I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!"/67/ Oni rekoše: "Zamoli Gospodara svoga u naše ime da nam objasni kakva ona treba biti!" "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!" /68/
"Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da ta krava treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide." /69/ "Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."/70/
"On kaže", reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše!/71/
Ibn ebi-Hatem, s lancem prenosilaca koji seže do Muhammeda ibn Sirina, prenosi od Ubejde es-Selmanija da je rekao: "Neki čovjek među sinovima Israilovim bio je bezdjetan, a imao je dosta imetka. Nasljednik mu je bio njegov bratić koji ga je ubio i iznio iz kuće noću, ostavivši ga pred vratima nekog čovjekaUjutro je tužio tog čovjeka, pa su se ljudi naoružali krenuvši jedni protiv drugihMudar i odlučan čovjek među njima reče: "Zašto da jedni druge ubijamo, a među sobom imamo Allahovog Poslanika?" Oni su, potom, otišli kod Musaa, a.s., i iznijeli mu to. On je rekao:
"Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete." Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" On kaže: Da se nisu protivili, dao bih da zakolju najslabiju kravu. Ali, pošto su oni cjepidlačili, Allah je prema njima bio strog, tako da im je na kraju bilo naređeno da zakolju određenu kravu koju su našli kod čovjeka koji je imao samo nju, pa im je rekao: "Tako mi Boga, za nju ne tražim manje od količine zlata koja može stati u njenu kožu!" Uzeli su je za tako visoku cijenu i zaklali, a potom ubijenoga udarili dijelovima od nje. Nakon toga je oživio, pa su ga upitali: "Ko te je ubio...?", a on je odgovorio:
"Ovaj", pokazujući na svoga bratića, a zatim je mrtav pao. Od njegove imovine ovome nije dano ništa i od tada ubica ne nasljeđuje. Jasno je da je ova priča uzeta iz knjiga sinova Israilovih i ona se može prenositi, s tim da se ne mora ni prihvatiti, ni negirati. Zato se ona ne može uzeti kao argument, osim u onoj mjeri u kojoj se slaže s istinom kod nasAllah to najbolje zna! Uzvišeni Allah kaže: - I kada Musa reče narodu svome: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete", oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", a on reče:
"Ne dao mi Allah da budem neznalica!" /67/ Allah, dž.š., podsjeća sinove Israilove na Svoju blagodat prema njima, koja predstavlja čudo u vezi s kravom i time kako je otkriven ubicaKada su se oni požalili Musau, a.s., on je rekao: "Allah vam doista naređuje da kravu zakoljete." Oni upitaše: "Zbijaš li to ti s nama šalu?", tjda li se ti s nama ismijavaš, itd...?, pa im je odgovorio: "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" Dakle, on traži utočište kod Allaha, kako ne bi bio kao oni koji se ismijavaju i ništa ne znaju, što je neprimjereno vjerovjesniku..Kada su se oni uvjerili u ozbiljnost riječi Musaa, a.s., rekli su: "Zamoli Gospodara svoga u naše ime, da nam objasni kakva ona treba biti!" Allah im nije ništa drugo naredio do da zakolju bilo kakvu kravu, ali su ih njihov inad i preveliko ispitivanje vjerovjesnika natjerali da kažu:
"Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, da nam objasni kakva ona treba biti!", "On kaže", odgovori on, "da krava ne smije biti ni stara, ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa učinite to što se od vas traži!", tjni stara, ni mlada, toliko da nije otelila nijedno tele, nego najbolje kako može biti"Pokorite se Allahovoj naredbi i zakoljite kravu!" Oni su na to kazali: "Zamoli Gospodara svoga da nam objasni kakve boje treba biti!" "On kaže", reče on, "da ta krava treba biti svijetložute boje, da se svidi onima koji je vide." El-Avfi, u svom komentaru, navodi od Ibn-Abbasa slijedeće: "svijetložute boje" znači svijetložute boje koja skoro da prelazi u bijelu, a riječi "da se svidi onima koji je vide" znače da im se dopadne."Zamoli Gospodara svoga", rekoše oni, "da nam objasni kakva još treba biti, jer nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći." /70/ Ovo je, također, zbog njihovog jakog inada i suprotstavljanja, pa kaže: "On kaže", reče on, "da krava ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti zdrava, bez ikakve mahane i biljega." "E, sad si kazao istinu!", rekoše oni, pa je zaklaše, i jedva to učiniše! /71/
Riječi Uzvišeno "ne smije biti iscrpljena oranjem zemlje" znače da nije oslabila zbog oranja "i natapanja usjeva", tjda nije upregnuta u kolo za natapanje zemlje, nego da je dobra, očuvana i svježa, zatim "bez ikakve mahane", znači da je zdrava, bez mahana, "bez biljega", tj. da nema nikakve druge boje osim svoje vlastite "E sad si kazao istinu!", rekoše oni, tj. opisao je onako kako su je oni vidjeli kod tog čovjeka "...pa je zaklaše, i jedva to učiniše!" Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa navodi: "Bili su u situaciji skoro da to ne učine", i to nije bilo što su oni htjeli, budući da su htjeli da je ne zakolju. Znači da oni, uz sve ovo, uz sva pitanja i odgovore, sva objašnjenja, nisu kravu zaklali bez velikog napora, što predstavlja poseban prijekor, jer njihov cilj nije bio ništa drugo do inad. Zato su je jedva i zaklali. Ibn-Džurejdž kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /78/ "Njima je, doista, bilo naređeno da zakolju najslabiju kravu, ali pošto su oni bili tvrdoglavi, i Allah je prema njima bio strog.
Tako mi Allaha, da oni nisu rekli 'inšaallah', nikada im ne bi bila opisana." Ovaj ajet, u kome se navođenjem osobina određuje krava, tjprecizira nakon općeg opisa, uzima se kao dokaz za ispravnost kupoprodaje životinja po opisu /selem/Taj stav zastupaju Malik, El-Evza'i, El-Lejs, Eš-Šafi'i i Ahmed te većina učenjaka, kako starijih, tako i kasnijihTo potvrđuje hadis koji se navodi u oba Sahiha, a glasi: /79/ "Žena ženu ne smije opisati svome mužu tako precizno kao da je gleda", odnosno slučaj Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, opisa deve za otkup kod ubistva greškom i nenamjerno, svojstvima navedenim u hadisu Ebu-Hanife, Es-Sevri i učenjaci iz Kufe kažu: "Nije dozvoljena kupoprodaja životinja po opisu, budući da je nepoznato u kakvom su stanju." Slično se navodi i od Ibn-Mes'uda, Huzejfe ibn Jemana, Abdurrahmana ibn Semure i drugih.
"I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli, Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili." /72/ Pa smo mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" I eto, tako Allah mrtve vraća u život i pruža vam dokaze Svoje, da biste shvatili./73/
Riječi Uzvišenog: "I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli", upozoravaju: "Sjetite se dana kada ste ubili jednog čovjeka, pa ste se oko njega počeli prepirati!" El-Buhari kaže: "pa se oko njega prepirati počeli" znači kada ste se razišli u vezi s tim Ibn-Džurejdž ističe da to znači da su jedni rekli: "Vi ste ga ubili", a drugi: "Ne, nego ste ga vi ubili", dakle svaka je grupa od sebe odbacivala zločin pa je "Allah dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili"; Mudžahid navodi da to znači: "ono što u sebi krijete" Pa smo Mi rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" Ovaj dio predstavlja bilo koji dio njenog tijela i time bi bilo pokazano čudo. Da u određenju ovoga dijela postoji neka korist za nas s vjerskog ili ovosvjetskog stanovišta, Allah bi nam to jasno pokazao.
On je to, međutim, dao u nejasnoj formi, a nije objašnjeno ni od časnog Poslanika, pa stoga i mi to ostavljamo! Riječi Uzvišenog: "I eto, tako Allah mrtve vraća u život" znače: oni su udarali ubijenog nekim dijelovima krave, pa je on oživio...! Allah Uzvišeni ukazuje na Svoju moć da oživi mrtve, u što su se oni uvjerili u slučaju tog ubijenog čovjeka Allah im je to dao kao dokaz za povratak Njemu, ukazujući istovremeno na njihov inad i prekinuo njihovo međusobno neprijateljstvoEbu-Davud et-Tajalisi prenosi od Ebu-Rezina al-Akilija, r.a., da je rekao: Kazao sam: "Allahov Poslaniče, kako će Allah oživiti mrtve?!", pa je on odgovorio: /80/
"Da li si prošao kada kroz neku dolinu bez rastinja, i nakon toga kada je ozelenjela...?" Rekao sam: "Da." Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Isto tako je sa oživljavanjem! Tako Allah i mrtve oživljava." Sljedbenici malikijskog mezheba za svoj stav uzimaju kao dokaz riječi smrtno ranjenog čovjeka: "Taj i taj me ubio!" Smatrajući da u ovom kazivanju postoji polovičan dokaz, jer je ubijeni, pošto je oživljen, upitan o tome ko ga je ubio, pa je odgovorio:
"Taj i taj!" Taj je odgovor od njega bio prihvatljiv, jer je on u tom trenutku kazao istinu i ne može se u ovom slučaju optužiti za laž. Ovaj svoj stav smatraju najispravnijim zbog hadisa koji prenosi Enes /81/, u kojem se kaže: Neki je židov ubio svoju sluškinju zbog srebrenog nakita stavivši joj glavu između dva kamena..Sluškinja je ubistvo preživjela, pa joj je postavljeno pitanje: "Ko ti je to učinio? Je li taj ili taj, itd." Kada je spomenut židov, ona je klimnula glavom. Nakon toga židov je priveden i ispitivan dok nije priznao. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se i njegova glava stavi između dva kamena. Ako dokaz nije potpun, po Maliku je potrebno da zastupnici ubijenog daju zajedničku zakletvu, dok se većina učenjaka u tome ne slaže, i ne smatraju riječi smrtno ranjenog kao nepotpun dokaz.
"Ali srca vaša, poslije toga, postala su tvrda kao kamen ili još tvrđa! A ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom ruši! A Allah ne zanemaruje ono što vi radite!"/74/
Prekoravajući i osuđujući sinove Israilove nakon svih znamenja koja su vidjeli, uključujući i Njegovo oživljavanje mrtvih, Allah Uzvišeni kaže: "Ali srca vaša, poslije toga, postala su tvrda", pa su ona poput kamena koji po sebi nikada nije mekahan. Zato Allah zabranjuje vjernicima da budu takvi, pa kaže: "Zar nije vrijeme za one koji vjeruju da im se srca skrušeno raznježe pred spomenom (zikrom) Allaha i istine objavljene; da ne budu kao oni kojima je dana Knjiga pa su, kako je vrijeme prolazilo, srca njihova tvrdnula i mnogi od njih postali prijestupnici!" (57:16)
Riječi Uzvišenog: "kao kamen ili još tvrđa!" znače da su srca sinova Is-railovih vremenom postala tvrda i ne prihvataju savjet nakon znamenja Allahovih i čuda čiji su svjedoci bili, pa su ona poput kamena za čije omekšanje nema lijeka, "ili još tvrđa", jer "ima kamenja iz kojega rijeke izbijaju; ima ga koje puca i iz kojeg izlazi voda; a ima, doista, i onoga koje se iz straha pred Allahom ruši!" Kao što kaže: "Njega veličaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga. Ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je doista blag i mnogo prašta." (17:44) Mudžahid kaže: "Svaki kamen iz kojeg izbija voda ili koji puca od vode, odnosno, skotrlja se s vrha brda, to čini iz straha pred Allahom, kako objavljuje Kur'an. Ovo je kamenje nježnije od srca sinova Israilovih, koji su negirali istinu nakon što su je sami vidjeli!" Neki komentatori Kur'ana kažu da je ovaj opis kamena samo metaforaAli Er-Razi, El- Kurtubi i drugi autoriteti islama kažu: Ovdje nema potrebe za metaforom budući da Allah Uzvišeni stvara to svojstvo kod kamenja, kao što kaže:
"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama emanet ponudili, pa su se sustegli i pobojali da ga ponesu" (33:72), kao i: "Njega veličaju sedam nebesa i Zemlja, i oni na njima", zatim: "I trava i drveće se pokoravaju" (55:6), zatim: . "Da smo ovaj Kur'an nekom brdu objavili, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo." (59:21) U sahih hadisu stoji: /82/ "Ovo brdo nas voli i mi njega volimo." Kao što postoji mutevatir predanje, u kojem se spominje jecanje palminog panja. “A Allah ne zanemaruje što vi radite.”
"Zar se vi nadate da će vam oni povjerovati, iako su neki od njih Allahov govor slušali, da bi ga, nakon što su ga shvatili, svjesno iskrivili?" /75/ Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude optužba protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?" /76/ "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?!"/77/
Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, zar se vi nadate da će vam oni povjerovati", tj. za vama pokorno krenuti..? Ne!.. Jer, doista, ove zabludjele skupine židova čiji su preci bili svjedoci jasnih Allahovih znakova, a potom im srca otvrdnula, tako da su neki od njih i Allahov govor slušali i zatim ga izvrtali, tj. tumačili ga na neprimjeren način nakon što bi ga shvatili i razumjeli izvorno, to svjesno krše znajući da su grješni zato što ga iskrivljavaju i tumače po svom nahođenju. Ovo je pozicija slična onoj naznačenoj u riječima:
"Ali zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim (tvrdim) učinili, pa su riječi sa mjesta njihova uklanjali (iskrivljavali)." (5:13) Es-Suddi kaže: "Jedna grupa između njih slušala bi Allahov govor, a zatim ga iskrivljavala!", a potom dodaje: "To je bio Tevrat, koji su iskrivljavali." Uz riječi: "da bi, nakon što su shvatili, svjesno ga iskrivili" Katade kaže: "To su bili židovi koji su slušali Allahov govor, a potom ga iskrivljavali, nakon što bi ga razumjeli i upamtili, dozvoljavajući zabranjeno (haram), zabranjujući dozvoljeno (halal), proturajući neistinu i negirajući istinu."
Od Ibn-Abbasa navodi se: Kada sretnu vjernike, oni govore: "Mi vjerujemo!", tj. vjerujemo da je vaš drug Allahov Poslanik, ali specijalno vaš, a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati ono što je Allah vama objavio, pa da im to bude optužba protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?" . Tj. kada se osame, oni jedni drugima govore: "Ne kazujte ovo Arapima, jer ste vi očekivali svoga poslanika, koji će vas povesti protiv njih, a on se pojavio među njima!", pa je Allah objavio ajet: "Kada sretnu vjernike..."
To znači: Vi priznajete da je on vjerovjesnik i znate da ste dali zavjet da ga slijedite. Zatim ih obavještava da je on vjerovjesnik, a njihove riječi su: "Mi smo ga očekivali i o njemu čitali u našoj Knjizi, ali ga vi negirajte i nemojte ga priznati!" Na to im Allah Uzvišeni odgovara riječima: "A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što kriju i ono što pokazuju?!" U vezi s tim, Ebul-Alije kaže: "To znači da Allah zna da oni ne vjeruju u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ga u laž ugone iako to nalaze zapisano u Knjizi njima objavljenoj."
"Neki od njih su nepismeni i ne znaju za knjigu, nego samo za gatke. Oni se samo domišljaju."/78/ A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: "Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju./79/
Uzvišeni Allah kaže: "Neki od njih su nepismeni", tj. neki od sljedbenika Knjige /"Nepismen" je kod Arapa onaj ko ne zna pisati niti računati Poslanik, a.s., kaže: /83/ "Mi smo nepismena zajednica. Ne pišemo niti računamo Mjesec, jeste ovako i ovako..itd.", što znači da među sljedbenicima Knjige ima onih koji su nepismeni i ne znaju ni čitati ni pisati, nego znaju samo gatke, tj. lažne riječi i priče koje pričaju, govor zasnivaju na pretpostavkama onoga čega nema u Allahovoj Knjizi, govoreći da je to u njoj "Oni se samo domišljaju", tj. lažu ne znajući šta je u njoj, tako da i tvoje vjerovjesništvo uzimaju kao pretpostavku - Zato, teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore:
"Ovo je od Allaha", da bi za to korist neznatnu izvukli." To je druga vrsta židova, odnosno to su njihovi rabini koji su lažima, lažnim zakletvama i neosnovanim prisvajanjem imovine ljude pozivali u zabludu. Es-Suddi kaže: "Neki su židovi bili napisali knjigu koju su prodavali za bagatelnu cijenu Arapima, tvrdeći da je od Allaha." U jednom hadisu koji donosi El-Buharija od Zuhrija i drugih prenosilaca, što seže do Ibn-Abbasa, stoji "da su sljedbenici Knjige zamijenili Allahovu Knjigu, da su je promijenili i sami napisali, da bi je prodavali za bagatelu, govoreći da je od Allaha."
"I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju", tj. teško njima zbog laži, objede i potvore što su ih svojim rukama napisali i teško njima zbog svega što su nelegalno pojeli. A Allah to najbolje zna!
- Oni govore: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana." Reci: "Da li ste za to od Allaha dobili obećanje?", jer Allah neće prekršiti Svoje obećanje, ili na Allaha iznosite ono što ne znate! /80/
Židovi su tvrdili da ih džehenemska vatra neće ni dotaći više od onoliko dana koliko su oni tele obožavali, a to je samo četrdeset danaNa to im Allah odgovara pitanjem: "Da li ste za to od Allaha dobili obećanje?" Jer, ako im je Allah dao obećanje, On ga neće prekršiti Međutim, pošto se to zasigurno nije dogodilo, / "ili", tj. nego "vi na Allaha iznosite ono što ne znate" tj. iznosite laži i izmišljotineU hadisu koji prenosi Ebu-Bekr ibn Merdevejh s lancem prenosilaca vezanim za Ebu-Hurejrea stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /84/ "među pitanjima koja je postavio židovima, nakon osvajanja Hajbera, postavio i pitanje:
'...Ko su to stanovnici Vatre?' Oni su kazali: 'Mi ćemo biti kratko, a zatim ćete nas vi smijeniti!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to im je rekao: 'Propali ste! Tako mi Allaha, mi vas nikada nećemo smijeniti!' "
"A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili i grijesi ih njihovi budu sa svih strana stizali stanovnici Džehennema bit će i u njemu će vječno ostati." /81/ "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti."/82/
Allah Uzvišeni odgovara sinovima Israilovim koji su tvrdili: "Vatra nas neće doticati više od nekoliko dana" da to nije tako kako vi smatrate i želite, niti kako priželjkujete, nego to stoji ovako: Ko učini zlo njega će stići njegov grijeh, a ko iziđe na Sudnji dan, a nema uz sebe nikakvo dobro, nego su mu sva djela loša, on će biti stanovnik Vatre. "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili", tj. koji budu vjerovali u Allaha, Njegovog Poslanika i činili dobra djela u skladu sa Šerijatom, oni će biti stanovnici Dženneta. Ibn-Abbas kaže: Riječi: "A nije tako! Jer oni koji budu zlo činili" znače: ko bude radio kao što vi radite, ne bude vjerovao kao što vi ne vjerujete, pa ga stigne njegovo nevjerstvo, on nema dobraImam Ahmed prenosi s lancem prenosilaca od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /85/
"Čuvajte se neznatnih grijeha, jer oni se sakupljaju kod čovjeka dotle dok ga ne upropaste." Ibn-Abbas kaže: "A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti." To znači da onima koji budu vjerovali u ono što ste vi poricali i radili ono što ste vi ostavili u vjeri, pripada Džennet. Ovim ih obavještava da će nagrada za dobro i zlo stići počinioce vječno i bez prekidaA Allah to najbolje zna!
"I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima, dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti; i namaz obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev nekolicine, izokrenuli i to iznevjerili." /83/
Uzvišeni Allah navodi ovdje da su sinovi Israilovi namjerno i svjesno iznevjerili naredbe koje im je dao i zavjet koji je od njih uzeo. On im je naredio da se Njemu klanjaju i ne pridružuju Mu pri tome nikoga, što je naredio svim Svojim stvorenjima, zbog čega ih je i stvorio, kao što kaže: - Prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili: "Nema drugog boga osim Mene, pa Meni ibadet činite." (21:25) Prema tome, pravo je Allaha Uzvišenog da se samo Njemu klanja i niko da Mu se ne pridružuje, a potom dolaze obaveze prema stvorenjima. On im, zatim, naglašava: Najpreča su od njih prava roditelja. Zbog toga Allah, dž.š., spominje zajedno Svoje pravo i pravo roditelja, pa kaže: .. "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobro činite..." (17:23) U oba Sahiha od Ibn-Mes'uda prenosi se: /86/
Rekao sam: "Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje?", pa je rekao: "Namaz u svoje vrijeme." "Zatim?", upitao sam, pa je odgovorio: "Dobročinstvo prema roditeljima." Upitao sam: "A zatim...?" Odgovorio je: "Borba na Božijem putu." U drugom sahih (vjerodostojnom) hadisu stoji: /87/ da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče! Kome da činim dobročinstvo?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Rekao je: "A kome zatim?" Odgovorio je: "Svojoj majci." Upitao je: "A kome zatim?", pa je odgovorio: "Svome ocu, a zatim niže i niže." "Siročadi"/maloljetnoj djeci, koja nemaju očeva da ih opskrbljuju, pa / "siromasima", onima koji nemaju sredstava za izdržavanje sebe i svoje porodice. U vezi s riječima Uzvišenog: "...a ljudima lijepe riječi govorite", Hasan el-Basri kaže: "Lijepa riječ" () ovdje znači da naređuje dobro i odvraća od zla, da blago postupa, prašta i bude širokogrud, te da ljudima govori lijepe riječi kao što kaže Allah Uzvišeni. To je svaki način ophođenja kojim je Allah zadovoljanImam Ahmed prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /88/
"Nijedno dobro nemoj potcjenjivati, jer ako ništa ne možeš, onda makar nastoj susresti svoga brata vedrog lica." /Navodi ga Muslim./ Nakon što im je naredio dobročinstvo prema ljudima, uključujući i djela i riječi, bilo je normalno da im naredi da lijepe riječi govore, a zatim da to naglasi obavezom ibadeta prema Njemu i dobročinstva prema ljudima, pod čim se ovdje podrazumijevaju namaz i zekat. Sinovi Israilovi su, kako Allah spominje, bili to, izuzev malog broja, napustili i to namjerno i nakon što su stekli znanje o tome. To je stepen ove zajednice, tjsinova Israilovih. Za razliku od njih, zajednica muslimana, nakon što je dobila isto naređenje, počela je s izvršenjem kako nije ni jedna zajednica prije nje, što treba Allahu zahvaliti. A Allah to najbolje zna!
"I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti, vi ste to prihvatili i posvjedočili." /84/ "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog istjerujete, pomažući se protiv njih uz grijeh i nasilje, pa ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete. A zabranjeno vam je da ih izgonite! Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?! One od vas koji tako čine na svijetu samo poniženje može stići, a na Sudnjem danu bit će stavljeni na muke najteže! Allah doista ne propušta motriti što vi radite." /85/ "To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onome na drugome svijetu; zato se njima patnja neće olakšati, niti će im se u pomoć priteći."/86/
Allah Uzvišeni ovo kaže prekoravajući židove, koji su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjeli u Medini, zbog toga što su vodili borbu protiv plemena Evs i Hazredž u vrijeme paganstvaU to vrijeme oni su obožavali kipove i međusobno vodili više ratovaU Medini su živjela tri židovska plemena: Benu-Kajnuka' i Benu-Nadir, saveznici plemena Hazredž, i Benu-Kurejza, saveznici plemena EvsKada bi među njima izbio rat, svaka skupina je bila uz svoje saveznike tako da se dešavalo da neki židov ubije drugoga iz druge skupine, što je zabranjeno propisima njihove vjere i izričitim tekstom Svete knjige. Istjerivali su ih, također, iz domova pljačkajući iz njih pokućstvo, stvari i imovinu. Po završetku rata, oni bi nastojali otkupiti zarobljenike od pobijeđene strane u skladu s propisima Tevrata. Zato Allah Uzvišeni kaže:
"Zar vi u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi negirate?!" Kao što, također, kaže: "I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete prolijevati i da jedni druge iz domova vaših nećete izgoniti", tjda nećete jedni druge ubijati, iz stanova istjerivati, niti se organizirati protiv njih s obzirom da su pripadnici jedne vjerske zajednice kao jedan organizam. Zatim kaže: "vi ste to potom prihvatili i posvjedočili", tjpriznali ste da znate za ovaj zavjet i njegovu ispravnost kao direktni svjedoci, a "Nakon toga, vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas i iz zavičaja njihovog izgonite", i to u želji za ovosvjetskim počastimaZbog toga su im Arapi prigovarali govoreći: "Kako je moguće da ratujete protiv njih, a zatim ih otkupljujete?!" Jevreji su govorili da im je naređeno da ih otkupljuju, a zabranjeno da se protiv njih bore. Pa su ih upitali: "Zašto se onda protiv njih borite?"
Oni su odgovarali: "Teško nam je da naši saveznici budu poniženi." Istina je, međutim, da su to činili iz želje za ovosvjetskim dobrima i čašću. Kao što se vidi, ovaj ajet upućuje prijekor židovima zato što su izvršavali naredbe iz Tevrata koje su smatrali ispravnim, kršeći istovremeno njegove šerijatske propise, iako su to dobro znali i osvjedočili se u istinitost. Zato se njima ne može vjerovati u ono što tvrde o sadržaju i prenošenju ove Knjige, niti im se bilo šta može vjerovati s obzirom na sve što su skrivali o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu njegovih svojstava, poslanstva, mjesta pojavljivanja i Hidžre, o čemu obavještavaju drugi vjerovjesnici, a.s. Jer židovi, Allahovo prokletstvo neka je na njih, krili su to i među sobom. Zato Allah, dž.š., kaže:
"One od vas koji tako čine, na ovome svijetu samo poniženje može stići" i zbog toga što su kršili Allahov zakon i naređenje "i oni će na Sudnjem danu biti kažnjeni najtežom kaznom", jer su se ponašali suprotno Tevratu. "Allah doista ne propušta motriti šta vi radite." /85/ "To su oni koji su život na ovom svijetu pretpostavili onome na drugom svijetu", tjoni su više voljeli ovaj svijet, koji su za sebe odabrali, nego drugi (ahiret)"Zato se njima patnja neće olakšati", tj. neće im se ni časak kazna skinuti, "niti će im se u pomoć priteći" Dakle, oni neće imati nikoga ko će im priteći u pomoć, spasiti ih, i zaštititi od vječne kazne koja im pripadaA Allah to najbolje zna!
"I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slaliI Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali, Džibrilom ga pomogli! I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali."/87/
Allah Uzvišeni opisuje sinove Israilove kao uobražene, tvrdoglave, da se suprotstavljaju i ohole pred vjerovjesnicima, odnosno da se povode za svojim strastima, pa navodi da je poslao Musau, a.s., Knjigu, tj. Tevrat, koji su oni iskrivili i izmijenili, koji su kršili i po svom nahođenju tumačili, te da je slao poslanike i vjerovjesnike nakon njega kako bi upravljali u skladu s Njegovim zakonom, kao što kaže: "Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo po čemu sude vjerovjesnici..." (5:44), zatim:"i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali", potom: "Zatim smo poslanike, jedne za drugim slali" (23:44), dok nije poslao pečat vjerovjesnicima sinova Israilovih, Isaa, sina Merjeminog, koji je došao s nekim propisima suprotnim Tevratu. Zato mu je Allah dao jasne dokaze, odnosno čuda nedostižna, kao što je oživljavanje mrtvih, stvaranje od zemlje lika ptice u koji bi puhnuo, pa bi to uz Allahovu pomoć oživjelo, liječenje bolesnih, znanje nevidljivih stvari i podrška Džibrilom, a.s., što je njima pokazivalo da je istinito ono što on donosi. Međutim, time su sinovi Israilovi još više njega utjerivali u laž, zavidjeli mu i tvrdoglavo se opirali zbog toga što se on u nekim stvarima suprotstavljao Tevratu. Obavještavajući o Isau, a.s., Uzvišeni Allah kaže: ... "i da vam dozvolim nešto od onoga što vam je bilo zabranjeno, jer, donosim vam znamen od Gospodara vašega..." (3:50)
Sinovi Israilovi ophodili su se s vjerovjesnicima na najgori način, tako da su neke od njih u laž ugonili, a neke ubijali i to samo zato što su donosili stvari koje su bile suprotne njihovim strastima i mišljenjima, odnosno tražili da se pridržavaju Tevrata, kojeg su u praksi kršili. Stoga je to za njih bilo teško, pa su ih u laž ugonili ili neke ubijali, pa Allah Uzvišeni kaže: . "I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali." Kao što smo naprijed spomenuli, jeste Džibril, a.s., što dokazuju i riječi Allaha, dž.š.: "Donio ga je Duh povjerljivi", "na srce tvoje, da opominješ." (26:193-194) Ibn-Hibban prenosi od Ibn-Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /89/ "Džibril (Ruhul-Kudus) nadahnućem mi je priopćio da nijedna duša neće umrijeti dok ne upotpuni svoju opskrbu i svoj rok. Pa, bojte se Allaha i lijepo molite." Od Aiše, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio postolje (minber) Hassanu ibn Sabitu u džamiji i rekao je: /90/ "Moj Bože, podrži Hassana Ruhul-Kudusom (Džibrilom)!" /Prenosi El-Buhari/ kaže Hassan: A Džibril je Allahov poslanik nama, I Duh sveti, što skriveno nije. Ibn-Džerir kaže: Najbliže tumačenje istini jeste ono koje glasi: "Duh je na ovome mjestu Džibril", jer Allah, dž.š., obavještava da je njime podržao Isaa, a.s., kao što kaže: .."Kada sam te Džibrilom (Ruhul-Kudusom) pomogao..." (5:110)
Prema mišljenju nekih komentatora Kur'ana, to nije bio Indžil, što se vidi iz riječi Uzvišenog: "Kada sam te Džibrilom pomogao, pa si s ljudima u bešici i kao zreo muž razgovarao; kada sam te Knjizi mudrosti, Tevratu i Indžilu poučio." (5:110) Jer, da je Ruhul-Kudus Indžil, naprijed navedene riječi bile bi samo ponav-ljanje bez smisla, a Allah Veliki i Uzvišeni daleko je od toga da se Svojim robovima obraća na način od kojega nema koristi. A Allah to najbolje zna.
- Oni govore: "Naša srca su u omotu." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju."/88/
Oni govore za svoja srca da su u omotu (ljušture), tjda su napunjena prethodno dobijenim znanjem, pa u njima nema prostora za ono što donosiš ti, Muhammede. Ona su poput zatvorenih i zapečaćenih komora, pa u njih ne može doći ništa od onoga što ti kažeš Allah, dž.š., kaže: "Srca naša su", govore oni, "pod pokrivačima"(41:5) Za ovo tumačenje opredjeljuje se i Ibn-Džerir doka-zujući to predanjem od Amra ibn Murre el-Hadželija, odnosno,El-Buhturija, a zatim Huzejfe, koji je rekao:
"Srca ima četiri vrste..." Među njima je spomenuo i "srce okorjelo" (zamotano) na koje se srdžba izlila; to je srce nevjernika. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A, nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerstva, jer malo je njih koji vjeruju", tjnije to onako kako oni tvrde, nego su srca njihova prokleta i zapečaćena, kao što Allah kaže u suri "Žene" ("En-Nisa"): - Oni govore: "Naša srca su u omotu." "Ne, nego im je Allah zbog nevjerovanja srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo" (4:155), tj. među njima je bila samo nekolicina vjernika. Allah to najbolje zna!