovo bilježi i Nesai, a spominju i drugi tradicionalisti da im je Isa rekao: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on će biti moj drug u Džennetu." Što se tiče apostola, bilo ih je dvanaest: Juda, Tadej, Matej, Šimun Kananej, Ivan, Filip, Pavao, Toma, Petar, Andrija, Bartolomej, Jakov Zabedejev i Jakov Alfajev.
Ibn-Ishak kaže: "Meni je rečeno da je među apostolima bio jedan čovjek po imenu Sergije, a bilo je trinaest ljudi osim Isaa. Tog čovjeka su kršćani nijekali, i to je onaj koji se jevrejima pričinio umjesto Isaa. Ja ne znam da li je on bio među dvanaest apostola ili je bio trinaesti. Bio je to onaj kojeg su razapeli i koji im je ličio na njega. Oni koji su ga uhvatili nisu poznavali Isaa sve dok nisu dali Judi Iškariotskom 30 dirhema da ih uputi na njega i pokaže im koji je. On im je rekao: "Kad uđete kod njega, ja ću ga poljubiti. To je taj, kojeg budem poljubio, pa ga uzmite." Kada su ušli, Isa je već bio uzdignut pa je Juda vidio Sergiju u liku Isaa, alejhi selam, i nije sumnjao da je to on. Nageo se nad njega i poljubio ga, pa su ga oni uzeli i razapeli. Zatim se Juda Iškariotski pokajao za ono što je učinio i zadavio se užetom. On je kod kršćana proklet. Neki kršćani tvrde da je Juda taj koji im se pričinio, te da su njega razapeli, a da je on govorio: "Ja nisam taj koga tražite, ja sam onaj koji vas je na njega uputio!" A Allah zna koji je to bio.
Tako je Isa uzdignut živ na nebo. Uzvišeni Allah kaže: "I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove smrti, neće u njega sigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Ibn-Džerir kaže: Komentatori Kur'ana razilaze se u značenju toga, pa neki kažu da "prije njegove smrti" znači prije smrti Isaa, a to upućuje na to da će svi oni povjerovati u njega kada bude spušten da ubije Dedžala. Tada će sve vjere postati jedna vjera, a to je čisti - pravi islam, vjera Ibrahimova, alejhi selam