"Čuvajte namaz, naročito srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte!" /238/ "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali."/239/
Allah Uzvišeni naređuje da se čuvaju namazi u njihovom vremenu, da se pridržava utvrđenih propisa i obavljanja na vrijeme. U oba Sahiha potvrđuje se od Ibn-Mes'uda da je rekao: /381/ Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji je posao najbolji?", pa je odgovorio: "Namaz u svoje vrijeme!..." "A zatim?...", upitao sam"Borba na Allahovom putu!" rekao je"A zatim?" rekoh"Dobročinstvo prema roditeljima!..." Zatim je rekao:
"Tako mi je govorio Allahov Poslanik. Da sam ga još pitao, još bi dodao!" Među namazima Allah Uzvišeni posebno je naglasio srednji namaz. Predstavnici zdrave tradicije kao i oni pozniji imaju različita mišljenja u pogledu pitanja: koji je to namaz?
Postoji više mišljenja a uglavnom se vežu za dilemu: da li je to sabah ili ikindija. Sunnet potvrđuje da je to ikindija, pa je tako i prihvaćeno. Dokaz je za to predanje imama Ahmeda s lancem prenosilaca od Alije, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan bitke sa Saveznicima /382/
'Onemogućili su nam da klanjamo srednji namaz, ikindiju, Allah im srca i domove vatrom napunio!' Zatim je klanjao taj namaz između akšama i jacije." Ovako prenosi Muslim od Ebu-Muavije Muhammeda ibn Hazima ed-Darira. Muslim to prenosi, putem Šu'beta, od Alije ibn Ebi-Taliba.
Ovaj hadis prenose i dva šejha, El-Buharija i Muslim, Ebu-Davud, Tirmizi, En-Nesa'i i više priređivača Musneda, Sunena i Sahiha putem više lanaca, koje nećemo spominjati, a koji se vežu za Ubejde es-Selmanija, koji to navodi od Alije. Imam Ahmed prenosi od Semure da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /383/
"Čuvajte sve namaze, a naročito srednji namaz!" Nama je rekao da je to ikindija! Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /384/ "Srednji namaz je ikindija-namaz." "i pred Allahom ponizno stojte!", tj. skrušeno, ponizno i smjerno stojte pred njim.
Ova zapovijed pretpostavlja da se ostavi govor u namazu, koji je u suprotnosti s njimStoga se i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdržao od odgovora na selam koji mu je nazvao Ibn-Mes'ud kada je bio u namazu.
On mu se za to ispričao i rekao: /385/ "U namazu je, doista, zauzetost!" U Sahihu Muslimovom navodi se da je rekao Muaviji ibn Hakemu es-Sulemiju, kada je progovorio u namazu: /386/
"U ovom namazu nije valjan nikakav međuljudski govor. To je samo tesbih /slavljenje, tekbir/veličanje i zikr/ spominjanje Allaha." Imam Ahmed ibn Hanbel navodi predanje od Zejda ibn Erkama, koji kaže: /387/
U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek je o nekoj potrebi razgovarao sa svojim drugom u toku namaza, pa je objavljen ajet: "i pred Allahom ponizno stojte!", nakon čega nam je naredio da šutimo. Prenose ga svi priređivačI šest zbirki osim Ibn-Madže. Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje s lancem od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /388/
"Mi smo nazivali selam jedni drugima u namazu Međutim, ja sam jednom prošao pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao mu selam, ali mi on nije uzvratioUčinilo mi se da je u vezi s tim o meni nešto objavljeno, pa kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, rekao je: 'I na tebe neka je mir, koji si mi nazvao, i milost Allahova!' Allah Uzvišeni čini što hoće, a kada ste u namazu, ponizno stojte i ne govorite!"
"Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali." Nakon što je Allah Uzvišeni naredio robovima Svojim da vode brigu o namazima i obavljaju ih kako je propisao, te to i posebno naglasio, On ukazuje na situaciju kada je čovjeku teško da to obavi na adekvatan način u vrijeme borbe i žestokog boja, pa kaže: "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući!", tj. klanjajte bilo kako, idući ili jašući, odnosno, okrećući se ili ne okrećući prema kibli.
Tako Malik navodi od Nafi'a: /390/ Kada je Ibn-Omeru bilo postavljeno pitanje u vezi s "namazom u strahu", on je to opisao, a potom rekao: "Ako je strah veći od toga, onda bi klanjali idući pješke ili jašući, okrenuti prema kibli ili ne!" Nafi' zatim kaže: "Ne vjerujem da je Ibn-Omer to naveo i od koga drugoga do od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ovo predanje navodi El-Buhari, a ovo je Muslimova verzija: /391/ U hadisu Abdullaha ibn Unejsa el-Džuhenija, kojega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da ubije Halida ibn Sufjana i on bio na putu prema Arefatu ili na Arefatu, nastupilo je vrijeme ikindije namaza, pa je u vezi s tim on pričao:
"Pobojao sam se da mi ne prođe, pa sam klanjao gestikulirajući!..." Hadis prenose Ahmed i Ebu-Davud s dobrim lancem prenosilaca, a ovo predstavlja jednu od olakšica koje Allah Uzvišeni daje robovima Svojim otklanjajući od njih stege i teškoće. Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao u vezi s ovim ajetom: "Jahač će klanjati na svojoj jahalici, pješak na svojim nogama pješačeći." Imam Ahmed smatra da se "namaz u uvjetima straha nekad može klanjati samo kao jedan rekat ako je došlo do sudara vojske s drugom"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: /392/
"Allah je zapovjedio namaz kao strogu dužnost preko vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u strahu jedan rekat." Na pitanje koje je postavljeno Hakemu, Hamadu i Katadi u vezi s namazom u ratu, oni su odgovorili: "Jedan rekat!" "A kada budete sigurni, spominjite Allaha." Obavljajte namaz onako kako vam je naredio, s potpunim izvršavanjem rukua (pregibanja), sedžde (padanja ničice), kijama (stajanja), kuuda (sjedenja) i hušua (skrušenosti), "onako kako vas je On naučio onome što niste znali", tjkao što vam je blagodati podario i uputio vas da vjerujete, te poučio vas onome što će vam koristiti i na ovome i na drugome svijetu. Stoga to činite sa zahvalnošću i spominjanjem Allaha!
"Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju žene, treba da im oporukom, unaprijed za godinu dana, odrede izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste grješni za ono što one po propisu sa sobom učine. A Allah je silan i mudar!" /240/ "Puštenim ženama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza onih koji se Allaha boje." /241/ "Allah vam tako objašnjava Svoje ajete, da biste razmislili!"/242/
Većina učenjaka tvrdi da je ovaj ajet derogiran naprijed navedenim ajetom, tjriječima: "da čekaju četiri mjeseca i deset dana" (2:234)El-Buhari navodi predanje od Ibn-Zubejra, koji kaže: Rekao sam Osmanu ibn Affanu: "Ajet: .. Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju žene..., derogiran je drugim ajetom, pa zašto ga pišeš, odnosno, ostavljaš?!"
On mi je odgovorio: "Moj bratiću! Ja ništa neću da mijenjam!"..Pitanje koje je Ibn-Zubejr postavio Osmanu ibn Affanu znači: Ako je odredba ovog ajeta derogirana odredbom "četiri mjeseca...", šta znači ostaviti napisano iako mu je odredba derogirana, budući da ostavljanje napisanog ajeta navodi na to da ostaje i odredba koju sadrži?! Vladar vjernih mu je odgovorio: "To je u Objavi fiksirano , i ja sam to u Mushafu našao kao i sve drugo, te potvrđujem onako kako sam našao.
" Posredstvom Ali ibn Ebi-Talhe navodi se predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Bilo je uobičajeno da nakon smrti čovjeka žena koja ostane iza njega provodi period čekanja od godinu dana i da se izdržava od njegove imovine, pa je Allah Uzvišeni objavio: "Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa." To je rok čekanja za ženu čiji muž umre ukoliko nije trudna, jer u tom slučaju je rok dok ne rodi.
Zatim kaže: "A njima pripada četvrtina od onoga što vi ostavite ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima pripada osmina od onoga što ste ostavili." (4:12) Tako je objasnio nasljedstvo žene, ostavljanje oporuke i troškova izdržavanja. Većina na osnovi ovog ajeta zaključuje da je žena obavezna ostati u kući godinu dana čekajući (u iddetu).
Drugi, među kojima su Mudžahid i Ata, smatraju da ovaj ajet ne obavezuje rok čekanja od godine dana, nego ukazuje na oporuku ženama koje su mogle ostati u kućama muževa svojih godinu dana nakon njihove smrti ukoliko su to htjele. Zato kaže: "oporučujući svojim ženama", tj. Allah vam savjetuje da svojim ženama ostavite oporuku i to im se ne zabranjuje na osnovi riječi: "i da se one ne udaljuju iz kuće". Međutim, kada njihov rok čekanja prođe u trajanju od četiri mjeseca i deset dana ili porodom, pa se odluče otići i napustiti taj stan, to im se ne zabra-njuje
Allah Uzvišeni kaže: "A ako je same napuste, vi niste grješni za ono što one po propisu sa sobom učine." Ovaj stav ima osnovu i svoje utemeljenje u citiranom ajetu i za to se opredjeljuje većina, među kojima i imam Ebul-Abbas ibn Tejmijje, dok dio učenjaka, među kojima su šejh Ebu-Omer ibn Abdul-Berr, te Ata' i njegove pristalice, smatra da je derogiran "ajetom o nasljedstvu".
Ukoliko pod time misle na period preko četiri mjeseca i deset dana, onda se može prihvatiti, a ukoliko pod tim misle na izdržavanje u njegovoj kući i iz njegovog imetka (u slučaju smrti muža), četiri mjeseca i deset dana nije obavezno u slučaju smrti muža, o tome postoje različita mišljenja. Obavezu ostajanja u stanu muža oni dokazuju predanjem koje navodi Malik u svom "Muvetta'u": /395/ Furej'a bint Maliki bin Sinan, sestra Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga upita da li da se vrati svojoj porodici Benu-Hudra jer je njen muž bio otišao da traži svoje sluge koji su bili pobjegli, pa kada ih je stigao oni su ga ubili.
Ona kaže: "Pitala sam Allahovog Poslanika da se vratim svojima u pleme Benu-Hudra, jer me muž nije ostavio u stanu koji je njegov, niti mi je ostavio sredstva za životAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da', pa sam krenula, a onda je Allahov Poslanik naredio da me pozovu, i upitao me: 'Kako si rekla?' Ponovila sam mu priču koju sam mu ranije ispričala, pa je rekao: 'Ostani u kući dok ne prođe propisani rok!' Tako sam u kući provela rok čekanja u trajanju od četiri mjeseca i deset danaKada je Osman ibn Affan poslao po mene i pitao me o tome, ja sam mu sve kazala, pa je on to prihvatio i po tome presudio."
Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesa'i od Malika, a En-Nesa'i i Ibn-Madže to prenose također od Sad ibn IshakaEt- -Tirmizi navodi da je hadis hasen-sahih. "Raspuštenicama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je njihovo pravo od onih koji se Allaha boje." Ovaj ajet ističu kao argument učenjaci koji smatraju da otpremnina pripada svakoj raspuštenici, te oni koji smatraju da je otpremnina utvrđena slijedećim ajetom:
"Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego u spolni odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odrediteI velikodušno ih darujte, po propisu: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost onih koji žele dobro činiti." (2:236)
"Allah vam tako objašnjava ajete Svoje", tj. dozvoljeno/halal, zabranjeno/haram, strogu dužnost/farz, šerijatske propise/hudud, što vam je naredio, odnosno zabranio, naveo, objasnio ili protumačio ne ostav-ljajući to uopćeno, "kako biste razmislili", tj. to razumjeli i promislili.
"Zar ne znaš za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijaše ih na hiljade, pa im je Allah rekao: 'Pomrite!', a poslije ih je oživio. Allah je, doista dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje." /243/ "I borite se na Allahovu putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna." /244/ "Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća? Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti."/245/
Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: Bilo je četiri hiljade ljudi koji su izbjegli bježeći od kuge. Govorili su: "Idemo u zemlju u kojoj nema smrti." Ali kada su došli do određenog mjesta, Allah im je rekao: "Pomrite", pa su pomrliZatim im je došao jedan od vjerovjesnika i Allaha zamolio da ih oživi, pa ih je Allah oživio. O tome govore riječi Allaha Uzvišenog: "Zar ne znaš za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijaše ih na hiljade..." itdNjihovo oživljenje predstavlja pouku i nepobitni dokaz da će doći do tjelesnog oživljenja na Sudnjem danu.
Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allah je, doista, dobar prema ljudima", tjtime što im pokazuje Svoja jasna znamenja, nepobitne i neoborive dokaze. "ali većina ljudi ne zahvaljuje" Ljudi ne iskazuju zahvalnost za blagodati koje im je Allah podario u vjeri i ovome svijetuI u tome je pouka i dokaz da oprez i strah ne mogu zaštititi od sudbine, te da nema utočišta osim kod AllahaJer navedeni ljudi su izbjegli bježeći od epidemije kuge i tragajući za dugovječnošću, ali ih je zadesilo suprotno njihovoj namjeri, pa im je došla smrt brzo i istovremeno.
U vezi s ovim je i sahih hadis u kome imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Abbasa: /396/
Omer ibn Hattab je išao u Šam. Kada je došao u Sergaju, sreli su ga komandanti vojske Ebu-Ubejda ibn Džerraha i njegovi drugovi, obavijestili da je u Šamu zavladala epidemija kuge.Nato je došao Abdurrahman ibn Avf, koji je bio odsutan zbog nekih svojih poslova, pa je rekao: "Ja o tome nešto znam. Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Ako je to u nekoj zemlji u kojoj se vi nalazite, ne idite bježeći od toga, a ako čujete da je u nekoj zemlji, ne idite tamo!' Omer je zahvalio Allahu, a zatim se vratio kući." Hadis prenose autori Sahiha od Zuhrija.
"I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna." To znači da oprez i strah ne spašavaju od Allahovog određenja, kao što to ne čini ni bijeg ili izbjegavanje borbe, što neće ni približiti ni udaljiti od smrtnog časa, jer to je propisani čas i dodijeljena opskrba precizno i tačno, bez povećavanja ili nedostatka Allah Uzvišeni kaže: "...koji su o braći svojoj govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" Reci: "Pa vi smrt izbjegnite ako istinu govorite!" (3:168), zatim: "Ma gdje bili, smrt će vas stići, makar to bilo i u kulama visokim!" (4:78).
"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?" Ovim Allah Uzvišeni podstiče Svoje robove da troše imovinu na Njegovom putuIbn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Mesuda da je rekao: "Kada je objavljen ovaj ajet..., Ebu-Dahdah el-Ensari je upitao: /397/ 'Allahov Poslaniče! Da li Allah Uzvišeni hoće od nas zajam?' "Odgovorio mu je: 'Da, Ebu-Dahdahu!' On je na to rekao: 'Pokaži mi svoju ruku, Allahov Poslaniče!' On mu je pružio ruku, a on je kazao: 'Ja sam dao u zajam Gospodaru svome bašču'..Zatim je El-Ensari dodao:
'U njegovoj bašči je bilo šest stotina stabala palme, a tu mu je bila majka i njena porodica.' Ebu-Dahdah je otišao i pozvao je: 'Majko!' Ona je odgovorila: 'Da, odazivam se.' On je kazao: 'Iziđi odatle, to sam ja dao u zajam svome Gospodaru!'..." "lijepi zajam"Od Omera i drugih predstavnika rane tradicije (Selefa) prenosi se: "To je imovina potrošena na Allahovom putu." "pa mu ga On mnogostruko vraća" Slično Allah Uzvišeni kaže:
"Oni koji imovinu svoju troše na Allahovom putu slični su onome koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrnaa,A Allah povećava onome kome hoće." (2:261) Među hadisima koji se prenose u vezi s ovim pitanjem Ibn Ebi-Hatim navodi jedan s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže:
Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /398/ "Allah uvećava dobro djelo za dvije hiljade hiljada puta!" "Allah uskraćuje i obilno daje." To znači: trošite i ne brinite, jer Allah je Skrbnik Koji uskraćuje kome On hoće, a obilno daje drugima u skladu sa Svojom mudrošću "Njemu ćete se vratiti" na Sudnjem danu.
- Zar ne znaš kada su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svome vjerovjesniku rekli: "Pošalji nam kralja da se na Allahovom putu borimo!" "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?" reče on"Zašto da se ne borimo na Allahovom putu?" rekoše, "A mi smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni!" A kada im borba bi propisana, oni, osim nekolicine, okrenuše se! A Allah dobro zna one koji su nepravedno postupali /246/
Sinovi Israilovi bili su jedno vrijeme na Pravom putu, a zatim su se iskvarili, pa su neki od njih počeli obožavati idole. Među njima je uvijek bio neko od vjerovjesnika koji im je zapovijedao dobro, odvraćao ih od zla, te ih pozivao da slijede Tevrat, sve dok nisu učinili to što su učinili.
Tada je Allah dao da njima zavladaju njihovi neprijatelji, pobiju i zarobe mnoge te im uzmu velike teritorije, iako su prije toga pobjeđivali svakoga ko bi ih napao jer su oni baštinili Tevrat i kovčeg još od drevnih vremena.
To su oni naslijeđivali jedni od drugih do Musaa, a.s, Allahovog sugovornika. Međutim, njihova zabluda dovela ih je do toga da ih je uzurpirao neki vladar i u toku ratova uzeo Tevrat iz njihovih ruku tako da je preostalo vrlo malo toga što su oni čuvali
Potom je prekinuto vjerovjesništvo kod njihovih potomaka, pa nije ostao nijedan potomak iz loze poslanika osim jedne žene koja je bila trudna i čiji je muž ubijen. Oni su nju uzeli i zatvorili u jednoj kući nadajući se da će joj Allah dati sina koji će im biti vjerovjesnik. Žena je molila Allaha da joj podari sina i Allah je uslišao njenu molbu.
Dala mu je ime Šamuel, tj. Allah mi je dovu uslišaoNeki kažu: "Šeman", što ima isto značenje Allah je dao da lijepo odraste, pa kada je došao u godine poslanstva, objavio mu je objavu, zapovjedivši mu da vjeruje Njega Jedinoga (tevhid) i da Njemu poziva. On je pozvao sinove Israilove, a oni su od njega zatražili da im postavi kralja s kojim će se boriti protiv neprijatelja. U vezi sa ovim ajetom bit će govora kasnije. Vjerovjesnik ih je zapitao:
"Hoćete li se vi sigurno boriti i izvršiti obavezu da se uz njega borite, ako vam Allah postavi kralja?" "Zašto da se ne borimo na Allahovom putu?", rekoše"Mi smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni!", tjnaša zemlja je oteta od nas i naša djeca su zarobljena. "A kada im borba bi propisana, oni, osim nekolicine, okrenuše se! A Allah dobro zna one koji su nepravedno postupali!" Nisu izvršili ono što su obećali, nego je većina njih izbjegla borbu Allah to dobro zna!
"Allah vam je Taluta za vladara poslao", reče im vjerovjesnik njihov" Odakle da nam on bude vladar kada smo mi priličniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!", rekoše oni" Allah je njega da vam vlada izabrao", reče on, "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga podario! Allah daje vlast kome On hoće! Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" /247/
Allah je poslao Taluta kao vladara Izraelićanima budući da je on bio jedan od njihovih vojnika. Međutim, pošto nije bio potomak Jehude, oni su kazali: "Odakle da nam još on bude vladar kada smo mi priličniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!", tj. on nije vladarski potomak, a i siromašan je da bi vladao! To je bila njihova primjedba i izraz tvrdoglavosti prema Vjerovjesniku, iako bi im bolje bilo da su se pokorili i lijepim riječima to prihvatili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio im je riječima:
"Allah je njega da vam vlada izabrao", jer on o njemu zna više od vas. Nisam ja taj koji ga je postavio, nego mi je to Allah naredio nakon što ste vi zatražili. "On ga je velikim znanjem i snagom tjelesnom obdario!" To znači: on vas je u znanju nadmašio, snažniji i vještiji u ratu i otuda on treba da bude vladar, koji ima znanje, lijep izgled, fizičku i duhovnu snagu. Zatim kaže: "Allah daje vlast kome On hoće!" Svojom mudrošću i blagošćuU tom smislu On kaže: "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!", tjOn je neizmjerno dobrostiv i zna ko zaslužuje vlast, a ko ne zaslužuje.
"Znak njegove vlasti, reče im vjerovjesnik njihov, bit će kovčeg koji će vam stićiU njemu će biti smirenje za vas od Gospodara vašega i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili, nosit će ga meleci! U tome je doista znak za vas, ako ste vjernici!"/248/
Vjerovjesnik im kaže: "Znak blagoslova Taluta nad vama je u tome što će vam Allah vratiti kovčeg koji vam je bio oduzet." "U njemu će biti smirenje za vas od Gospodara vašega." To znači: smirenje i dostojanstvo! Ata' kaže: "Allahovi Znaci koje ćete poznati i uz koje ćete se smiriti." "i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili!" Ibn-Abbas kaže: "Njegov štap i komadići pločica", a Ikrime dodaje: "I Tevrat"Usto, Ebu-Salih dodaje: "I manija." "koji nose meleci"Ibn-Abbas kaže: "Meleci su došli noseći kovčeg između nebesa i Zemlje i stavili ga pred Taluta. To su ljudi gledali, povjerovali u Šemonovo vjerovjesništvo i pokorili se Talutu."
- I kad Talut iziđe s vojskom, reče: "Allah će vas staviti na kušnju jednom rijekom, pa ko se napije iz nje, nije moj, a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako šakom zahvati gutljaj!" I oni se, osim nekolicine, napiše, a kad je prijeđoše, on i oni koji su s njim vjerovali, rekoše: "Mi danas ne možemo izići nakraj s Džalutom i vojskom njegovom!" Oni koji su čvrsto vjerovali da će susresti Allaha rekoše: "Koliko su puta malobrojne grupe savladale grupe mnogobrojne Allahovom voljom!" A Allah je na strani strpljivih!/249/
Allah Uzvišeni obavještava o Talutu, kralju Izraelićana, kada je ovaj izišao sa svojom vojskom, koja je brojala osamdeset hiljada vojnika, /a Allah to najbolje zna!/ i rekao: "Allah će vas staviti na kušnju..., tj. iskušat će vas jednom rijekom. Ibn-Abbas kaže: "To je rijeka Šerijata između Jordana i Palestine!", "pa ko se napije iz nje, nije moj", tjneće biti sa mnom, "a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako šakom zahvati!", jer tada nema smetnje.
"I oni se, osim nekolicine, napiše." Ibn-Abbas kaže: "Ko bude zagrabio iz nje šakom, taj se napojio, a ko bude pio, nije se napojio. Napilo se sedamdeset i šest hiljada ljudi, a s njim ostalo četiri hiljade vojnika!" Ali od Bera ibn Aziba prenosi se da je rekao: /399/ "Govorili smo da je sa Muhammedom, a.s., bilo na Bedru nešto više od tri stotine i deset ashaba, jednako broju ashaba
Taluta, koji su s njim prešli rijeku, a nije je prešao nijedan koji nije vjernik!" /Prenosi El-Buhari./ Zato Allah Uzvišeni kaže: "a kad je prijeđoše on i oni koji su s njim vjerovali, rekoše: "Mi danas ne možemo izići nakraj s Džalutom i vojskom njegovom!" Njih su podsticali njihovi učenjaci koji su znali da je Allahovo obećanje istinito, te da pobjeda ne dolazi sa brojnošću i opremljenošću. Oni su govorili: "Koliko su puta malobrojne grupe, Allahovom voljom, savladale grupe mnogobrojne! A Allah je na strani strpljivih!"
- I kada iziđoše pred Džaluta i vojsku njegovu, oni rekoše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti noge naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!" /250/ "I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade vlast i mudrost, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao! Ali Allah je dobar svim svjetovima!" /251/ "To su Allahovi Znaci, koje Mi tebi istinito kazujem. A ti si, doista, jedan od poslanika!"/252/
Kada se mali broj vjernika, sljedbenika Taluta, sukobio s velikim brojem sljedbenika Džaluta, nevjernika, oni rekoše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću", tj. spusti nam strpljivost od Sebe"i učvrsti korake naše!", tj. pri susretu s neprijateljima, i ne daj da bježimo i nemoćni budemo. "I pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" "I oni ih, Allahovom voljom, poraziše", tj. pobijediše i uz Allahovu pomoć, savladaše. "i Davud ubi Džaluta" tako da je vlast prešla Davudu, a.s., uz vjerovjesništvo kojim ga je Allah darovao. Zato Allah Uzvišeni kaže: "pa mu Allah dade vlast" koja je bila u rukama Taluta, "i mudrost", tjvjerovjesništvo nakon Šamoela, "I nauči ga onome čemu je On htio", tj. znanju kojim se on, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovao.
Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi nered zavladao." Dakle, da Allah ne suzbije jedne ljude drugima, kao što je suzbio neprijatelje Izraelićana Talutovom vojskom i Davudovom, a.s., hrabrošću, oni bi propali. "Ali, Allah je dobar svim svjetovima!" On je dobrostiv i milostiv prema njima, pa ih jedne drugima suzbija, jer Njemu pripada donošenje suda, mudrosti i dokaza prema
Njegovim stvorenjima u pogledu svih njihovih riječi i djela. "To su Allahovi Znaci koje mi tebi istinito kazujemo. A ti si doista Poslanik!" To znači: ovo su Znaci Allahovi koje smo ti pripovijedali u vezi s onima koje smo navodili s istinom, odnosno stvarnošću, koja je odgovarala istini što su je sljedbenici Knjige već imali i koju su znali izraelićanski učenjaci, jer ti si, Muhammede, "doista, Poslanik", što se posebno naglašava i sa svrhom je zakletve.
"To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio, a neke je za više stupnjeva uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Ruhom svetim ga podržali. Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali! Ali Allah radi ono što On želi."/253/
Allah Uzvišeni saopćava da je On poslanike odlikovao jedne nad drugima, kao što kaže: "Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugim odlikovali, a Davudu smo Zebur dali" (17:55)Ovdje kaže: "Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio", tj. s Musaom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao i sa Ademom, kao što stoji u hadisu čije se predanje nalazi u Sahihu Ibn-Hibban, koji ga navodi od Ebu-Zerra. "a neke je za više stupnjeva uzdigao", što se potvrđuje i hadisom o "Noćnom putovanju", kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio vjerovjesnike na nebesima prema njihovim stupnjevima kod Allaha Uzvišenoga. Dovođenje u vezu ovog ajeta i hadisa u oba sahiha što se navodi od Ebu-Hurejra u vezi s riječima
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemojte me odlikovati nad drugim vjerovjesnicima..." zahtijeva upoznavanje s uzrocima koji su doveli do toga. Naime, povod za ovaj hadis bio je slijedeći: to je bilo zbog svađe do koje je došlo između jednog muslimana i židova u vezi sa zakletvom: "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svjetovima!", kojom se židov zakleo, zbog čega ga je musliman ošamario i rekao: "I nad Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pokvarenjače?"
Židov se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: /400/ "Ne odlikujte me nad drugim vjerovjesnicima! Na Sudnjem danu ljudi će pasti u nesvijest, pa ću se ja prvi probuditi. Naći ću Musaa kako se drži Arša, ne znajući da li se on prije probudio ili uopće nije bio onesviješćen, zbog toga što se s njim to već dogodilo na Sinajskoj gori.
Zato me ne odlikujte nad drugim vjerovjesnicima!" Odgovora na to ima više: a) da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za to odlikovanje..(što je neobično), b) da je on to kazao iz skromnosti, c) da je to zabrana odlikovanja u slučaju svađe, d) odlikovanje samo zbog fanatizma, e) da pravo odlikovanja ne pripada vama nego Allahu Uzvišenom, a vi ste dužni to prihvatiti i vjerovati u to.
"A Isau, sinu Merjeminu, Jasne smo dokaze dali", tjdali smo mu nepobitne i čvrste dokaze autentičnosti onoga što je donio Izraelićanima, da je on Allahov rob i Allahov poslanik njima poslan. "i Ruhom svetim ga podržali", tj. Džibrilom, a.s. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im Jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali!" To znači da je sve to Allahova odredba i zapovijed, pa zato i kaže nakon svega: "Ali Allah radi ono što On želi!"
"O vjernici, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su doista nepravedni!" /254/
Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da na Njegovom putu dijele od onoga čime ih je opskrbio kako bi time osigurali uštedu kod Njega "prije nego što dođe Dan", tj. Sudnji dan, "u kojem neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, niti posredništva" Dan kada se neće moći otkupiti, pa makar platio zlatom koliko cijela Zemlja, kada nikome neće koristiti prijateljstvo i bliskost, niti će biti koristi od zagovornika koji se zauzimaju. "A nevjernici su, doista, nepravedni!", tjnema većeg nepravednika od onoga koji se susretne s Allahom kao nevjernik.
"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovog znanja osim koliko On želi! Njegova kursija obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!"/255/
Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značajJedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi AllahovojImam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..." Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/
Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija": "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.) El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!"
Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao:
"Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!
" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je:
"Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ). Ovaj ajet sadrži deset posebnih rečenica. Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja; "Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića. "Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže: "niti san", jer je on jači od drijemežaU sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/
"Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže." "Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže:
"Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93) "Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!", "a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/
Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!" "On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima: "A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64) "i oni ne mogu obuhvatiti od
Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna. "Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/
"Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci." "i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije
Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu.
On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i UzvišeniNema boga osim Njega, nema drugog osim
Njega, niti gospodara osim NjegaStoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi: "On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."