"Kada pustite žene, pa one ispune svoj razvodni rok, tada ih ili na lijep način zadržite, ili velikodušno otpremite. I ne zadržavajte ih nanoseći im štetu, a onaj ko tako postupi, učinio je nasilje sebi! Ne poigravajte se Allahovim propisima i sjetite se blagodati Allahove prema vama i što vam je objavio Knjigu i mudrost kojom vas savjetuje! Allaha se bojte i znajte da Allah sve zna!"/231/
Allah Uzvišeni naređuje ljudima da budu dobri kada neko od njih pusti ženu na način koji pretpostavlja mogućnost opoziva. Kada prođe razvodni rok i ostane samo toliko da se omogućava vraćanje, čovjek treba ili zadržati ženu, tj. vratiti je na lijep način u nepovredivost bračnog života pokazujući javno da je vraća i da želi s njom živjeti na opće dobro, ili je pustiti, tj. ostaviti dok ne prođe razvodni rok, pa je izvesti iz svoga doma na lijep načinAllah Uzvišeni kaže:
"I ne zadržavajte ih da biste im učinili štetu!" Ibn-Abbas i dio tabiina kažu: "Kada se približi kraj razvodnog roka žene, muž je vraća ometajući je da ne ode za drugoga, zatim je ponovo pušta i ostavlja u razvodnom roku itdkako bi joj ovaj rok bio što duži." Allah je to zabranio i zaprijetio: "jer onaj ko tako postupi, učinio je nasilje sebi!" tim svojim suprotstavljanjem Allahovoj zapovijedi. "Ne poigravajte se propisima Allahovim!" U vezi s ovim riječima Ubade ibn Samit objašnjava:
U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek bi rekao drugome: "Tvoja supruga je moja kćerka!", a zatim bi rekao:
"Šalio sam se!" "Ona je oslobođena robinja!" A zatim: "Šalio sam se!" Zato je Allah Uzvišeni objavio: "Ne poigravajte se propisima Allahovim!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s tim kaže: /360/
"Ko izgovori tri stvari u šali ili ne, one za njega važe: razvod, oslobađanje roba i brak!" "..i neka vam je na umu blagodat koju Allah daje!", tj. šaljući vam Svoje poslanike sa uputom, "i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje", tj. i sunnet; "kojom vas savjetuje", tjnaređuje vam i zabranjuje. "Bojte se Allaha!", tj. u svemu što činite i ne činite. "I znajte da Allah sve dobro zna!" Allah upozorava da se Njemu ne mogu sakriti ni vaše tajne ni javne stvari, i da će vas nagraditi, odnosno kazniti za to!
"A kada pustite žene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive! Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i drugi svijet. Tako vam je čednije i čestitije. A Allah zna, a vi ne znate." /232/
Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa: Ovaj je ajet objavljen u vezi s čovjekom koji pusti svoju ženu jednom ili dva puta, pa joj prođe razvodni rok, a on je potom nastoji oženiti i vratiti, što i žena želi, ali joj to ne dozvoljavaju njeni staratelji. Allah je zabranio da joj to oni sprečavaju.
Ovo je stav dijela tabiina, a pokazuje da se žena ne može sama udati, nego da mora imati starateljaU predanju stoji: /361/ "Nema braka bez smjernog staratelja i dva pravedna svjedoka." U vezi s ovim pitanjem postoje razmimoilaženja među učenjacima, što smo utvrdili u "Knjizi odredbi/El-Ahkam", Allahu hvala!
U hadisu koji navodi Tirmizi kao sahih u verziji od Ma'kala ibn Jessara stoji /362/ da je on udao svoju sestru za jednog muslimana u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ona jedno vrijeme kod njega bila, a zatim je on pustio i nije je vratio do kraja isteka razvodnog roka. Potom se ponovo u nju zaljubio, kao i ona u njega, i bio je među onima koji su je prosili. Tada mu je on rekao: "Luke' ibni Lukke'! Počastio sam te i oženio njom, pa si je pustio! Tako mi Boga, neće ti se nikada vratiti." Znajući njegovu potrebu za njom i njenu potrebu za njim, Allah je objavio slijedeće: ..- . "Kada pustite žene i njihov razvodni rok prođe..do riječi ...a vi ne znate"Kada je Ma'kal to čuo, rekao je: "Slušam i pokoravam se Gospodaru svome!", a zatim ga je pozvao i rekao: "Oženit ću te i počastititi!", A Ibn-Merdevejh tome dodaje: "I učinit ću kefaret za svoju zakletvu!"
"Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i drugi svijet", tj. na vama je da ne sprečavate žene da se udaju za svoje muževe kada se na lijep način slože, ako vjerujete u Allaha i Njegov zakon i bojite se od kazne na drugom svijetu.
"To vam je bolje i ljepše", tj. bolje je da slijedite Allahov zakon pri vraćanju štićenica njihovim muževima i izbjegavate zagriženost u tome, bolje je za vas i čistije za vaša srca. "Allah zna" u čemu je dobro što vi radite i što ne radite, "dok vi to ne znate".
"Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine ako žele da dojenje bude potpuno! Otac djeteta dužan je hraniti ih i odijevati na uzoran načinNiko se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije nanijeti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta! Nasljednik ima slične obaveze. Zato, ako njih dvoje na lijep način i po dogovoru odluče dijete odbiti, nisu grješni! A ako zaželite svojoj djeci dojilje naći, nije vam grijeh kada predate ono što na lijep način hoćete dati. Bojte se Allaha i znajte da Allah dobro vidi što vi radite!"/233/
Allah Uzvišeni upućuje majke da doje svoju djecu puni period dojenja, a to je dvije godine, nakon čega nema potrebe za dojenjem. U tom smislu, kaže: "ako žele da dojenje bude potpuno!" Većina imama smatra da srodstvo po mlijeku nastaje samo ako je dijete mlađe od dvije godine. Stoga, ako dijete starije od dvije godine doji istu dojilju ne postaju brat ili sestra po mlijeku. U poglavlju "O onome što je navedeno da se dojenjem u uzrastu ispod dvije godine ostvaruje srodstvo po mlijeku", Tirmizi navodi predanje od Ummi-Seleme, koja kaže: Allahov Poslanik je rekao:/363/
"Dojenje kojim se stječe srodstvo po mlijeku samo je ono kojim se zasiti iz dojke u razdoblju prije odbijanja." Ovo je hasen-sahih hadisPrema većini poznavalaca ovoga pitanja među ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te drugim autoritetima, samo dojenje u razdoblju prve dvije godine života povlači sobom srodstvo po mlijeku, dok se u periodu nakon dvije godine uzrasta djeteta to ne uzima u obzir.
Ovaj hadis prenosi samo Tirmizi, a njegovi prenosioci odgovaraju uvjetima El-Buharije i Muslima. Riječi "iz dojke", znače "iz mjesta dojenja u periodu ispod dvije godine" pri čemu se misli na uzrast djeteta koje doji, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ahmed od Berra'a ibn Aziba, koji kaže:
Kada je umro Ibrahim, sin Vjerovjesnikov, on je rekao: /364/ "Moj sin je umro kao dojenče, pa će on imati dojilju u Džennetu!"..Tako prenosi El-Buhari od Šu'betaNjegov sin je, naime, imao godinu i deset mjeseci, pa je zato rekao "Imat će dojilju", tj. tamo će dovršiti period dojenjaDarekutni navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /365/ "Srodstvo po mlijeku nastaje samo dojenjem u periodu od dvije godine." (Ja bih rekao: to prenosi Malik u "Muvetta'u" od Ibn-Abbasa kao i Ed-Dareverdi i dodaje /366/ "Ono što je preko dvije godine, to ništa ne predstavlja" i to je ispravnije.)
Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Džabira da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /367/ "Nema dojenja nakon odbijanja i nema siročeta nakon puno-ljetnosti." Prava potvrda ovog hadisa nalazi se u riječima Allaha Uzvišenog: "i odbija ga u toku dvije godine, pa nek bude zahvalan Meni..." (31:14), a zatim: "nosi ga i odbija od dojenja nakon trideset mjeseci"(46:15) Stav da se dojenje ne uzima u obzir nakon dvije godine prenosi se od Alija, Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda, Džabira, Ebu-Hurejra, Ibn-Omera, Ummi-Seleme, Seida ibn Musejjeba, Ata'a i većine učenjaka.
To je stav Šafije, Ahmeda, Ishaka, Sevrija, Ebu-Jusufa, Muhammeda i Malika u jednoj verzijiMalik kaže: "Ako se dijete odbije prije dvije godine, pa ga žena doji nakon odbijanja, to se ne uzima u obzir budući da mu je to kao hrana." To je predanje od Evza'ija. Od Omera i Alije prenosi se da kažu:
"Nema dojenja poslije odbijanja!", a pretpostavka je da oni ovdje misle na dvije godineIsto tako, većina učenjaka kaže: "Bez obzira da li bilo odbijeno ili ne", a pretpostavlja se da misle na sam čin, kao što kaže Malik. Allah to najbolje zna! Što se tiče mišljenja Aiše u pogledu starijeg djeteta, da to utiče na srodstvo po mlijeku, ona to dokazuje hadisom Salima, roba Ebi-Huzejfe, kada je /368/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio supruzi Ebu-Huzejfe da ga zadoji, iako više nije bio mali, tako da joj je nakon toga slobodno dolazio."
To su druge supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odbile, smatrajući to posebnim slučajem. To je stav većine učenjaka. Argument većine učenjaka u koje spadaju: četiri imama, sedam šerijatskih pravnika, veliki ashabi, te druge supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (osim Aiše), jeste predanje koje stoji u dva "Sahiha", a navodi se od Aiše, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /369/
"Gledajte ko će vam biti braća, jer je dojenje stvar gladi!" O pitanjima dojenja, posebno dojenja starijeg djeteta, bit će više govora uz ajet: "i pomajke vaše koje su vas dojile" (4:23). "Otac djeteta dužan je hraniti ih i odijevati na uzoran način." Očevi djece dužni su izdržavati njihove majke i osiguravati im odjeću na uzoran način, tju skladu s običajima u mjestu gdje žive, bez pretjerivanja ili škrtarenja i u skladu sa svojim mogućnostima i imovinom. Allah Uzvišeni kaže: "Neka imućni prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je daoAllah će sigurno poslije tegobe last dati." (65:7)
Ed-Dahhak kaže: "Ako čovjek pusti suprugu, a s njom ima dijete koje ona doji, on je dužan izdržavati je i odijevati na uzoran način." "Majka ne smije nanijeti štetu zbog djeteta svoga", tj. tim što će ga odvojiti od sebe kako bi nanijela štetu njegovom ocu koji će ga odgajati. Ona, naime, nema pravo odvajati ga od sebe dok mu ne da mlijeko, bez kojeg najčešće ne može živjeti. Tek nakon toga, ona ga može od sebe odstraniti ukoliko želi s tim da ne učini štetu njegovom ocu. Otac također nema pravo oduzeti dijete od njegove majke kako bi joj nanio štetu. Stoga Allah Uzvišeni kaže: "a ni otac zbog svog djeteta...", tj. ni on neka ne uzima dijete od nje kako bi joj štetu nanio. To navode dio tabiina te neki drugi učenjaci. "Nasljednik ima slične obaveze."
On ima obaveze slične onima koje ima i otac djeteta u pogledu troškova za majku djeteta, zadovoljavanja njenih prava i nenanošenja joj bilo kakve štete. To je mišljenje većine. To navode kao argument i sljedbenici Ebu-Hanife i Ibn-Hanbela, koji smatraju da su i rođaci obavezni jedni druge izdržavati, a prenosi se i od Omera ibn Hattaba i većine pripadnika zdrave tradicije, to se preferira na osnovi hadisa Semure, koji se navodi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /370/
"Ko bude imao kao roba bližeg rođaka mahrema, dužan je osloboditi ga." Usto navodi da dojenje poslije dvije godine ponekad može biti i štetno za dijete, bilo u fizičkom ili psihičkom smislu. Od Alkame se prenosi da je Allahov Poslanik vidio ženu kako doji dijete starije od dvije godine, po joj je rekao: "Nemoj ga dojiti!"
"Zato, ako njih dvoje na lijep način i po dogovoru odluče dijete odbiti, nisu grješni!" To znači, ako se oni slažu da ga odbiju prije dvije godine i u tome vide njegovo dobro, tada nisu grješni. U tom slučaju ne treba da taj stav zauzme jedno mimo drugog, ili to nametne drugome bez dogovora.
To je alternativno rješenje za dijete, odnosno obaveza da se gleda njegov interes kao vid milosti Božije prema Njegovim robovima, jer On upozorava roditelje i upućuje ih da vode računa o svojim interesima, kao i interesima djeteta U poglavlju
"Et-Talak" (Razvod) Allah Uzvišeni kaže: "a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumijevajući se međusobno na lijep načinA ako nastanu razmirice, u tom slučaju će druga dijete dojiti." (65:6) "A ako zaželite svojoj djeci dojilje naći, nije vam grijeh predati ono što na lijep način hoćete dati." Ako se oni slože da otac od dojilje uzme dijete zbog određenog razloga, nema smetnje da on dojilji na lijep način da naknadu za njen dotadašnji trud. U tom slučaju njegovo dijete će dojiti druga uz nadoknadu, u skladu s lijepim opho-đenjem. "Bojte se Allaha!", u svakoj situaciji, "i znajte da Allah dobro vidi ono što vi radite" Ovim je rečeno da se Njemu ne može ništa sakriti, ni riječi ni djela.
"Oni koji od vas umru ostavljajući žene svoje, žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset danaI kada one ispune propisani rok, vi niste grješni za ono što one po propisu urade. A Allah dobro zna ono što vi radite." /234/
Ovo je zapovijed od Allaha Uzvišenog ženama čiji muževi umru da rok čekanja provedu u trajanju od četiri mjeseca i deset noći. Ova odredba odnosi se podjednako na žene koje su imale seksualni odnos kao i one koje nisu, te o tome postoji konsenzus. Osnov na kome se zasniva obuhvaćanje žena koje nisu stupile u seksualni odnos jeste opći smisao ajeta, te hadis koji prenosi imam Ahmed, priređivači Sunena, te kojega Tirmizi smatra za sahih: /371/
Ibn-Mes'udu je postavljeno pitanje u vezi s čovjekom koji je oženio neku ženu, pa zatim umro prije nego je s njom stupio u seksualni odnos a nije joj vjenčani dar (mehr) odredio. To pitanje su mu postavili više puta". Odgovorit ću na osnovi svog mišljenja", kaže on, "pa ako bude ispravno, to je od Allaha, a ako bude pogrešno, to je od mene i šejtana Allah i Njegov Poslanik su čisti od toga.
Njoj pripada puni iznos mehra." U drugoj verziji stoji: "Njoj pripadaju odgovarajuća naknada bez umanjenja ili povećanja, te rok čekanja iddet i nasljedstvo." Ma'kal ibn Jesar el-Ešdže'i tada je ustao i rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako presudio u slučaju Buru'e bint Vašik", a na to se Abdullah jako obradovao! U jednoj verziji stoji: /372/ Zatim su ustali ljudi iz plemena Ešdže' i kazali:
"Svjedočimo da je Allahov Poslanik u skladu s tim presudio u slučaju Buru'e bint Vašik!" Iz toga se izuzima samo žena kojoj je muž umro dok je u drugom stanju jer njen rok čekanja iddet traje do kraja trudnoće, makar se to dogodilo na trenutak nakon njegove smrti.
To je u skladu s općim značenjem ajeta: "a trudne žene imaju rok čekanja sve dok ne rode" (65:4), te sa sunnetom. Naime, u hadisu Sebi'e el-Eslemije, koji je zabilježen u El-Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" u više verzija, stoji: /373/
"da je umro njen muž, Sad ibn Havle, dok je bila trudna, pa je ona uskoro nakon njegove smrti rodila", a u drugom predanju "pa je rodila nekoliko noći po njegovoj smrti", pa kada joj je prošlo pranje poslije poroda, pripremila se za vjeridbu. Kod nje je došao Ebu-Senabil ibn Ba'kek i rekao joj: "Vidim da si se dotjerala, kao da se hoćeš udati!? Tako mi Boga, ne možeš se udati dok ti ne prođe četiri mjeseca i deset dana!" Kada mi je to rekao, opremila sam se i otišla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala o tome. On mi je dao fetvu sud da sam postala slobodna čim sam rodila i kazao da se udam ako mi se ukaže prilika!
Od toga se izuzima supruga ako ima status robinje budući da je njen rok čekanja pola roka slobodne žene, tjdva mjeseca i pet noći prema mišljenju većineNaime, ako je njen razvodni rok u normalnim uvjetima polovina, tako je i u slučaju čekanja poslije smrti. Ima učenjaka poput Muhammeda ibn Sirina i nekih zahirija, koji izjednačavaju slobodne žene i robinje u ovom pitanju na osnovi općeg značenja ajeta, odnosno zato što je rok čekanja stvar konstitucije čovjeka, u kojoj su stvorenja formalno identična.
Seid ibn Musejjeb te neki drugi navode da je mudrost što je rok čekanja u slučaju smrti muža četiri mjeseca i deset noći u tome što postoji vjerovatnoća začeća u materici. Ukoliko se sačeka, ono će se iskazati. U hadisu Ibn-Mes'uda u oba Sahiha, i u nekim drugim zbirkama, stoji: /374/
"Stvaranje svakoga od vas traje u trbuhu majke njegove četrdeset dana kao sperma, zatim isto toliko kao zakvačak, zatim isto toliko kao komad mesa (plod), a zatim se šalje melek da u njega udahne dušu." Ova tri perioda po četrdeset dana predstavljaju četiri mjeseca, a deset dana nakon toga je za pojavu pokreta nakon udahnjivanja duše. Zato imam Ahmed smatra da je rok čekanja iddet majke djeteta rok slobodne žene, jer je ona postelja kao i slobodne. Imam Ahmed prenosi od Amra ibn Asa da je rekao: /375/ "Ne komplicirajte nam sunnet našeg
Vjerovjesnika jer rok čekanja majke djeteta, ukoliko umre njen gospodar, traje četiri mjeseca i deset dana!" Bilježe ga, također, Ebu-Davud i Ibn-Madže. "I kada one ispune propisani rok, vi niste grješni za ono što one po propisu uradeA Allah dobro zna ono što vi radite." Iz ovoga se može zaključiti da je dužnost da se za ženu čiji je muž umro ograniči period žalosti u vremenu trajanja iddeta..U dvjema zbirkama vjerodostojnih hadisa u više verzija se navodi od Ummi-Habibe i Zejnebe bint Džahš, majke vjernika, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /376/
"Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno žaliti za nekim preko tri dana, izuzev u slučaju smrti muža, kada je ovaj rok četiri mjeseca i deset dana." U oba se Sahiha, također, navodi predanje od Ummi-Seleme: /377/ da je neka žena rekla: "Allahov Poslaniče! Muž moje kćeri je umro, pa se ona žali što ne smije oči premazati surmom! " On je rekao: "Ne!" Navodi se da je to rekao dva ili tri puta, a zatim: "Ona treba da čeka četiri mjeseca i deset danaNeke od vas su u doba paganstva čekale po godinu dana!" Riječ "žalost" ovdje znači izbjegavanje mirisa, oblačenja odjeće koja privlači muškarce, upotreba nakita i sl. Po općem mišljenju svih, to je dužnost u periodu čekanja nakon smrti, dok nije obaveza u razvodnom roku s mogućnošću opoziva.
U pogledu obaveznosti u razvodnom roku konačnog puštanja (ba'in) postoji i drugo mišljenje, tjda je žalost obavezna za sve žene, maloljetne ili starije, slobodne ili robinje, muslimanke ili nevjernice, što implicira opće značenje ajeta.
Sevri i Ebu-Hanife od toga izuzimaju nevjernicu zbog samog nevjerstva i maloljetnicu zbog nepostojanja obaveznosti. "I kada one ispune propisani rok", tjkada im prođe iddet, "nije vam grijeh", tj. njihovim starateljima, "vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, urade", tj. da se uljepšaju i dotjeraju, te se nastoje udatiI to je značenje riječi (uobičajeno, po propisu), kako kaže Ibn-Abbas.
"I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi, ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, nego im samo zborite dozvoljeni govorI ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte, i znajte da Allah prašta i da je blag."/235/
Allah Uzvišeni kaže: "I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi." Misli se: u toku njihovog razdoblja čekanja (iddeta) nakon smrti muža, bez obznanjivanja. Od Ibn-Abbasa se navodi da to treba učiniti na indirektan način, kao što su izjave: "Želim se oženiti" ili "Volim takvu i takvu ženu", što joj se kaže na način kako je uobičajeno. Sve dok je ona u roku čekanja, ne može joj otvoreno ponuditi brakIsti je slučaj i s razvedenom ženom, kojoj se može na isti način obznaniti prosidba..Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Fatimi bint Kajs kada je nju pustio njen muž Ebu-Amr ibn Hafs treći put, naredivši joj da razvodni rok provede u kući sina Ummi-Kulsum: /378/
"Kada budeš slobodna, izvijesti me!" Kada je postala slobodna od braka, on je vjeri za Usame ibn Zejda, svoga roba, i zatim je uda za njegaŠto se tiče razvedene žene, nema razilaženja u tome da nije dopušteno nikome osim njenom mužu obznaniti vjeridbu s njom, niti joj na indirektan način ukazati na toAllah to najbolje zna! "...ili ako to u dušama svojim krijete", tjako u sebi krijete da ih želite vjeriti. To je slično riječima Allaha Uzvišenog: "Gospodar tvoj doista zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose" (27:74), ili ako to u dušama svojim krijete. Zato kaže: "Allah zna da ćete o njima misliti" u dušama svojim, pa vam stoga uklanja smetnje
Zatim kaže: "ali im potajno ništa ne obećavajte" Ibn-Abbas kaže: To znači: nemoj joj govoriti: "Ja sam zaljubljen. Obećaj mi da se nećeš udati za drugoga" i slu toku razvodnog roka jer je to Allah zabranio. "...nego im samo zborite dozvoljeni govor!", tjgovorite im ono što je dopušteno pri ponudi braka, da kažu staratelju: "Nemoj me izostaviti za nju, pa da me ne obavijestiš!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. "I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče."
To znači: ne sklapajte brak prije isteka iddeta razvodnog rokaUčenjaci se slažu da nije valjano sklapanje braka u periodu razvodnog roka iddeta, ali se razilaze u pogledu statusa čovjeka koji oženi ženu u toku ovog roka i stupi s njom u seksualni odnos, s obzirom da će brak biti nevažećiPostavlja se pitanje: da li mu je zauvijek zabranjena ženidba s njom ili ne? Postoje dva mišljenja, a većina smatra da mu nije haram, nego da je može vjeriti kada prođe njen razvodni rok. Imam Malik smatra da mu je taj brak zauvijek zabranjen i haram na osnovi riječi izrečenih
Omeru ibn Hattabu..Međutim, utvrđeno je da postoji prekid između onih koji to prenose i Omera, a Sevri navodi da je Omer te riječi povukao odredivši joj mehr i učinivši da se njih dvoje sastanu. "I imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte!" Ovim Allah prijeti za ono što kriju u prsima u pogledu žena upućujući da kriju dobro, a ne zloIstovremeno On ne ostavlja prostor za gubljenje nade u Njegovu milost, pa kaže: "Znajte da Allah prašta i da je blag."
"Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego u (spolni) odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odrediteI velikodušno ih darujte po propisu, imućan prema svom stanju, a siromah prema svom; to je dužnost onima koji žele dobro činiti."/236/
Allah Uzvišeni je dozvolio da se žena pusti nakon sklapanja braka, a prije seksualnog odnosaIbn- Abbas i neki drugi kažu da se pod riječju "dodir" misli na bračni odnos! Čak je dozvoljeno da je pusti i ona ima pravo na razvodnu naknadu (mehr), pa makar se bila vjenčala bez određenja ove naknade. Zato Allah Uzvišeni naređuje da se žena podmiri, to jest da joj se naknadi ono što nije dobila od muža, a što je on dužan dati prema svojim mogućnostima, tj. bogatiji daje naknadu prema svojim, a siromašniji prema svojim mogućnostima.
Ibn-Abbas navodi da je najviša otpremnina razvoda sluga, dok je manja u dijelu imovine, a još manja u odjeći! Učenjaci se razilaze u vezi s pitanjem: da li je otpremnina obavezna za svaku puštenu ženu ili je obavezna samo za onu s kojom nije bilo odnosa i kojoj nije određena razvodna naknada (mehr).
U tom smislu, postoji nekoliko mišljenja: neki smatraju da je to poželjno za svaku puštenicu, neki da je samo za puštenicu s kojom nije bilo odnosa iako joj je utvr đena razvodna naknada, a neki i to je najprihvatljivije, mada Allah to najbolje zna da je otpremnina obavezna za puštenicu ukoliko s njom nije bilo odnosa i kojoj nije određen mehr.
Ukoliko je s njom imao seksualni odnos, obavezan je i odgovarajući mehr. Ukoliko joj je pak utvrdio mehr i pustio je prije seksualnog odnosa, obavezan joj je dati polovinu utvrđenog mehra. Poslije seksualnog odnosa obavezan je dati sve i to se smatra naknadom na ime otpremnine, dok je za onu kojoj nije utvrđen mehr, niti je bilo s njom seksualnog odnosa, obavezna otpremnina prema ajetu: "imućan prema svom stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro činiti".
"A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se odreknu ili se odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se vi odreknete to je bliže bogobojaznosti! I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete! Allah doista vidi što vi radite." /237/
Ovaj časni ajet precizira ono što je navedeno u prethodnom ajetu u vezi s otpremninom puštenice. Naime, ovim ajetom se obavezuje da se da polovica određenog vjenčanog dara (mehra) ukoliko muž pusti ženu prije seksualnog odnosa.
Da postoji druga obaveza u pogledu otpremnine, ovdje bi je naveo, pogotovo što je poredi s prethodnomAllah to najbolje zna! Ono u čemu postoji konsenzus jeste da je, ukoliko odredi ženi vjenčani dar, a zatim se rastavi od nje prije odnosa obavezan dati joj polovicu određenog daraIzuzetak čini razvod trorijekom, kada je dužan dati kompletan iznos ukoliko se s njom osamljivao, pa makar i ne imao seksualni odnos.
Ovako su sudili pravedne halife /hulafa'ur-rašidun/ Međutim, Šafija navodi predanje sa lancem od Ibn-Abbasa, za kojeg prenosi da je rekao u vezi s čovjekom koji oženi ženu i s njom se osami ali je ne dotakne, zatim je pusti: "Njoj ne pripada ništa osim polovica dara, jer Allah Uzvišeni kaže: "A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovicu onoga što ste odredili."
Šafija kaže: "Ovo i ja zastupam, jer to je slovo Knjige." "..osim ako se ne odreknu"Ako se pak žena odrekne onoga što joj od muža pripada, onda on prema njoj nema više nikakve obaveze. "ili ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka"Ibn Ebi-Hatim prenosi: Od Ibn-Lehi'e navodi se da mu je govorio Amr ibn Šuajb, koji to navodi od svoga oca, on od djeda, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /379/ "Nosilac bračnog ugovora je muž." Ibn Ebi-Hatim kaže: Od Isaa ibn
Asima navodi se da je rekao:
Čuo sam Šurejha kako kaže: "Ali ibn Ebi-Talib pitao me je u čijoj ruci je bračni ugovor? pa sam mu rekao: 'To je staratelj!...' Ali on je rekao: 'Ne, nego je to muž'..." Isti stav imaju Ibn-Abbas, Džubejr ibn Mutim, Seid ibn Musejjeb i dio tabiinaIma mišljenja da je nosilac bračnog ugovora otac žene, njen brat, odnosno, onaj bez čije saglasnosti se ne može vjenčatiNeki od onih koji navode ovaj stav ipak smatraju da je to muž. "a ako se vi odreknete to je bliže bogobojaznosti!", tj. bogobojaznosti je bliži onaj muškarac ili žena, svejedno ko se odrekne.
Mudžahid i neki drugi kažu: "Dobrota je ovdje da se žena odrekne svog dijela ili da muž upotpuni njen dar." U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" To znači, da se ne zanemaruje dobročinstvo, nego da se prakticira u međusobnom odnosu
Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /380/ "Doći će ljudima teško vrijeme; vjernik će ljubomorno držati ono što mu je u rukama, zaboravljajući vrlinu." Allah Uzvišeni kaže: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" Zli ljudi će kupovati od nevoljnika, iako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupovanje od njih, odnosno kupovanje prevarom.
Ako si tako stekao neko dobro, vrati to svome bratu, a ne povećavaj time njegovu nevolju! Jer, musliman je brat muslimanu, pa ga neće žalostiti niti povrijediti. "Allah doista vidi što vi radite", tj. Njemu se nikakvo vaše djelo niti riječi ne mogu sakriti i On će svakoga nagraditi za njegovo djelo.