“Allah se smilovao onima koji su obrijali glave.” Muslimani rekoše: “I onima koji su podrezali kose, o Allahov Poslaniče?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Allah se smilovao onima koji su obrijali glave.” Muslimani opet zamoliše: “Je li i onima koji su podrezali kose, o Allahov Poslaniče?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponovno reče: “Allah se smilovao onima koji su obrijali glave”, da bi – kad su muslimani ponovno zavapili: “Je li i onima koji su podrezali kose”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “I onima koji su podrezali kose.” To je rekao tek treći ili četvrti put. “…bez straha.” Ovim se muslimanima garantira potpuna sigurnost kad budu ulazili u Meku, negira se svaki strah jer će se u gradu osjećati pouzdano ne prezajući ni od koga. Tako je i bilo za vrijeme obavljanja naknadne umre sedme godine po Hidžri. Šeste godine po Hidžri, mjeseca zul-ka'de,
Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio se sa Hudejbijje u Medinu. U Medini je proveo zul-hidždže i muharrem, da bi u mjesecu seferu krenuo u oslobađanje Hajbera. Oslobođenje Hajbera išlo je uporedo vojnim i političkim sredstvima. Hajber je velika pokrajina bogata palmicima i prostranim obradivim površinama raznih usjeva. Zarobljeno je mnogo jevreja. Oni su ostavljeni da obrađuju imanja koja su podijeljena kao ratni plijen, isključivo učesnicima na Hudejbijji. U tome im se nije niko pridružio osim muhadžira koji su pristigli iz Etiopije, a to su: Dža’fer ibn Ebi-Talib i njegovi drugovi, te Ebu-Musa el-Eš’ari i njegovi saputnici.
U mjesecu zul-ka’de sedme godine po Hidžri krenuo je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa učesnicima na Hudejbijji u Meku, da obavi umru. Ihrame su obukli u Zul-Hulejfi i sa sobom potjerali kurbane. Prenosi se da je bilo 60 deva. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prvi je počeo učiti telbiju, a ashabi su za njim ponavljali. Kada bijaše u blizini Merruz-Zahrana naređeno je Muhammedu ibn Selemiju da sa konjicom i oružjem ide ispred njih. Mušrici se silno uplašiše da ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlučio napasti i da je prekršio Ugovor.
Mekelije kao izaslanika poslaše Mikreza ibn Hafta, koji se obratio: “O Muhammede, nismo znali da kršiš ugovor?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: “A šta to znači?” Izaslanik nastavi: “Ušao si naoružan strijelama i kopljima?!!!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: “To nije tako. Mi smo svoja oružja odložili u Je’džedžu.” “Znali smo da si od riječi i da ispunjavaš obećanja”, završi mušrik. Poglavari mekanskih nevjernika ljuti i bijesni, napustiše grad kako ne bi gledali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove ashabe, r.a. Ostali stanovnici Meke, ljudi, žene i djeca stajali su pored puta ili na krovovima kuća i posmatrali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove ashabe, r.a. Allahov Poslanik, s.a.v.s., išao je iza ashaba.
Zajedno su učili telbiju. Kurbane su smjestili kod Zu-Tuva. Allahov Poslanik, s.a.v.s., jahao je na svojoj devi Kasva, koju je vodio Abdullah bin Revvaha i izgovarao stihove: “U ime Onog osim Čije vjere druge nema. U ime Onog Koji Muhammeda sprema. Sklanjajte se nevjernici, on danas ide, vi ste ga sprečavali, pravda danas stiže. Kur’an, kad je slazio, morali smo braniti, tako silno danas kufru glavu skinuti. Prijatelj kufra bez prijatelja je ostao, Milostivi to je svakom objavio. U Knjizi objavljenoj čita se i ne krije; od smrti u ime Allaha slađe ništa nije. Moj Allahu, ja vjerujem u objavu Tvoju.” Prenosi Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: /186/
“Prilikom ulaska u Meku na Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i ashabima bili su vidljivi tragovi jesripske groznice, tako da su to mušrici s podsmijehom jedan drugom naglašavali. A kad su posjedali u blizini Kabe naspram Hadžerul-esveda da posmatraju kako će muslimani tavaf činiti, Allah Uzvišeni je obavijestio Poslanika, s.a.v.s., o njihovim riječima. Zato je Poslanik, s.a.v.s., naredio ashabima da tri kruga obavljaju polutrčeći, kako bi mušrici vidjeli njihovu čvrstinu.
Tri su kruga trčali, a onda je Resul, s.a.v.s., čuvajući zdravlje svojih ashaba, naredio da nastave hodom i to da prolaze između dva rukna kako bi ih mušrici što manje vidjeli. Gledajući kako muslimani tavafe, mušrici rekoše: “Jesu li ovo ti što rekoste da ih je snašla jesripska groznica? Ovi su izdržljiviji od bilo koga.” Prenose Buharija i Muslim, a u rivajetu kod Ahmeda od Ibn-Abbasa, r.a., stoji: /187/
“Uistinu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavljao propise hadža trčeći oko Kabe, te između Safe i Merve kako bi mušrici vidjeli njegovu snagu.” Prenosi Muslim i En-Nesai. “On je ono što vi niste znali znao, i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao”, tj. Uzvišeni je Allah, dž.š., znao kakve koristi proizlaze iz toga što vam je zabranjeno što niste vidjeli Meku i u nju ušli prve godine, dok to vi niste znali”, “i zato vam je, prije toga”, tj. prije vašeg ulaska, koji vam je obećan putem sna Allahovog Poslanika, s.a.v.s., “nedavnu pobjedu dao”, a to je sporazum postignut između vas i vaših neprijatelja mušrika.
Potom Uzvišeni veli: “On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom”, tj. s korisnim znanjem i dobrim poslom, “da bi je uzdigao iznad svih vjera”, tj. nad pristalicama svih vjera i ideologija, svih naroda širom Zemlje – Arapa i ostalih. “A Allah je dovoljan Svjedok!”, tj. On je Svjedok Svome Poslaniku i On je njegov Pomagač. A Allah najbolje zna.
Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako ruku’ i sedždu čine, želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.”/29/
Allah Uzvišeni obznanjuje o Muhammedu, s.a.v.s.; da je on Allahov poslanik, istinski, bez sumnje i dileme: “Muhammed je Allahov poslanik.” U ovom je sadržano svako lijepo i plemenito svojstvo Poslanika, s.a.v.s, da bi potom Uzvišeni hvalom istakao njegove ashabe, r.a., riječima: “…a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima.” Kao i riječima: “Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite.” /5:54/ Ovo je svojstvo zajednička osobina svih sljedbenika Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao i svih vjerovjesnika prvenstveno. Oni su osorni prema nevjernicima, a samilosni i nježni prema dobrim ljudima. Njihova su lica namrštena kad ih gledaju nevjernici, a ozarena kad ih posmatraju muslimani. Tako Uzvišeni veli: “O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost!” /9:123/ Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /188/
“Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi i samilosti jeste kao primjer jedinstvenog tijela; kada samo jedan dio njegov oboli, cijelo tijelo se trese u groznici i trpi nesanicu.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /189/ “Mu’min je uz mu’mina kao građevina, očvršćuju jedan drugoga”, pokazujući, s.a.v.s., uvukao je prste jedne među prste druge ruke. Oba se hadisa nalaze u sahih zbirci. Allah Uzvišeni dalje kaže: “Vidiš ih kako ruku’ i sedždu čine želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo.” Opisuje ih Allah, dž.š., da su marljivi, koji mnogo rade, a najbolji posao je namaz. Da su iskreni kod poslova u ime Allaha, očekujući kod Njega nagradu, a to je
Džennet, koji u sebi sadrži svaku dobrotu i obilnu opskrbu te zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, a ono je najvrednije. Kao što Uzvišeni kaže: “A zadovoljstvo Allahovo veće je od svega toga.” /8:72/ Riječi Uzvišenog: “Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tlo.” To je lijepa mu’minska čehra, znak pokornosti Uzvišenom Allahu. Dobri ljudi kažu: “Ko noću mnogo klanja njegovo lice danju lijepo izgleda; koji vjernik bude iskren u odnosu sa Uzvišenim Allahom kad ga drugi ne vide, Allah će poboljšati njegovo ponašanje u ophođenju s ljudima.” Prenosi se od Omera ibn el-Hattaba da je rekao:
“Ko je dobar u tajnosti, Allah mu daje dobro u javnosti.” Prenosi Imam Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /190/ “Dobro djelovanje, dobro vladanje i dobro ekonomisanje dio je od dvadeset pet dijelova vjerovjesništva.” Ashabi, r.a., svoje su nijjete očistili i svoje poslove uljepšali, pa su im lica bila ozarena te bi svako ko ih pogleda začudio se njihovom ponašanju, ophođenju. Malik, r.a., kaže: “Pričali su mi da su kršćani, kad bi vidjeli nekog od ashaba, r.a., koji su oslobodili Šam, rekli: “Tako mi Allaha ovi su, sudeći prema predanjima, bolji od Isaovih, a.s., učenika.”
Istina je to što su rekli jer je ovaj ummet veličan u svetim knjigama, a najodabraniji i najbolji su od ovog ummeta ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah istakao je njih spominjući ih u prijašnjim objavljenim knjigama te stoga ovdje Uzvišeni kaže: “Tako su opisani u Tevratu.” Zatim kaže: “A u Indžilu, oni su kao biljke kad izdanak svoje izbace” “pa ih onda učvrste”, “i oni ojačaju”, tj. stasaju i visoko narastu, “i isprave se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača.” Tj. takvi su ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; oni su ga učvrstili, oni su ga ojačali, oni su ga pomogli. Oni su sa njim kao što su izdanci sa svojom stabiljkom. لي”…da bi
On sa vjernicima najedio nevjernike.” Iz ovog ajeta Imam Malik, da mu se Allah smiluje, izvlači zaključak kojim se smatraju nevjernicima svi koji mrze ashabe, r.a. Mnogi hadisi govore o fadiletima ashaba, r.a., i zabrani da se i najmanja njihova mahana uopće spominje, jer je dovoljno to što ih Allah pohvaljuje i kaže da je njima zadovoljan. Potom Uzvišeni Allah veli: “…a onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava.” Prijedlog u riječi objašnjava vrstu “oprost”, tj. njihovih grijeha”i nagradu veliku”, tj. mnogobrojne sevabe i obilnu opskrbu. A Allahovo je obećanje iskreno i istina. On ga neće iznevjeriti niti izmijeniti.
A svako ko bude slijedio ashabe, r.a., svrstava se zajedno sa njima. Prenosi Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /191/ “Nemojte grditi moje ashabe, jer tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće ni u pola dostići ono što su ashabi dostigli, pa kad bi podijelio zlata koliko je brdo Uhud.”