Ah kad bih mogla nekako, da mu vjetrom pošaljem makar trunku ljubavi. Kad bih mogla, pa da osjeti, da zna da ima neko ko ga voli toliko da ga se svakim dahom sjeti. Kad bi samo znao koliko ove ruke jedva čekaju da se s njegovim vežu i nikad ne odriješe.
Bit će on, ako Bog da, osuđen na ljubav sa mnom jer dovom su moji dani obrubljeni. Ma saputnik će moj da bude. Bit ću i ja njegova misao, njegov zrak, neće ni on bez mene moći. Bit ću i ja njegova najdraža na dunjaluku. Ovako biva kad voliš u ime Njegovo.
I ne smeta ti kad ti dušu okuju nemiri, kad ti misao o njemu zarobi sve ostale, kad ga i budna sanjaš… Ne smeta. Uzgred, to ti nacrta onaj dobro poznati osmijeh, i parališe sve mišiće u obrazima.
Bit će on moj hairlija, znam da hoće. Milostivi moj bdije, Milostivi moj čuje. Kad imaš divnog Gospodara, sve što želiš, postaje moguće. Hvala Mu na svemu, jer samo nas On Milošću Svojom obasipa, samo On spaja naša srca i daje ovakve ljubavi u kojima insan naprosto uživa.