“On je Onaj Koji je smiraj u srca vjernika spustio da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali, a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je”, /4/ “da bi vjernike i vjernice uveo u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i da bi prekrio njihova zla djela – a to je u Allaha veliki uspjeh”, /5/ “i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje, koji o Allahu zlo misle – neka krug zla njih snađe! Allah se na njih nasrdio i prokleo ih i pripremio na Džehennem, a grozno je on boravište!”/6/ “Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!”/7/
Allah Uzvišeni veli: “On je Onaj Koji je smiraj spustio”, tj. sigurnost “u srca vjernika” prilikom donošenja odluka ugovora na Hudejbijji. Pošto su vjernici poslušno pristali da se povinuju odredbama Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., srca im se učvrstiše, te im Allah poveća iman. Ovo je dokaz da se iman kod ljudi kvantitativno razlikuje. Zato Uzvišeni kaže: “…da bi vjerovanje na vjerovanje svoje povećali.” Zatim, Uzvišeni Allah napominje, da On ima snage, ako hoće, da pošalje na nevjernike kaznu sa neba: “a vojske nebesa i Zemlje su Allahove.” Dakle, On ima načina kojim ih može nasilno učiniti pokornima, ali
On je htio da propiše džihad. U tome ima velike mudrosti i jasnih dokaza. Zato Uzvišeni kaže: “Allah sve zna i mudar je.” Potom veli: “…da bi vjernike i vjernice uveo u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti.” Prethodno je naveden hadis od Enesa, r.a., kada su mu ashabi rekli: “Prijatno ti bilo! To je za tebe, a šta je za nas?” – te je Uzvišeni Allah objavio: “da bi vjernike i vjernice uveo u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti”, tj. ostat će u njemu vječno “i da bi prekrio njihova zla djela”, tj. poništio im grijehove, ne htio ih kazniti za njih, već ih oprostio i očistio, “…a to je u Allaha veliki uspjeh”, kao što Uzvišeni kaže: “i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao što je želio”, /3:185/
ali Uzvišeni dalje kaže: “…i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje, koji o Allahu zlo misle”, tj. one što obezvrjeđuju Allahove propise i koji priželjkuju sramotu i propast Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima, r.a. Zato Uzvišeni kaže: “…neka krug zla njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih”, tj. udaljio ih od milosti Svoje, “i pripremio na Džehennem, a grozno je on boravište!” Potvrđujući Svoju mogućnost da se neprijateljima islama, kafirima i munaficima osveti, Allah veli: “Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!”
“Mi smo tebe poslali svjedokom, i radosnih vijesti donositeljem, i opominjateljem!” /8/ “da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da ga pomognete, i štujete, i da Ga ujutro i navečer slavite.” /9/ “Oni koji su ti se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu – Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu!”/10/
Allah Uzvišeni Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., kaže: “Mi smo tebe poslali svjedokom”, protiv svih stvorenja, “i radosnih vjesti donositeljem” vjernicima, “i opominjateljem!”, tj. kafira. Komentar ovog je prethodio u poglavlju El-Ahzab, “da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru njegovu pomognete.” Ibn-Abbas, i mnogi drugi, kaže da (pomognete) znači, ustvari, (da ga velikim smatrate) “i štujete”, tj. da mu počast odajete, veličanstvo i priznanje ističete. Ovo se odnosi na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., “i da Ga slavite”, tj. tespih, Allahu Uzvišenom, činite. “…ujutro i navečer.” Potom Uzvišeni ističe čast i ugled Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., te veli: “Oni koji su ti se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu.”
Kao što Uzvišeni kaže: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.” /4:80/ “Allahova je ruka iznad ruku njihovih”, znači, On je prisutan među njima, čuje njihov razgovor i vidi ih u prostoru, zna ono što svaki od njih osjeća, kao i šta javno ispoljava. A On je: “Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio.”/20:5/ Tako su se zakleli na vjernost
Uzvišenom Allahu, posredstvom Njegovog Poslanika, s.a.v.s., kao što se da razumjeti iz sljedećih kur’anskih riječi: “Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur‘anu, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili i to je veliki uspjeh.” /9:111/
Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Hurejrea, r.a., da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /174/ ‘Ko izvuče svoju sablju na Allahovom putu, on se zavjetovao Allahu.'” Zato Uzvišeni kaže: “Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu”, tj. prekršilac zakletve snosi sve posljedice. A Allah ništa oštećen biti neće, “a ko ispuni ono na šta se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu.” Pod pojmom zakletva ovdje se, dakle, misli na zakletvu “Ridvan”, a to je stablo akacije u blizini malog mjesta Hudejbijje. Tu su ashabi, r.a., dali zakletvu na vjernost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Bilo ih je hiljadu i četiri stotine.
Uzrok davanja ove velike zakletve
Pozvao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Omera ibn El-Hattaba, te mu saopćio da ga želi poslati u Meku, da u ime njega obavijesti prvake Kurejša o razlozima njihove posjete. Ali Omer, r.a., reče: “O Allahov Poslaniče, ja se zaista bojim da me Kurejšije ne ubiju. U Meki nema nikoga od sinova Adija ibn Ka’ba ko bi me mogao zaštiti, a Kurejšije dobro pamte što sam im zla nanio i koliko sam bio kivan na njih. Zato bih predložio čovjeka koji kod njih uživa veći ugled od mene, to je Osman ibn Affan, r.a. Pošaljimo ga Ebu -Sufjanu i mekanskim prvacima. Neka ih izvijesti da ti nisi došao zbog rata, već zato što želiš zijaretiti Allahovu kuću i odati joj počast.
Osman, r.a., uputio se u Meku te susreo Ebana ibn Seida ibn el-Asa, koji ga je uzeo pod zaštitu dok nije dostavio pismo Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako je došao Ebu-Sufjanu i velikanima Kurejša, i saopćio im ono zbog čega je poslan. Oni mu ponudiše da je slobodan učiniti tavaf. Na tu ponudu on je rekao: “Ne želim to učiniti prije nego što tavaf oko Kabe ne bude obavio Poslanik, s.a.v.s.” Kurejšije su razmišljajući šta da čine, ostavili Osmana jedno vrijeme, te se on zadržao u Meki više nego što su to muslimani očekivali. U međuvremenu do muslimana i Poslanika, s.a.v.s. stigla je vijest da je Osman, r.a., ubijen. Ibn-Ishak kaže: “Kazivao mi je Abdullah ibn Ebi Bekr da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na vijest o ubistvu hazreti Osmana, rekao: /175/
“Nećemo otići dok se ne sukobimo s njima.” Nemalo poslije toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je na davanje zakletve. Zakletva “Ridvan” poznata je kao “Bej'atur-Ridvan” obavljena je ispod drveta, a dali su je svi muslimani koji su tu bili prisutni, osim Džedda ibn Kajsa, brata Beni Seleme. O njemu je često govorio Džabir, r.a.: “Tako mi Allaha, kao da gledam kako se prihvatio deve okrenuvši se prema njoj, krijući se od ljudi.” Nakon obavljene zakletve Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., stiže vijest da Osman, r.a., nije ubijen.
Pošto su se muslimani u ovoj zakletvi zavjetovali na vjernost, i da su se spremni do zadnjeg boriti, mušrici se pobojaše te poslaše nekolicinu muslimana koji su bili u Meki da saopće Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da su mušrici spremni na pregovore i ugovor o mirnom razrješenju nastale situacije. Prenosi Ebu-Bekr el-Humejdi od Džabira, r.a., da je rekao: /176/ “Na Hudejbijji nas je bilo hiljadu i četiri stotine. Tada nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vi ste najbolji stanovnici Zemlje.” Prenosi Imam Ahmed od Džabira ibn Abdullaha, r.a., od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /177/
“Neće ući u Džehennem nijedan od onih što su se ispod stabla zakleli.” Prenosi Muslim od Džabira, r.a.: /178/ “Došao je sluga Hatiba ibn Ebi-Beltaa Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., te se požalio na svoga vlasnika i reče: “O Allahov Poslaniče, Hatib će sigurno gorjeti u Vatri!” A Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to mu kaže: “Nisi u pravu, on neće gorjeti u Vatri, on je, uistinu, učestvovao u Bici na Bedru i Zakletvi na Hudejbijji.” Upravo tako i Uzvišeni Allah, dž.š., hvali i ističe:
“Oni koji su ti se zakleli na vjernost, zakleli su se doista na vjernost samom Allahu – Allahova je ruka iznad njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu, krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na šta se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu.” Dok u drugom ajeti-kerimu Uzvišeni veli: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.”
“Govorit će ti beduini koji su izostali: ‘Zadržala su nas stada naša i porodice naše, pa zamoli za nas oprost?’ Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Reci: ‘Pa ko može promijeniti Allahovu odluku ako vam On hoće nauditi, ili ako vam hoće kakvo dobro učiniti?!’ Naprotiv! Allah zna ono što radite.”/11/ “Čak ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim; vaša su srca bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomišljali, vi ste narod pokvaren.”/12/ “Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova – pa, Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili!”/13/ “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prašta kome On hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta i milostiv je.”/14/
Uzvišeni Allah, dž.š., iznosi pravdanja beduina koji su izostali smatrajući da je po njih bolje da ostanu sa svojim porodicama na svojim poslovima. Pravdali su se Allahovom Poslaniku zbog neučestvovanja u pohodu sa njim i tražili od njega da im za oprost moli Allaha. U tome su se samo pretvarali, zato Uzvišeni Allah kaže: “Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Reci: ‘Pa ko može promijeniti Allahovu odluku, ako vam On hoće nauditi, ili ako vam hoće kakvo dobro učiniti.'” Tj. niko ne može spriječiti Allahovu volju. On je sveznajući o tajnama i osjećanjima, pa makar se vi pred nama pretvarali i dvolični bili.
Zato Uzvišeni Allah kaže: “Allah zna ono što radite.” Potom dalje veli: “Čak ste mislili da se Poslanik i vjernici neće nikada vratiti porodicama svojim.” Tj. bili ste uvjereni da će biti pobijeni da će im se korijenje zatrti, te da neće niko ostati ko će o tom pričati. “…i vi ste na najgore pomišljali, vi ste narod pokvaren”, tj. propali i pokvareni narod. “Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova”, tj. onaj ko svoje poslove, i javne i tajne istinski ne podredi Allahu, bit će izložen patnji od Allaha, dž.š., u žestokoj Vatri, pa makar pred ljudima ispoljavao suprotno onome što u sebi krije.
Zatim Uzvišeni objašnjava da je On Onaj Koji presudu daje, Koji upravlja i naredbe sprovodi prema stanovnicima nebesa i Zemlje. “On prašta kome On hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta i milostiv je”, tj. onome ko Mu se pokaje i povrati, i ko je pred Njim pokoran.
“Oni koji su izostali sigurno će reći kada pođete da plijen uzmete: ‘Pustite i nas da vas pratimo!’ Oni žele izmijeniti Allahov govor. Reci: ‘Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!’, a oni će reći: ‘Nije tako, nego, vi nama zavidite.’ A nije ni to, već oni malo šta razumiju.”/15/
Ovim ajetima Allah Uzvišeni govori o beduinima koji su odbili krenuti na umru sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ka Hudejbijji, a koji su, kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo sa ashabima, r.a., u osvajanje Hajbera, tražili da krenu sa njima jer su željeli biti uvršćeni u raspodjelu plijena iako su prethodno izostali u ratnom pohodu protiv neprijatelja. Zato Uzvišeni Allah naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da im za kaznu ne udovolji njihovom traženju. Jer, Allah je, uistinu, obećao učesnicima Hudejbijje, mimo ostalih, plijen Hajbera.
U tom im se neće pridružiti niko od beduina koji su izostali, to je propis i odredba, te zato Uzvišeni veli: “Oni žele promijeniti Allahov govor.” Ibn-Džurejdž kaže: “Tj. tako što će obeshrabriti muslimane u pogledu džihada.” “Reci: ‘Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao.'” Tako je Allah obećao učesnicima Hudejbijje, prije nego što ste vi tražili da iziđete s njima.” “…a oni će reći: ‘Nije tako, nego oni nama zavide'”, tj. na tome što bi učestvovali s vama u raspodjeli plijena. “A nije ni to već oni malo šta razumiju.”