KUREJŠIJSKA GRADNJA KABE
Nakon Ibrahima, a.s., i prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
Pet godina prije poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici plemena Kurejš složili su se da poruše Kabu i iznova je izgrade, zbog njenog trošnog stanja. Sporazumjeli su se da u njenu gradnju ulože samo pravovaljano stečena sredstva, u koja ne spada novac od otkupnine za blud, zarada od zelenaške kamate, niti nasilno otuđena imovina bilo kojeg čovjeka.
U to vrijeme Kaba je bila podijeljena među ograncima plemena Kurejš, odnosno svaki dio ili ugao pripadao je određenom plemenskom ogranku Kurejša, što se odnosilo i na onaj dio gdje se nalazio kamen, te gornji dio Kabe Svi su se oni međutim plašili rušenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah složiliVelid ibn Mugira je rekao: "Ja ću početi s rušenjem." Uzeo je krampu, došao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi ne želimo ništa drugo, osim dobro." Zatim je porušio dio do Rukna. Tu večer ljudi su u zebnji proveli govoreći: "Vidjet ćemo..Ako mu šta bude, mi nećemo dalje ništa rušiti. Izgradit ćemo to iznova kako je i bilo.
A ako mu ništa ne bude, to znači da je Allah zadovoljan onim što smo učinili." Od te noći Velid je nastavio svoj posao, rušeći dio po dio zajedno s drugim ljudima sve dok nije došao do temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su našli zeleno kamenje, koje je bilo poput zuba povezano jedno s drugim Muhammed ibn Ishak kaže:
"Jedan od prenosilaca hadisa mi je pričao da je neki čovjek iz plemena Kurejš, dok je rušio Kabu, stavio polugu između dva kamena kako bi jedan od njih izvadio.Kada se taj kamen pomakao, cijela Meka se zatresla, tako da su ostavili te temelje." Svi su učestvovali u sakupljanju kamenja i gradnji Kabe, a kada su došli do "Hadžerul-esveda" / Crnog kamena, sukobili su se i umalo nije došlo do tuče, jer svako je pleme željelo tu čast da postavi ovaj kamen na njegovo mjesto..
Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurejš! Dajte neka stane između vas onaj koji prvi uđe na vrata Hrama, pa neka on presudi!" Tako su i učinili, a prvi koji je ušao na vrata bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Kada su ga ugledali, oni su rekli: "To je Emin, Čovjek od povjerenja. Zadovoljni smo da to učini Muhammed!"
Kada su ga izvijestili o čemu se radi, on je rekao: /122/ "Donesite mi jedno platno!" I oni su ga odmah donijeli. Tada je on uzeo Crni kamen, stavio ga na platno, a potom rekao: "Neka svako pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga zatim svi zajedno podignite!" Tako su i učinili, a kada su ga podigli do mjesta gdje se treba postaviti, on ga je postavio na to mjesto. Nakon toga, Kaba je s takvim izgledom ostala sve do požara koji se desio početkom vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60 godine po Hidžri, odnosno krajem vladavine Jezida, sina Muavije.
Dok su držali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je srušio Kabu i iznova je izgradio na temeljima Ibrahima, a.sTom prilikom je ugrađivao kamenje promjera pet lakata, postavio istočna i zapadna vrata koja su vezana za zemlju u skladu s predanjem koje je čuo od svoje tetke Aiše, majke vjernika, koja je to čula od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U tom obliku Kaba je ostala sve dok ga Hadžadž nije smaknuo. On je, kako u Sahihu navodi Muslim od Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno stanje. Sunnet je bio da se prihvati to što je učinio Ibn- Zubejr, r.a., jer je on bio taj kojega je Allahov Poslanik posebno volioMeđutim, Abdul-Melik ibn Mervan nije znao za ovaj sunnet. Zato je on, kada je potvrđeno predanje
Aiše od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo njega ostavili i ono što je uradio." Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan rekao dok je obilazio oko Kabe: Allah uništio Ibn-Zubejra što je slagao na Majku vjernika govoreći: Od nje sam čuo kako kaže: /123/
"Aiša! Da tvoj narod nije do jučer bio u kufru, porušio bih Kabu, pa bih u njoj postavio još kamenja, jer tvoj narod nije sve potpuno izgradio." Al-Haris ibn Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne govori to, vladaru vjernika, jer i ja sam čuo Majku vjernika kako to govori." On je rekao: "Da sam to čuo prije nego sam je porušio, ostavio bih je onako kako je to izgradio Ibn-Zubejr."
Ovaj hadis je pouzdan od Aiše, r.a., budući da se od nje prenosi u više vjerodostojnih predanja, što ukazuje na ispravnost postupka Ibn-Zubejra, pa bi stoga bilo dobro da je tako ostavljenoMalik ibn Enes je zabranio Rešidu, odnosno njegovom ocu Mehdiju, da poruši Kabu i izgradi je ponovo na temeljima Ibrahima, a.s., kako ona ne bi bila predmet razračunavanja među vladarima, pa da je svaki ruši po svom nahođenju.
Prema tome, ona će u ovom obliku ostati do kraja ovosvjetskog vremena, sve dok je ne poruši Zu-Sevikatejn iz Abesinije, što se prenosi u oba Sahiha od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /124/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije." Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn Asa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /125/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije, pa će opljačkati njene ukrase i odnijeti prekrivače. Kao da ga gledam kako ćelav i kvrgavih ruku udara po njoj lopatom i krampom." Allah najbolje zna, ali to će najvjerovatnije biti nakon pojave Jedžudža i Medžudža (Goga i Magoga), jer u jednom predanju od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., u Sahihu El-Buharije stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /126/
"Hodočastit će se Kaba i obavljati umra i nakon dolaska Jedžudža i Medžudža." "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si." Ibn-Džerir kaže: Pod tim oni misle: "Učini nas dvojicu odanima Tvojoj naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj pokornosti nikoga Tebi ne pridružujemo, da ibadet ne činimo nikome drugome do Tebi." U vezi sa riječima: "i porod naš neka bude Tebi odan." Es-Suddi kaže:
"Oni ovim misle na Arape", a Ibn-Džerir kaže: "Tačno je da to obuhvaća i Arape i druge narode, jer su potomci Ibrahima i sinovi Israilovi." Međutim, stav Ibn-Džerira nije u suprotnosti s riječima Es-Suddija budući da izdvajanje Arapa posebno ne negira druge narode Kontekst se, međutim, odnosi na Arape, jer nakon toga kaže: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih" (2:129), što se odnosi na Muhammeda, a.s., koji je jedan od njihU tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "On je Onaj Koji je nepismenim poslao poslanika između njih samih" (62:2), što, pored svega, ne negira da je poslan i crnim i crvenim, kao što i Uzvišeni Allah kaže: Reci:
"O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a za to postoji niz neoborivih dokaza. "Pokaži nam obrede naše" znači: pokaži nam ih i pouči nas tim obredima! Od Seida ibn Mensura, s lancem prenosilaca od Mudžahida, prenosi se da je rekao slijedeće: "Džebrail je rekao Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je on podigao. Zatim mu je pokazao sve obrede hadžaIblis je pokušao da u te obrede hadža nešto svoje doda, ali nije uspio. Zato mu je Allah naredio da na njega baca kamenčiće tri puta, svaki put po sedam kamenčića, i to kod tri džemreta, što je on i učinio. Zatim ga je doveo do Meš'aril-Harama pa do Arefata. Tu je rekao: 'Sada znaš što sam ti pokazao.' On je odgovorio: 'Da.'"
"Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih, jer Ti si doista Silni i Mudri."/129/
Ibrahimova molitva da Allah stanovnicima Harema pošalje poslanika između njih bila je sasvim u skladu s ranije utvrđenom Allahovom odredbom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude poslanik nepismenima, odnosno svima iz dva svijeta (ljudi i džina), kako navodi predanje imama Ahmeda od Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika, dok je Adem bio ilovača.
O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika." Njegove riječi: "radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti" odnose se na riječi Allaha Uzvišenog: "I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed..(61:6), a riječi: "i snovi koje je usnila moja majka" pojašnjene su u njegovim riječima u jednom drugom hadisu koji prenosi Ahmed:/128/
"Moja je majka u snu vidjela da je iz nje izišlo svjetlo koje je obasjalo palače Šama", što znači da je ona vidjela to u snu dok je bila trudna, pa je ispripovijedala svojim najbližima, što se potom među njima pročulo i postalo poznatoIsticanje Šama, Sirije, Palestine i Libana, koje obasjava njegovo svjetlo, ukazuje da će ova regija na kraju ovosvjetskog vremena biti stjecište islama i njegovih pripadnika,odnosno da će se tu pojaviti Isa. U tom smislu u dva Sahiha stoji: /129/
"Jedna grupa mojih sljedbenika ostat će na Putu istine i njima neće moći štetu nanijeti ko god ih htio poniziti ili im se suprotstaviti, pa će takvi ostati do dana kada Allah bude dao da se ostvari Njegova naredba." U Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni će biti u Šamu." Riječi Allaha Uzvišenog: "Knjizi ih poučiti" znače "Kur'anu ih poučiti", a "mudrosti" znači sunnetuZatim: "i očistiti ih" znači: učiniti da se Allahu pokoravaju i budu Mu iskreniU vezi s riječima: "Ti si, doista, Silni i Mudri" Ibn-Abbas kaže: "To znači silni, koji sve može, i mudri u svojim djelima i riječima, jer On stavlja svaku stvar na svoje mjesto.
"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe! Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa će on i na drugom svijetu biti među dobrima." /130/ Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svjetova." /131/ I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani." /132/
Ovim riječima Allah Uzvišeni odgovara nevjernicima na njihove idolopokloničke izmišljotine suprotne vjeri Ibrahima Halila, vođe čednih vjernika, koji je vjerovao samo u Gospodara Uzvišenog, ne ostavljajući tu prostor za bilo što drugo i ni za trenutak Mu ne pridružujući kao ravnoga bilo koga, tako da se ogradio od obožavanja bilo čega osim Allaha. U tome se ponašao suprotno svojim sunarodnjacima, što je dovelo do toga da se distancira i od svoga oca...! Allah Uzvišeni kaže: I kada Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Ja ništa nemam s onima kojima se vi klanjate", "nego samo s Onim Koji me stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati" (43:26-27), zatim kaže: "A Ibrahim je tražio oprosta za svoga oca samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je postalo jasno da je on neprijatelj Allahov, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazrivosti." (9:114)
Riječi Uzvišenog: "Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe!" odnose se na onoga koji sebi čini nasilje ne brinući o sebi i loše planirajući time što napušta Put istine i pada u zabludu, odnosno ponaša se suprotno onome kojega je Allah odabrao još od najranijih godina kao primjer upute i pravilnog usmjerenja, učinivši ga Svojim miljenikom na ovome, a jednim od dobrih i sretnih na drugome svijetu, Stoga se postavlja pitanje: Ima li veće gluposti i nemara od izbjegavanja puta Ibrahima, a.s., te njegovog načina života i zajednice, odnosno pristajanja uz put zablude i stranputice? Zatim riječi Uzvišenog:
Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova", tj. Allah Uzvišeni mu je naredio da bude iskren, te samo Njemu predan i poslušan, a on je na to odgovorio u skladu sa šerijatskom odredbom i vlastitim predodređenjem "I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim...", tj. u amanet im je ostavio ovu vjeru, islam. Neki predstavnici zdrave tradicije ime Jakub čitaju u akuzativu vezujući ga za prethodnu imenicu "sinovima svojim", što znači da je Ibrahim vjeru ostavio u amanet svojim sinovima, kao i svom unuku Jakubu ibn Ishaku, koji je tu bio prisutan. Poznato je a Allah to najbolje zna da se Ishakov sin Jakub rodio dok je Ibrahim, a.s., živio sa Sarom, jer se i "radosna vijest" odnosi na njih: "Pa je Mi obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja-kubom." (11:71)
Jer da za vrijeme njihovog života nije bio živ Jakub, ne bi bilo koristi spominjati ga kao potomka Ishakova. Zatim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani", što znači: Činite dobro u životu i držite se toga kako bi vam Allah dao da i umrete kao takvi (muslimani) jer čovjek obično i umire onako kako je živio, a bit će i oživljen prema tome kako je umro. Ove riječi nisu u suprotnosti s hadisom: /133/ "Doista jedan čovjek može raditi za Džennet i doći do njega na pedalj ili lakat dužine, a potom ga pretekne Knjiga i on uradi djela stanovnika Džehenema, u koji zatim i uđe"..itd. U nekim predanjima ovoga hadisa, također, stoji: /134/ "Radio je za Džennet, kako to ljudima izgleda, a radio je i za Džehennem, kako to njima izgleda." A Allah Uzvišeni, također, kaže: "A onome koji dijeli i Allaha se boji", "i ono najljepše smatra istinitim", "njemu ćemo put dobra olakšati"; "a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim", "i ono najljepše smatra lažnim", "njemu ćemo put zla olakšati" (92:5-10).
- Da li ste prisutni bili kada je Jakubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: "Kome ćete poslije mene u ibadetu biti?" "Bićemo u ibadetu", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!" /133/ "Taj je narod prošao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."/134/
Ukazujući arapskim idolopoklonicima, sinovima Ismailovim, te nevjernicima između sinova Israilovih, na slučaj Jakuba, sina Ishakovog, Allah Uzvišeni na ovome mjestu potvrđuje da je on u smrtnom času ostavio u amanet svojim sinovima da se samo Allahu klanjaju i nikoga Mu ravnim ne pridružuju, pa ih je zapitao: "Kome ćete, poslije mene, u ibadetu biti?" "Klanjat ćemo se", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih očeva (predaka), Ibrahima, Ismaila i Ishaka..." Ovdje je naglasak na većini, a Ismail je bio njegov amidža. En-Nahhas u vezi s tim kaže: "Arapi često amidžu nazivaju ocem." Ovaj ajet navode kao argument oni koji djeda spominju kao oca i njega čine zaprekom za nasljedstvo braće, kako se to vidi iz riječi Siddika, koje navodi El-Buhari na osnovi predanja Ibn-Abbasa i Ibn-Zubejra, što je u skladu sa mezhebom Ebu-Hanife, o čemu će šire biti govora na drugome mjestu. Riječima:
"Bogu jedinome" ističe se da samo Njemu pripada obožavanje i da Mu se niko i ništa ne može pridružiti; "i mi se samo Njemu predajemo", tj. samo smo Njemu pokorni i poslušniNaime, islam je vjera svih vjerovjesnika bez obzira na raznovrsnost njihovih šerijatskih propisaO tome govore brojni ajeti i hadisi "Taj je narod prošao", "njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste vi zaslužili", tj. vama ne vrijedi što se vezujete za vjerovjesnike kao što su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i njihovi potomci, ako dobro ne činite, jer njima pripada ono što su oni činili, a vama što vi činite. "i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili"Zato u predanju stoji: /135/ "Koga uspori djelo, neće ga ubrzati porijeklo."
- Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, bit ćete na Pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere, jer on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."/135/
Muhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, prenosi: Abdullah ibn Surija el-E'ver je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Pravi put je samo ono što mi slijedimo, pa nas i ti slijedi, Muhammede, i bit ćeš na Pravom putu!" Slično su govorili i kršćani, pa je nakon toga Allah objavio riječi: Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, i bit ćete na Pravom putu!" Zatim: Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere", tjmi ne želimo slijediti ni židovsku ni kršćansku vjeru, čemu nas vi pozivate, "nego" mi slijedimo "Ibrahimovu pravu vjeru", tjispravnu vjeruEbu-Kilabe kaže: "Pravi vjernik onaj je koji vjeruje u sve poslanike, od prvog do posljednjeg."
- Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dano Musau i Isau, i u ono što je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se Njemu predajemo."/136/
Allah Uzvišeni upućuje Svoje robove, vjernike, da vjeruju u ono što im je objavio posredstvom Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, do u detalje, te ono što je objavio vjerovjesnicima, a.s., prije njih, u općim crtama. U tekstu je posebno spomenuo neke poslanike, a na ostale je samo uopćeno ukazaoUsto, Allah, dž.š., ukazuje im da ne prave razlike između vjerovjesnika, nego da u sve njih vjeruju, te da ne budu kao oni o kojima Allah, dž.š., kaže: - i koji žele između Allaha i poslanika Njegovih napraviti razliku, pa govore:
"U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo!", i žele između toga nekakav stav zauzeti /150/"Oni su, zbilja, pravi nevjernici../151/ (4:150) Ebul-Alije,
Rebi' i Katade kažu: Unuka Jakubovih bilo je dvanaest, a svaki od njih izrodio je po cijelu zajednicu, pa su zato poznati pod imenom "unuci"Pod imenicom "unuci" ovdje se misli na narode, odnosno, potomke sinova Israilovih, te na objavu koju je Allah objavio vjerovjesnicima između njih, kao što i Musa kaže: "Sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, i učinio vas je vladarima." (5:20) Ibn Ebi-Hatim s lancem prenosilaca od Ma'kila ibn Jesara prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /136/ "Vjerujte u Tevrat, Zebur i Indžil, a držite se Kur'ana!"
"Pa, ako oni budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna." /137/ "Allahove vjere se držite! Zar ima ljepše vjere od Allahove?! Mi se samo Njemu pokoravamo." /138/
Uzvišeni Allah kaže: .."ako oni budu vjerovali...", tj. ako budu vjerovali nevjernici između idolopoklonika i sljedbenika Knjige, kao što vi vjerujete u Allaha i Njegove poslanike, ne praveći razlike među njima, "oni su na Pravom putu", tj. oni su na putu Istine "A ako glave okrenu" od Istine i prihvate neistinu nakon što budu imali dokaze za istinu, "oni su onda daleko od Pravog puta i Allah će te sigurno od njih zaštititi", tj. On će te pomoći protiv njih i dati da ih pobijediš, "jer On sve čuje i zna" "Allahova vjera!", tj. Allahova vjera ovdje je navedena u akuzativu i znači: "Držite se Allahove vjere, fitreta." "Zar ima ljepšeg vjere od Allahove?!"; "Mi se samo Njemu pokoravamo", tj. Njemu smo pokorni.
- Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš Gospodar! Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela! A mi smo prema Njemu iskreni." /139/ "Kako možete govoriti da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci njihovi bili židovi ili kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?" Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedočanstvo istine od Allaha! A Allah motri na ono što vi radite." /140/ "Taj je narod bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili; vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."/141/
Upućujući Svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da odbaci rasprave idolopoklonika, Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate?", tj. zar s nama raspravljate o Jednoći Allaha, iskrenosti prema Njemu i prednosti u slijeđenju Njegovih naredbi i izbjegavanju Njegovih zabrana, kada je " On naš i vaš Gospodar", tj. kada je On Onaj Koji raspolaže nama i vama,
Kojemu pripada svojstvo božanstva i Koji nema ortaka "Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela!", tjmi smo daleko od vas i onoga čemu se klanjate, kao što ste i vi daleko od nas, jer "mi smo prema Njemu iskreni" u pobožnosti i predanosti. Nakon toga, Allah Uzvišeni negira njihove tvrdnje da su Ibrahim i vjerovjesnici poslije njega pripadali židovskoj, odnosno kršćanskoj vjeri, pa kaže: Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?", što znači:
"Allah to svakako najbolje zna!", a On saopćava da oni nisu bili ni židovi ni kršćani. "Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedočanstvo istine od Allaha!"
U vezi s ovim riječima Hasan el-Basri kaže: "Oni su u Božijoj Knjizi, koja im je dana, čitali da je vjera islam, da je Muhammed Allahov poslanik, te da su: Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci bili daleko od židovstva i kršćanstva oni su to posvjedočili pred Allahom i intimno to priznali, ali su potom prikrili to svjedočanstvo. "A Allah motri na ono što vi radite." Ove riječi sadrže žestoku prijetnju i opomenu, ukazujući da Njegovo znanje obuhvaća vaše znanje, odnosno da ćete biti nagrađeni u skladu s tim. Zatim Uzvišeni Allah kaže:
"To je narod koji je prošao", tj. prestao postojati. "Njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili", tj. njima pripadaju njihova djela, a vama vaša. "Vi nećete biti pitani za ono što su oni radili", tj. vama ne vrijedi vezivanje za njih, ako ih ne slijedite. Stoga se ne ponosite samo time što potječete od njih, sve dok ne budete njih slijedili izvršavajući Allahove naredbe i slijedeći Njegove poslanike, koji su poslani da obraduju i opomenu, i to posebno na pojavu prvaka vjerovjesnika i pečata Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a potom i sve druge vjerovjesnike.
- Reći će neki ljudi kratke pameti "Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On upućuje na Pravi put onoga koga On hoće." /142/ "Tako smo vas učinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji ne vjeruju, jer to je doista teško bilo svima, izuzev onih kojima je Allah ukazao na Pravi putAllah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše a Allah je prema ljudima doista blag i milostiv."/143/
Pod riječju "maloumnici, ljudi kratke pameti" misli se na idolopoklonike Arape, te židovske svećenike i licemjere, odnosno sve njih, jer ajet ima općenito značenje. Pošto je Allahovom Poslaniku bilo naređeno da se u namazu okreće prema Hramu u Svetom gradu (Kudusu), on je u Meki klanjao između dva ugla, tako da je Kaba bila ispred njega. Pošto nakon preseljenja u Medinu nije imao mogućnosti klanjati između ta dva ugla, Allah mu je naredio da se okreće prema Svetom hramu. To navode Ibn-Abbas, kao i većina učenjaka, koji se međutim razilaze u vezi s pitanjem: kojim putem je to naređeno, da li posredstvom Kur'ana ili na drugi način...?
U tom smislu postoje dva mišljenja: Ikreme, Ebul-Alije i Hasan el-Basri smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) bilo određeno na osnovi mišljenja (idžtihada) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemNaime, oni smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) počelo nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, a trajalo je nešto više od deset mjeseci, tokom kojih je on molio Allaha da mu da smjer Kabe, koja je bila kibla i Ibrahima, a.s., što mu je udovoljeno tako da mu je naređeno da se okreće Kabi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome je obavijestio muslimane, a prvi namaz koji je klanjao okrećući se prema Kabi bila je ikindija.
U vezi s tim u dva sahiha se navodi hadis El-Berra'a, r.a., koji ističe /137/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se Svetom hramu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, da je priželjkivao da se okreće prema Hramu u Meki, te da je prvi namaz koji je klanjao okrećući se prema Meki bila ikindija. Tom prilikom s njim je klanjala grupa ljudi. Jedan od njih je izišao, pa je prolazeći pored ljudi u džamiji koji su bili na rukuu rekao:
"Tako mi Allaha, klanjao sam sa Vjerovjesnikom okrenuvši se prema Meki", nakon čega su se i oni u istom namazu okrenuli u pravcu Hrama u Meki"En-Nesa'i navodi da je to bio podne namaz koji je klanjan u džamiji "Benu-Seleme", dok u hadisu Nuvejle bint Muslim navodi: /138/ " da im je došla vijest o tome dok su klanjali podne namaz", a zatim kaže: "Nakon toga su muškarci došli na mjesto žena, a žene na mjesto muškaraca." Stanovnicima
Kuba'a, međutim, vijest nije stigla do sabah namaza, kada im je došao jedan čovjek i rekao /139/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te noći objavljen ajet u Kur'anu kojim mu je naređeno da se okreće prema Kabi, pa su se i oni tada okrenuli. Naime, u tom trenutku oni su bili licem okrenuti prema Šamu, pa su se tada okrenuli prema Kabi. Ovo pokazuje da ono što nešto derogira, ne može biti prihvaćeno prije nego se spozna, bez obzira što je to ranije objavljeno i dostavljeno, jer onima koji su klanjali ikindiju, akšam i jaciju okrenuti u pravcu Svetog hrama nije naređeno da to ponoveAllah to najbolje zna!
Kada se ovo desilo, neki idolopoklonici, licemjeri, te Sljedbenici Knjige došli su u sumnju i ostali zbunjeni napustivši Pravi put, govoreći: "Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?", tj. šta je ovima, pa se jednom okreću prema Svetom hramu, a drugi put prema Kabi? Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Reci, Allahu pripadaju i istok i zapad!", tj. Njemu pripada sve, "pa, kud god se okrenete, tamo je Allahovo lice." (2:115)
"Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu, nego je čestit onaj koji vjeruje u Allaha..." (2:177), tj. kuda god nas Uzvišeni okrene, mi se tamo okrećemo, jer je savršena pokornost u izvršavanju Njegovih naredbi, čak i kada bi nam svaki dan naređivao da se okrećemo u drugom smjeru, budući da smo mi Njegovi robovi, odnosno pod Njegovom voljom. Zato je stvar Njegove velike pažnje prema ummetu Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, što ih je uputio da se okreću prema kibli Njegovog miljenika Ibrahima, a.s., pa zatim i kaže: - Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome
On hoće." Imam Ahmed donosi predanje s lancem od Aiše da je ona rekla: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je misleći na pripadnike Knjige: /140/ "Ni na čemu nam oni ne zavide kao na petku na koji nas je Allah uputio, a koji su oni izgubili, na kibli na koju nas je Allah uputio, a koju su oni izgubili, te na riječima koje mi izgovaramo za imamom: 'Amin!'" "Učinili smo vas također zajednicom sredine kako biste bili svjedoci protiv drugih ljudi, i kako bi Poslanik bio svjedok protiv vas." Riječ "srednji, središnji, ugledni" ovdje znači isto što i riječ "najbolji, odabran, ugledan" Tako se, npr., kaže: "Muhammed je najbolji u svom rodu", tj. najplemenitijeg roda", zatim: "Kurejšije su najugledniji Arapi po porijeklu", tj. Najbolji.
U to spada i sintagma "srednji namaz", koja znači "najvredniji namaz", a to je ikindija. Prema tome, Uzvišeni je učinio ovu zajednicu najboljom "zajednicom sredine" time što ju je odlikovao najsavršenijim propisima, najboljim metodama i najjasnijim pravcem, kao što i kaže: "On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško dao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. On vas je ranije, a i na ovome mjestu, muslimanima nazvao da bi Poslanik bio svjedok vama, te da biste vi bili svjedoci ostalim ljudima." (22:78) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /141/ Na Sudnjem danu bit će pozvan Nuh i tada će mu biti rečeno: "Jesi li dostavio objavu?", a on će odgovoriti:
"Da." Zatim će biti pozvan njegov narod i postavit će mu se pitanje: "Je li vam dostavio objavu?", a oni će odgovoriti: "Nije nam dolazio nijedan poslanik, niti bilo ko drugi!" Nuhu će tada biti rečeno: "Koga imaš za svjedoka?", a on će reći: "Muhammeda i njegov ummet." Zatim kaže: Zato Allah Uzvišeni kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine." Riječ "sredina" znači pravednost. Vi ćete biti pozvani i njemu ćete svjedočiti da je dostavio objavu, a potom će on vama svjedočiti." (Prenose: El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prema predanjima od Ibn-E'meša)
U hadisu koji prenosi Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija stoji: /142/ ...pa će zatim biti pozvan Muhammed i njegov ummet i postavit će im se pitanje: "Da li je ovaj dostavio objavu svome narodu?", a oni će odgovoriti: "Da." Tada će im biti rečeno: "Kako vi znate?", a oni će odgovoriti: "Došao nam je naš Poslanik i izvijestio nas da su poslanici dostavili objavu."
U tom smislu Allah, dž.š., kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine", tj. pravednom zajednicom, "kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok" Riječi Uzvišenog: "I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji se vraćaju nazad, jer to je, doista, teško bilo svima izuzev onim kojima je Allah ukazao na Pravi put." Dakle, Uzvišeni Allah kaže: "Muhammede,
Mi smo ti propisali da se prvo okrećeš prema Svetom hramu, a zatim smo ti naredili da se okrećeš prema Kabi, kako bismo pokazali ko te slijedi, pokorava ti se i okreće se s tobom kuda god ti kreneš, za razliku od onih koji se vraćaju nazad napuštajući svoju vjeru." "Iako je to, doista, teško", tj. taj čin okretanja od Svetog hrama prema Kabi, odnosno, iako je to veliko i teško u duši, izuzev za one čija je srca Allah uputio i koji s uvjerenjem priznaju istinitost Poslanika, te priznaju da je sve što im je on donio Istina, u koju nema sumnje, da Allah čini što hoće, sudi kako hoće, te, prema tome, On može dati u obavezu Svojim robovima šta hoće, derogirati šta hoće, te da On posjeduje savršenu mudrost i apsolutni dokaz za sve, za razliku od onih u čijim je srcima bolest.
Jer, čim se bilo što desi, kod njih se javlja sumnja, dok se kod onih koji vjeruju pojačaju uvjerenje i potvrdni stav. Uzvišeni Allah kaže: "I Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima to samo propast povećava." (17:82) Neki smatraju da su preteče, prvi muhadžiri i ensarije, bili ti koji su klanjali prema dvije kible, što pokazuje da su pripadnici Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta bili savršeno pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, te da su svi izvršavali Allahove naredbe.
Neka Allah svima njima bude zadovoljan. "Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. da propadne vaš namaz u kojem ste se ranije okretali prema Svetom hramu, odnosno da se izgubi nagrada koja vam kod Allaha pripada za to. U jednom sahih hadisu od Bera'a prenosi se da je rekao: Kada su neki ljudi koji su klanjali prema Svetom hramu umrli, tada su neki govorili: "Kakav je njihov status u vezi s tim pitanjem?", pa je Allah Uzvišeni objavio: "Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. dok ste se okretali prvoj kibli, vjerovali u Vjerovjesnika i slijedili ga u okretanju prema drugoj kibli, naime, dat će vam nagradu i za prvu i za drugu kiblu, jer "Allah je, doista, blag i milostiv" .
U sahih hadisu stoji /143/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednu zarobljenu ženu, odvojenu od svoga djeteta, kako ga traži i kako svako dijete koje ugleda kod neke od zarobljenica prislanja uza svoja prsa, te kako je svoje dijete, kada ga je našla, odmah prigrlila i dala mu da doji Allahov Poslanik je rekao:
"Šta mislite, bi li ova žena bacila svoje dijete u vatru ako bi bila u stanju da to ne učini?" Prisutni su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorili: "Ne bi, Allahov Poslaniče!" Na to je on kazao: "Kunem se Allahom da je On (Allah) milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu."