Četvrta temeljna istina vjere je (VE RUSULIHI) što znaci:
Božiji poslanici su bili odabrani ljudi (pejgamberi) kojima je Allah dž.š. slao svoje objave da ih prenesu i objasne ljudima.
Prvi (pejgamber) Božiji poslanik je Adem a.s. koji je ujedno bio i prvi covjek na zemlji. ADEMA i njegovu ženu HAVU stvorio je Allah dž.š. i od njih je postao cijeli ljudski rod, a posljednji Božiji poslanik je Muhammed a.s.
Znaci,cetvrto osnovno i bitno načelo islamskog vjerovanja (imana) jeste
ve rusulihi - vjerovanje u Allahove vjerovjesnike ili poslanike.
To su bili, izričito po Božijoj volji, odredbi, znanju i moći, odabrani ljudi koji su u svakom vremenu i svakom narodu prenosili jednu i istu Allahovu poruku, objavu ili vahj.
"Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli." (Kur’an: el-Ahzab, 7.)
Sve objave svim poslanicima u svim vremenima, počevši od Adema, a.s., kao prvog čovjeka i prvog poslanika do Muhammeda, a.s., kao posljednjeg vjerovjesnika i pečata poslanstva, prenosio je melek Džebrail.
Samom Muhammedu, a.s., Objava je dolazila na razne načine. Ponekad je melek Džebrail dolazio u liku čovjeka koji mu je govorio kao što čovjek govori, ponekad kao naročito biće, obdareno krilima, i Resul bi upamtio sve što mu se kaže, a ponekad bi se objavljivala kao da zvono zvoni u ušima, i to je bilo za Poslanika najteže iskušenje.
Što se tiče sadržaja objava, bilo da se radi o manjim suhufima ili o velikim kitabima (knjigama), one predstavljaju iskonski izvor, jedinstveni topos sveukupne vjere, religije, tradicije, morala, obreda, običaja, načina života, kulture i vjerozakona ili šerijata. Svi vjerovjesnici, Kur´an ih spominje dvadeset osam, a jedan hadis Muhammeda, a.s., 124 hiljade, svaki narod kome su poslani - a Muhammed, a.s., sve narode, sva bića i sve svjetove, kojima je poslan kao dostavitelj i svjedok objave, donosilac radosne vijesti i opominjač do Sudnjeg dana - pozivali su, upućivali i podučavali jednom istom imanu, akidi ili vjerovanju.
"... svaki vjeruje u Allaha, i u meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove..."
(Kur’an: el-Bekare, 285.)
Svi su vjerovjesnici čuli, prihvatili i slijedili Allahovu jednu istu poruku, objavu, zavjet i neizmjenjivi testament i pokoravali se.
"Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ishaku, i Ismailu, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. "(Kur’an: el-Bekare, 136.)
Izvor poruke i njen osnovni sadržaj za sve poslanike jedan je isti. Allah, dž. š., jest izvor objave; On određuje njen sadržaj i Svojom odredbom bira vjerovjesnika koji će je prenositi i tumačiti ljudima.
Vjerovjesnike nisu birali ni demokracija (populos, demos ili narod) ni aristokracija (najbolji, najmudriji, najučeniji) ni monarhija (kralj) niti odabrani sloj kao što su plemići, staleži ili kaste. Vjerovjesnike nije birala ni biologija, krvno srodstvo - dakle ni porodica, ni rod, ni pleme, ni narod, ni nacija, ni boja kože, ni vrste rase.
Vjerovjesnici su izbor Allahove volje i odredbe. Za sve moguće zemaljske funkcije, zvanja i poslove ljudi su slobodni, i biraju sami sebi one koji će ih voditi.
Međutim, prenosioce, tumače i dostavljače objave Allah bira sam.
Svi Allahovi vjerovjesnici, kao izbor Allahove volje, za sve vjernike, muslimane i muslimanke jesu:
"... divan uzor onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene - pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan, i On je jedini hvale dostojan!" (Kur’an: el-Mumtehinne, 6.)
Kao Allahov izbor, vjerovjesnici su jedini ljudi iza kojih stoji Allah, dž.š., kao garant da su oni ljudima sigurni i pouzdani uzori u vjeri, religiji, tradiciji, moralu, kulturi, običajima, šerijatu i načinu života.
"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje." (Kur’an: el-Ahzab, 21.)
Svaki ljudski izbor može biti prijevara, zabluda i promašaj. Zato "kada i poslanici ne bi bili uzori, ne bi bilo više nade za čovječanstvo" (R. Garaudy).
Izborom svih vjerovjesnika na jedan isti način, po Svojoj volji, Allah, dž.š., osigurao je ne samo isti izvor objave, vjere, religije, tradicije, kulture, šerijata, običaja i načina života već i isti i jedinstveni način, metod prenošenja, tumačenja i primjenjivanja Svoje poruke. Neovisno o vremenu, prilici, društvenim okolnostima i narodu kome su bili upućeni, svi vjerovjesnici imali su isti iman (vjerovanje) i ispovijedali istu religiju - islam.
"On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, a i u ovom Kuranu..."
(Kur’an: el-Hadždž, 78.)
Također, svi su oni isti šerijat (vjerozakon) kao suštinski element religije - dini-islama slijedili:
"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!" (Kur’an: eš-Šura,13.)
Svi vjerovjesnici pozivaju ljude da robuju, klanjaju se i dive samo Allahu, dž.š., da Ga štuju, da imaju osjećaj potpune ovisnosti samo o Allahu, dž.š., i da nikada jedni druge, niti bilo koje biće, stvorenje, stvar ili predmet ne obožavaju niti mu robuju. Naprotiv, svi (Nuh, Hud, Salih, Ibrahim) u općem manifestu objave govore:
" narode moj, govorio je on, Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate!"
(Kur’an: el-Eraf, 59.)
Svi oni ljudima prenose da budu Boga svjesni, da imaju punu vjersku svijest i da budu Allahu, dž.š., poslušni (ittekullahe ve eti’uh). Svaki poslanik poslan je svome narodu u određenom vremenu i na određenom prostoru izuzev Muhammeda, a.s, kome je objavljeno da kaže:
"0 ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik."
(Kur’an: el-Eraf, 158.)
Svi su poslanici prije njega njegov dolazak i njegovo univerzalno poslanstvo za sve svjetove i sve ljude do Sudnjeg dana najavljivali. U zajedničke osobine ili svojstva svih vjerovjesnika spada:
1) SIDK - istinoljubivost, iskrenost, govorenje i zastupanje istine;
2) EMANET - povjerljivost i osvjedočeno poštenje;
3) TEBLIG - dosljednost, tj. tačno i potpuno prenošenje Božije poruke ljudima, neovisno o svim životnim opasnostiina pa čak i smrti;
4) ADALET - pravednost (to su bili pravedni, pošteni i pravi ljudi, pogotovo pravedni i strogi prema sebi, svojoj djeci i rodbini, gdje je to najteže biti; nikada nepravdu i nasilje nad ljudima nisu činili);
5) FETANET - oštroumnost (imali su razvijene umne, moralne, duhovne, intelektualne i spoznajne sposobnosti);
6) ISMET -negriješenje u stvarima vjere i morala (kao Svoje izabranike i uzore ljudima, Allah, dž.š., sačuvao ih je od grijeha);
7) RUDŽULET - muškost (svi su bili muškarci);
8) svi su poslaničku misiju obavljali potpuno besplatno;
9) svi su imali ista obredna mjesta ili svetilišta (Kabu kao prvu u ime Allaha sagradjenu kuću);
10) svi su imali iste, od Allaha naredjene i u ime Allaha činjene obrede, koje su oni prenosili i kazivali ljudima te ih njima podučavali (najvažniji je obred salat ili namaz, njega su klanjali svi vjerovjesnici);
11) svi su imali isti pozdrav - selam;
12) svi su učili isti ajet -bismillu.
U njihovu zajedničku praksu spada brak, sunećenje (obrezivanje muške djece), upotreba mirisa, čišćenje zuba, podrezivanje brkova, ispiranje usta, grla i nosa, odrezivanje nokata, otklanjanje dlaka ispod pazuha, čišćenje vodom poslije obavljene male i velike nužde, abdest i kupanje. Svi su se po Allahovom dopuštenju služili mudžizama kao natprirodnim, samo njima, u svrhu potvrde poslanstva, darovanim djelima.
Prvi je poslanik Adem, a.s., a posljednji Muhammed, a.s.
Najpoznatiji, ulu-l-azm poslanici, poslanici odluke ili povijesnih prekretnica, jesu: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s.
Kada se izgovori ime kojeg poslanika, treba dodati riječ alejhisselam, što znači: neka je na njega Allahova milost i spas.
MUHAMMED a.s. je posljednji Allahov poslanik s.a.v.s. i on je kudveh haseneh-najbolji primjer kako razumjeti i primjeniti u zivotu Allahovu vjeru Islam.
Rođen je u Meki 570. godine. Njegovo ime znači Hvaljeni. Otac mu je umro prije njegovog rođenja, a majka kad je imao šest godina. Izrastao je u plemenitog mladića kojeg su svi cijenili zbog izrazito lijepe naravi. U 25. godini života oženio se Hatidžom.
U 40. godini počeo je primati Božansku Objavu i započeo je misiju širenja vjere i novog načina života - islama. Tokom naredne 23 godine iz Arabijske pustinje, nošena snažnom vjerom i duhovnošću njenih sljedbenika, iznikla je potpuno nova kultura, nova civilizacija, koja se nakon njegove smrti proširila od Španije do Kine, na tri kontinenta.
A suočio se sa skoro beznadnom situacijom. Došao je u društvo koje su razdirali plemenski ratovi i klasna netrpeljivost, u kome su se ljudi klanjali stotinama kipova, u kome su žene i robovi smatrani običnom robom za prodaju. I za samo 23 godine u taj okrutni i surovi svijet donio je svjetlo mira i čovjekoljublja.
U gradiću Medini Muhammed je uspostavio temelje nove zajednice - ummeta, koja po prvi put u historiji priznaje prava vjerskih manjina, žena, siročadi, robova. U novoj državi nema mjesta rasizmu niti nacionalizmu i: “Nema prednost Arap nad nearapom, ili bijelac nad crncem, osim po dobročinstvu.”
Kao muž i otac pružao je veliku ljubav i pažnju i u praksi je sprovodio vlastiti savjet: “Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici.”
Osuđivao je nasilje u porodici, ohrabrivao žene da iznose vlastita mišljenja i garantirao im pravo privatnog vlasništva, pravo na odbijanje ugovorenih brakova, te pravo na traženje razvoda braka.
Poslanik Muhammed a.s.je preselio na ahiret 8. juna 632. godine u 63. godini života, a čovječanstvu je u naslijeđe ostavio univerzalnu poruku koja i danas, nakon 14 stoljeća, osvaja srca miliona ljudi
Naseg poslanika Muhammeda a.s. krasila su svojstva - sifeti:
Apsolutna vjera u Boga - čvrsto je vjerovao u jednog Boga i bio je spreman podnositi sva iskušenja zarad svog uvjerenja.
Blagost - bio je veoma blag u komunikaciji s drugima. Govorio bi: “Blagost ne dotakne nijednu stvar, a da je ne ukrasi, a grubost ne dotakne nijednu stvar, a da je ne upropasti.”
Civilizacija - on je začetnik potpuno nove civilizacije koja je procvjetala iz Arabijske pustinje i u svoje okrilje prihvatila ljude najrazličitijih kultura, boja kože, nacija i čovječanstvu podarila izuzetna dostignuća.
Čovjekoljubivost - prema svima je postupao na temelju jednakosti i bratstva i ljude nije razlikovao prema porijeklu niti boji kože.
Ćudorednost - Kur’an ga opisuje kao čovjeka najsavršenijeg morala kojeg su podjednako cijenili i prijatelji i neprijatelji.
Donositelj Objave - odabran je da prenese posljednju Božiju objavu koja objedinjuje učenja svih ranijih poslanika u univerzalnu poruku cijelom čovječanstvu.
Džamija - podigao je prvu džamiju kao mjesto za zajedničku molitvu i okupljanje vjernika.
Edukacija - slijedeći imperativ prve objave - “Uči”, svoje sljedbenike je stalno podsticao na traženje znanja i otvaranje vidika, tako da muslimani nikad nisu osjetili konflikt između nauke i religije.
Fleksibilnost - pri donošenju odluka uvijek se konsultovao sa svojim saradnicima i prihvatao njihove sugestije, čak i ako se nije slagao s njima.
Graditelj mostova među ljudima - gradio je mostove sa svima u svojoj okolini, uspostavljao prijateljske odnose s nemuslimanskim susjedima i izmirivao zavađene.
Humanost - vrhunac njegove humanosti bio je trijumfalni ulazak u rodnu Meku. U trenutku kad su svi očekivali njegovu osvetu za sve godine patnje koje su mu izazvali, on građanima Meke velikodušno oprašta i pruža im ruku pomirenja.
Iskrenost - i prije poslanstva bio je čuven po svom poštenju i iskrenosti. Prezirao je laž i licemjerje. Niko od njegovih savremenika nikad ga nije čuo da je izrekao i najmanju laž.
Jednakost - ljude nije ocjenjivao prema porijeklu, rasi ili naciji i stalno je isticao: “Zaista Bog ne gleda u vaša tijela, niti u vaša lica, nego gleda u vaša srca.”
Kur’an - u toku 23 godine dostavio je posljednju Božiju objavu čovječanstvu kao putokaz, zakon i vodič i pečat svih prethodnih objava.
Lider - uvijek je isticao odgovornost vođe i nastojao je biti svima na usluzi. Ničim se nije uzdizao iznad drugih i govorio bi: “Vođa naroda je onaj koji mu služi.”
Ljubav - svojim primjerom je pokazivao da je islam ljubav - ljubav prema Bogu, prema bližnjima i prema svim Božijim stvorenjima.
Milost svjetovima - Kur`an za njega kaže: ”... a tebe smo (o Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali.“
Namaz - njemu i njegovim sljedbenicima propisano je direktno obraćanje Bogu pet puta dnevno. Stalno je isticao vrijednost ovog susreta sa Stvoriteljem i radovao mu se.
Nježnost - pokazivao je veliku nježnost prema slabijima, a posebno prema starim ljudima i djeci. Govorio je: „Allah nikad ne pokazuje milost onima koji ne pokazuju milost prema drugima.
Osmijeh - uvijek je bio vedrog i nasmijanog lica, pa su ga svi voljeli sresti i razgovarati s njim.
Pravednost - i oni koji nisu vjerovali u njegovu poruku prihvatali su ga kao arbitra u svojim sporovima smatrajući ga izuzetno pravednom osobom.
Reforma društva - svojim primjerom i snagom Allahove riječi za nekoliko godina uspio je iz temelja preobraziti društvo i u njega usaditi nove, pozitivne vrijednosti umjesto nasilja i destruktivnosti.
Skromnost - u svemu je bio skroman i jednostavan, nije dozvoljavao da se ustaje pred njim ni da mu se ukazuju posebne počasti.
Širokogrudnost - bio je širokogrudan i nesebičan i uvijek je rado pomagao drugima, posebno siromašnima. Opraštao je čak i onima koji bi ga povrijedili.
Tolerancija - u svim njegovim postupcima ogledala se izuzetna tolerancija i strpljivost, nastojao je uvijek postići kompromis, makar on išao na njegovu štetu.
Umjerenost u svemu - zagovarao je umjerenost u ibadetu, kao i u uživanju i uspostavio je potpunu ravnotežu vjere i prakse koja je postala uzor njegovim sljedbenicima.
Vojskovođa - bio je veoma dobar vojni strateg i diplomat. Prije ulaska u vojni sukob nastojao je iscrpiti sve diplomatske mogućnosti. Rat mu je bio samo sredstvo, a ne cilj.
Zagovornik - njegovi sljedbenici bit će počašćeni time što će im on biti zagovornik kod Allaha na Sudnjem danu.
Žene - prema ženama se ophodio kao prema jednakopravnom spolu, koji ima iste vjerske obaveze i odgovornost kao i muškarci. Omogućio im je pravo na imetak, obrazovanje, zapošljavanje i razvod braka, te aktivno učešće u društvenom životu.
Neka je Allahov salevat i selam na naseg poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve njegove sljedbenike do sudnjg dana, AMIN !