BiH je država koja nikad nije izašla iz socijalizma. Nema tu razvijenog tržišta, još manje slobodnog, a i sloboda raspolaganja privatnim vlasništvom je prilično upitna.
Ono što se jeste desilo je transfer bogatstva, iz društvenog vlasništva u vlasništvo političko-obavještajnih elita. Često se kaže u tajkunske ruke, no to nije posve tačno. Stvarna moć i kontrola nad resursima leži u rukama stranačkih i obavještajni vrhuški koje kontrolišu državu.
Tajkuni najčešće “čuvaju” bogastvo za njih.
Ekonomija društva se kontroliše preko brojnih državnih firmi koje su pod direktnom kontrolom stranaka i upošljavaju redom stranačke kadrove, glomazne administracije preko koje stranački kadrovi vrše “nadzor” nad društvnom, a i navedeni tajkuni, nova tranzicijska elita, pomno su odabrani kao lojalni ljudi kojima se preko veza omogućilo da privatizuju, dobijaju javne nabavke, tendere i lokacije, a zauzvrat moraju biti poslušni, plaćati reket vladajućoj garnituri i općenito isfinansirati i podržati sve što se od njih traži.
Od politike preko ekonomije do kulture, sve je u čvrstom stisku države, tj. stranaka koje njom upravljaju
I dalje imamo sistem gdje partija kontroliše ekonomiju i većinu toga, samo što sada nije jedna partija nego njih više, s resursima podijeljenim najprije po principu da svaka nacionalna stranka bogatstvo raubuje na svom osvojenom etničkom prostoru, a manjinski partneri uzimaju svoj manji dio kolača.
Daleko je to od kapitalizma, posebno liberalnog. Nastavak je to društva porobljenog od statičnih vladajućih političkih struktura.