"I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći."/48/
Nakon što ih je Allah Uzvišeni najprije podsjetio na Svoje blagodati, upoznao ih je s dužinom Svoje kazne kojom će ih kazniti na Sudnjem danu, pa kaže: "Bojte se Dana", tj. Sudnjeg dana, "kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti", tj. kada niko ni od koga neće zavisitiUzvišeni kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kada roditelj djetetu svome neće moći pomoći, niti će se dijete moći imalo zauzeti za svoga roditelja!" (31:33)
To je krajnji stupanj, kada nijedan roditelj niti njegovo dijete neće moći jedni drugima ništa pomoći, "kada se od njih neće primati zagovor" znači od nevjernika. Uzvišeni dalje kaže: "I njima zagovaranje zagovornika neće biti od koristi." (74:48) Riječi Uzvišenog: "kada se ni od koga otkup neće primati" znače "fidju, otkup", u skladu s riječima: "Ni od jednog nevjernika, koji umre kao nevjernik, doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta!" (3:91) Ovaj ajet tumače riječi Uzvišenog: "Danas se nikakva otkupnina od vas neće primiti, kao ni od onih koji nisu vjerovali! Vatra će biti prebivalište vaše; ona baš vama odgovara!" (57:15) Allah Uzvišeni saopćava da oni nisu vjerovali u Njegovog Poslanika da bi ga slijedili u misiji koju mu je Allah odredio i u takvom stanju se sreli na Sudnjem danu, pa zbog toga oni neće imati koristi od bližnjeg, niti zagovora od nekog dostojanstvenika, niti će se od njih primiti otkup, pa makar to bilo sve blago ovog svijeta.
Od Allahovog Poslanika prenosi se da ga je neko pitao: /69/ "Allahov Poslaniče, šta je to otkup?" On je rekao: "To je otkupnina (fidja)." "kada im niko neće u pomoć priteći", tj. niko se neće moći za njih zauzimati niti im pomoći i izbaviti ih od kazneU vezi s tim riječima Uzvišenoga, Ibn-Džerir kaže: "To znači da im toga dana neće niko moći pomoći, niti se za njih zauzeti bilo koji zagovornik; od njih neće biti primljena nikakva otkupnina niti naknada budući da tada neće vrijediti međusobno prijateljstvo, mito, niti zagovor, a neće biti ni međusobnog pomaganja niti suradnje. Sud će biti u rukama Silnog i Pravednog, pred Kojim nema koristi od zagovaranja niti od pomoći drugogaZa svako loše djelo kazna će biti odgovarajuća tom djelu, a za dobro također, ili uvećana. To je u skladu s riječima Uzvišenog: ."I zaustavite ih, jer oni će biti pitani: 'Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?' Ali, toga dana oni će se sasvim predati." (37:24-26)
"I kada smo vas izbavili od Faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg." /49/ "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a Faraonove ljude na oči vaše potopili!"/50/
Allah Uzvišeni kaže: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati koju sam vam podario kada vas je izbavilo od sljedbenika Faraonovih i spasilo iz njihovih ruku to što ste se pridružili Musau, a.sOni su vas kažnjavali najžešćim kaznama i to zato što je Faraon, Allah ga prokleo, u snu se prestrašio vidjevši vatru kako izlazi iz Svetog hrama i ulazi u kuće Kopta u Egiptu, a ne u kuće Izraelićana, čiji je smisao da će njegovo kraljevstvo biti srušeno od nekog Izraelićana. Navodi se da je to bilo nakon noćnog razgovora prema kojem Izraelićani očekuju između njih čovjeka koji će im osnovati državu i vratiti veličinu.
Ovako se navodi u hadisu "El-futun", koji ćemo navesti uz komentar sure Taha, inšaallah! Zato je Faraon naredio da se ubije svako muško dijete koje se kod Izraelićana nakon toga rodi, a da se ostave ženska djeca. Izraelićane je istovremeno koristio za najteže i najniže poslove, o čemu će više biti govora u komentaru sure "El-Kasas", ako Bog da Riječi "koji su vas najgorim mukama mučili", znače "koji su vam stalno produžavali kaznu", a zatim ovdje kaže: "mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali", kako bi to bio komen tar blagodati naprijed navedene u riječima: "O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", u smislu da su Faraon i njegovi sljedbenici bili ti koji su ih najtežim mukama mučili, pa su klali njihove sinove, a u životu žensku djecu ostavljaliAllah Uzvišeni podsjeća ih na Svoje blagodati koje im je podario time što ih je izbavio od njih nakon žestokog iskušenja. Faraon je ovdje primjer vladara nevjernika u Egiptu u to vrijeme. Navodi se da je to bio jedan od velikih vladara Egipta, po imenu El-Welid ibn Mus'ab ibn Reyyan, odnosno, Mus'ab ibn Reyyan. Bilo kako bilo, on je od Allaha proklet! Uz riječi Uzvišenog: "To vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg" /49/ Ibn-Džerir kaže: "To je u tome što smo vas izbavili od kazne Faraonove, koja je za vas veliko iskušenje od Gospodara vašega, odnosno velika blagodat prema vama."
Ovako navode Ibn-Abbas i drugi, kao što su Mudžahid, Ebul-Alije, Ebu-Malik, Es-Suddi itd. Osnovno značenje riječi jeste "iskušenje ispit", što biva u dobru i u zlu, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru." (21:35) Ibn- -Džerir kaže: Kada je u pitanju zlo, najčešće se kaže: "Iskušavao sam ga ili iskušavam ga kušnjom", a kada je u pitanju dobro: "Stavljam ga na kušnju ili iskušenje." "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili", znači, nakon što smo vas izbavili od sljedbenika Faraonovih i nakon što ste izišli s Musaom, a.s., i Faraon je, tragajući za vama, krenuo. Mi smo vama more razdvojili, tjobjavili smo Musau: "da svojim štapom udariš po moru" (26:63), pa kada je on svojim štapom udario po moru, ono se razdvojilo, i svaki dio bio je kao veliko brdo. Nakon toga, krenuli su Musa i njegovi sljedbenici, a zatim za njima i Faraon s vojskom dok ih nije sustigaoTada ga je Allah potopio pred njima, pa kaže: "a Faraonove smo ljude na oči vaše potopili!" /50/
To navodi i više pripadnika zdrave tradicije (Selefa). Ima predanje da je taj dan, tj. dan potapanja Faraona i izbavljenja Izraelićana bio na Ašuru, tjdesetog dana muharrema, kao što navodi predanje Ahmeda ibn Hanbela od Ibn-Abbasa, koji je rekao: /70/ Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu i vidio tamo da židovi poste na dan Ašure, pitao je: "Koji je to dan što ga postite?", oni su rekli: "Ovo je dobar danTo je dan na koji je Allah Uzvišeni izbavio Izraelićane od neprijateljaTaj dan je postio i Musa, a.s.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja imam veće pravo na Musaa od vas!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je postio taj dan i naredio je da se posti(Prenose El-Buhari, Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Madže od Ejjuba Es-Sehtijanija.
"I kada s Musaom susret odredismo, četrdeset noći vi ste nakon njega tele uzeli (da obožavate), čineći tako sami sebi nepravdu." /51/ "Zatim smo vam i poslije toga oprostili, da biste zahvalni bili." /52/ "I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikovanje istine od neistine, da biste pravim putem išli."/53/
Uzvišeni Allah kaže: Sjetite se Moje blagodati prema vama kada sam vam oprostio obožavanje teleta, nakon što je Musa, a.s., bio na susretu sa svojim Gospodarom po isteku obećanog roka od četrdeset danaTo se navodi u riječima Uzvišenoga u poglavlju "Bedemi": "Mi dadosmo obećanje Musau trideset noći i dopunismo ih sa još deset." (7:142) Navodi se da je to cio mjesec zul-kade, te deset noći mjeseca zul-hidžeta, što je bilo neposredno nakon njihovog izbavljenja od Faraona i spašavanja na moru Riječi Uzvišenog:
"I kada smo dali Musau Knjigu", znači Tevrat, "i uputu za razlikovanje", znači ono što razdvaja i razlikuje istinu od neistine i pravi put od zabludeIma mišljenja da je "waw" ovdje suvišan, što je čudno, a ima mišljenja i da je to veznik, iako obje riječi imaju isto značenje. "da biste pravim putem išli", znači u skladu s Tevratom, koji je kriterij razlikovanja Pravog puta od zablude. Obećanje je dano nakon njihovog izlaska iz mora, na što ukazuju kontekst poglavlja "Bedemi" i riječi Uzvišenog: "I mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili." (28:43)
- I kada je Musa rekao narodu svome: "Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte i poubijajte se! To vam je bolje kod vašeg Stvoritelja, pa će vam oprostiti. On prima pokajanje i milostiv je."/54/
U ovom ajetu ukazuje se na praštanje Allaha Uzvišenog Izraelićanima za obožavanje teleta dok je Musa, a.s., bio odsutan zbog susreta sa Gospodarom svojim. Oni su osjećali veličinu zločina (grijeha) koji su počinili (a to je širk pridruživanje Allahu ortaka); uvidjevši da su zalutali, govorili su: .."Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i ne oprosti nam..." (8:149) Musa, a.s., rekao je:
"Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte."/1/ U riječima Allaha Uzvišenog: "prema vašem Stvoritelju" nalazi se upozorenje na veličinu njihova grijehaTo ih upozorenje poziva da se pokaju Allahu, Koji ih je stvorio, jer su pored Njega obožavali drugoga. En-Nesa'i, Ibn-Džerir i Ibn-ebi-Hatim navode predanje hadisa od Jezida Ibn-Haruna, s lancem koji seže do Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Allah Uzvišeni kaže da je njihovo pokajanje u tome da se svaki od njih razračuna s ocem ili sinom kojeg sretne, tako što će ga pogubitiPritom ne treba da brine onaj koji je ubijen na tome mjestu, ako se pokajao. To su oni sa čijim grijesima Allah nije upoznao ni Musaa ni Haruna; oni su to priznali čineći ono što im je naređeno, a Allah će oprostiti i ubici i ubijenom!" Ibn-Džerir kaže: Obavijestio me je Kasim ibn ebi-Berre kako je čuo Seida ibn Džubejra i Mudžahida da kažu u vezi s riječima Uzvišenog: "poubijajte se": "Oni su se digli s noževima, ubijajući jedni druge bez sažaljenja prema bližnjem ili daljnjem, sve dok Musa nije podigao svoj haljetak, kada su se zaustavili.
Tada je utvrđeno sedamdeset hiljada poginulih. Allah je objavio Musau: 'za Mene je dovoljno', pa je tada Musa podigao svoj haljetak." Ibn-Džerir navodi predanje s dobrim lancem od ez-Zuhrija, koji je rekao svoj stav o ovom pitanju, kako su se i Musa i Izraelićani rastužili kada su vidjeli koliko je bilo poginulih, pa je Allah nakon toga objavio Musau: neka ga to ne žalosti, jer "koji su od njih ubijeni, živi su kod Mene i bit će opskrbljeni, a koji su ostali u životu, njihovo sam pokajanje primio." To je obradovalo Musaa i Izraelićane, a Allah kaže: "On vam je oprostio a zaista Allah prima pokajanje i milostiv je."
- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!", pa vas je munja ošinula a vi ste gledali/55/ "Zatim smo vas poslije smrti vaše oživili, da biste zahvalni bili."/56/
Uzvišeni kaže: Sjetite se, sinovi Israilovi, Moje blagodati prema vama kada vas je munja ošinula, pa sam vam poslao ono što je iznad moći vaše i vama sličnih, nakon što ste tražili da me izravno vidite U vezi s ovim ajetom: - I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!" Ibn-Abbas kaže da to znači: "otvoreno"Rebi' ibn Enes navodi da je bilo sedamdeset ljudi koje je Musa bio odabrao i koji su idući s njim čuli te riječi, pa su kazali: "Mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo! "On kaže:
"Nakon toga su čuli glas, pa su se onesvijestili." Mervan ibn Hakem u hutbi, koju je održao na minberu u Meki, kaže: "Udar munje ili groma" ovdje znači "krik iz neba"U vezi s riječima Uzvišenog: "pa vas je munja ošinula", Es-Suddi kaže da je to "vatra". Urve ibn Ruvejm u vezi s riječima Allaha: "a vi ste gledali" kaže: "Neki su bili ošamućeni, dok su drugi gledali. Potom su se jedni osvijestili, a drugi ošamutili." Es-Suddi kaže: "pa vas je munja ošinula" znači da su umrli, pa je Musa ustao plačući i moleći Allaha: "Moj Gospodaru, šta ću reći sinovima Israilovim kada im dođem, pošto si Ti uništio najbolje među njima" "...da si htio, mogao si i njih i mene uništiti i prije! Zar da nas uništiš za ono što su uradili maloumni između nas?!" (7:155) Allah je objavio Musau da je ovih sedamdeset ljudi koji su uzeli tele (za božanstvo) oživio jednog po jednog, a oni su gledali. Es-Suddi navodi da se na to odnose riječi Uzvišenog:
"Zatim smo vas, nakon smrti vaše, oživili, da biste zahvalni bili." /56/ Rebi' ibn Enes kaže: "Smrt je bila kazna za njih, pa su poslije toga oživljeni, kako bi ostvarili određene im rokove." Neki smatraju da je to što su Izraelićani vidjeli ove blagodati, kao i naprijed navedena čuda, skinulo s njih obavezu, budući da su jasno doživjeli to i bili prisiljeni da to prihvate. Neki drugi navode da je to neprihvatljivo mišljenje, jer ih doživljaj užasa ne oslobađa od obaveza, pošto su Izraelićani kao narod bili svjedoci velikih čuda, pa su ipak ostali pod obavezom. Ova dva mišljenja navodi El-Maverdi, a El-Kurtubi se slaže s drugim mišljenjem, jer ispravnije je da se pametan čovjek ne oslobađa obaveze Allah to najbolje zna!
- I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali"Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo! Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/
Nakon što je Allah Uzvišeni naveo razloge zbog kojih ih je kaznio, On, dž.š., također ih podsjeća na blagodati koje im je podario, pa kaže: "I mi smo vam od oblaka hladovinu načinili", gdje je riječ "oblaci" izvedena od jednine "oblak", koji sakriva nebo, tj. pokriva gaTo je bjeličasti oblak kojim im je osigurana hladovina u pustinji, da bi ih zaštitio od sunčane žegeIbn-Džerir, kao i drugi prenosioci tradicije kažu: "Ovi oblaci su bjelji i prijatniji od običnih i to nisu oblaci od vrsta koje mi poznajemo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca, od Mudžahida navodi da je on rekao:
"To nisu oblaci, nego su to posebne vrste zastora, koje će Allah koristiti na Sudnjem danu i koji nisu korišteni osim za njih." Isto tako Ibn-Džerir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa da su to oblaci s kojim su došli meleci na BedrIbn-Abbas kaže: "S njima je to bilo u pustinji!" Zatim slijede riječi Uzvišenog: "i manu i prepelice vam slali "Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu značenja riječi "mana" medna rosa!? Ima miš-ljenja da je to magla gusta kao tijesto slično marmeladi. Isto tako ima mišljenja da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slađi od meda, od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe količinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo više, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u petak i subotu, kada je mogao uzeti za slijedeći dan, jer su to bili dani odmora. Jasno je, međutim, a Allah to najbolje zna, da je sva hrana, piće i drugo što im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomiješa s vodom, postaje ugodno piće; ukoliko se pomiješa s nečim drugim, dobiva se druga vrsta hrane.
To, međutim, nije jedini smisao ove riječi u navedenom ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda, r.a.: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /72/ "Gomoljika je od mane, čija je tečnost ljekovita za oči." To prenose Ahmed i vjerodostojne zbirke, izuzev Ebu-Davuda. U vezi s riječi "prepelica" Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "To je ptica slična prepelici //, koju su koristili za jelo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem od Ibn Abbasa, navodi da je on rekao: "To je prepelica." Isto potvrđuju i Mudžahid, Ša'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi' ibn Enes, r.h., a Katade kaže: "To je ptica čija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s južnim vjetrom. Čovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kada ne bi ništa radio niti uzimao." "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Znači, jedite od onih dobrih namirnica kojima vas opskrbljujemo, što je i zapovijed, i dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim slijede riječi: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/, tj. naredili smo im samo da jedu od onoga čime smo ih Mi opskrbili, te da ibadet čine kao što, također, kaže: "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni." (34:15)
Zahvalnost Allahu čin je obožavanja Njega (ibadet), kao što je i naređeno. Oni su, međutim, suprotno radili, nisu vjerovali i tako su sebi nepravdu nanijeli, uzimajući nevjerstvo, koje su odabrali nad vjerom, unatoč svim jasnim znakovima, i neporecivim čudima koja su vidjeli, uključujući i brojne neuobičajene stvari, tako da su zaslužili Allahovu kaznu vatrom, u skladu s riječima: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim postaje jasnijom i vrijednost ashaba Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih vjerovjesnika, jer su bili strpljivi, postojani i dobronamjerni, a bili su s njim na putovanjima ili u bitkama, među kojim su poznate nevolje na Tebuku za vrijeme pljuska, velike žege i napora, kada nisu očekivali nikakvo čudo niti posebnu zapovijed, što je Poslaniku bilo lahko učiniti, izuzev što su tražili više hrane pošto ih je glad bila iscrpila, odnosno žeđ zbog nedostatka vode.
On je uputio molbu Allahu da im da vode, pa je došao oblak i pala kiša tako da su se napili, napojili deve i napunili svoje posude za vodu. Zatim im je povećao količinu hrane tako da su napunili svoje torbe. Ovo je najbolji primjer podnošenja Allahove odredbe (kadera) te kako treba uložiti svoj napor, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
- I kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete! Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: 'Oprost!', pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više." /58/ "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana, pa smo Mi na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su griješili."/59/
Uzvišeni Allah govori protiv njihovog povlačenja iz borbe i ulaska u svetu zemlju. Naime, nakon što su došli iz Egipta s Musaom, a.s., kada im je naređeno da uđu u svetu zemlju, koju oni nasljeđuju od njihovog oca Israila, a.s., i da se bore protiv nevjerničkih naroda koji su tu bili, oni su odustali i oslabili Stoga im je Allah za kaznu dao da lutaju po pustinji. Komentatori se razilaze u određenju imena ovoga grada odnosno sela. Neki kažu da je to Eriha (Jerihon) u Palestini, a neki da je Egipat. Međutim, najtačnije je da je to "Sveti grad" (Jerusalem), što potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog upućene Musau, a.s., u suri / El-Maida ("Trpeza"): ”Narode Moj, uđite u svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da propadnete." (5:21) Kada su oni izišli iz pustinje nakon četrdeset godina sa Yošu' ibn Nunom, a.s., Allah im je dao pobjedu, u petak uvečer. Kada su to ostvarili, Allah im naređuje: "Uđite na vrata klanjajući se", tjuđite na vrata svetog grada Bejtul-Makdisa klanjajući se, tj. poklonivši se, zahvaljujući tako Allahu Uzvišenom na blagodati osvajanja i pobjede, odnosno, izbavljenja iz pustinje i zablude. Allah Uzvišeni im naređuje riječima: "i kažite: Oprost!", tj "Oprost molimo, od Gospodara, za grijehe koje smo počinili! Allahu naš, grijehe naše nam oprosti!" Međutim, Izraelićani, umjesto da uđu u svetu zemlju klanjajući se, odnosno, poklonivši se iz zahvalnosti Allahu, ušli su pužući na stražnjicama i podsmijavajući se, a umjesto da kažu: "Oprost!", tjoprosti nam grijehe, oni su se podsmijevali govoreći: "Pšenica!" (iskrećući značenje Allahovih riječi). Abdurrezzak prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /73/ "Allah je kazao Izraelićanima: 'Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: Oprost!, pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše.' Ali oni su to zamijenili tako što su ušli pužući na stražnjicama i govoreći: Zrno u pšenici!'"
To je sahih hadis koji prenosi El-Buhari od Ishaka ibn Nasra, Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a i Tirmizi od Abdurrahmana ibn Humejda, a sva trojica ga vežu za Abdurrezzaka "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana", tjoni su zamijenili naredbu Allahovu da budu poslušni Njemu i riječju i postupcima, da bi se podsmijevali, što predstavlja vrhunac neposlušnosti i inada! Zbog njihove perfidnosti i neposlušnosti Allah je na njih spustio Svoju silu i kaznu, pa kaže: "pa smo Mi za one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su bili neposlušni." /59/ Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:
"Sve što se u Božijoj Knjizi spominje kao ("nečistoća, mnogoboštvo, grijeh, kazna"), odnosi se na kaznu." Pored toga, "ridžz" označava i kugu, što se vidi iz riječi Ibn-ebi-Hatima, s lancem vezanim za Sada ibn Malika, Usame ibn Zejda i Huzejme ibn Sabita, r.a., koji kažu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /74/ "Kuga je ridžz (nečistoća), kazna kojom su kažnjavani oni prije vas."
- I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su vrelo iz kojeg će piti znali! Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne činite zlo po Zemlji nered praveći."/60/
Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje blagodati prema njima time što je odgovorio molbi Musaovoj, a.s., da ih napoji davši im vodu. To im je osigurao iz kamena, učinivši da provru dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna svoje vrelo. Rekao im je: "Jedite i pijte!", tjjedite manu i prepelice i pijte ovu vodu što vam je Allah darivao bez vašeg truda i napora, te ibadet činite Allahu, Koji vam je sve to dao na raspolaganje; "i ne činite zlo na Zemlji nered praveći!", tj. ne odgovarajte na blagodati grijesima, pa da to izgubite! Učenjaci se razilaze u pogledu vrste kamena iz kojeg je provrelo dvanaest vrela. Da li je to određena vrsta kamena ili bilo kakav kamen?! Ima više mišljenja..El-Hasan kaže:
"Nije mu naredio da udari u određeni kamen", a zatim dodaje: "Time se pokazuje čudesnost (mudžiza) i objašnjava Moć, jer on je udario štapom po kamenu, pa je voda provrela, a zatim ponovo udario, pa je prestala." To je najbliže istini, a Allah to najbolje zna!
- I kada ste rekli: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crvenog!" On je rekao: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!"
Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje blagodati koje im je darivao dajući im manu i prepelice kao vrstu kvalitetne i prijatne hrane, zatim ih podsjeća na njihovo nezadovoljstvo ovom lahkom, jednostavnom hranom i njihovo pitanje upućeno Musau, a.s., da to zamijeni, riječima: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crvenog!" Jer oni nisu mogli izdržati da jedu jednu te istu hranu, manu i prepelice, ne izmjenjujući to nečim drugim pošto im je to bilo postalo jednolično i mrsko. Oni spominju svoj život prije nego su dospjeli u pustinju, ukazujući da su bili narod koji je imao i grahorice, i luk i žitarice. Tražili su raznovrsnu hranu od plodova koji rastu iz zemlje i koje oni obrađuju.
Povrće, krastavci, grahorice i luk općepoznate su namirnice. Međutim, u vezi sa značenjem pojma (pšenica, žitarice) postoje različita mišljenja kod pripadnika tradicije (Selefa)Ima mišljenja da je to bijeli luk/ , u skladu sa čitanjem Ibn-Mes'uda, koji prvo slovo /"f" čita kao /"th", kako to tumače Mudžahid, Rebi' i Ibn-EnesKada bi ovo bilo tačno, ovo slovo bi moglo biti zamijenjeno i u riječi "ethafi" u "ethathi" i sličnim slučajevima gdje se "th" mijenja u "f", i "f" u "th" zbog bliskosti u izgovoru A Allah to najbolje zna! Neki kažu da je pšenica, kao što kaže Ibn-Abbas: znači pšenica/ u dijalektu plemena Benu-Hašim, a neki kažu da označava sve od čega se hljeb pravi, tj. zitarice El-Buhari i neki drugi navode: "Sve žitarice koje se koriste za jelo su ." "Idite u (neku) zemlju". Riječ /"grad/zemlja" ovdje je navedena s nunacijom, dakle promjenljiva i napisana s "elifom" u akuzativu u mushafima h. Osmana i to je čitanje (kiraet) većine Ibn-Džerir kaže:
"Nije dozvoljeno čitati drugačije pošto su svi mushafi tako napisani." To znači da idu u jedan od gradova/pokrajina, a ne u Faraonov Egipat, jer je Musa, a.s., njima rekao: "Ovo što ste tražili nije nedostižnoNaprotivU svakoj zemlji u koju dođete, naći ćete toImajući u vidu priprostost i množinu toga, nema potrebe da za to molim Allaha." Zato on kaže: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je niže (lošije)? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!", tjono što ste tražili. Međutim, budući da su oni tražili iz obijesti i nezahvalnosti, nije bilo potrebe da im se udovoljiAllah to najbolje zna!
"I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike nevine ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili." /61/
Uzvišeni Allah kaže: "I poniženje i bijeda na njih padoše", tj. njima dopadoše, šerijatski i sudbinski im je to nametnuto; neprekidno su poniženi i ko god ih sretne omalovažava ih i ponižava, navodeći ih kao primjer niskost. Usto, oni su i sami intimno poniženi i bijedni zbog grijeha koje su počinili. Hasan kaže: "Allah ih je ponizio i za njih nema zaštite; došli su pod stopala muslimana; ovaj ummet ih je zatekao, a vatropoklonici su od njih uzimali džizju (glavarinu)." "I Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše" znači, vratili su se sa svojim grijesima noseći Allahovu srdžbu i ljutnju, koju su na sebe navukli zbog grijeha koje su počinili "zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su vjerovjesnike nevine ubijali". Uzvišeni Allah kaže da je nagrada, odnosno kazna, za njih poniženje, bijeda i Allahova srdžba zato što su bili oholi i nisu slijedili istinu, što su omalovažavali nosioce Šerijata, vjerovjesnike, sallallahu alejhi ve sellem, koje nisu slijedili. Oni su negirali njihovu misiju do te mjere da su ih ubijali bez razloga, bez ikakvog počinjenog prijestupa. Od toga nema većeg niti otvorenijeg nevjerstvaImam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhim ve sellem, rekao: /75/
"Na Sudnjem danu bit će najžešće kažnjen čovjek kojega je vjerovjesnik ubio ili koji je vjerovjesnika ubio, te imam koji je zavodio, odnosno njegov predstavnik." U jednom hadisu, koji bilježe El-Buhari i Muslim, stoji: /76/ "Oholost je stvar odbijanja istine i potcjenjivanja ljudi", tjodbijanje istine, omalovažavanje i potcjenjivanje ljudi, odnosno uzdizanje nad njima. Zato Allah dozvoljava da se na njih sruči Njegova sila koja se ne može odbiti, pa im određuje poniženje i na ovom svijetu i na ahiretu, kao vid odgovarajuće kazne. "...zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili". Postoji i drugi razlog da oni budu kažnjeni za svoj prijestup zato što su činili grijehe kršeći Allahove zabrane i prelazeći granice zabranjenog. Allah to najbolje zna!
"One koji su vjerovali, te one koji su bili židovi, kršćani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet i dobra djela činili doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati."/62/
Pošto je Allah Uzvišeni dao objašnjenje u prethodnim ajetima u vezi s položajem nevjernika, licemjera, židova i drugih koji se suprotstavljaju Njegovim naredbama, djelujući preko granica dozvoljenih od Allaha, dž.š., zatim objasnio kazne koje im pripadaju, On upozorava da kod prethodnih zajednica ima također i dobra, ima onih koji su se pokoravali Allahovim naredbama onako kako je On, dž.š., zapovjedio, pa njima pripada lijepa nagrada.
Tako će biti do Dana sudnjega. Jer svima onima koji budu slijedili Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Vjerovjesnika nepismenog, pripada vječna sreća; za njih nema straha za budućnost na drugome svijetu, niti će se žalostiti zbog onoga što ostavljaju na ovome svijetu. "One koji su vjerovali", a to su pripad-nici Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, zajednice (ummeta), koja ima naziv "vjernici"/ zbog njihove velike vjere, i jakog uvjerenja, ali i zato što oni vjeruju u sve prošle vjerovjesnike i buduće stvari nevidljive.
"...te one koji su bili židovi, kršćani i Sabejci, a koji su vjerovali u Allaha i drugi svijet", tj. one koji su vjerovali među židovima, kršćanima i Sabejcima, svejedno bili oni među narodima prošlim koji su vjerovali u vjerovjesnike i objavljene knjige, koji ih nisu mijenjali niti zamjenjivali nečim drugim i koji su kao takvi umrli, ili koji su od njih zatekli Allahovog Poslanika (kao što su bili: Abdullah ibn Selam, Nedžaši i Selman el-Farisi), te vjerovali u Allaha i Njegovog Poslanika i dobra djela činili. Njima pripada nagrada kod Gospodara njihova, za njih nema straha i oni neće tugovatiJer Allah neće ni od koga primiti djelo ako to nije u skladu sa zakonom Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena i on će na drugome svijetu propasti." (3:85)
"I kada smo od vas zavjet uzeli i brdo Tur iznad vas podigliSnažno prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali." /63/ "Zatim vi ste nakon toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, vi biste uistinu stradali." /64/
Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na sporazum i obaveze koje je dao, da slijede Tevrat s vjerom u Jednog Boga (et-tewhid) i propisima u skladu s tim. Ali, pošto su oni odbili pokoriti se Njegovoj naredbi, Allah je naredio brdu da se digne iznad njih, tako da ih je prekrilo poput sjenke. Oni su mislili da će pasti na njih, pa su pali na sedždu jednom polovinom čela, dok su drugim okom gledali gore kajući se Allahu.
Zatim je Allah odmaknuo od njih brdo, kao što kaže: "I brdo Tur iznad vas smo uzdigli", a zatim ste vi nakon toga odustali i prekršili ste obavezu koju ste Allahu dali. "...i da nije bilo Allahove dobrote prema vama", nakon vašeg pokajanja, te slanja Njegovih vjerovjesnika i poslanika, vi biste ovim svojim kršenjem zavjeta bili sigurno gubitnici i na ovom i na drugom svijetu.
- Vama je poznato što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, pa smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" /65/ "To smo učinili opomenom suvremenicima i pokoljenjima njihovim, a poukom onim koji se Allaha boje."/66/
Uzvišeni Allah kaže: "Poznata vam je, skupino židova, sila i kazna koja se sručila na stanovnike Ejke, koji su bili neposlušni prema Allahovoj naredbi da se slavi subota i ne rade ništa toga dana." Toga dana oni su se služili varkom u lovu na mnogobrojnu ribu koja im je dolazila samo subotom, postavljajući joj udice, mreže i jezerca s vodom iz kojih ne bi mogla izići u toku cijeloga dana subotom, da bi došli navečer uoči nedjelje da je uzmu, uvjereni da je nisu ulovili u subotu, kada su joj pravili navedenu zamku, iako je sam lov bio u subotu zajedno s onim što bi učinili prije suboteStoga ih je Allah izobličio pretvarajući ih u majmune. Postojale su dvije vrste stanovnika ovoga grada: vrsta koja se služila lukavstvom i vrsta koja to nikada nije činila. Ovi posljednji dijelili su se također na dvije vrste: onu koja je zabranjivala lov subotom i onu koja to nije činila. Kada je nastupila kazna, pogodila je one koji su se služili lukavstvom, kao i one koji nisu zabranjivali, kao vid kazne za to što nisu zabranjivali. Spasili su se samo oni koji su zabranjivali da se čini ovaj grijeh. Ata el-Horasani kaže:
Oni su pozvani ovako: "Stanovnici grada, budite majmuni prezreni!" Zatim je dao da oni koji su im to zabranjivali uđu kod njih i kažu im: "Zar vam nismo to zabranjivali?" Oni su to potvrdili klimajući glavama, tjkazali su: "Da." Pošto je to trajalo samo tri dana, oni su ostali kao majmuni tri dana i za to vrijeme nisu ni jeli, ni pili, niti su se pariliNakon toga su pomrli." Ibn-Abbas kaže: "Da Allah nije spomenuo da je spasio one koji su zabranjivali zlo, svi bi stanovnici grada propaliU riječima Uzvišenog: "Pa smo ga učinili opomenom", povratna zamjenica se odnosi na grad, a ima mišljenja da se odnosi na izobličenje i kaznu, mada je tačno da se odnosi na grad.
Dakle, Allah je dao stanovnicima ovoga grada kaznu zato što su se ogriješili o subotu, što znači: "Kaznili smo ih i učinili tako poučnim primjerom, kako za Izraelićane, tako i za okolne gradove/sela." Riječi Uzvišenog: "...a poukom onima koji se Allaha boje" znače: poukom onima koji se Allaha boje nakon njih, do Dana sudnjega, odnosno to znači upozorenje bogobojaznima da paze šta čine, kako ih ne bi pogodilo ono što je ove pogodilo.
To je bilo u vrijeme Davuda, a.sUzvišeni Allah kaže: "Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali, zato što su neposlušni bili i Allahove naredbe kršili i granice zla prelazili. Jedni druge nisu odvraćali od loših djela, već ih sami činili. Loše li je to što su oni radili!" (5:78,79) Ibn-Betta prenosi, putem neprekinutog lanca, od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /77/ "Ne činite grijehe koje su činili židovi dozvoljavajući sebi niskim varkama ono što je Allah zabranio." Ovaj hadis ima dobar lanac predanja u kojem je i Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim, kojega hafiz Ebu-Bekr el-Hatib el-Bagdadi smatra pouzdanim, dok su ostali prenosioci u lancu predanja poznati i ispunjavaju uvjete vjerodostojnostiAllah to najbolje zna!