I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"/124/
Znači: Spomeni ti, Muhammede, tim idolopoklonicima i sljedbenicima dviju Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu, a sami je ne slijede, nego je slijede oni koji su na Pravom putu, ti i vjernici koji su uz tebe spomeni im iskušenje Ibrahimovo, njegov ispit kome je bio podvrgnut kada je dobio zapovijedi i zabrane, "pa ih je on potpuno izvršio", tj. u cijelosti ih je proveo u praksu, kao što
Uzvišeni kaže: "i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" (53:37), tj. koji je ispunjavao iskreno sve što mu je Allah Šerijatom propisao. Allah Uzvišeni kaže: "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, nego je bio pravi vjernik, musliman, a nije bio ni idolopoklonik."/67/ "Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjerujuA Allah je zaštitnik vjernika." /68/ (3:67-68)
Riječi Uzvišenog: "s nekoliko (riječi)" znače "s nekoliko šerijatskih odredbi, zapovijedi i zabrana"Ovdje se upotrebljava izraz u smislu "sudbinskih riječi", kao što Allah Uzvišeni kaže za Merjemu, a.s.: "I ona je u Riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila od onih koji su Mu klanjajući pokorni." (66:12)
Ova riječ se upotrebljava, dakle, u šerijatskom smislu, kao i u slijedećem primjeru: "Riječ Gospodara tvoga vrhunac je istine i pravde" (6:115), tj. Njegove su riječi u funkciji Šerijata ili izviješća istinita, ili zahtjevi pravedni, bez obzira bili zapovijedi ili zabrane. U tom smislu dolazi i ovaj ajet: "I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio", tjon ih je u praksu proveoZatim kaže: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." To mu je nagrada za sve što je učinio izvršavajući zapovijedi i izbjegavajući zabrane, pa ga je Allah za to učinio vođom ljudi i primjerom na koji se ugledaju.
Postoje razilaženja u pogledu određenja riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.sMuhammed ibn Ishak prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa da je rekao: Riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.s., i koje je on "potpuno izvršio" jesu: zapovijed da napusti svoje sunarodnike, što je on, u ime Allaha, potpuno izvršio; rasprava sa Nemrudom, u ime Allaha, kada ga je on izložio velikim opasnostima ukoliko se ne bude s njim slagao; strpljivost kada su ga bacili sa ciljem da ga spale u vatri kako bi pokazali svoju silu; napuštanje svoje domovine u ime
Allaha, Koji mu je zapovjedio da to učini; zapovijed da bude gostoprimljiv i strpljiv i lično i u pogledu imovine; iskušenje kojem ga je izložio zapoviješću da zakolje svoga sinaPošto je kroz sve to prošao i potvrdio da je iskreno odan u nevoljama, Allah Uzvišeni je rekao: ِْ "Budi predan", a on je rekao: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131) Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn Ebi-Nudžejha prenosi od Mudžahida da je rekao: I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, rekao mu je: "Ja ću te staviti na kušnju, ali koju?"
On je rekao: "Da me postaviš da ljudima budem vođa." Rekao mu je: "Da", a on je upitao: "A moji potomci?" Allah mu je rekao: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram (Kuću) učinit ćeš utočištem za ljude." On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao: "sigurnim mjestom"Odgovorio je: "Da." Zatim je rekao: "I učinit ćeš nas predanim Tebi, a da i moji sljedbenici budu ummet predanih (muslimana)." Rekao mu je: "Da." Zatim je rekao: "One njegove stanovnike koji budu Allaha vjerovali opskrbit ćeš plodovima." Rekao je: "Da." Ibn-Džerir u vezi s tim kaže da je moguće da se izraz "riječi" odnosi na sve što je navedeno, a moguće je da to bude tako samo djelimično, ali da je nedopustivo da se ograniči na nešto određeno bez odgovarajućeg hadisa ili slaganja uleme. O tome mišljenju nije preneseno nijedno vjerodostojno predanje pojedinaca niti skupina koje bi se moralo prihvatiti. Rekao mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"
Kada je Allah Ibrahima učinio vođom, on je zamolio Allaha da vođe nakon njega budu iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno, ali je i obaviješten da će u njegovu rodu biti silnika i da im Allahovo obećanje neće biti dostupno, te prema tome oni neće biti imami i na njih se ne može ugledati. Dokaz da je udovoljeno njegovoj molbi jesu i riječi Uzvišenog u suri "El-Ankebut", tj. "Pauk": "I učinili smo u potomstvu njihovom, vjerovjesništvo i Knjigu." (57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik kojega je Allah poslao i svaka knjiga koju je Allah objavio nakon Ibrahima, došli su njegovim potomcima.
- I kada Mi Hram učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji u njemu budu boravili, ruku i sedždu činili." /125/ A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem i snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!", On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe. A grozno je to boravište!" /126/ I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, (molili su): "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš." /127/ "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si."/128/
U vezi s riječima: "I kada Mi Hram učinismo utočištem" El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu dolazili, ne bi se nikada do kraja zadovoljili, te bi se ponovo vraćali na to mjesto." U vezi s ovim riječima Allaha Uzvišenog, Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Abde ibn ebi-Lubabe: "Niko odatle ne bi otišao a da u njemu ne ostane žar za novim povratkom." Kurtubi navodi stihove u kojima pjesnik o tome lijepo kaže: Hram je učinio stjecištem molitve za njih, a trenutak konačnog zadovoljstva nedokučivim.
Prema tome, iz komentara ovog ajeta vidi se da Allah Uzvišeni navodi značaj Hrama, te njegovu šeri-jatsku i sudbinsku dimenziju, budući da je to zborište za ljude, odnosno mjesto prema kojem duše ljudske iskazuju svoju privrženost i težnje, koje se nikada ne mogu zadovoljiti, pa makar dolazili svake godine, odazivajući se pozivu Allaha Uzvišenog, iskazanome kroz dovu Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.: "Pa učini srca nekih ljudi da čeznu za njima" (14:37), a zatim: "Gospodaru moj, Ti moju dovu primi." (14:40)
Ovaj Hram zatim On, dž.š., predstavlja kao sigurno mjesto za svakoga ko tu dođe, bez obzira šta prije toga činioAllah Uzvišeni kaže: . "Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao IbrahimI onaj ko uđe u nj, treba da bude siguran..." (3:96-97) U ovom časnom ajetu Allah, dž.š., ukazuje na Mekami-Ibrahim i naređuje da se pored njega klanja: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!"
Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu određenja MekamaIbn-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi : U riječima: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim" odnosi se na cio Harem. Od njega se, također, navodi da je rekao: "Mekami-Ibrahim, koji se spominje ovdje, jeste 'Mekami-Ibrahim' u okviru Džamije." Ima mišljenja da je Mekami-Ibrahim "cio prostor hadža"Tačno je međutim da je to kamen iza kojega je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata Tavafa.
El-Buhari navodi predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa ibn Malika, koji kaže: Omer ibnul-Hattab je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari ili je rekao: ”Složio se moj Gospodar sa mnom u tri stvari.” Rekao sam: "Allahov Poslaniče, kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen ajet: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" itd. Hadis prenosi Muslim od Omera, koji je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari: u pogledu hidžaba (pokrivanja žene), zarobljenika na Bedru i Mekami-Ibrahima." Ibn-Džurejdž kaže na osnovu lanca prenosilaca od Džabira: /116/ "Allahov Poslanik je brzo išao tri obilaska, a četiri polahko, pa kada bi to završio, otišao bi do Mekami-Ibrahima i iza njega klanjao dva rekata, a zatim proučio:
"Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" Iz svega gore navedenog vidi se da je Mekam kamen na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom gradnje KabeKada bi završio rad na jednom zidu, prenio bi ga na slijedeću stranu dok nije završio rad na zidanju Kabe, kao što će biti pokazano u pripovijesti o Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji Hrama. Ovaj Mekam bio je ranije povezan sa zidom Kabe, a danas je, kao što je poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna vrata, s desne strane. Odvojio ga je Omer ibn-Hattab, r.a., imam i halifa pravovjernih, kojega smo dužni slijediti, a protiv toga nije bio nijedan od ashaba, r.a.
"I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji se u njemu budu osamljivali, ruku i sedždu činili." "Stavili smo u obavezu" znači "naredili smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji glagolu omogućuje prijelaznost, čime glagol dobija smisao "dali smo i objavili"Zatim: "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i klanjanja drugim božanstvima mimo Allaha.
Značenje "tavafa"/obilaska poznato je, ali Seid ibn Džubejr u vezi sa riječima: "za one koji ga budu obilazili" kaže da znače: "ko bude dolazio sa strane i obilazio ga"Riječi: "koji se u njemu budu osamljivali" znače "koji u njemu budu boravili", a ima i mišljenja da to znači: "ko ga bude posjećivao iz svijeta i uz njega boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: Ako neko tu sjedi, spada u one koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju čak i oni koji u mesdžidu spavaju. To navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvrđeno da je spavao u džamiji Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio neoženjen. "Koji ruku i sedždu budu činili" u vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Ako neko klanja, već time on spada u one koji ruku i sedždu čine. Poznavaoci šerijatskog prava razilaze se u pogledu odgovora na pitanje: "Šta je bolje, namaz kod Kabe u Haremu, ili obilazak oko njega?!" Malik kaže da je "tavaf" (obilazak) za strance bolji, dok većina učenjaka smatra da je uopćeno namaz bolji.
Dakle, to znači: Ibrahimu smo dali u obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu objavili smo da očiste Hram "za one koji ga obilaze, tu se osamljuju, čine ruku i sedždu", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i sumnji i učine ga samo za Allaha, utočištem za one koji ga obilaze, uz njega borave te ruku i sedždu obavljaju. Značenje riječi "čišćenje džamija" uzima se na osnovu ovoga ajeta te riječi Uzvišenog: "U džamijama koje se voljom Allahovom podižu, u kojima se spominje Njegovo ime, On se veliča jutrom i večeri." (24:36)
Prema velikom broju hadisa, sunnet je da se džamije očiste od nečistoće svega što uznemirava. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /117/ "Džamije su podignute za određenu svrhu." Postoje različita mišljenja u pogledu toga ko je prvi podigao Kabu. Neki navode da su to bili meleci, neki da je Adem, a.s., neki da je Šit, a.sVećina onih koji to navode sljedbenici su Knjige i to su mišljenja koja se ne mogu niti potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu tek tako ni prihvatiti. U slučaju da se zasnivaju na vjerodostojnim hadisima, mogla bi se prihvatiti. Riječi Allaha Uzvišenog: A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem", znače: učini ovaj komad zemlje sigurnim boravištem, što je sasvim odgovaralo situaciji budući da još nije bio počeo graditi Kabu. Allah Uzvišeni također kaže u suri "Ibrahim":
A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem" (14:35) kao da ponovo, nakon završetka gradnje Kabe, smještanja svoje porodice i rođenja sina Ishaka, koji je bio mlađi od Ismaila trinaest godina, upućuje dovu. Zato on, na kraju dove kaže: "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe." (14:39) "I snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!" Ibn-Abbas kaže: Ibrahim je to zadržavao za vjernike isključujući druge ljude, pa je Allah objavio: "On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe.
A grozno je to boravište!'" To znači: "I one koji ne budu vjerovali Ja ću opskrbiti kao što opskrbljujem i vjernike. Zar da stvorim neko stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat ću im kratkotrajno da uživaju, a zatim ću ih prisiliti na primjerenu kaznu vatrom džehenemskom." "A grozno li je to boravište", tj. boravište i dohodište. U dva Sahiha se navodi predanje da je Enes ibn Malik rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu-Talhi: /118/ "Dovedi mi jednoga od vaših mladića koji će mi služiti (pomagati)!" Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na konja, pa sam služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi sjahao. Dalje kaže: Zatim je jahao dok se nije ugledalo brdo Uhud, a tada je rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo." Kada je došao nadomak Medine, rekao je: "Allahu moj, proglašavam svetim sve što je između njena dva brda, kao što je to Ibrahim učinio s Mekom.
Blagoslovi ih u njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tjtrgovini). U drugoj verziji stoji: "Bože, blagoslovi ih u svim mjerama, u mikalu, sa'u i muddu!" (određene mjere koje su najčešće bile u upotrebi u to vrijeme); El-Buhari dodaje: "tjstanovnike Medine". Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao za sveto mjesto i Allaha je molio za taj grad, pa i ja poput njega, Medinu smatram svetim mjestom i Allaha molim da je osigura u svemu, kako najmanjem muddu, tako i sa'u." /Prenosi El-Buhari/ Ove smo hadise naveli budući da imaju snagu dokaza svetosti Meke.
U takve dokaze spada i mišljenje da je ona sveta od kada je stvorena sa Zemljom, što je vjerovatnije i jače, Allah to najbolje zna! Postoje drugi hadisi koji potvrđuju da je Meku Allah učinio svetom i prije stvaranja nebesa i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se navodi predanje od Abdullahaibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad je Allah učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i on je svet Allahovom odredbom do Sudnjega dana. Prije mene u njemu nije dozvoljena borba nikome, a ni meni nije bilo dozvoljeno više od sata u jednom danu. Prema tome, on je Allahovom odredbom svet do Dana sudnjega i u njemu se ne može ni trn posjeći, ne može se loviti, niti išta uzeti što se nađe na zemlji da se ne obznani, niti se smije čupati (zeleno) bilje”, Abbas je rekao:
"Allahov Poslaniče, osim mekanskog nara (despik), jer ga koriste kovači za potpirivanje vatre i za kuće", pa je rekao: "Osim nara mekanskog"Navedeno prema Muslimu, a slično predanje postoji i od Ebu-Hurejreta. Što se tiče isticanja vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili obratno, to će biti kasnije izloženo, inšaallah. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, molili su:
"Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš." Riječ "temelji" množina je od imenice "temelj, osnov", odnosno, stup, osnov. Uzvišeni Allah kaže: Ti, Muhammede, podsjeti svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu gradnju Kabe i postavljanje temelja, kada su govorili: "Naš Gospodaru, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš", moleći tako Allaha Uzvišenog da to od njih primiTo potvrđuju i njihove riječi koje dolaze poslije navedenih: "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)."
Oni su učinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upućuju molbu da primi njihovo djelo, plašeći se istovremeno da ne bude primljeno. Tako čine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvišeni spominje: "I oni koji od onoga što im je dano udjeljuju i čija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih.
U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Abbas rekao: /121/ Prva žena koja je upotrijebila pojas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje brišući tragove hoda, bila je majka Ismailova. Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare. Nakon toga, Ibrahim je otišao s njom i njihovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivši je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najvišem dijelu džamije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vode.
On ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivši pored njih torbu s hurmama i mješinu s vodom. Potom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govoreći: "Ibrahime, gdje ćeš ti, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni prijatelja ni bilo šta drugo?" To mu je ponovila više putaAli se on nije obazirao. Zatim je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, neće nas ostaviti!", i vratila seIbrahim je, potom, išao dok nije došao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjetiTada se okrenuo Hramu i podigavši ruke Allahu uputio ovu dovu: "Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37) Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mješine dok je nije potrošila, a onda su ožednjeli i ona i njen sin. Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevrće, kao što kaže (prenosilac). Ne mogavši da to gleda, krenula je prema brežuljku Safa, koji joj je bio najbliži. Uspela se na brežuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajući da li će koga vidjeti.
Pošto nikoga nije ugledala, napustila je brežuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje košulje, a zatim žurno krenula kroz dolinu do Merve. Tu je zastala nastojeći da koga ugleda. Pošto nikoga nije vidjela, to je učinila sedam puta Ibn-Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi žurno idu između ova dva mjesta." Kada se približila Mervi, čula je glas i rekla sebi: "Slušaj!", a zatim slušala. Potom je ponovo čula glas i rekla: "Čula sam te, ima li kod Tebe pomoći?" Zatim se našla kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kaže, krilom nešto tražio, dok se nije pojavila voda.
Ona je počela da to ograđuje uređujući svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mješinu. Dok je ona grabila, voda je izvirala. Ibn-Abbas kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekućice!" Zatim kaže: "Pa se ona napila vode i podojila dijete, a melek joj je rekao:
'Ne boj se izgubljenosti, ovdje će biti Hram koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otacAllah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput brežuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane. Tako je bilo dok nije došla jedna grupa ljudi iz plemena Džurhum (odnosno jedna porodica iz Džurhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke. Vidjeli su pticu kako kruži, pa su kazali: "Ova ptica kruži zbog vodeKoliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?" Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su našli vodu. Vratili su se i obavijestili ih, pa su otišli tamo. Zatim kaže:
Majka Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljavaš li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kaže: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su došle tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamošnjih nastambi.
Dječak je odrastao i od njih naučio arapski jezik. Svima se sviđao i cijenili su gaKada je došlo vrijeme za ženidbu, oženili su ga jednom ženom između njih. Majka Ismailova je umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da vidi sina kojega je tu ostavioNije ga našao. Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otišao je da nam nešto donese..." Zatim je pitao kako žive, pa mu je rekla: "Mi smo u lošim prilikama. U teškoćama smo i nevolji." Požalila mu seOn je rekao: "Kada ti dođe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail došao, kao da je nešto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgovorila sam mu šta je pitao.
Pitao je kako živimo. Odgovorila sam da imamo poteškoća i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovorila je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag pred vratima." On tada reče: "To je moj otac. Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otiđi svojima !" Nakon toga se razveo i oženio drugu iz istog plemena.
Nakon podužeg vremena Ibrahim je ponovo došaoPošto opet nije našao sina kod kuće, ženu je upitao gdje se nalazi"Izišao je da nam nešto donese", odgovorila je ona"Kako ste?", upitao je. Pitao je, potom, kako žive i kako im je"Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, dž.š"Šta jedete?" upitao je Ibrahim"Meso", odgovorila je"A šta pijete?" "Vodu", odgovorila je On je potom rekao: "Bože, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali žita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari."
Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi došao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i kaži da učvrsti prag!" Kada je došao Ismail, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i pohvalila se"Dolazio nam je jedan fini starac. Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako živimo, pa sam mu rekla da živimo dobro." "Da li ti je šta savjetovao?", zapitao je on"Da, on ti šalje selame i kaže ti da učvrstiš prag pred vratima", odgovorila jeIsmail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag. Rekao mi je, dakle, da te držim." Zatim je prošlo određeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo došao.
U tom času Ismail je sebi šiljio strijele pod drvetom u blizini vrela ZemzemKada ga je ugledao, ustao je i dočekao ga pa su se pozdravili kao što dolikuje ocu i sinu. Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je nešto naredio." On mu je odgovorio: "Pa učini ono što ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoćeš li mi pomoći?", upitao je"Da, pomoći ću ti", odgovorio je Ismail. Ibrahim je rekao pokazujući na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama. Ismail je donosio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao. Kada je građevina postala visoka, donio je ovaj kamen, postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. Pritom su govorili: "Naš Gospodaru, primi ovo od nasTi, doista, sve čuješ i znaš."
Oni su tako gradili Kabu kružeći oko nje i izgovarajući: Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tjda li su to temelji koje je postavio Ibrahim, a.s., ili su tu ranije bili, od nosno da li je njemu bilo naređeno da na njima izgradi Hram? Najvjerovatnije a Allah to najbolje zna da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao što Uzvišeni Allah kaže: "I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26) Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto..
Ibn-Džerir kaže: Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kaže: Neki čovjek je došao Aliji, r.a., i upitao: "Hoćeš li mi nešto reći o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste Mekami-Ibrahim. Ko u njega uđe, siguran je.
Ako želiš, reći ću ti kako je podignut. Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji"Ibrahim je osjećao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu" samopouzdanje koje je došlo u vidu žestokog vjetra s dvije glaveJedna ga je pratila dok nije došao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele. Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi SekinaIbrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo još da ugradi jedan kamen.
Zatim je dječak pošao da traži kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hoću kamen kakav ti ja kažem"Zatim je dječak krenuo, našao kamen i donio ga. Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu već postavio Crni kamen. Rekao je: "Oče, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije oslanjao na tvoju gradnju. Donio ga je Džebrail, a.s., s neba." Tako su ga dovršili.
Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Dženneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih. Navodi se, također, da je Hram sagrađen od materijala četiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-DžudiAllah to najbolje zna. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od
Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-Talib da je Ibrahim došao iz Jermenije sa Sekinom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao što pauk pravi kuću." Zatim kaže: "Pa su tu našli takvo kamenje da jedan ne može podići trideset ljudi." Rekao sam mu: Ebu-Muhammede, Allah Uzvišeni kaže: "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije."