"A kad rekosmo melecima: 'Ničice padnite Ademu!', oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik."/34/
Ovo je velika počast Ademu, a.s., od Allaha Uzvišenog, čime je odlikovao njegov porodAllah obavještava da je melecima naredio da ničice padnu Ademu kao što se navodi i u naprijed navedenom "hadisu šefaata": /58/ "...Tebi su ničice pali Njegovi meleci", kao znak počasti, veličanja, poštovanja, predanosti i pokornosti
Allahu Uzvišenom, budući da je to stvar izvršenja Njegovog naređenjaKatade kaže: Riječi Uzvišenog Allaha: "A kad rekosmo melecima: ’Ničice padnite!'", znače pokornost Allahu i padanje ničice Ademu. Izražavajući pokornost Allahu, svi meleci izuzev Iblisa pali su ničice Ademu. "Oni ničice padošeše svi izuzev Iblisa.
On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." Postoji više opisa Iblisa prije nego je učinio ovaj grijeh. Za ilustraciju navest ćemo neke: navodi se da je on bio jedan od meleka, poznat kao džin, da je bio prvak džina i čuvar Dženneta, da je imao vlast na zemaljskom nebu kao i na Zemlji i sl. Međutim, Ibn-Džerir navodi lanac predanja od Hasana da je rekao: "Iblis uopće nije bio melekOn predstavlja osnov džina, kao što Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo je vjerodostojno (sahih) predanje od Hasana. Dakle, pošto je Allah naredio melecima da se poklone, što se odnosilo i na Iblisa, koji je prije te neposlušnosti bio dobar Allahov rob, meleci su (izuzev Iblisa) to učinili izražavajući pokornost AllahuIblis je to odbio i, kao Allahov neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti na počasti koju je Allah ukazao Ademu, rekavši:
"Ja sam od vatre, a on je od zemlje!" Ova neposlušnost, čiji je neposredan uzrok oholost, predstavlja početak njegovih drugih pogrešaka, jer i u sahih hadisu je potvrđeno: /59/ "U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno gorušice!" Budući da su u srcu Iblisa bili i oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost (inad), bilo je nužno da se udalji i odstrani od Allahove milosti, tako da je on zbog svoje nepokornosti postao nevjernikomIma mišljenja da se poklonjenje (sedžda) odnosilo isključivo na zemaljske meleke, iako je ispravnije da su se poklonili svi meleci, i zemaljski i nebeski. I slijedeći ajet ima općenito značenje: "Svi su se meleci zajedno poklonili izuzev Iblisa..." (15:30)
- I Mi rekosmo: "O Ademe, živite ti i žena tvoja u Džennetu i jedite u njemu gdje god želite, ali se ovome drvetu ne približujte, pa da time nepravdu učinite!" /35/ "Ali, šejtan ih navede na grijeh u zbog njega (drveta) i izvede ih iz onoga u čemu su bili!" "Siđite!" rekosmo Mi" Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje neko vrijeme!"/36/
Obavještavajući o onome čime je počastio Adema, Allah Uzvišeni kaže da je On, dž.š., naredio melecima da mu se poklone, što su oni i učinili, izuzev Iblisa, te da mu je dao da stanuje u Džennetu gdje hoće i da u udobnosti i izobilju tamošnjem jede što hoće i gdje hoće. Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je pričao: /60/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta misliš o Ademu? Je li on bio vjerovjesnik?" Rekao je: "Da, bio je vjerovjesnik i poslanik s kojim je Allah razgovarao, licem u lice", tj. lično (direktno). Zatim kaže: "živite, ti i žena tvoja, u Džennetu". Postoje razilaženja u pogledu mjesta Dženneta u kojem je Allah dao da živi Adem, tj. da li je Džennet na nebu ili na Zemlji?! Većina smatra da je na nebu, dok muteziliti i kaderije ističu da je na Zemlji! To će se, inšaallah, objasniti u suri "Bedemi"Muhammed ibn Ishak ističe da se iz konteksta ajeta vidi da je Hava stvorena prije Ademovog ulaska u Džennet, iako ima mišljenja da je Hava stvorena nakon njegovog ulaska u Džennet.
To ističe Es-Suddi u haberu koji navodi od Ebu-Malika, zatim od Ebu-Saliha, potom od Ibn-Abbasa, pa od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, a glasi: Adem je jedno vrijeme hodao sam, bez žene, po Džennetu. Jednom je zaspao, a kada se probudio, pored glave bila mu je žena koju je Allah stvorio od njegovog rebra. On je upitao: "Ko si ti?", pa mu je odgovorila: "Žena." Rekao je: "Zašto si stvorena?" Ona je kazala: "Da ti nađeš smiraj kod mene." Gledajući sve što on zna, meleci su mu rekli: "Ademe, kako joj je ime?" "Hava" odgovorio je on. Oni su upitali: "Zašto Hava?" On je odgovorio: "Jer je stvorena od nečega živog!" Što se tiče riječi: "ali se ovome drvetu ne približujte", što je obavijest od Allaha Uzvišenog i ispit za Adema, postoje razilaženja u pogledu toga: kakvo je to drvo? Ima mišljenja da je to čokot grožđa, da je pšenica, da je drvo smokve, da je trn, trma*, palma i sl. Tačno je, međutim, da je to u Džennetu, neko drvo čiju vrstu nije naveo ni Kur'an niti sunnet, te da poznavanje koje je vrste ne donosi korist, kao što nepoznavanje ne donosi štetu.
Ovako navodi Ibn-Džerir, a slično misli i Er-Razi, koji u svom Komentaru također ne daje precizno tumačenje. Riječi Uzvišenog: "Ali, šejtan ih navede na grijeh u vezi sa njime", dakle, zbog toga što su jeli s tog drveta Allah ih je udaljio, jer su posrnuli u grijeh i nepokornost prema Allahovoj naredbi "i izvede ih iz onoga u čemu su bili!", tj. iz odjeće, udobnog stana, rahatluka i blagostanja. "Siđite!" rekosmo Mi "Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje do određenog vremena!" /36/, tj. boravak, opskrba i životne sudbine, "do određenog vremena" kada će, potom, nastupiti Dan sudnji.
Postoje različita predanja u pogledu mjesta silaska Adema, Have i šejtana: ima mišljenja da je sišao u Indiji zajedno sa Crnim kamenom, te da se Hava spustila u Džiddi, a Iblis u mjestu Destimisan nedaleko od Basre. To prenosi Ibn-Hatim, Abdurrezzak navodi slijedeće: Ma´mer kaže: "Izvijestio me je Awf, a lanac prenosilaca se veže za Ebu-Musa'a, koji kaže: 'Kada je Allah dao da siđe Adem iz Dženeta na Zemlju, On ga je poučio vještinama pravljenja svega i opskrbio plodovima dženetskim! Dakle, vaši plodovi ovdje su dženetski plodovi, samo što se ovi mijenjaju, a oni tamo ne mijenjaju!'"
Muslim i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea prenose da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /61/ "Najbolji dan u kome izlazi sunce jeste petak. Tog dana stvoren je Adem, uveden je u Džennet i toga dana izveden je iz Dženneta." Er-Razi kaže: "Znaj da ovaj ajet sadrži prijetnju za svaki grijeh!"
"I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv."/37/
Navodi se da su ove riječi protumačene riječima Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš", rekoše oni "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23) Ovo se prenosi od Mudžahida, Seid ibn Džubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' el-Horasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn EslemaSufjan es-Sevri navodi od Abdulaziza ibn Refi'a: Čovjek koji je čuo od Mudžahida, koji prenosi od Ubejda ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si grijeh koji sam počinio zapisao meni prije nego si me stvorio ili sam ga ja izmislio?'” Odgovorio mu je: "To sam ti zapisao prije nego sam te stvorio!" Rekao je: "Oprosti mi, kao što si mi zapisao!" Zatim kaže:
"U vezi s tim su riječi Uzvišenog: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od Ibn-Abbasa se navodi: Adem, a.s., je rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom stvorio?" Njemu je odgovoreno: "Dakako." "I udahnuo mi život?" Rečeno mu je "Da." "I zapisao mi da učinim ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je rekao: "Ako se pokajem, hoćeš li me vratiti u Džennet?" Rekao mu je: "Da." Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn Džubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u svom Mustedreku to pripisuje Ibn-Abbasu.
Merfu' hadis, sličan ovome, prenosi Ibn EbiHatim od Mudžahida i kaže: Te riječi su: "Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i zahvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista učinio nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista najviše praštaš. Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista nepravdu učinio, pa primi moje pokajanje; Ti zbilja primaš pokajanje i milostiv si." Riječi Allaha Uzvišenog:"On doista prima pokajanje i milostiv je", tj. On prima pokajanje od onoga ko se Njemu pokaje i zatraži oprost. Ovo je sastavni dio Njegove milosti pre-ma Svojim robovima.
- Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati." /38/"A oni koji ne budu vjerovali i ajete Naše budu poricali bit će stanovnici Džehennema (Vatre), gdje će vječno ostati."/39/
Navodeći opomenu koju je uputio Ademu i njegovoj supruzi, te Iblisu, prilikom njihovog udaljavanja iz Dženneta, kao i svim njihovim sljedbenicima, Uzvišeni Allah kaže da će On slati knjige i poslanike s objašnjenjima i jasnim uputama, tako da za "onoga koji bude slijedio uputu", odnosno, one koji prihvate knjige koje budu objavljene i poslanike koji budu izaslani, "za njih neće biti straha" za ono što ih čeka na Sudnjem danu, "niti će oni tugovati" za onim što im je prošlo na dunjaluku (ovome svijetu), kao što Allah Uzvišeni kaže u suri Taha:
"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj koji bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti." (20: 123) Zatim: "A oni koji nisu vjerovali i ajete Naše su poricali, bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati." (64:10) Dakle, nema izlaza niti spasa.U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi hadis s neprekinutim lancem, koji seže do Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /62/
" Što se tiče stanovnika Vatre, kojima to i pristoji, oni tamo neće umrijeti, niti će živjeti! To su ljudi koje je zbog njihovih grijeha zadesila Vatra, koja ih umrtvljuje, pa kada postanu ugljenisani, tada im se dozvoli šefaat." /Hadis prenosi Muslim od Šu'be, koji to navodi od Ebu-Seleme./
"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo se Mene bojte!" /40/ "Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate i ne budite prvi koji u to ne vjeruju! Ne prodajite riječi Moje za bagatelnu cijenu i samo se Mene bojte!"/41/
Pozivajući sinove Israilove na ovaj način, Allah Uzvišeni ih podsjeća i kaže: "O sinovi Israilovi!", tj.: O sinovi dobrog, Allahu pokornog roba, budite kao što je bio i vaš otac pokoran Allahu, na Putu istine! Kao što je uobičajeno reći: "O sine plemenitog, budi plemenit kao i tvoj otac!" To znači: O sinovi Israilovi, vjerujte u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedite Istinu, koja vam je došla posredstvom njegovim! Israil je ovdje Jakub, a.s"I sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", tj. sjetite se Allahove blagodati kojom vas je spasio od ropstva kod Faraona, koji je rascijepio kamen, spustio manu i prepelice te učinio između vas vjerovjesnike i poslanike.
"I ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao!" Ovim se traži da ispune obavezu koja je dana u Tevratu, tjda slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako to budu učinili, i Allah Uzvišeni će izvršiti Svoju obavezu u pogledu grijeha koje su počinili i uvest će vas u Džennet. "I samo se Mene bojte!", tj. imajte strah jedino od Mene! Sa "podsticanja" Allah ovdje prelazi na "prijetnju" odgovorima koje je dao onima prije njih, u vidu kazne koja im je poznata, pozivajući ih uz podsticaj i prijetnju kako bi se eventualno vratili Istini i slijedili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem "Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate", tj. vjerujte u Kur'an, koji sadrži vjeru u Allaha i Njegova Poslanika, kao što imate i u Tevratu zapisano ime Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, gdje vam je naređeno da u njega vjerujete, da ga podržavate i slijedite Kur'an, koji je njemu objavljen Stoga, "nemojte biti prvi koji ne vjeruju" tj. prvi među sinovima Israilovim koji ne vjeruju. Misli se isključivo na židove iz Medine, kojima je prvim između židova dostavljen Kur'an, iako ne i prvim uopće, budući da su arapski mnogobošci bili prvi koji nisu vjerovali. Ovdje se, međutim, misli isključivo na židove Medine.
Zatim slijedi: "I ne prodajite moje ajete za bagatelnu cijenu!" , tj. za vjeru u Moje ajete i potvrdu poslanstva Mog Poslanika ne uzimajte u zamjenu ovaj svijet i strasti njegove, jer to je malehno i prolazno Abdullah ibn Mubarek u vezi s riječima Uzvišenog: "bagatelnu cijenu" kaže: "Bagatelna cijena ovdje se odnosi na ovaj svijet i njegovo obilje, što znači da zamjenjujete vjerovanje u Kur'an i djelovanje u skladu s njim, a što vam je naređeno, za ovaj svijet i njegove ukrase. Zato "se samo Mene bojte" Riječ "bogobojaznost" znači djelovanje u pokornosti prema Allahu nadajući se Njegovoj milosti, prema Allahovu svjetlu, i izbjegavanje grijeha u skladu s Allahovim, dž.š., svjetlom i iz straha od Njegove kazne. To dakle znači: Allah doista prijeti za sve što čine skrivajući Istinu i manifestirajući nepokornost Allahu i suprotstavljanje Njegovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
"I ne miješajte istinu s neistinom, tajeći istinu iako vi znate." /42/ "Namaz obavljajte, zekat dajite i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte."/43/
Allah Uzvišeni zabranio je dvije važne stvari, a to su: krivotvorenje i prikrivanje istine, pa im naređuje da ne miješaju istinu s neistinom i da jasno pokažu šta je istina. To znači: Ne miješajte židovstvo i kršćanstvo s islamom, koji je istinska Allahova vjera, a vi znate da ste iskrivili i jedno i drugo Ibn-Abbas prenosi: "Prikrivanje istine ovdje znači prikrivanje istine od židova o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i onome što on donosi, iako im je to bilo zapisano u Tevratu, koji se nalazio pred njima.
"Namaz obavljajte", znači da im se naredi da namaz obavljaju, i to nakon što prihvate vjeru u jasne ajete koje donosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i post i hadž nisu mogući bez vjerovanja, budući da vjera u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju predstavlja osnov svakog djelovanja. "I zekat dajite!" znači naređuje im da daju zekat, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i "i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte!", tj. budite zajedno s vjernicima pri izvršavanju najljepšeg i najsavršenijeg djela, a to je namaz, koji se ovdje navodi kao kolektivni čin, tj. obavljajte namaz u džematu. Mnogi učenjaci na osnovu ovog ajeta dokazuju obavezu klanjanja namaza u džematu.
"Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?"/44/
Allah Uzvišeni kaže: Kako možete vi, sljedbenici Knjige, naređivati dobročinstvo kao čin univerzalnog dobra, a sebe pritom zaboraviti ne naređujući i sebi ono što naređujete drugim ljudima!? Pa, i pored toga, vi učite Knjigu i znate stav prema onome ko ne izvršava Allahove zapovijesti! Zar nećete pameti doći?! Šta to vi radite sa sobom, pa se ne osvrćete na svoju usnulost i ne uviđate svoje sljepilo! Prema tome, u ovom ajetu Allah prekorava sljedbenike Knjige riječima: "Zar da od drugih tražite da dobročinstvo čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete!", jer su oni tražili od ljudi da čine dobro, a sami to nisu činili, pa su stoga i zaslužili prijekor. Ovdje nije namjera prijekor zato što oni naređuju dobročinstvo i zato što ga ovi ne čine, nego zato što ga ni sami ne čine.
Jer, naređivanje dobra je opće poznato i to je obaveza svakog učenjaka. Međutim, njegova je osnovna obaveza da i on sam čini dobro zajedno s onim kome to naređuje, odnosno da u tome sam ne zaostaje, kao što Šuajb, a.s., kaže: "Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim raditi na popravljanju stanja koliko ja mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam." (11:88) Naprijed navedene riječi ne znače da, ukoliko učenjak čini loša djela, sam ne može tražiti da se to ne čini..U tom smislu, Malik od Rebi'e navodi: Čuo sam Seida ibn Džubejra kako kaže: "Kada čovjek ne bi naređivao dobro, a odvraćao od zla dok sam to ne čini, ne bi bilo toga ko bi naređivao dobro, a odvraćao od zla." Malik na to kaže: "To je tačno, jer ko je taj ko nema pri sebi štogod loše?!" Ja bih dodao (tjIbn-Kesir): Međutim, u ovom slučaju, za učenjaka posebno, pokudno je ne biti pokoran i činiti grijeh samim tim što zna da je grijeh, i radi suprotno spoznaji. Jer, onaj koji zna nije jednak onome koji ne zna! Stoga hadisi u vezi s tim i donose prijetnje.
Imam Ahmed u svom Musnedu navodi od Enesa ibn Malika da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /63/ "U noći mog uzdignuća prošao sam pored ljudi čije su usne rezane makazama od vatre. Upitao sam: 'Ko su ovi?' Odgovoreno mi je: 'To su hatibi (govornici) iz tvoga ummeta na dunjaluku, koji su ljudima naređivali da čine dobro zaboravljajući sebe dok su čitali Knjigu! Zar se oni neće opametiti?!' " Imam Ahmed prenosi s lancem koji seže do Ebu-Va'ila da je ovaj pričao: Neko je rekao 'Usametu dok sam jahao iza njega: "Zar ti nećeš razgovarati s Osmanom?" 'Usame je odgovorio: "Sami vidite da ja ne govorim s njim, osim pred vama! Ja nikada ne razgovaram s njim o našim odnosima, a da ne počnem s nečim što ja volim prvi inicirati.
Tako mi Allaha, ja mu ne kažem nikada da je on najbolji čovjek iako je on moj vladar, nakon što sam čuo šta kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." Oni zapitaše: "Šta si čuo da kaže?" On odgovori: Čuo sam kako kaže: /64/ "Na Sudnjem danu čovjek će biti doveden i bačen u vatru, pa će pred njega ispasti njegova utroba, oko koje će on obilaziti kao što magarac obilazi pri vršidbi. Tada će mu pristupiti stanovnici Vatre i pitati: 'Šta te to pogodilo? Zar nam ti nisi naređivao da činimo dobro i odvraćao nas od zla?' On će reći:
'Tražio sam od vas da činite dobro, a ja to nisam činio, odvraćao sam vas od zla, a sam ga činio!' /Prenose El-Buhari i Muslim./ Allah Uzvišeni kaže: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju" (39:9) Ibn-Asakir navodi u biografiji Velida ibn Ukbe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /65/ Stanovnici Dženneta će pogledati u stanovnike Džehenema i govoriti: "Šta vas je uvelo u Vatru? Jer, mi smo ušli u Džennet samo zahvaljujući onome što smo od vas naučili!" Oni će reći: "Govorili smo, ali po tome nismo radili!"
"Tražite pomoć strpljenjem i namazom. To je doista teško, osim poslušnima." /45/ "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti."/46/
Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da sa strpljivošću i namazom traže od Njega dobro koje na ovom svijetu priželjkujuO tome Ibn Ebi-Hatim, s lancem koji seže do Omera ibn Hattaba, r.a., kaže: "Strpljivosti imaju dvije vrste: strpljivost pri nesreći, koja je dobra, i strpljivost pri izbjegavanju Allahovih zabrana, koja je još bolja." Ibn-Mubarek s lancem prenosilaca prenosi od Seida ibn Džubejra da je rekao: "Strpljivost je prihvaćanje onoga što pogodi Allahova roba, uzdajući se da će to naći kod Allaha.
Nekada čovjek podnosi teškoće pokazujući to isključivo kroz strpljivost." Što se tiče riječi Uzvišenog: "namaz, molitva", ona ima jednu od glavnih uloga da čovjek bude postojan. Od Huzejfe ibn Jemana prenosi se: /66/ "Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo, on bi pristupio namazu." Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: /67/ "Posmatrao sam nas u noći uoči Bedra. Svi smo spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je klanjao i molio dovom sve do sabaha." Ibn-Džerir navodi lanac prenosilaca koji seže do Ujejne ibn Abdurrahmana, odnosno njegovog oca, da je Ibn-Abbas, kada je na putu čuo za smrt svog brata Qathema, prvo izgovorio: "Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!", a zatim skrenuo s puta i sjeo da se odmori. Klanjao je dva rekata ostajući dugo na sjedenju (tešehhud), a potom ustao i idući prema svojoj jahalici (devi) rekao: "Tražite pomoć strpljenjem i namazom.
To je doista teško, osim poslušnima." /45/ Ibn- -Džerir navodi značenje ajeta: "O vi, svećenici Sljedbenika Knjige, tražite pomoć posvećujući se pokornosti Allahu i obavljanjem namaza, koji zadržava čovjeka od sramotnih i nevaljalih djela i približava Allahovom zadovoljstvu, čije obavljanje nije teško samo pokornim, tj. skromnim i predanim pokornosti iz straha od Njega." Jasno je da navedeni ajet, iako predstavlja obraćanje u kontekstu opomene Izraelićanima, nije upućen isključivo njima, nego ima opći smisao kako za njih tako i za druge ljude a, Allah to najbolje zna! Uzvišeni Allah kaže:
"Onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti", /46/ što dopunjava ranije navedene riječi, jer namaz nije težak samo Allahu odanim ljudima, onima koji su uvjereni da će sresti Gospodara svoga, tj. koji znaju da će biti oživljeni na Sudnjem danu, doći pred Njega i vratiti Mu se. Dakle, oni će biti zavisni od Allahove volje jer On će o njihovim djelima suditi u skladu sa Svojom pravednošću. Stoga, pošto su uvjereni u povratak i nagradu, odnosno kaznu, za njih je lahko da predano djeluju i ne čine loša djela. U vezi s riječima: "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa svojim Gospodarom", Ibn-Džerir prenosi od Mudžahida:
"Svako mišljenje spomenuto u Kur'anu znači uvjerenje", odnosno "znanje" prema drugom predanju. Ibn-Kesir kaže: U sahih hadisu navodi se da će Allah Uzvišeni kazati Svome robu na Sudnjem danu: /68/ "Zar ti nisam dao suprugu? Zar ti nisam dao čast? Zar tebi nisam podvrgao i konje i deve, i pustio te da vladaš i upravljaš drugima?!" On će reći: "Da." A Allah Uzvišeni će kazati: "Jesi li mislio da ćeš se sa Mnom sresti?" On će kazati: "Ne." A Allah će mu na to reći: "Danas ću te zaboraviti kao što si ti Mene zaboravio." O ovome će opširnije biti govora kod riječi Uzvišenog: "Zaboravljali su Allaha, pa je i On njih zaboravio!" (9:67)
"O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao."/47/
Allah ih podsjeća na ranije blagodati koje je po-dario njihovim očevima i precima, uključujući i to što ih je odlikovao nad drugim narodima u to vrijeme šaljući im poslanike i objavljene knjige, kao što kaže: "I znajući kakvi su, odabrali smo ih između drugih svjetova." (44:32) Ebul-Alije kaže: "To znači davanjem vlasti, slanjem poslanika i objavljenim knjigama, što im je dano više u odnosu na njihove suvremenike, jer svako vrijeme ima svoj svijet (suvremenost)." Od Mudžahida i drugih navodi se slijedeće predanje:
"Ovo treba protumačiti jer ovaj islamski ummet vredniji je od njih!", na to ukazuju i riječi Uzvišenog: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a odvraćate od nevaljalih, i u Allaha vjerujete! A kada bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih..." (3:110) Nedopustivo je da se mijenja značenje riječi da su oni odlikovani nad drugim svjetovima, tj. u smislu da se to odnosi i na one prije njih i one poslije njih, jer, Ibrahim, a.s., bio je prije njih i on je veći od svih njihovih vjerovjesnika Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslije njih, a on je vredniji od svih stvorenja i prvak Ademova potomstva na dunjaluku i ahiretu, neka su Allahov blagoslov, mir i bereket na njega!