Kaže Imam Ahmed: “Pričao nam je Veki’ kako mu je pričao Šu’ba od Muavije ibn Kurreta da je rekao: “Čuo sam Abdullaha ibn Mugaffela kako kaže: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini pobjede pri putovanju na svojoj devi učio je suru “El-Feth.” Njeno učenje je mnogo puta ponovio.’ Te kaže Muavija: ‘Da mi nije mrsko da se svijet sad oko nas ovdje okuplja, pokazao bih kako je izgledalo to njegovo učenje.'” (El-Buhari i Muslim).
“Mi ćemo ti dati da pobijediš pobjedom jasnom” /1/ “da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na pravi put uputio” /2/ “i da bi te Allah snažnom pomoći pomogao.”/3/
Ovo poglavlje objavljeno je nakon što se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio sa Hudejbijje mjeseca zul-kadeta šeste godine po Hidžri, nakon što su mu mušrici zabranili prilazak Haremi-šerifu kako bi učinio umru, zatim mu došli nudeći dogovor i uspostavljanje mira. On je te godine trebao da se vrati, a već sljedeće bi mogao posjetiti Meku. Allahov je Poslanik udovoljio njihovoj ponudi i pored toga što se jedna grupa ashaba protivila takvoj odluci.
Među njima je bio Omer ibn el-Hattab, kao što će to, ako Bog da, biti podrobno razjašnjeno prilikom komentiranja ovog poglavlja. Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poklao kurbane, u mjestu gdje se bio utaborio, vratio se. Potom Uzvišeni Allah objavljuje ovu suru, ocrtavajući stavove kako Poslanika tako i ashaba, tretirajući mirovni ugovor velikom pobjedom, imajući u vidu kakve sve koristi iz njeg proizlaze. Kao što prenosi Ibn-Mes’ud, r.a., i ostali, da je rekao: “Vi smatrate da se pod pobjedom podrazumijeva pobjedonosni ulazak u Meku, a ja držim da je pobjeda Ugovor na Hudejbijji.” Prenosi El-Buhari od El-Berra’a, r.a., da je rekao: /168/
“Vi smatrate da je El-Feth – pobjeda, pobjedonosni ulazak u Meku. Oslobođenje Meke jeste bila pobjeda, ali pobjeda u pravom smislu riječi jeste prisega “Ridvan” na dan Hudejbijje, kad nas je sa Allahovim Poslanikom bilo četrnaest stotina. Hudejbijja – to je izvor. Iscrpili smo ga tako da u njemu nije ostalo ni malo vode. To je čuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., te je prišao bunaru i sjeo na obalu. Zatražio je jednu posudu vode kojom je uzeo abdest i izaprao usta, te učio dovu… Zatim je vodu sasuo u bunar. Za kratko smo se odmaknuli od bunara da bi potom i mi i sve ostalo društvo pili koliko nam je volja.”
Prenosi Imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je rekao:/169/ “Objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ajet: “…da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio”, na povratku sa Hudejbijje. Tom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Ove noći mi je objavljen ajet koji mi je draži od svega na svijetu.” Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio pred prisutnima, a oni mu rekoše: “Sretno ti i prijatno bilo, o Allahov Vjerovjesniče. Uzvišeni Allah pokaza šta će s tobom učiniti, ali mi ne znamo šta će sa nama učiniti.” Malo iza toga objavljeno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: “da bi vjernike i vjernice uveo u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći”, do riječi: “…veliki uspjeh”, a to je kraj petog ajeta. Ovaj hadis prenose El-Buhari i Muslim rivajetom od Katade.
Prenosi Imam Ahmed od Medžmea ibn Hariseh el-Ensari, r.a., koji je bio jedan od prvih učača Kur’ana, da je rekao: /170/
“Bili smo svjedoci Hudejbijje. Kad smo se vraćali ljudi su tjerali deve, te ljudi jedni drugima rekoše: ‘Šta se desilo svijetu?’ Tada rekoše: ‘Došla je objava Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio na svojoj devi kod mjesta Kerra’ul-Gamim. Prišlo mu je dosta ljudi te im je učio: ‘Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.’ Reče jedan od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Je li, Allahov Poslaniče, je li ovo stvarno pobjeda?’ Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova, ovo je sigurno pobjeda.’ Kada je došlo vrijeme da se plijen Hajbera dijeli, on je podijeljen samo učesnicima Hudejbijje. Niko drugi nije mogao doći u obzir. Allahov Poslanik, s.a.v.s., razdijelio ga je na osamnaest dijelova, a vojske je bilo hiljadu i pet stotina, od toga tristo konjanika. Konjanik je dobio dva dijela, a pješadinac jedan.
Ovaj hadis prenosi i Ebu-Davud. Prenosi Imam Ahmed od El-Mugire ibn Šu’beh, koji kaže: /171/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., tako bi dugo klanjao da bi mu stopala počela oticati. Tada bi mu rekli: “Zar ti nije Allah oprostio sve grijehe što si počinio i što ćeš počiniti?” A on, s.a.v.s., reče: “Zar da ne budem Allahov zahvalni rob.” Ovaj hadis prenose šesterica prenosilaca osim Ebu-Davuda. Allah Uzvišeni veli: “Mi ćemo ti zbilja dati da pobijediš pobjedom jasnom”, tj. jasnu i trijumfalnu. Ovim se misli na ugovor koji je sklopljen na Hudejbijji, koji će biti uzrok višestrukih koristi; mnogo ljudi prihvati islam, približiše se jedan drugome, otpoče komunikacija vjernika sa nevjernicima, te se tako proširi korisna nauka i ispravna vjera. Riječi Uzvišenog: “…da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio.” Ovo je jedna od specifičnosti Poslanika, s.a.v.s.
Ovim se odaje počast i veličanje Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., zato što je on u svim prilikama bio u apsolutnoj pokornosti, svaki njegov gest uvijek je bio ispravan. I održavao je samo dobro kakvo niko osim njega to nije dostigao. On je najpotpunija ličnost i prvak ljudi na oba svijeta. Niko nije bio dosljedan u sprovođenju Allahovih naredbi i zabrana kao on.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /172/ “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, danas od mene neće ništa zatražiti čime se Allahove svetinje veličaju a da im to ne udovoljim.” Pošto je, uistinu, Allahu u tome bio pokoran, te pristao na ugovor, Uzvišeni Allah mu je rekao: “Mi ćemo ti zbilja dati da pobijediš pobjedom jasnom, da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio”, tj. na oba svijeta:
“Da bi te na pravi put uputio”, tj. ukazao ti na propise čvrste vjere: “…i da bi te Allah snažnom pomoći pomogao”, tj. zbog toga što si pokoran naredbi Allaha Uzvišenog. On će te uzdići i pomoći ti protiv tvojih neprijatelja. Kao što se i navodi u sahih hadisu: /173/ “Kad Allahov rob prašta, Allah mu sve više počasti daje, a što je Allahov rob skrušeniji prema Uzvišenom Allahu, to ga Allah više Sebi približava.”